Poslovni broj: Us I-1632/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice SŽGP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s boravištem u [adresa], zastupane po opunomoćeniku Ivici Škunci, odvjetniku iz Zaprešića, Ulica Kardinala Alojzija Stepinca 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VIII Policijske postaje Zagreb, OIB: 36162371878, Zagreb, Kruge 52, radi povratka iz europskog gospodarskog prostora, nakon javne i usmene rasprave zaključene 10. prosinca 2025. u odsutnosti uredno pozvanih tužiteljice i tuženika, objavljene 9. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VIII Policijske postaje Zagreb, KLASA: NK-UP/I-216-04/25- 02/802, URBROJ: 511-19-34-25-1 od 17. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužiteljice za izdavanjem rješenja o privremenoj mjeri koji glasi: " Zbog omogućavanja tužiteljici da održava kontakte s malodobnim djetetom po rješenju Općinskog suda u Novom Zagrebu broj R1 Ob-760/2022 od 10. srpnja 2024., te donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske u predmetu zaštite ustavnih i konvencijskih prava tužiteljice u predmetu tog suda broj U-III-191/2025, rok iz točke 1. rješenja tuženika od 17. lipnja 2025. u kojemu tužiteljica dragovoljno mora napustiti Europski gospodarski prostor produžuje se na rok od 6 mjeseci, računajući od dana dostave rješenja. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora."

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužiteljice zaprimljenoj kod Upravnog suda u Zagrebu 25. lipnja 2025. po kojoj je oformljen spis tog suda poslovni broj: Us I-2402/2025, a koji je rješenjem Ureda predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-369/2025-21 od 27. lipnja 2025. ustupljen Upravnom sudu u Splitu pred kojim je zaveden kao spis poslovnog broja Us I-1632/2025, podnesenoj protiv rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VIII Policijske postaje Zagreb, KLASA: NK-UP/I-216-04/25-02/802, URBROJ: 511-19-34- 25-1 od 17. lipnja 2025., te u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 10. prosinca 2025., tužiteljica u bitnom navodi kako je ona državljanka Kube, rođena **.**.1990. u [adresa], a u Hrvatskoj se nalazi od 2020., od kada je 2 puta podnijela zahtjev za odobrenje azila u RH zbog statusa političkog izbjeglice iz Kube. Svo vrijeme je bila prijavljena na adresi u [adresa], S [adresa], da bi sada temeljem sklopljenog ugovora o korištenju kuće s vlasnikom SŽ stanovala u [adresa]. Tužiteljici je osobno bez prijevoda i prisutnosti sudskog tumača za španjolski jezik uručeno osporeno rješenje tuženika, kojim se najprije utvrđuje da ona nezakonito boravi u [adresa], te da je dužna dragovoljno napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) u roku od 60 dana, u protivnom će se istekom tog roka prisilno udaljiti. Ovo se rješenje tuženika najprije obrazlaže time da joj je 29. siječnja 2024. prestao zakoniti boravak u RH, međutim da joj je pravomoćnom presudom s reformacijskom odlukom Upravnog suda u Zagrebu u predmetu broj Us I-1585/2024 od 30. travnja 2024., rok za dobrovoljno napuštanje EGP produžen do 3. svibnja 2025., s obzirom da je isto rješenje dostavljeno Policijskoj postaji Zaprešić 3. svibnja 2024. Rješenje tuženika je izdano protivno odredbama Ustava RH, kao i Zakona o stancima iz dva razloga: - od prvog ulaska u RH tužiteljica je zatražila izdavanje političkog azila zbog općepoznatih razloga u državi iz koje je došla (Kuba), te je svo vrijeme imala uredno prijavljen boravak u Hrvatskoj ; - dana 7. veljače 2020. tužiteljica je u Hrvatskoj u Zagrebu rodila djevojčicu SŽG u izvanbračnoj zajednici s kubanskim državljaninom RŽG, koje dijete ima stalno prijavljen boravak u Hrvatskoj na adresi u [adresa]. Rješenjem o izmjeni rješenja o privremenoj mjeri Općinskog suda u Novom Zagrebu broj R1 Ob-760/2022 od 10. srpnja 2025., tužiteljici su kao majci i roditelju kod kojega dijete ne stanuje, omogućeni kontakti s malodobnim djetetom svakog tjedna, makar i pod nadzorom stručnih osoba nadležnog centra za socijalnu skrb. S obzirom da je tim rješenjem izmijenjeno prethodno rješenje kojim je tužiteljica imala pravo na kontakte s malodobnim djetetom 2 puta tjedno i svakog vikenda, ona je po punomoćniku podnijela ustavnu tužbu protiv tog rješenja i postupak se vodi pod brojem U-III-191/2025, a spis se nalazi na rješavanju ustavne tužbe prema dopisu Općinskog suda od 5. svibnja 2025. Tužiteljica je u nekoliko navrata obavljala privremene poslove po ugovorima o obavljanju povremenih poslova, a trenutno je u postupku ishođenja prijave boravka i radne dozvole za strane državljane trećih zemalja, sve to u cilju osiguravanja osnovnih socijalnih uvjeta za nastavak boravka u Hrvatskoj kako ne bi ostala trajno odvojena od svog jedinog djeteta. Rješenjem tuženika je povrijeđena odredba čl. 191. st. 1. Zakona o strancima koja ograničava mogućnost izdavanja ovakvih rješenja zbog obiteljskih razloga, a to je upravo ovdje slučaj. Naime, malodobna kćerka tužiteljice je rođena u [adresa] i protjerivanje tužiteljice iz Hrvatske znači trajnog fizičko odvajanje majke od djeteta, što je protivno svim domaćim pozitivnim propisima i međunarodnim konvencijama. Ovo pogotovo što se ne ispunjava pretpostavka iz čl. 189. st. 2. istog Zakona, jer tužiteljica nije kazneno osuđivana niti predstavlja bilo kakvu opasnost za Republiku Hrvatsku. Rješenje je suprotno i odredbi čl. 207. Zakona o strancima jer protjerivanje tužiteljice podrazumijeva rizik prisilnog vraćanja u Kubu i njezinom političkog i kaznenog progona zbog općepoznatih političkih razloga na Kubi. Slijedom navedenog, tužiteljica tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika, ujedno tužiteljica predlaže i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju, a također tužiteljica je predložila i izdavanje privremene mjere sadržaja navedenog kao pod točkom I. izreke rješenja.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom osporio sve tužbene navode tužiteljice pri čemu u pretežitom dijelu ponavlja navode obrazloženja osporenog rješenja, pa je predložio sudu tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti kao neosnovan.

3.U sporu je održana rasprava 10. prosinca 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nisu pristupili uredno pozvani tužiteljica i tuženik, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, podnesak tužiteljice od 10. prosinca 2025. zajedno s prilozima, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice i to da se pribavi i pregleda spis Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-1585/2024, to na okolnosti precizirane u tužbi kao nepotreban i suvišan, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9.Naime, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VIII Policijske postaje Zagreb, KLASA: NK-UP/I-216-04/25-02/802, URBROJ: 511-19-34-25-1 od 17. lipnja 2025., točkom 1. utvrđuje se da tužiteljica nezakonito boravi u [adresa] i da je dužna dragovoljno napustiti Europski gospodarski prostor (u daljnjem tekstu EGP) u roku od 60 (šezdeset) dana računajući od dana dostave rješenja, te da će se dotičnu prisilno udaljiti u državu njezina podrijetla, Kubu, državu iz koje je došla u Republiku Hrvatsku ili uz njezin pristanak, u drugu treću zemlju, ako ne napusti EGP u roku koji joj je određen, točkom 2. riješeno je da je strankinja iz točke 1. izreke ovoga rješenja dužna prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a, dok je točkom 3. tužiteljici određena zabrana napuštanja adrese smještaja u mjestu [adresa], te je osporeno rješenje doneseno pozivom na odredbe članka 184. stavka 1. i članka 186. stavka 1. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25).

10.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke da se tužiteljici odredi dragovoljno napuštanje Europskog gospodarskog prostora, u svezi s čim je li u tom smislu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i na isto potom pravilno primijenilo mjerodavno materijalno pravo, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

11.Odredbom čl. 184. Zakona o strancima („Narodne novine", broj: 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25) propisano je:

"(1) Državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku.

(2) Rješenjem iz stavka 1. ovoga članka utvrdit će se da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak) i da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a te će se zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP i odrediti država u koju će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti.

(3) Prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzet će se u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.

(4) U slučajevima iz članka 185. stavka 1. točaka 1., 2. i 4. ovoga Zakona rok za dragovoljni odlazak može se odrediti u trajanju kraćem od sedam dana. (5) U slučajevima iz članka 188. stavka 1. ovoga Zakona rok za dragovoljni odlazak može se odrediti u trajanju duljem od 30 dana.

(6) Rok za dragovoljni odlazak državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje na kratkotrajnom boravku počinje teći prvoga dana od dana dostave rješenja o povratku odnosno od puštanja državljanina treće zemlje na slobodu s izdržavanja kazne zatvora.

(7) Rješenjem o povratku mogu se odrediti obveze iz članka 213. stavka 1. ovoga Zakona ako postoji rizik od izbjegavanja iz članka 214. ovoga Zakona. (8) Rok za dragovoljni odlazak iz stavka 2. ovoga članka odnosi se i na napuštanje Švicarske Konfederacije."

Odredbom čl. 186. Zakona o strancima („Narodne novine", broj: 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25) propisano je:

"(1) Ministarstvo, putem nadležne policijske uprave odnosno policijske postaje, donosi rješenje o povratku.

(2) Ako državljaninu treće zemlje, kojem se donosi rješenje o protjerivanju ili rješenje o ukidanju zakonitog boravka Ministarstva u sjedištu ili Ministarstva putem nadležne policijske uprave odnosno postaje, treba odrediti rok za dragovoljni odlazak, o dragovoljnom odlasku iz članka 184. stavka 2. ovoga Zakona će se odlučiti rješenjem o protjerivanju ili rješenjem Ministarstva u sjedištu ili Ministarstva putem nadležne policijske uprave odnosno postaje kojim državljaninu treće zemlje prestaje zakoniti boravak.

(3) Rješenje o povratku državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi ili nezakonito prijeđe ili pokuša prijeći vanjsku granicu može se donijeti i bez provođenja prekršajnog postupka.

(4) Ako je državljanin treće zemlje nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku, rješenje o povratku može se donijeti na obrascu.

(5) Odredba stavka 4. ovoga članka ne odnosi se na državljanina treće zemlje koji je zatečen na vanjskoj granici prilikom ili neposredno nakon nezakonitog ulaska iz članka 181. stavka 3. ovoga Zakona.

(6) Pravilnikom iz članka 50. stavka 5. ovoga Zakona ministar propisuje izgled i sadržaj obrasca rješenja o povratku."

12.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio osporeno rješenje naprijed citirane izreke jer i ovaj sud drži kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane naprijed citiranim zakonskim odredbama Zakona o strancima da bi se u odnosu na tužiteljicu donijelo rješenje o povratku iz EGP-a, slijedom čega sud smatra kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

13.Sud nalazi potrebnim prvenstveno istaknuti kako iz podataka upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu proizlazi da je u provedenom upravnom postupku utvrđeno da je tužiteljica u Republiku Hrvatsku ušla nezakonito 2020., nakon čega je izrazila namjeru za međunarodnom zaštitom, koji zahtjev je odbijen, pa je 9. lipnja 2021. podnijela naknadni zahtjev za međunarodnom zaštitom, koji je također odbijen, a koji postupak je okončan 30. ožujka 2023. Iz podataka upravnog spisa nadalje proizlazi da je tužiteljica unatoč odbijenim zahtjevima ostala boraviti u [adresa] i pokušala pronaći posao te riješiti status kako bi mogla biti u kontaktu sa svojom maloljetnom kćerkom NŽG, koja je inače stranac s odobrenim privremenim boravkom u RH, vezano za koju vodi sudski postupak o skrbništvu sa njenim ocem UŽG. Prema podacima spisa isto tako proizlazi da je za tužiteljicu 21. travnja 2023. poslodavac Favory d.o.o. podnio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad u Policijskoj upravi zagrebačkoj, koji zahtjev je 29. siječnja 2024. obustavljen, te je tužiteljici prestao zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, a nakon čega nije napustila RH, već je nastavila nezakonito boraviti, prema danoj izjavi zbog svoje kćerke. Nadalje, 14. veljače 2024. od strane Policijske postaje Zaprešić tužiteljici je izdano i uručeno rješenje o povratku KLASA: NK-UP/I-216-04/24- 02/145, URBROJ: 511-19-37-24-1, kojim joj je određen rok za dragovoljno napuštanje EGP-a u roku od 30 (trideset) dana od dana dostave tog rješenja. Prije isteka roka za dragovoljni povratak iz navedenog rješenja tužiteljici je temeljem članka 188. stavak 2. Zakona o strancima u Policijskoj postaji Zaprešić 12. ožujka 2024. doneseno rješenje o produženju roka za dragovoljni povrataka za još 60 (šezdeset) dana, a rješenje KLASA: NK-UP/I-133-01/24-02/8, URBROJ: 511-19-37-24-1 joj je dostavljeno 13. ožujka 2024. Potom, tužiteljica je 1. ožujka 2024. Upravnom sudu u Zagrebu podnijela tužbu protiv rješenja Policijske postaje Zaprešić, KLASA: NK-UP/I-216-04/24-02/145, URBROJ: 511-19-37-24-1 od 14. veljače 2024., te je presudom tog suda poslovni broj: Us l-1585/2024-8 od 30. travnja 2024. poništena točka 1. citiranog rješenja u dijelu u kojem je tužiteljici određen rok za dragovoljno napuštanje EGP-a od 30 dana, te je određeno da tužiteljica mora dragovoljno napustiti EGP u roku od jedne godine od dostave presude, koja presuda je Policijskoj postaji Zaprešić dostavljena 3. svibnja 2024. Potom, 30. svibnja 2024. Policijska postaja Zaprešić donijela je i tužiteljici uručila rješenje o povratku iz EGP-a, KLASA: NK-UP/I-216-04/24-02/471, URBROJ: 511-19- 37-24-1, temeljem citirane pravomoćne presude, kojim je pak određeno da tužiteljica mora dragovoljno napustiti prostor EGP-a u roku od jedne godine, računajući od dana dostave presude, a najkasnije do 3. svibnja 2025. Također, iz podataka spisa razvidno je kako je 16. lipnja 2025. tužiteljica uhićena od strane policijskih službenika VIII policijske postaje Zagreb zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona, te je po policijskim službenicima 17. lipnja 2025. predana pritvorskom nadzorniku, dok je kaznena prijava poslana Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu, nakon čega je tužiteljica predana na daljnje postupanje policijskim službenicima za nezakonite migracije VIII policijske postaje Zagreb. Konačno, iz upravnog spisa proizlazi da su policijski službenici VIII policijske postaje Zagreb utvrdili da tužiteljica nezakonito boravi u [adresa], jer nije postupila po izdanom rješenju Policijske postaje Zaprešić od 30. svibnja 2024., kojim je bilo određeno da je dužna dragovoljno napustiti Europski gospodarski prostor u roku od jedne godine, odnosno najkasnije do 3. svibnja 2025., već je i dalje ostala nezakonito boraviti na području Republike Hrvatske, odnosno na prostoru EGP-a ukupno 45 dana, te je isto tako uvidom u evidencije koje vodi Ministarstvo unutarnjih poslova utvrđeno da tužiteljica nema podneseni zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad ili zahtjev za odobrenje privremenog boravka, kako bi regulirala svoj status u Republici Hrvatskoj, odnosno prostoru EGP-a i da je nastavila dalje nezakonito boraviti u [adresa]. Slijedom izloženog, tuženik je postupajući po službenoj dužnosti smatrajući da su ispunjene zakonske pretpostavke donio osporeno rješenje naprijed citirane izreke, a protiv kojeg je tužiteljica pokrenula predmetni upravni spor.

14.Glede tužbenih prigovora u kojima tužiteljica kako su u provedenom upravnom postupku povrijeđena njezina procesna prava pri čemu apostrofira kako joj je osobno bez prijevoda i prisutnosti sudskog tumača za španjolski jezik uručeno osporeno rješenje tuženika, za kazati je kako sud takve prigovore ne nalazi osnovanim, to pak stoga što iz podataka upravnog spisa nedvojbeno proizlazi da je tužiteljici omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari s obzirom da u tom pravcu upravnom spisu prileže zapisnik od 17. lipnja 2025. kada je tužiteljica u svojstvu stranke saslušana, s tim da iz tog zapisnika proizlazi da je tužiteljica saslušana uz sudjelovanje Tatjane Tarbuk, prevoditeljice za španjolski jezik, za kojeg je tužiteljica na istom zapisniku izjavila da ga razumije u govoru i pismu, slijedom čega sud ne nalazi da bi u provedenom postupku došlo do procesnih povreda koje bi bile od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora.

15.Vezano za tužbene navode u kojima tužiteljica opisuje kronologiju događanja i postupanje nadležnih tijela prije donošenja osporenog rješenja, za navesti je kako niti takve okolnosti nisu od utjecaja na zakonitost akta tuženika, to pak stoga što je osporeno rješenje tuženika doneseno postupajući u smislu naprijed citirane odredbe čl. 184. st. 1. Zakona o strancima po službenoj dužnosti, a kojom pak odredbom je propisano da državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku, a koje rješenje je doneseno nakon utvrđenja da tužiteljica nezakonito boravi u [adresa], koju činjenicu niti sama tužiteljica ne spori, pa ovaj sud smatra da su bile ispunjene sve pretpostavke da tuženik odnese rješenje o povratku tužiteljice iz EGP-a.

16.Također, u cijelosti je bespredmetno pozivanje tužiteljice na odredbu čl. 191. st. 1., u svezi s odredbom čl. 189. st. 2. Zakona o strancima, to pak iz razloga što se citirane odredbe odnose na donošenje rješenja o protjerivanju, o čemu se ovdje ne radi jer je u odnosu na tužiteljicu doneseno rješenje o njezinom povratku iz EGP-a u smislu odredbe čl. 184. st. 1. Zakona o strancima, dok nije doneseno rješenje o protjerivanju kako to pogrešno percipira tužiteljica, slijedom čega u konkretnoj upravnoj stvari nema mjesta primjeni odredbi na koje se tužiteljica neutemeljeno poziva.

17.Pored toga, u svezi prethodno izloženog, dodatno je za kazati kako je u konkretnoj upravnoj stvari tužiteljici zapravo određena najblaža moguća mjera propisana Zakonom o strancima jer je u smislu odredbe čl. 184. st. 1. Zakona o strancima doneseno isključivo rješenje o povratku kojim je određeno da je tužiteljica dužna dragovoljno napustiti prostor EGP-a, dok nije doneseno rješenje o protjerivanju unatoč tome što iz podataka spisa proizlazi da tužiteljica ne poštuje zakone Republike Hrvatske, budući da ona nedvojbeno nije postupila po prethodno donesenim rješenjima o povratku, već je i dalje ostala nezakonito boraviti na prostoru Republike Hrvatske, odnosno EGP-a, te je protiv nje također pokrenut i kazneni postupak zbog počinjenog kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti, što znači da je tuženik uvažio specifičnost okolnosti konkretnog slučaja i imao u vidu činjenicu da je tužiteljica majka malodobne kćerke koja u RH ima status stranca s privremenim boravkom u vezi s kojom vodi sudski spor o skrbništvu s ocem kćerke.

18.Također, sud primjećuje da je upravo tužiteljica u presudi Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us l-1585/2024-8 od 30. travnja 2024. upućena da do isteka roka za napuštanje EGP-a koji joj je tom presudom produljen treba ishoditi dozvolu za boravak i rad u Republici Hrvatskoj po nekoj od zakonskih osnova, jer će u protivnom po isteku određenog roka morati napustiti prostor EGP-a, no unatoč tome što joj je tom presudom produljen rok za napuštanje EGP-a za jednu godinu, tužiteljica na takav način nije postupila budući je uvidom u evidencije koje vodi Ministarstvo unutarnjih poslova utvrđeno da ona nije podnijela zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad ili zahtjev za odobrenje privremenog boravka, kako bi regulirala svoj status u Republici Hrvatskoj, odnosno prostoru EGP-a i nastavila dalje zakonito boraviti. Ujedno, dodatno je za napomenuti kako tužiteljica osporenim rješenjem nije protjerana iz EGP-a niti joj je izrečena zabrana ulaska i boravka na teritoriju RH, odnosno EGP-a, već je isključivo doneseno rješenje o povratku iz EGP-a, što pak znači da tužiteljica može ponovno doći u RH i pokušati regulirati svoj boravak, s tim da je tužiteljica nesumnjivo imala dovoljno vremena regulirati svoj boravak s obzirom na produljenje roka za dragovoljno napuštanje EGP-a od strane Upravnog suda u Zagrebu u trajanju od jedne godine, posebice kada se uzme obzir vrijeme od kada tužiteljica nezakonito boravi u [adresa] i činjenicu da tužiteljica nije postupila niti po ranijim rješenjima kojima joj je određen povratak iz EGP-a, s obzirom da se na ista oglušila i unatoč tome nastavila je nezakonito boraviti u [adresa], slijedom čega se i rok koji joj je određen osporenim rješenjem od 60 dana od primitka tog rješenja za napuštanje EGP-a ukazuje primjerenim i dostatnim da tužiteljica dragovoljno napusti EGP.

19.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa kako tužiteljica u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njezine tužbe.

20.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

21.Nadalje, sud je odbio prijedlog tužiteljice za izdavanje privremene mjere sadržaja citiranog u izreci točke I. rješenja kao neosnovanog, a to stoga što ovaj sud drži kako nisu ostvareni razlozi za izdavanjem zatražene privremene mjere propisani odredbom čl. 42. st. 3. ZUS-a, budući da se ista ne ukazuje nužnom kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, tim prije što je ovaj sud ocijenio zakonitim i pravilnim osporeno rješenje tuženika, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. u izreci rješenja.

22.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njezin zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 9. siječnja 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužiteljice Ivici Škunci, odvjetniku iz Zaprešića, Ulica Kardinala Alojzija Stepinca 2, uz zapisnik od 10. prosinca 2025. i zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zagrebačkoj, VIII Policijskoj postaji Zagreb, Kruge 52, uz zapisnik od 10. prosinca 2025. i zapisnik o objavi,

- u spis.