Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-83/2020-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Tamari Turek, u pravnoj stvari tužitelja PZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , zastupanog po punomoćnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marijan Fosin i Božica Petak Vujec iz Varaždina, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 9. prosinca 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenice punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 9. siječnja 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu broj 3206205506 od 15. veljače 2006. sklopljenog između tužitelja EZ, Ludbreška IB, 42000 Varaždin, i tuženika Zagrebačke banke d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, OIB: 92963223473, solemniziranog kod javnog bilježnika Bojane Štimac iz Varaždina, B. Radić 6, pod brojem OU-300/2006-1 od 1. ožujka 2006. koji glasi:

"Korisnik kredita dužan je kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 55.069,50 CHF' (slovima: pedesetpet tisuća šezdesetdevet švicarska franka i pedeset rapa) sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja."

te se utvrđuje da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe čl. 7 . Ugovora o kreditu broj 3206205506 od 15. veljače 2006. sklopljenog između tužitelja EZ, [adresa], i tuženika Zagrebačke banke d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, OIB: 92963223473, solemniziranog kod javnog bilježnika Bojane Štimac iz Varaždina, pod brojem OU-300/2006-1 od 1. ožujka 2006. koji glasi:

„Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 395,22 CHF (slovima: tristodevedesetpet švicarska franka i dvadesetdva rapa) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja."

te je ništetna i ugovorena valuta u CHF iz čl. 1. Ugovora o kreditu prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da plati tužitelju PZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.164,45 eur (četiri tisuće sto šezdeset četiri eura i četrdeset pet centi) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a koja od 1.1.2008 pa do 30.6.2011. teče po stopi od 14% godišnje, od 1.7.2011. pa do 31.7.2015. po stopi od 12% godišnje, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to

- na iznos od 11,96 EUR sa kamatom od 2.12.2011. do plaćanja;

- na iznos od 85,32 EUR sa kamatom od 2.1.2012. do plaćanja;

- na iznos od 85,32 EUR sa kamatom od 2.2.2012. do plaćanja;

- na iznos od 85,32 EUR sa kamatom od 2.3.2012. do plaćanja;

- na iznos od 85,30 EUR sa kamatom od 2.4.2012. do plaćanja;

- na iznos od 85,27 EUR sa kamatom od 2.5.2012. do plaćanja;

- na iznos od 102,49 EUR sa kamatom od 2.6.2012. do plaćanja;

- na iznos od 85,32 EUR sa kamatom od 2.7.2012. do plaćanja;

- na iznos od 85,30 EUR sa kamatom od 2.8.2012. do plaćanja;

- na iznos od 85,27 EUR sa kamatom od 2.9.2012. do plaćanja;

- na iznos od 98,51 EUR sa kamatom od 2.10.2012. do plaćanja;

- na iznos od 85,32 EUR sa kamatom od 2.11.2012. do plaćanja;

- na iznos od 85,32 EUR sa kamatom od 2.12.2012. do plaćanja;

- na iznos od 85,32 EUR sa kamatom od 2.1.2013. do plaćanja;

- na iznos od 85,28 EUR sa kamatom od 2.2.2013. do plaćanja;

- na iznos od 85,32 EUR sa kamatom od 2.3.2013. do plaćanja;

- na iznos od 94,60 EUR sa kamatom od 2.4.2013. do plaćanja;

- na iznos od 94,61 EUR sa kamatom od 2.5.2013. do plaćanja;

- na iznos od 94,61 EUR sa kamatom od 2.6.2013. do plaćanja;

- na iznos od 94,61 EUR sa kamatom od 2.7.2013. do plaćanja;

- na iznos od 94,61 EUR sa kamatom od 2.8.2013. do plaćanja;

- na iznos od 94,61 EUR sa kamatom od 2.9.2013. do plaćanja;

- na iznos od 94,61 EUR sa kamatom od 2.10.2013. do plaćanja;

- na iznos od 94,61 EUR sa kamatom od 2.11.2013. do plaćanja;

- na iznos od 56,51 EUR sa kamatom od 2.12.2013. do plaćanja;

- na iznos od 101,53 EUR sa kamatom od 2.2.2014. do plaćanja;

- na iznos od 83,41 EUR sa kamatom od 2.3.2014. do plaćanja;

- na iznos od 83,41 EUR sa kamatom od 2.4.2014. do plaćanja;

- na iznos od 83,41 EUR sa kamatom od 2.5.2014. do plaćanja;

- na iznos od 83,41 EUR sa kamatom od 2.6.2014. do plaćanja;

- na iznos od 83,41 EUR sa kamatom od 2.7.2014. do plaćanja;

- na iznos od 83,41 EUR sa kamatom od 2.8.2014. do plaćanja;

- na iznos od 83,41 EUR sa kamatom od 2.9.2014. do plaćanja;

- na iznos od 83,41 EUR sa kamatom od 2.10.2014. do plaćanja;

- na iznos od 83,41 EUR sa kamatom od 2.11.2014. do plaćanja;

- na iznos od 83,40 EUR sa kamatom od 2.12.2014. do plaćanja;

- na iznos od 83,40 EUR sa kamatom od 2.1.2015. do plaćanja;

- na iznos od 83,40 EUR sa kamatom od 2.2.2015. do plaćanja;

- na iznos od 27,00 EUR sa kamatom od 2.3.2015. do plaćanja;

- na iznos od 134,95 EUR sa kamatom od 2.4.2015. do plaćanja;

- na iznos od 88,05 EUR sa kamatom od 2.5.2015. do plaćanja;

- na iznos od 88,05 EUR sa kamatom od 2.6.2015. do plaćanja;

- na iznos od 88,05 EUR sa kamatom od 2.7.2015. do plaćanja;

- na iznos od 88,05 EUR sa kamatom od 2.8.2015. do plaćanja;

- na iznos od 88,05 EUR sa kamatom od 2.9.2015. do plaćanja;

- na iznos od 324,51 EUR sa kamatom od 30.9.2015. do plaćanja;

u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati troškove ovog postupka u iznosu od 1.739,59 eur (tisuću sedamsto trideset devet eura i pedeset devet centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija tužiteljev zahtjev za naknadu troškova ovog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu podnio tužbu u kojoj u bitnome navodi da je kao korisnik kredita dana 15. veljače 2006. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 3206205506, a temeljem kojeg je tuženik isplatio tužitelju kredit u iznosu od 55.069,50 CHF u kunskoj protuvrijednosti, uz ugovorenu kamatnu stopu od 4,9% godišnje promjenjivu sukladno odluci banke, da je dana 27. siječnja 2016. sklopio Dodatak ugovoru o kreditu broj 3206205506 temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) kojim je provedena konverzija kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR, da provedena konverzija kredita sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju iz 2015. nije od utjecaja na ništetne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu broj 3206205506 od 15. veljače 2006., i to ništetne odredbe kojim su glavnica i kamate vezane uz valutu CHF, da je čl. 2. Ugovora o kreditu ugovoreno je kako je korisnik kredita dužan kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 55.069,50 CHF, a čl . 7. Ugovora o kreditu ugovorena je otplata kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 395,22 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja, da su navedene ugovorne odredbe Ugovora o kreditu broj 3206205506 od 15. veljače 2006., a kojima je ugovorena vezanost uz valutnu klauzulu, temeljem odredbe članka 322. Zakona o obveznim odnosima ništetne, budući da uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, da je tuženik u Ugovoru o kreditu ugovorio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja ugovora i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, slijedom čega je tuženik postupao suprotno prisilnim propisima i to odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), kao i da se u konkretnom predmetu radilo upravo o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika kao trgovca, a o pojedinim ugovornim odredbama uopće se nije niti moglo pojedinačno pregovarati, budući da su odredbe već bile unaprijed formulirane od strane trgovca i potrošač nije imao nikakav utjecaj na njihov sadržaj, pri čemu se tužitelj poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.

2. Podneskom od 9. rujna 2025. tužitelj je djelomično povukao tužbu preko iznosa od 4.164,45 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a kojem se djelomičnom povlačenju tužbe tuženik protivio podneskom od 19. rujna 2025., a slijedom čega je temeljem čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 25/13., 89./14., 70/19.; u daljnjem tekstu: ZPP) ovom presudom odlučeno o tužbenom zahtjevu kako je isti sadržan u tužbi od 25. veljače 2020.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome ističe prigovor zastare, te navodi da su tužitelj i tuženik sklopili Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR, da su stranke izmijenile osnovni Ugovor o kreditu na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR odnosno položaj tužitelja je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, da je Dodatkom promijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorena kamatna stopa iz osnovnog ugovora čime je tužitelj prihvatio i promjenjivu kamatnu stopu (određeno strukturiranu), a koja kamatna stopa se primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u EUR od dana sklapanja osnovnog ugovora, da je zakonom bilo točno propisano na koji način se vršila konverzija kredita iz CHF u EUR, da je potpisivanju Dodatka sukladno zakonskoj obvezi prethodio prihvat izračuna konverzije, i to nakon primitka svih zakonom propisanih informacija, omogućavanja provjere tih informacija te potvrde kalkulatora od strane ovlaštenog revizora, da Dodatak ugovora o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika, kao pravni posao koji je sklopljen na temelju posebnog zakona ZIDZPK/15 i voljom stranaka, proizvodi pravne učinke od samoga početka i valjan je, da je Dodatkom ugovora o kreditu zaključenog između tužitel ja i tuženika stvorena nova pravna osnova koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu i koja uspostavlja ravnotežu između tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca, kao i da tužitelj kao korisnik kredita u CHF nema pravni interes utvrđivati ništetnim odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i/ili valutnoj klauzuli, niti posljedično potraživati bilo kakva navodna obeštećenja s te osnove, da je tužitelj prihvatom konverzije odnosno sklapanjem Dodatka pristao biti korisnik kredita s valutnom klauzulom u EUR od početka ugovornog odnosa, te ga stoga treba promatrati isključivo kao korisnika kredita u EUR-ima, koji se ne može pozivati na odluke iz kolektivnog spora, a sve iz razloga što se kolektivni spor odnosi samo na CHF korisnike kredita, kao i da zakonske ili regulatorne odredbe država članica kojima se izravno ili neizravno utvrđuju uvjeti potrošačkih ugovora ne sadržavaju nepoštene odredbe, već stvaraju ravnotežu između prava potrošača i prava prodavatelja robe ili pružatelja usluge, pri čemu osporava i tijek zakonskih zateznih kamata.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu, Dodatak Ugovora o kreditu, sudsku praksu, promet po kreditu, otplatni plan (list 9-124 spisa) i u nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Danijele Podbojec (listovi 640-663 spisa), te je saslušao tužitelja.

5. Temeljem čl. 8. ZPP nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja s osnova utvrđenja ništetnosti odredbi čl. 1., čl. 2. i čl. 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3206205506 od 15. veljače 2006. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, a kojima je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF, te s osnova stjecanja bez osnove u iznosu od 4.312,62 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a koji je novčani iznos prešao u imovinu tuženika ispunjenjem odredbi čl. 1., čl. 2. i čl. 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3206205506 od 15. veljače 2006., a koje odredbe tužitelj ocjenjuje nepoštenima u smislu čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.; dalje: ZZP), a posljedično tome i ništetnima sukladno čl. 87. st. 1. ZZP, pri čemu se tužitelj poziva na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., djelomično potvrđene presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

7. Između stranaka nije sporno, te isto proizlazi i iz dokumentacije u spisu, i to :

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 15. veljače 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj 3206205506 (dalje: Ugovor o kreditu),

- da je čl. 1. Ugovora o kreditu tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 55.069,50 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita,

- da je namjena kredita kupnja stana,

- da je čl. 7. Ugovora o kreditu ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za

CHF, važećem na dan plaćanja,

- da su stranke 27. siječnja 2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu kojim su utvrdile preplatu na dan 30. rujna 2015. u iznosu od 15.346,96 kn, kao i da je predmetni kredit denominiran u kune s valutnom klauzulom u EUR s utvrđenom nedospjelom glavnicom u iznosu od 20.734,56 eur, te ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom vezanom uz 6M NRS1 za EUR i valutnom klauzulom u valuti EUR za preostalo razdoblje otplate predmetnog kredita.

8. Između stranaka je sporno jesu li odredbe čl. 1., čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF, odnosno ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima izraženim u valuti CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF, važećem na dan plaćanja, ništetne u smislu čl. 81., 82. i 87. ZZP, a posljedično tome potražuje li osnovano tužitelj od tuženika iznose koje mu je platio temeljem navedenih ugovornih odredbi, sporan je učinak konverzije predmetnog kredita, pri čemu tuženik osporava tužiteljevo pozivanje na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P - 1401/12 od 4. srpnja 2013., osporava nepoštenost te ništetnost spornih odredbi Ugovora o kreditu, pri čemu ističe i prigovor zastare.

9. Sukladno čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11.; dalje: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

10. Sukladno čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

11. Sukladno čl. 326. st. 1. ZOO ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane.

12. Sukladno čl. 148. st. 1. ZOO obnova je bez učinka ako je prijašnja obveza bila ništetna ili već ugašena.

13. Sukladno čl. 81. st. 1., st. 2., st. 3. i st. 4. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

14. Sukladno čl. 87. st. 1. i st. 2. ZZP nepoštena ugovorna odredba je ništava, pri čemu ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

15. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., i to čl. 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 , 133/09), i to čl. 96.i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

16. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time ovdje tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

17. Sukladno čl. 502.a ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

18. Sukladno čl. 502.c ZPP fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

19. Polazeći od čl. 502.c ZPP sud je prvenstveno uvidom u predmetni Ugovor o kreditu, te u iskaz tužitelja, utvrdio da je tužitelj isti sklopio u svojstvu potrošača u smislu čl. 3. st. 1. ZZP, a koje svojstvo tuženik tijekom postupka nije ničime osporio, niti iz dostavljene dokumentacije proizlazi da bi tužitelj Ugovor o kreditu sklopio u svrhe koje su namijenjene njegovom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti (sukladno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanog u rješenju broj Rev - 18/2018-2 od 26. svibnja 2020. teret dokaza tvrdnje da tužitelj u parnici u kojoj se poziva na utvrđenja iz pravomoćnih odluka u kolektivnom sporu nema svojstvo potrošača jest na tuženiku koji takav prigovor ističe), a da je tuženik predmetni Ugovor sklopio u svojstvu trgovca u smislu čl. 3. st. 2. ZZP sklapajući predmetni Ugovor u okviru svoje djelatnosti. Sud je nadalje utvrdio da je predmetni Ugovor sklopljen dana 15. veljače 2006., dakle unutar razdoblja obuhvaćenog presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kao i da je čl. 1., čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu ugovorena valutna klauzula u valuti CHF, odnosno otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF, važećem na dan plaćanja, a na koje se ugovorne odredbe odnosi utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Imajući u vidu navedena utvrđenja sud je temeljem čl. 502.c ZPP vezan za pravna utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. o nepoštenosti i ništetnosti ugovorne odredbe čl. 1., čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem se odnosi na valutnu klauzulu u valuti CHF, odnosno otplatu u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF, važećem na dan plaćanja. Valja napomenuti da u ovome postupku tužitelj ne potražuje naknadu štete, već zahtjeva povrat stečenog bez osnove zbog utvrđene ništetnosti ugovornih odredbi, no da je odredbu čl. 502.c ZPP potrebno tumačiti teleološki, a s obzirom da se zaštita kolektivnih interesa ne može učinkovito ostvariti isključivo gramatičkim tumačenjem čl. 502.c ZPP i njegovom primjenom isključivo u parnicama za naknadu štete (sudska praksa - rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-63/18 od 27. kolovoza 2018.). Slijedom navedenog, sud nalazi neosnovanim tuženikovo osporavanje učinaka presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u ovome sporu, a u odnosu na navode tuženika da je sklapanjem Dodatka predmetni Ugovor o kreditu prestao postojati, valja uputiti na odredbu čl. 328. ZOO sukladno kojoj se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

20. S obzirom da je sud u ovome postupku vezan pravnim utvrđenjima presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a slijedom toga nije obvezan provoditi dokazni postupak radi utvrđenja činjenica o kojima ovisi odluka o nepoštenosti i ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu, konkretno činjenice nerazumljivosti osporenih ugovornih odredaba tužitelju kao prosječnom potrošaču zbog izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su kroz opće ili tržišne komunikacije davale banke, nemogućnosti pojedinačnog pregovaranja o njihovom sadržaju, te posljedično tome i postojanja znatne neravnoteže u međusobnim pravima i obvezama (sudska praksa – presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.), sud nije našao potrebnim niti ekonomičnim posebno analizirati dostavljenu dokumentaciju, i to Ugovor o namjenskom kreditu, Dodatak Ugovora o kreditu, sudsku praksu, promet po kreditu, te otplatni plan (list 9-124 spisa). U odnosu na dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja predložen na okolnost informiranja tužitelja o rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima neposredno od strane zaposlenika tuženika, valja napomenuti da tužitelj u svojem iskazu u bitnome navodi da od strane djelatnika tuženika tužitelj nije bio upozoren na specifične rizike zaduživanja u valuti CHF, da mu nije bilo rečeno da je valuta CHF valuta "utočišta", te da HNB ne štiti tečaj HRK prema CHF kao što štiti tečaj HRK prema EUR, a koji iskaz sud prihvaća, a s obzirom da nije proturječan dokumentaciji predanoj u spis, niti je tuženik kakvim dokazom pobio iskaz tužitelja, a slijedom čega je sud stava da tuženik u ovome postupku nije dokazao da bi prije sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu neposredno po svojim djelatnicima informirao tužitelja o rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima.

21. Slijedom svega gore navedenog, a polazeći od pravnih utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojima je sud vezan u ovom postupku, te činjenice da tuženik u ovome postupku nije dokazao da bi prije sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu neposredno informirao tužitelja o rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, sud je ocijenio sporne odredbe čl. 1., čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu nepoštenima, a time i ništetnima, a posljedično tome ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja s osnova stjecanja bez osnove, a s obzirom da je tužitelj sukladno čl. 323. st. 1. ZOO i čl. 1111. st. 1. ZOO stekao pravo na povrat svih neosnovano plaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi od trenutka sklapanja predmetnog Ugovora.

22. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja uputiti na odredbu čl. 225. ZOO sukladno kojoj tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. sukladno kojem pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare temeljem čl. 241. ZOO, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, te na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. sukladno kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a slijedom čega se prigovor zastare tuženika ukazuje neosnovanim u cijelosti, a s obzirom da je u konkretnom slučaju zastara za potraživanje s osnova povrata preplaćenog temeljem ništetne odredbe o otplati kredita primjenom valutne klauzule u CHF počela teći 15. lipnja 2018., dok je predmetna tužba podnesena prije isteka općeg zastarnog roka dana 25. veljače 2020.

23. Odluku o visini tužiteljeva potraživanja sud temelji na nalazu stalne sudske vještakinje Danijele Podbojec od 15. kolovoza 2025. iz kojeg proizlazi da je tužitelj tuženiku zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja, do 30. rujna 2015. kao dana konverzije, preplatio ukupno 5.482,95 eur, da je izvršen prijeboj između pozitivnih i negativnih tečajnih razlika, da su preplatom iz konverzije zatvorene preplate u ukupnom iznosu od 1.318,50 eur i pripadajuća zatezna kamata na te preplate u iznosu od 718,39 eur, a da preostala preplata iznosi 4.164,45 eur, sve uz jasnu naznaku metode izračuna preplate, kao i datuma i iznosa svake pojedine uplate. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz stalne sudske vještakinje Danijele Podbojec, a s obzirom da je izrađen temeljem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu, a sudu jasno i razumljivo prikazuje izračun preplaćenog iznosa. Valja napomenuti da stranke nisu imale prigovor na matematički izračun vještakinje, te da na ročištu održanom dana 9. prosinca 2025. stranke navode da ne traže saslušanje vještakinje. Zaključno, sud ističe da je vještakinja nalaz izradila sukladno uputi iz ovosudnog rješenja kojim joj je vještačenje povjereno, pri čemu je izračun izrađen primjenom tečaja CHF koji je vrijedio na dan korištenja kredita tijekom cijelog razdoblja otplate ispravan izračun, a sukladno utvrđenjima iz točke 21. ovog obrazloženja. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u toč. I. izreke ove presude, odnosno naložio tuženiku platež preplaćenog iznosa kako je utvrđen nalazom stalne sudske vještakinje Danijele Podbojec, dok je u preostalom dijelu odbio tužbeni zahtjev radi isplate kao neosnovan .

24. U odnosu na učinak Dodatka predmetnom Ugovoru o kreditu od 27. siječnja 2016. valja prvenstveno napomenuti da je isti sastavljen sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/2015; dalje: ZID ZPK), kao i da je konverzija izvršena sukladno odredbama ZID ZPK. Imajući u vidu navedeno, sud iskaz tužitelja u dijelu u kojem isti navodi da s tuženikom nije mogao pregovarati o iznosu preplate, da nije mogao postavljati nikakve svoje uvjete, da je dobio gotov tekst Dodatka, da mu nisu bili objašnjeni učinci potpisivanja Dodatka Ugovora o kreditu, te da u trenutku sklapanja Dodatka Ugovora o kreditu nije znao koliki je stvarni iznos preplate, iako prihvaća, no ujedno i ocjenjuje irelevantnim, sve s obzirom da je predmetni Dodatak sastavljen, odnosno izračun konverzije izrađen sukladno odredbama ZID ZPK, te ne predstavlja ugovor formuliran isključivom voljom tuženika, već ugovor čiji je sadržaj određen prisilnim propisom (ZID ZPK). Nadalje, valja istaknuti da su stranke sklapanjem Dodatka od 27. siječnja 2016. uredile svoj obvezni odnos na način da su za preostalo razdoblje otplate kredita ugovorile promjenjivu kamatnu stopu vezanu uz 6M NRS1 za EUR, te valutnu klauzulu u EUR, a tužitelja su kao potrošača utvrđivanjem i uračunavanjem preplate stavile u financijskom smislu u položaj jednak položaju u kojem bi bio da je od početka ugovornog odnosa koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, no predmetnim Dodatkom sukladno čl. 326. st. 1. ZOO predmetni Ugovor o kreditu nije konvalidiran, niti je sukladno čl. 148. st. 1. ZOO izvršena obnova predmetnog Ugovora o kreditu, niti se sklapanjem Dodatka od 27. siječnja 2016. ili na neki drugi način tužitelj odrekao svog prava na potpunu restituciju u smislu čl. 323. st. 1. ZOO, pri čemu ni ZID ZPK ne propisuje takav učinak provedene konverzije (sudska praksa presuda Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-480/2021-2 od 16. listopada 2024.).

25. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO, te na čl. 1115. ZOO, a slijedom čega je, s obzirom da se tuženik kao sastavljač ništetnih odredbi smatra nepoštenim stjecateljem, valjalo istome naložiti isplatu zakonske zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose od dana njihove uplate, a kako je to i utvrđeno nalazom stalne sudske vještakinje Danijele Podbojec.

26. Odluku o troškovima parničnog postupka sud temelji na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP, a sukladno kojoj sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

27. Sud je potrebnim za vođenje parničnog postupka tužitelju priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur po tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023; dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištima održanima dana 16. ožujka 2025. i 9. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 eur za svako ročište po tbr. 9. toč. 1. Tarife, te trošak sastava podnesaka od 17. veljače 2025. i 9. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eur za svaki podnesak po tbr. 8. toč. 1. Tarife, a koje iznose valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 250,00 eur, te za trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eur i za pristojbe na tužbu u iznosu od 89,59 eur, a što sveukupno predstavlja priznati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.739,59 eur.

28. Sud tužitelju kao potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP nije priznao trošak sastava podneska od 13. veljače 2023., a s obzirom da je istim tužitelj isključivo dostavio potvrdu o uplati sudske pristojbe, podneska od 20. ožujka 2025. i 29. listopada 2025., a s obzirom da je sadržaj istih tužitelj mogao iznijeti na ročištima u odnosu na koja mu je priznat trošak zastupanja po punomoćnicima, te podneska od 13. lipnja 2025., a s obzirom da je istim tužitelj isključivo dostavio potvrdu o uplati predujma za vještačenje, kao ni trošak sudske pristojbe na rješenje u iznosu od 13,27 eur, a s obzirom da se radi o pristojbi na rješenje kojim je tužitelj pozvan platiti sudsku pristojbu na tužbu, a koju je propustio platiti već prilikom podnošenja predmetne tužbe.

29. Odluka o zateznim kamatama na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.) sukladno kojem će sud ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do naplate, slijedom čega je valjalo naložiti tuženiku da tužitelju isplati zatezne kamate na troškove ovog parničnog postupka od dana donošenja ove presude do isplate

30. Iz iznesenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude i rješenja.

U Varaždinu 9. siječnja 2026.

Sutkinja

Tamara Turek

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1/ tužitelj, po punomoćnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marijan Fosin i

PZJ iz [adresa]

2/ tuženik, po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri d.o.o. iz Zagreba