REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

S P L I T

Pr-345/2019-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Mužić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Javne vatrogasne postrojbe Grada Splita, Hercegovačka 51, OIB: 4453703418, kojeg zastupa punomoćnik Neven Matas, odvjetnik u Splitu, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 13. listopada 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i tuženika, po objavi presude dana 9. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Javna vatrogasna postrojba grada Splita (OIB: 44537034108) u roku od 15 dana isplatiti tužitelju TP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) s osnove uvećanja koeficijenta i s osnove minulog rada ukupan iznos od 7.479,46 € uvećan za zakonske kamate koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos od:

– 113,13 € od 15. svibnja 2014. godine pa do isplate,

– 111,81 € od 15. lipnja 2014. godine pa do isplate,

– 115,84 € od 15. srpnja 2014. godine pa do isplate,

– 81,68 € od 15. kolovoza 2014. godine pa do isplate,

– 76,35 € od 15. rujna 2014. godine pa do isplate,

– 77,71 € od 15. listopada 2014. godine pa do isplate,

– 87,94 € od 15. studenoga 2014. godine pa do isplate,

– 120,23 € od 15. prosinca 2014. godine pa do isplate,

– 98,81 € od 15. siječnja 2015. godine pa do isplate,

– 138,81 € od 15. veljače 2015. godine pa do isplate,

– 45,22 € od 15. ožujka 2015. godine pa do isplate,

– 106,44 € od 15. travnja 2015. godine pa do isplate,

– 101,44 € od 15. svibnja 2015. godine pa do isplate,

– 160,40 € od 15. lipnja 2015. godine pa do isplate,

– 121,30 € od 15. srpnja 2015. godine pa do isplate,

– 64,93 € od 15. kolovoza 2015. godine pa do isplate,

– 94,61 € od 15. rujna 2015. godine pa do isplate,

– 91,25 € od 15. listopada 2015. godine pa do isplate,

– 118,02 € od 15. studenoga 2015. godine pa do isplate,

– 142,99 € od 15. prosinca 2015. godine pa do isplate,

– 106,91 € od 15. siječnja 2016. godine pa do isplate,

– 132,25 € od 15. veljače 2016. godine pa do isplate,

– 88,06 € od 15. ožujka 2016. godine pa do isplate,

– 133,12 € od 15. travnja 2016. godine pa do isplate,

– 118,76 € od 15. svibnja 2016. godine pa do isplate,

– 122,06 € od 15. lipnja 2016. godine pa do isplate,

– 130,69 € od 15. srpnja 2016. godine pa do isplate,

– 56,17 € od 15. kolovoza 2016. godine pa do isplate,

– 75,66 € od 15. rujna 2016. godine pa do isplate,

– 108,25 € od 15. listopada 2016. godine pa do isplate,

– 139,65 € od 15. studenog 2016. godine pa do isplate,

– 110,59 € od 15. prosinca 2016. godine pa do isplate,

– 129,27 € od 15. siječnja 2017. godine pa do isplate,

– 120,30 € od 15. veljače 2017. godine pa do isplate,

– 106,51 od 15. ožujka 2017. godine pa do isplate,

– 94,27 € od 15. travnja 2017. godine pa do isplate,

– 151,39 € od 15. svibnja 2017. godine pa do isplate,

– 131,03 € od 15. lipnja 2017. godine pa do isplate,

– 129,01 € od 15. srpnja 2017. godine pa do isplate,

– 72,88 € od 15. kolovoza 2017. godine pa do isplate,

– 61,58 € od 15. rujna 2017. godine pa do isplate,

– 119,64 € od 15. listopada 2017. godine pa do isplate,

– 111,35 € od 15. studenoga 2017. godine pa do isplate,

– 130,19 € od 15. prosinca 2017. godine pa do isplate,

– 100,31 € od 15. siječnja 2018. godine pa do isplate,

– 137,94 € od 15. veljače 2018. godine pa do isplate,

– 156,81 € od 15. ožujka 2018. godine pa do isplate,

– 190,01 € od 15. travnja 2018. godine pa do isplate,

– 204,37 € od 15. svibnja 2018. godine pa do isplate,

– 160,69 € od 15. lipnja 2018. godine pa do isplate,

– 220,52 € od 15. srpnja 2018. godine pa do isplate,

– 135,02 € od 15. kolovoza 2018. godine pa do isplate,

– 133,57 € od 15. rujna 2018. godine pa do isplate,

– 212,00 € od 15. listopada 2018. godine pa do isplate,

– 119,39 € od 15. studenoga 2018. godine pa do isplate,

– 136,26 € od 15. prosinca 2018. godine pa do isplate,

– 133,28 € od 15. siječnja 2019. godine pa do isplate,

– 147,97 € od 15. veljače 2019. godine pa do isplate,

– 152,52 € od 15. ožujka 2019. godine pa do isplate,

– 210,85 € od 15. travnja 2019. godine pa do isplate,

– 179,48 € od 15. svibnja 2019. godine pa do isplate,

po stopi koja se od 15. rujna 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženo za iznos od 2.906,95 €, kao i za zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku Javna vatrogasna postrojba grada Splita (OIB: 44537034108) u roku od 15 dana isplatiti tužitelju TP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) s osnove rada u turnusu ukupan iznos od 383,27 € uvećan za zakonske kamate koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos od:

– 52,58 € od 15. svibnja 2014. godine pa do isplate,

– 52,86 € od 15. lipnja 2014. godine pa do isplate,

– 52,12 € od 15. srpnja 2014. godine pa do isplate,

– 45,42 € od 15. kolovoza 2014. godine pa do isplate,

– 23,74 € od 15. rujna 2014. godine pa do isplate,

– 51,91 € od 15. listopada 2014. godine pa do isplate,

– 55,97 € od 15. studenoga 2014. godine pa do isplate,

– 48,67 € od 15. prosinca 2014. godine pa do isplate,

po stopi koja se od 15. listopada 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženo za iznos od 1.214,52 €, kao i za zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Javna vatrogasna postrojba grada Splita (OIB: 44537034108) u roku od 15 dana isplatiti tužitelju TP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) parnični trošak u iznosu od 5.634,70 €, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dane 26. travnja 2019.god., podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi da je tužitelj radnik tuženika zaposlen na radnom mjestu vatrogasca i to vozača vatrogasnog vozila, te da svoj posao obavlja u turnusima na način da 12 sati radi te je potom 24 sata u pripravnosti pa zatim 12 sati radi noćnu smjenu te je potom 48 sati slobodan. Prema odredbi čl. 44 st. 1., t.8. Kolektivnog ugovora, tužitelju pripada pravo na uvećanje osnovne plaće za 5% po osnovu rada u turnusu, a prema odredbi čl. 44. st. 4 Kolektivnog ugovora tužitelju pripada pravo na isplatu od 10% satnice redovnog rada u tekućem mjesecu za svaki sat pasivnog dežurstva. Satnica redovnog rada tužitelja iznosi cca 40 kn te mu za cca 185 radnih sati po osnovi dodatka od 10% na ime pasivnog dežurstva mjesečno pripada otprilike 800,00 kn. Nadalje, prema odredbi čl. 45 Kolektivnog ugovora, tužitelju pripada pravo na uvećanje koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta za 4% s obzirom na radni staž ostvaren u državnim tijelima, jer tužitelj ima više od 20 godina relevantnog staža te mu tuženik prilikom obračuna plaće nije uvećao koeficijent složenosti poslova radnog mjesta sukladno navedenoj odredbi Kolektivnog ugovora, pa je onda tužitelju neopravdano uskraćena isplata iznosa od cca 300,00 kn mjesečno. Prema odredbi čl. 62 Pravilnika o radu tuženika, tužitelj ima pravo na dodatak za radni staž u visini 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, dok tuženik ne obračunava plaću tužitelju na način kako to propisuje čl. 41. st. 2 Kolektivnog ugovora jer tuženik minuli rad obračunava i isplaćuje kao dodatak plaći čime se smanjuje osnovna plaća pa je zbog navedenog tužiteljeva plaća u konačnici neosnovano umanjena za dodatnih 300,00 kn mjesečno. Temeljem prednjeg tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se obvezati tuženika na isplatu iznosa od 1.800,00 kn mjesečno počev od 1.rujna 2011. do 31.siječnja 2016. s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, sve uz potraživanje troškova postupka s pripadajućim kamatama od presuđenja do isplate. Tužitelj je pisanim podneskom od 17. srpnja 2025. precizirao glavni i podredni tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu od dana 21. svibnja 2019. tuženik navodi da se u cijelosti protivi navodima tužbe i tužbenom zahtjevu te predlaže da isti bude odbijen kao neosnovan uz obvezu tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku. U svojoj tužbi da tužitelj postavlja tužbeni zahtjev na način da traži isplatu određenih davanja iz osnova radnog odnosa, sve temeljem Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike te specificira da se potraživanje odnosi na razdoblje od 1. rujna 2011. pa do 1. svibnja 2019. Kako da je vidljivo da se radi o periodu od osam godina, pa da se u prvom redu opravdano ističe prigovor zastare. U toč. I naracije tužbe tužitelj da navodi da je radnik tuženika, zaposlen na radnom mjestu vatrogasca, što da nije sporno. Međutim, u idućem stavku navodi da svoja potraživanja zasniva na pravima koja proizlaze upravo iz Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. Posebno se ističe da zaposlenici Javne vatrogasne postrojbe Grada Splita nisu državni službenici niti namještenici, već da je tužitelj zaposlenik Javne vatrogasne postrojbe Grada Splita, kojoj je osnivač Grad Split, a radni odnos da je zasnovan temeljem Ugovora o radu. Nadalje, ova Javna vatrogasna postrojba da ima zaključen Kolektivni ugovor s Gradom Splitom kao poslodavcem i to upravo Kolektivni ugovor od 31. srpnja 2014. koji da se isključivo primjenjuje na radne odnose radnika JVPGS. Stoga da se tuženik protivi prijedlogu tužitelja za izvođenjem dokaza koji da bi uključivali primjenu odredbi Kol. ugovora za državne službenike i namještenike, umjesto Kol. ugovora za radnike JVP Grada Splita. Javna vatrogasna postrojba Grada Splita da nije državno tijelo, a što proizlazi i iz dopisa Ministarstva financija od 4. rujna 2017. Iz svega navedenog da proizlazi da tužitelj svoje potraživanje zasniva na pogrešnoj premisi- pozivanju na Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike jer da se taj Kolektivni ugovor ne odnosi na Javnu vatrogasnu postrojbu Grada Splita. Posljedično i navođenje članaka Kol. ugovora koje tužitelj da citira u tužbi i na kojima temelji svoja potraživanja, da se odnose samo na Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike, a ne i na Kolektivni ugovor za radnike Javne vatrogasne postrojbe Grada Splita, koji da u konkretnom slučaju obvezuje stranke na način kako je to ovim Kol. ugovorom i propisano. Tuženik navodi da je tužitelju isplaćivao sva dužna davanja temeljem obvezujućeg Kolektivnog ugovora za radnike Javne vatrogasne postrojbe Grada Splita, te da prema tužitelju nema dugovanja iz zatraženih osnova rada u turnusu, pasivnog dežurstva, uvećanja koeficijenta složenosti poslova obzirom na radni staž u državnim tijelima te dodatka za radni staž.

3. Tužitelj je pisanim podneskom od 17. srpnja 2025. precizirao glavni i podredni tužbeni zahtjev. Glavni tužbeni zahtjev je uredio sukladno provedenom vještačenju pa potražuje od tuženika za razdoblje od 1. rujna 2011. do 31. travnja 2019. s osnova uvećanja koeficijenta radnog mjesta zbog radnog staža ostvarenog u državnim tijelima i s osnova minulog rada ukupan iznos od 10.386,41 eura, te s osnova rada u turnusu za razdoblje od 1. listopada 2011. do 31. prosinca 2014, iznos od 1.597,79 eura, sve s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te troškovima postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Ujedno je postavio i podredni tužbeni zahtjev i to ukoliko sud smatra da se na tužitelja ne primjenjuje Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike, već Kolektivni ugovor za zaposlene u javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Splita to potražuje od tuženika s osnova uvećanja koeficijenta i minulog rada ukupan iznos od 7.057,03 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

4. Tuženik je osporio i tako uređeni tužbeni zahtjev tužitelja te ponovno istakao prigovor zastare.

5. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom Ugovora o radu za tužitelja, Kolektivnog ugovora zaključenog između tuženika i grada Splita kao osnivača od 31. srpnja 2014. , Aneks Kolektivnog ugovora od 31. srpnja 2014. , Pravilnik o radu u pripravnosti od 16. veljače 2015. , dopis Ministarstva financija- Državne riznice od 4. rujna 2017. , Kolektivni ugovor za radnike tuženika, Podaci iz Registra proračunskih i izvanproračunskih korisnika, platne podatke tužitelja, Evidencija o radnom vremenu tužitelja, Pravilnik o radu, saslušanje tužitelja, vještvo vještaka Ante Blaževića od 21. ožujka 2024., dopunsko vještvo na ročištu od dana 26. kolovoza 2024. vještaka Ante Blaževića, rješenja o pripravnosti tuženika ( list spisa 386-476), rješenja zapovjednicima smjene tuženika ( list spisa 477-488), rješenja o pripravnosti ( list spisa 489-490), nalaz i mišljenje vještaka Ante Blaževića od 14. siječnja 2025., podaci HZMO-a, nalaz i mišljenje vještaka Ante Blaževića od 26. lipnja 2025., saslušanje na ročištu vještaka Ante Blaževića od 7. srpnja 2025.

6. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

-da tužitelj radi kod tuženika na radnom mjestu vatrogasca-voditelja vatrogasne grupe na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme,

-da mu je plaća za utuženo razdoblje obračunata i isplaćena na temelju Ugovora o radu, Pravilnika o radu, te Kolektivnog ugovora zaključenog između tuženika i osnivača Grada Splita iz 2008.,

-da je kroz utuženo razdoblje na snazi bio Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike od 11. 8. 2008. (Narodne novine broj 93/08, 23/09, 39/09, 90/10, dalje: KUSDLN/08), Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike od 2. 8. 2012. (Narodne novine br. 89/12, 104/13, dalje: KUDSLN/12) i Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike od 3. 8. 2013. (Narodne novine br. 104/13, 150/13, 153/13; dalje: KUDSLN/13).

7. Prijeporno je između parbenih stranaka pravno pitanje primjene odredbi Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike na pravo tužitelja (kao profesionalnog vatrogasca ) kao djelatnika tuženika na isplatu dodataka na plaću za utuženo razdoblje, sve s obzirom na odredbe članka 126. i 128. gore navedenih KUDSLN, a u svezi s čl. 41., 44., i 45. tih KU-a, a koji se tiču načina obračuna plaća, odnosno dodatka za rad u turnusu (čl. 44. st. 1. toč. 8.), obračuna dodatka na minuli rad (čl. 41. st. 2.), te uvećanja koeficijenta zbog radnog staža ostvarenog u državnim tijelima (čl. 45.).

8. Ovaj sud smatra glavni tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od 1. rujna 2011. do 31. prosinca 2019. s osnove neisplaćenog dodatka za rad u turnusu, s osnova uvećanja koeficijenta radnog mjesta zbog radnog staža ostvarenog u državnim tijelima, te s osnova minulog rada.

10. Tužitelj saslušan kao parnična stranka na ročištu od dana 16. studenog 2023., navodi da je radio na radnom mjestu vatrogasac vozač u JVP Split, od 1988 g. do 2022.g. obzirom da je 1. ožujka 2022., otišao u mirovinu, u vremenskom razdoblju koje da je predmet ove tužbe od 2011.pa do 2019., kao zapovjednici JVP da su bili KP, HP i OP s tim da je posljednji OP postao zapovjednikom pola godine prije njegove mirovine. Koliko mu je poznato oni da su i ranije ustali tužbom radi ostvarivanja prava, a što se tiče ovih zahtjeva tužbe da su pokrenute po prijedlogu sindikalnog povjerenika ZP. Koliko mu je poznato grad Split da je nastojao spriječiti podnošenje ovih tužbi te da je nuđena nagodba koju da je sindikat prihvatio s tim da su svi zaposlenici morali potpisati ali on da nije. Što se tiče rada u tom vremenskom periodu navodi da je radio u turnusima na način da se radi 12 sati, 24 sata u pripravnosti te zatim 12 sati noćna smjena te 48 sati slobodno. Nije mu poznato kako je tuženik vodio evidenciju vezano za pripravnost, niti da može precizirat koliko su puta godišnje bili pozivani dok su bili u pripravnosti, te koliko je tuženi isplaćivao za utuženi period utužene dodatke. Kada je postupao po pozivu dok je bio u pripravnosti takva intervencija da mu je bila plaćena kao prekovremeni rad. O tome da li je bio član sindikata i kojeg, tužitelj navodi da je i da je bilo dva sindikata s tim da ne može precizirati kojeg je on bio član. O tome da li je bilo promjena u sustavu rada i pripravnosti dok je postrojba bila pod MUP-om i kasnije kad je prišla u JVP Split, da je u MUP-u bio 1995., 1996 godine kada još nije bilo mobitela te da se ne može sjetiti ali da se sjeća da su imali pozivače, na koje su primali poruke ali da samog način rada kod pripravnosti ne može se sjetiti. Pripravnost da se provodila tako da bi nakon tih dvanaest sati morao biti na stand bayu do ponovne noće smjene s tim da su jedan period određivali poimenično osobe koje se moraju uvijek javljati, s tim da ne može precizirati koji je period u pitanju, s tim da on nije bio jedna od tih osoba koje su se uvijek morale javljati. Čini mu se da je to bilo nakon 2019.g.

11. U utuženom razdoblju na snazi je bio Zakon o vatrogastvu (Narodne novine broj: 106/99, 117/2001, 36/02, 96/03, 174/04, 38/09, 80/10, dalje: ZV), koji u odredbi čl. 56. st. 1. Zakona o vatrogastvu propisuje kako danom početka primjene toga Zakona vatrogasne postrojbe - postaje i ispostave Ministarstva unutarnjih poslova nastavljaju s radom kao javne vatrogasne postrojbe općine, grada i Grada Zagreba u kojima su sjedišta tih postrojbi - postaja i ispostava. Prema st. 2. istog članka, poslove i zaposlenike vatrogasnih postrojbi - postaja i ispostava Ministarstva unutarnjih poslova iz stavka 1. ovoga članka, koji su na dan primjene ovog Zakona zatečeni na poslovima u tim vatrogasnim postrojbama - postajama i ispostavama, preuzimaju općine, gradovi i Grad Zagreb u kojima su sjedišta tih postrojbi - postaja i ispostava. Navedeni Zakon počeo se primjenjivati od 1. siječnja 2000 (čl. 61. Zakona).

12. Prema odredbi čl. 58. ZV, sredstva za financiranje redovne djelatnosti zaposlenika javnih vatrogasnih postrojbi - postaje i ispostave Ministarstva unutarnjih poslova, osiguravaju se na postojeći način (prema propisima koji su bili na snazi do dana početka primjene Zakona o vatrogastvu) u državnom proračunu do 31. prosinca 2004., s time da se ukupan iznos sredstava postupno smanjuje i to za 2002. 25%, za 2003. 50% i za 2004. 75%.

13. Dakle, navedenom odredbom obveza osiguravanja sredstava za financiranje redovne djelatnosti zaposlenika i javnih vatrogasnih postrojbi kroz Državni proračun, bila je ograničena do 2004., dok je za daljnji period Zakonom o dopuni Zakona o vatrogastvu (Narodne novine broj 174/04) dodan čl. 58.a kojim je propisano da će Vlada Republike Hrvatske donijet odluku o minimalnim financijskim standardima za obavljanje djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi, u skladu s posebnim propisima, koja će biti temelj za planiranje pomoći iz državnog proračuna na godišnjoj razini.

14. Takve je odluke Vlada Republike Hrvatske, koje su bile temelj za planiranje pomoći iz državnog proračuna na godišnjoj razini, pod nazivom Odluke Vlade RH o minimalnim financijskim standardima za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi, donijela i za utuženi period i objavljene su u Narodnim novinama br. 29/11, 52/11, 66/11 za 2011., Narodne novine br. 149/11 za 2012., Narodne novine br. 29/13 za 2013., Narodne novine br. 7/14 za 2014, Narodne novine br. 15/15 za 2015. i Narodne novine br. 122/15 za prvo tromjesečje 2016.

15. Uvidom u Odluke Vlade Republike Hrvatske o minimalnim financijskim standardima za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti Javnih vatrogasnih postrojbi proizlazi da su utvrđeni minimalni financijski standardi za decentralizirano financiranje rashoda za zaposlene u Javnim vatrogasnim postrojbama za utuženo razdoblje, a da su kriteriji utvrđivanja visine rashoda za plaće radnika bili dotadašnji rashodi sukladno propisima koji su se primjenjivali - dakle Zakon o državnim službenicima i Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike, te da sredstva za financiranje decentraliziranih funkcija javnih vatrogasnih postrojbi njihov osnivač ostvaruje iz dodatnog udjela u porezu na dohodak po stopi od 1%, a ako se na taj način ne osiguraju potrebna sredstva, razlika se ostvaruje iz Državnog proračuna Republike Hrvatske.

16. Odredbama čl. 126. KUDSLN/08 i čl. 128. KUDSLN/12 i KUDSLN/13 ugovoreno je da se Vlada Republike Hrvatske obvezuje da će se odredbe tih KU-a u pogledu plaća i materijalnih prava primjenjivati i na profesionalne vatrogasce dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu.

17. Dakle, sukladno tim odredbama proizlazi da sve dok se plaća i druga materijalna prava osiguravaju u državnom proračunu to bi se na profesionalne vatrogasce primjenjivali važeći KUDSLN.

18. Pema čl. 2. st. 1. Zakon o proračunu (Narodne novine broj 87/08, 109/07, 136/12, dalje: ZP) odredbe toga Zakona odnose se na državni proračun te proračune jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (u daljnjem tekstu: proračun) te proračunske korisnike državnog proračuna i proračunske korisnike proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (u daljnjem tekstu: proračunski korisnici), a ministar financija, sukladno st. 3. te odredbe, pravilnikom utvrđuje proračunske i izvanproračunske korisnike, kako državnog proračuna, tako i proračunske i izvanproračunske korisnike proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te način vođenja registra proračunskih i izvanproračunskih korisnika. Dakle, ZP radi razliku između Državnog proračuna i proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

19. U skladu s čl. 2. st. 3. donesen je Pravilnik o utvrđivanju proračunskih i izvanproračunskih korisnika državnog proračuna i proračunskih i izvanproračunskih korisnika proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te o načinu vođenja Registra proračunskih i izvanproračunskih korisnika (Narodne novine 128/09, 142/14, dalje: Pravilnik) kojim je propisano: - čl. 4. st. 1. - da su proračunski korisnici državnog proračuna u smislu članka 2. točke 1. toga Pravilnika oni korisnici: 1. kojih je osnivač Republika Hrvatska, 2. koji ostvaruju prihode iz državnog proračuna i/ili temeljem javnih ovlasti, zakona i drugih propisa, pri čemu ti prihodi iznose 50 posto ili više od ukupnih prihoda, te 3. koji su navedeni u Registru iz članka 2. točke 3. ovoga Pravilnika; - čl. 4. st. 2. - da su proračunski korisnici proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u smislu članka 2. točke 1. ovoga Pravilnika oni korisnici: 1. kojih je osnivač jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, 2. kojima je izvor prihoda proračun jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u iznosu od 50 posto ili više, te 3. koji su navedeni u Registru iz članka 2. točke 3. ovoga Pravilnika.

20. Iz prednjeg nesumnjivo proizlazi kako su sredstva za plaće profesionalnih vatrogasaca i kroz utuženi period i nadalje osiguravana kroz pomoć iz državnog proračuna na godišnjoj razini, sukladno Odlukama Vlade RH o minimalnim financijskim standardima za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi pa bi, po mišljenju ovog suda, a u skladu s čl. 126. KUDSLN/08 i čl. 128. KUDSLN/12 i KUDSLN/13, visinu plaće, odnosno dodataka na plaću trebalo računati primjenom odredbi tih ugovora, a ne primjenom Kolektivnog ugovora sklopljenog s Gradom Splitom, u skladu s odredbama kojeg je vršen obračun i isplata plaće u utuženom periodu.

21. Naime, Vlada Republike Hrvatske kroz Zakon o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i kroz odluke o minimalnim financijskim standardima nije se odrekla odgovornosti financirati decentralizirane funkcije i dodatnim sredstvima, ako se to ukaže potrebnim. Dakle, kada se sredstva za financiranje rashoda za zaposlene u Javnim vatrogasnim postrojbama barem djelomično osiguravaju u državnom proračunu, tada se odredbe važećih KUDSLN u pogledu plaća, odnosno dodataka na plaću

primjenjuju i na

profesionalne vatrogasce, radi čega se ukazuje osnovanim tužbeni zahtjev.

22. Glede visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko – knjigovodstveno vještačenje po vještaku Anti Blaževiću. U svom vještvu od 21. ožujka 2024. vještak navodi da je u razdoblju od 1. rujna 2011.g. do 1. svibnja 2019.g., razlika između isplaćene bruto plaće u odnosu na izračun prema Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike u ovom Nalazu iznosi 119.020,40 kn ili 15.796,72 EUR, od čega:

- Razlika zbog uvećanja koeficijenta u iznosu od 64.850,45 kn ili 8.607,13 EUR,

- Razlika s osnova minuloga rada u iznosu od 41.863,56 kn ili 5.556,25 EUR,

- Razlika s osnova rada u turnusu u iznosu od 12.306,39 kn ili 1.633,34 EUR Spisu nisu priložene službene evidencije o satima provedenim na pasivnom dežurstvu zbog čega nije moguće izvršiti izračun naknade plaće s tog osnova. U razdoblju od 1. rujna 2011.g. do 1. svibnja 2019.g., u odnosu na Kolektivni ugovor

JVP Grada Splita, od 1.1.2015.g.;

- Tuženik je obračunavao dodatak za rad u turnusu u skladu s Kolektivnim ugovorom JVP Grada Splita.

- Sati pripravnosti nisu obračunati, a spisu nisu priložena rješenja niti evidencije radnika u pripravnosti, na temelju kojih bi vještak mogao odrediti sate pripravnosti te izračunati eventualne razlike.

- Dodatak za radni staž izračunat je tako da je umnožak koeficijenta i osnovice pomnožen sa 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža i to tako da je tuženik dodatak za minuli rad obračunavao samo na redovan rad, bolovanje na teret poslodavca, godišnji odmor, dodatak za državni blagdan, dok mu minuli rad nije obračunavan za druge vrste plaćanja (dodatke za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom, za prekovremene sate i drugo).

- Uvećanje koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta obzirom na radni staž, koje je uvjetovano osiguranjem sredstva u gradskom proračunu, nije obračunavano.

23. Podneskom tuženika od 7. lipnja 2024. tuženik navodi da prigovara vještvu od 21.ožujka 2024, te se u cijelosti protivi uređenom tužbenom zahtjevu od strane tužitelja u podnesku od 04.04.2024., kako po osnovu, tako i po visini. Tuženik da je zaprimio vještvo vještaka dipl. oec. Ante Blaževića od 20. ožujka 2024., kojem vještačenju u cijelosti prigovara. Vještačenje da je sačinjeno na temelju hipotetičkog pitanja „Koliko bi iznosila razlika između isplaćene bruto plaće u odnosu na izračun prema Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike ako bi se primijenio taj kolektivni ugovor?“, dok u odnosu na Kolektivni ugovor JVP Grada Splita vještvo ne sadrži izračun, a i sam vještak da navodi kako je riječ o pravnom pitanju, pa je na sudu da ocijeni koji je od navedenih ugovora primjenjiv na tužitelja. Nadalje, vještvo da se ne može ispitati niti primijeniti jer u sebi da ne sadrži podatke o strukturi plaća koje su bile isplaćivane tužitelju po KU JVPGS Split, a koja struktura u sebi sadrži primjerice dodatak za radni staž koji po visini i postotku odgovara tzv. uvećanju plaće za minuli rad. Iz vještva i po njemu postavljenog tužbenog zahtjeva proizlazi da bi tako tužitelju pripadalo kumulativno pravo na uvećanje plaće za minuli rad i dodatak za radni staž (koji mu je isplaćivan), što da je netočno i neprimjenjivo. Na takav način, tužitelj bi dvaput naplatio radni staž (koji mu je plaćen) i minuli rad (po ovom zahtjevu), oba po 0,5 plaće za svaku godinu.

23.1. U dopuni vještačenja na ročištu od 26. kolovoza 2024. vještak Ante Blažević navodi da u odnosu na podnesak punomoćnika tuženika može reći da su prigovori u istom 99 posto pravne naravi a da je on predmetni nalaz i mišljenje izradio u skladu s rješenjem i nalogom istog i da ostaje u cijelosti pri tome, jer da nije na njemu da važe koji je kolektivni ugovor važeći u kojem slučaju, pa da je izradio financijsko vještačenje na temelju podataka u spisu i naloga suda te dvije opcije. Napominje sukladno na prigovor tuženika da se vještvo ne može ispitati jer u sebi ne sadrži podatke strukturi plaće, da je sve parametre izračunao sukladno podatcima, a ono za što nije imao platne podatke naveo je u svom vještvu te da isto nije izračunao. Što se tiče prigovora tuženika da je tužitelju dva puta obračunao radni staž i to za minuli rad i dodatak za radni staž isti da je u vještačenju kao što je obrazloženo u točci 4 izračunao razliku s osnova koeficijenta složenosti i minulog radu u skladu s odredbama kolektivnih ugovora kao što je bio nalog suda. O tome zbog čega u svom mišljenju na str 15 navodi da dodatak za radni staž nije izračunat pravilno kao uvećanje koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta koje nije obračunavan, iste da nije obračunao vjerojatno iz razloga što mu je nedostajala određena financijska dokumentacija koju sada ne može precizirati. Stoga predlaže da se odredi dopuna vještačenja koju će on u odnosu na taj dio vještva dostaviti sudu kao i zahtjev za eventualnom dostavom daljnje platne dokumentacije tužitelja u svrhu navedenog obračuna.

23.2. U svom dopunskom nalazu i mišljenju vještaka Ante Blaževića od 14. siječnja 2025., navodi da sukladno nalogu suda za vještačenje, relevantnoj knjigovodstvenoj dokumentaciji u spisu, te izrađenog dopunskog nalaza i izračuna, u nastavku se daje mišljenje u odnosu na nalog za vještačenje:

U razdoblju od 31.07.2014.g. do 1. svibnja 2019.g., razlika između isplaćene bruto plaće u odnosu na izračun prema KUJVPGS u ovom nalazu da iznosi 74.538,95 Kn (9.893,02 EUR), od čega:

- Razlika zbog uvećanja koeficijenta u iznosu od 46.155,00 kn ili 6.125,82 EUR,

- Razlika s osnova minuloga rada u iznosu od 28.383,94 kn ili 3.767,20 EUR. Pošto tuženik nije dostavio za utuženo razdoblje (od 1.9.2011.g. do 1.5.2019.g.) službene evidencije o satima provedenim na pasivnom dežurstvu (pripravnost) za tužitelja, tako da nije niti bilo moguće izvršiti izračun naknade plaće s tog osnova.

23.3. Podneskom od 27. veljače 2025. tuženik je ponovno prigovario dopunskom vještvu vještaka od 24.siječnja 2025., posebno u dijelu u kojem je vještak obračunavao razliku između primanja koje bi tužitelj ostvario isplatom plaća po KUDSN i KUJVPGS iz osnova dodatka za „minuli rad“ u odnosu na obračunati dodatak za godine radnog staža, koji da mu je isplaćivan. Pored istaknutih nejasnoća koje se odnose na dodatak za minuli rad / radni staž, da posebno upada u oči činjenica da je u vještvu obračunat i dodatak za godine rada u državnoj službi, kao i uvećanje koeficijenta složenosti poslova obzirom na rad u državnom tijelu. Vještak da za potrebe izrade ovog vještva nije imao podatke o godinama staža tužitelja niti gdje je i na kojim poslovima ostvarivao taj staž, jer da ih tužitelj nije dostavio. No, najmanje od trenutka kada je tužitelj zaposlen u JVPGS da mu ne bi više pripadao dodatak za staž u državnoj službi, jer da je JVPGS , kako je već više puta navedeno u ovom postupku, je javna ustanova, a ne državna služba. Stoga je u vještvu izražen obračun razlike kao da je tužitelj ostvarivao staž u državnoj službi za cijelo utuženo razdoblje. Tužitelj ni de facto ni de iure nema status državnog službenika, a posao kojeg obavlja da nema status državne službe, pa tako sav iznos eventualne razlike obračunat u utuženom razdoblju iz tog osnova, da nema nikakvog pravnog uporišta. To da doista nije stvar vještaka, kako i on sam navodi, već pravno pitanje na kojeg treba odgovoriti sud nakon što tužitelj dostavi podatke koliko je godina bio zaposlen u državnoj službi, a koliko u drugim organizacijama ili ustanovama. U odnosu na navedeno, prisutne da su i matematičke i logičke pogreške, pa tako primjerice u razdoblju od 2014-2016 vještak iskazuje uvećanje od 8% koeficijenta složenosti za 20-29 godina staža, umjesto 4% (čl. 45 KUDSN NN 104/13), dok u razdoblju od ožujka 2018.-2019 već iskazuje uvećanje od 10% koeficijenta složenosti koji da se odnosi na 35+ godina staža (tablica u prilogu dopunskog vještva).

23.4. U svojoj drugoj dopuni nalaza i mišljenja od 26. lipnja 2025. navodi da sukladno nalogu suda za vještačenje, relevantnoj knjigovodstvenoj dokumentaciji u spisu, te izrađenog drugog dopunskog nalaza i izračuna, u nastavku da se daje mišljenje u odnosu na nalog za vještačenje:

Mišljenje vještaka na temelju drugog dopunskog nalaza od 26.5.2025.g.

- U razdoblju od 1.9.2011. do 1.5.2019., razlika između isplaćene bruto plaće u odnosu na izračun prema Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike u ovom Nalazu da iznosi 90.294,96 kn ili 11.984,20 EUR od čega:

- Razlika zbog uvećanja koeficijenta u iznosu od 40.350,63 kn ili 5.355,45 EUR

- Razlika s osnova minuloga rada u iznosu od 37.905,81 kn ili 5.030,97 EUR

- Razlika s osnova rada u turnusu u iznosu od 12.038,52 kn ili 1.597,79 EUR.

- U razdoblju od 31.7.2014.g. do 1.5.2019.g., razlika između isplaćene bruto plaće u odnosu na izračun prema KUJVPGS u ovom Nalazu iznosi 53.171,17 kn ili 7.057,03 EUR, od čega:

- Razlika zbog uvećanja koeficijenta u iznosu od 27.812,52 kn ili 3.691,36 EUR,

- Razlika s osnova minuloga rada u iznosu od 25.358,65 kn ili 3.365,67 EUR.

23.5. Na ročištu od 7. srpnja 2025. vještak Ante Blažević je saslušan na istaknute prigovore tuženika te navodi da je u skladu s rješenjem iz travnja 2025. zajedno s kojim da je zaprimio i podnesak tuženika iz veljače 2025. te podnesak tužitelja iz travnja 2025. izradio drugo dopunsko vještačenje na način da je sve prethodne obračune obnovio uvažavajući i pitanje sugestije tuženika i podatke HZMO-a u vezi radnog staža tužitelja, tako da je izradio novu tablicu 1.a.,2.a. i 3.a. Sukladno tome, da u cijelosti stoji uz drugu dopunu vještva. Što se tiče t.2. druge dopune nalaza i mišljenja napominje da je izračun izvršen prema Kolektivnom ugovoru KJUVPS u situaciji da su osigurana sredstva od 31. srpnja 2014. po tom novom ugovoru.

24. Punomoćnici parničnih stranaka nisu imali primjedbi na drugu dopunu pisanog i usmenog nalaza i mišljenja vještaka, koje ovaj su7d u cijelosti prihvaća kao vjerodostojno i izrađeno po pravilima struke.

25. Tužitelj je podneskom od 17. srpnja 2025. uredio tužbeni zahtjev sukladno dopunskom vještačenju stalnog sudskog vještaka Ante Blaževića.

26. Glede istaknutog tuženikovog prigovora zastare, isti je po ocjeni ovog suda djelomično osnovan.

27.Naime, odredbom čl. 139. ZR propisano je kako potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina. Prema odredbi čl. 232. st.2. ZR odredba o zastari neće se primjenjivati na potraživanja iz radnog odnosa kojima je rok zastare od tri godine istekao prije stupanja na snagu istog (7.kolovoza 2014.). S obzirom na to da se najstarije potraživanje tužitelja odnosi na rujan 2011. koje dospijeva na naplatu 15. listopada 2011., a tužba je podnesena 26. travnja 2019., to je onda očito da je za potraživanja dospjela do travnja 2014., nastupila zastara.

28. Slijedom navedenog s osnove uvećanja koeficijenta i s osnove minulog rada tužitelju je dosuđen ukupan iznos od 7.479,46 € , dok je za više zatraženo za iznos od 2.906,95 €, tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan. S osnove rada u turnusu tužitelju je dosuđen ukupan iznos od 383,27 € , dok je za više zatraženo za iznos od 1.214,52 €, tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

29. Na dosuđene iznose tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15 i 29/18 – dalje: ZOO i to počevši od 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, dok je za više zatražene zatezne kamate na pojedine mjesečne iznose (tužitelj potražuje kamate na mjesečne iznose u mjesecu u kojem su nastale), tužitelj odbijen. Naime, glede tijeka zatezne kamate za istaknuti je odredbu čl. 84. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09, 61/11 i 73/13) i čl. 92. st. 3 Zakonom o radu ("Narodne novine" br. 93/14) koje istovjetno propisuju da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, a što ovdje nije slučaj. Dakle, tuženik je pao u zakašnjenje tek protekom 15-og dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa se kamate na plaću i naknadu plaće mogu odrediti od 15-og dana u idućem mjesecu, do isplate, a ne kako je to tužitelj zatražio od 15-og u mjesecu u kojem je i nastala.

30. Također, tužitelj je odbijen i u zahtjevu za zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 70/13, 160/13 i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Dakle, porez na dohodak i prirez poreza na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju.

31. Imajući u vidu prednje, valjalo je odlučiti kao u točkama I., II. izreke presude. S obzirom na to da je sud prihvatio glavni tužbeni zahtjev, to onda nije ni odlučivao o podrednom tužbenom zahtjevu.

32. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22) pa tužitelju, koji u neznatnom dijelu nije uspio za koji dio nije ni nastao poseban trošak, dosuđen je trošak u cijelosti, sve u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje Tarifa) i to: za sastav tužbe 250 bodova, za sastav podnesaka od 17. studenog 2023. , 4. travnja 2024. , 30. travnja 2025. i 17. srpnja 2025. – za svaki po 250 bodova, za zastupanje na ročištu od 28. lipnja 2019. , 3. rujna 2019. , 16. studenog 2023., 15. veljače 2024. , 10. lipnja 2024., 26. kolovoza 2024., 28. travnja 2025., 7. srpnja 2025., 13. listopada 2025. - za svako po 250 bodova, za pristup za ročište za objavu- 50 bodova, ukupno iznosi 3550 bodova, pomnoženo s vrijednošću boda od 2 eura iznosi 7.100,00 eura zajedno sa PDV-om te troškovima financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 840,00 eura, ukupno iznosi priznati parnični trošak tužitelju od 9.715,00 eura. Sukladno čl. 154. st.2. ZPP-a ovaj sud smatra da je tužitelj cijeneći osnov i visinu tužbenog zahtjeva uspio sa 84%, a tuženik sa 26 %. Kada se postotak kojim je tužitelj uspio u parnici odbije od postotka kojim je tuženik uspio u parnici, dobije se uspjeh tužitelja od 58 %, tako da se dobije iznos parničnog troška od 5.634,70 eura koji je obistinjen tužitelju.

U Splitu 09. siječnja 2026.

S U T K I N J A

Jelena Kvarantan Karuza

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika