Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Trg slobode 9
Poslovni broj: P-240/2023-43
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Ani Lazić, u pravnoj stvari tužitelja u pravnoj stvari tužitelja / protutuženika UO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici JO, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženice / protutužiteljice OO, OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika GO, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupani po odvjetnicima OD Slunjski i Rudnički j.t.d. iz Varaždina, radi uznemiravanja prava vlasništva na nekretninama, te radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave na ročištu 25. studenoga 2025., u prisutnosti tužitelja / protutuženika i punomoćnice tužitelja / protutuženika JO, odvjetnice iz [adresa] te tuženice / protutužiteljice, tuženika i punomoćnika tuženice / protutužiteljice i punomoćnika tuženika Nenada Slunjskog, odvjetnika iz Odvjetničkog društva Slunjski i Rudnički j.t.d. iz Varaždina te objave presude 9. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja / protutuženika UO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:
"Nalaže se tuženicima OO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i GO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da prestanu uznemiravati tužitelja UO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u ostvarivanju njegovih vlasničkih prava na nekretninama čk.br. 1804/4 Segled izgrađeno zemljište sa 69 m2 put sa 112 m2 i dvorište sa 1040 m2, ukupne površine 1211 m2, i čk.br. 2959/3 Segleda sa 2121 m2, od čega oranica sa 2062 m2, a put 59 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da prestane prolaziti pješke i motornim vozilom dijelom nekretnina tužitelja koji u naravi predstavljaju poljski put, površine 171 m2, koji je ucrtan na katastarskom planu, (odnosno svojatati pravo služnosti kolnika i staze na tom dijelu u korist svojih nekretnina čk.br. 1848/7 i 1848/8 k. o. [katastarska općina]), sve u roku u roku 15 dana, i da se u buduće suzdrže od radnji koja su dovele do uznemiravanja vlasništva."
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja / protutuženika UO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:
"Ukida se stvarna služnost kolnika i staze preko koja je na nekretninama čk.br. 1804/4 Segled izgrađeno zemljište sa 69 m2 put sa 112 m2 i dvorište sa 1040 m2, ukupne površine 1211 m2, i nekretnine čk.br. 2959/3 Segleda sa 2121 m2, od čega oranica sa 2062 m2, a put 59 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ustanovljena u korist nekretnina čk.br. 1804/7 oranica Segled, površine 445 čhv, i čk.br. 1804/8 vinograd Segled površine 614 čhv, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]."
III. Usvaja se protutužba tuženice / protutužiteljice OO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], te se utvrđuje postojanje prava stvarne služnosti pješačkog prolaza i kolnog provoza, koji ide služnim putem duljine 71,20 m preko nekretnina u vlasništvu tužitelja – protutuženika IO OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i to čkbr. [katastarska čestica] – oranica Segled – izgrađeno zemljište sa 69 m2, put sa 112 m2 i dvorište sa 1040 m2, ukupne površine 1221 m2 i čkbr. [katastarska čestica] Segled sa 2121 m2 – oranica s 2062 m2 i put s 59 m2, ukupne površine 2121 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao poslužnih dobara, za korist nekretnina tuženice / protutužiteljice OO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i to čkbr. [katastarska čestica] – oranica Segled s 445 čhv i čkbr. [katastarska čestica] – vinograd Segled s 614 čhv, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao povlasnih dobara i to trasom prikazanom u vještačkom nalazu i priležećoj mu skici izmjere stalnog sudskog vještaka za goedetske poslove Dražena Pintarića, od listopada 2025.
IV. Tužitelj / protutuženik UO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužan je priznati pravo stvarne služnosti iz točke III. izreke i trpjeti upis ovog stvarnog prava u zemljišne knjige na teret nekretnina čkbr. [katastarska čestica] – oranica Segled – izgrađeno zemljište sa 69 m2, put sa 112 m2 i dvorište sa 1040 m2, ukupne površine 1221 m2 i čkbr. [katastarska čestica] Segled sa 2121 m2 – oranica s 2062 m2 i put s 59 m2, ukupne površine 2121, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao poslužnih dobara, a za korist čkbr. [katastarska čestica] – oranica Segled s 445 čhv i čkbr. [katastarska čestica] – vinograd Segled s 614 čhv, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao povlasnih dobara, u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tužitelju / protutuženiku UO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženicima na ime troškova postupka prema postavljenom tužbenom zahtjevu isplati iznos od 1.512,50 eur (tisuću petsto dvanaest eura i pedeset centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 9. siječnja 2026. do isplate prema stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana.
VI. Nalaže se tužitelju / protutuženiku UO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženici / protutužiteljici OO na ime troškova postupka prema protutužbi isplati iznos od 536,23 eur (petsto trideset šest eura i dvadeset tri centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 9. siječnja 2026. do isplate prema stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika navodeći u tužbi da je vlasnik nekretnina čk.br. 1804/4 i čk.br. 2959/3 Segled upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da je tuženica OO vlasnica nekretnina čk.br. 1804/7 i čk.br.1804/8 obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve kod zemljišnoknjižnog odjela Novi Marof, a da je tuženik GO sin tuženice. Navodi da tuženici uznemiravaju tužitelja u izvršavanju njegovih vlasničkih prava na nekretninama čk.br. 1804/4 i čk.br. 2595/3 na način da neovlašteno prelaze nekretninama, pješke i motornim vozilom, i to dijelom koji u naravi predstavlja poljski put, površine 171 m2, koji je ucrtan na priloženom katastarskom planu. Tužitelj nikada nije vidio tuženicu da prolazi preko njegove nekretnine, već je jednom prilikom 2018. vidio sina tužiteljice, tuženika, kojem je tada rekao da nema pravo prolaza i provoza i da se suzdrži od daljnjeg prolaženja. Tužitelj je svoje nekretnine nesmetano uživao do 2017. kada su djelatnici Općine Varaždinske Toplice navozili šoder u širini od 5,5 m na put preko nekretnine tužitelja. Kad je djelatnike Općine pitao tko je to učinio, isti su prvotno negirali, no onda je djelatnik [adresa] U priznao da su djelatnici Općine to napravili po nalogu II- tuženika. Tužitelj je nakon toga od Općine zahtijevao da uklone šoder, što su djelatnici Općine u roku par dana i učinili. Tužitelj je za činjenicu daljnjeg prelaženja i voženja preko njegove nekretnine od strane tuženika saznao u postupku Općinskog suda u Varaždinu broj Psp – 29/2018, koji je tuženica pokrenula protiv tužitelja radi smetanja posjeda prava stvarne služnosti kolnika i staze preko njegove nekretnine čk.br. 1804/4, a u korist nekretnina tuženice OO čk.br. 1804/7 i 1804/8. Postupak je tuženica pokrenula uslijed činjenice što je tužitelj preorao dio puta na svojoj čestici čk.br. 1804/4, a tužena je tvrdila da zbog navedenog više ne može prelaziti putem. U tom postupku I-tuženica je ostvarila posjedovnu zaštitu. Tužitelj osporava da postoji stvarna služnost kolnika i staze preko dijela njegove nekretnine čk.br. 1804/4 (a put se nastavlja i na nekretninu tužitelja čk.br. 2959/3 ), u korist nekretnina čk.br. 1804/7 i 1804/8 k. o. [katastarska općina], te je utvrđeni posjed tuženice OO nezakonit, neistinit i nepošten. Navodi da je tužitelj kao vlasnik spornih nekretnina čiju zaštitu traži, u zemljišne knjige upisan 2014., na temelju rješenja zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Varaždinu donesenom u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku. Taj postupak je vođen na prijedlog tužitelja i KO, vlasnika nekretnine čk.br. 1806/1, koja sa spornom nekretninom tužitelja čk.br. 1804/4 graniči s zapadne strane, radi sređenja vlasništva nekretnina, između ostalih i spornih nekretnina tužitelja čk.br. 1804/4 i čk.br. 2595/3, te nekretnina BO čk.br. 1806/1, koje su tada bile upisane na pok. RO HO, udovu i ostale suvlasnike. U tom postupku je utvrđeno da je otac tužitelja NO nekretninu čk.br. 1804/4, 1960. godine kupio od HO i njezinog sina RO, a čk.br. 2959/3 da je kupio od PO (nesrodan I-tuženici), koji su svi bili dugogodišnji posjednici. Nekretnina čk.br. 1804/4 je u starim katastarskim upisima bila upisana na oca tužitelja kao posjednika, što je potvrđeno u Povijesti promjena na katastarskim česticama, Odjela za katastar nekretnina Novi Marof od 25.04.2023. godine. Pisani ugovori o kupoprodaji ne postoje. Utvrđeno je da je KO svoje nekretnine stekao 1983. godine od HO, a kasnije od njenih unuka. U tom postupku saslušan je VO, suprug tuženice kao svjedok, koji niti jednom riječju nije spomenuo da bi on ili njegova supruga na nekretnini imali pravo služnosti. Ističe da je u postupku radi smetanja posjeda Psp-29/18, tuženica OO predočila privremeni kupoprodajni ugovor od 26.04.1981. godine, kojeg je tumačila kao titulus stjecanja služnosti kolnika i staze preko nekretnina tužitelja čk.br. 1804/4, no iz tog ugovora se ne vidi ono što tuženica tvrdi zato jer je isti predan u kopiji i nečitak, te se u istom nigdje ne spominju oznake povlasnih i poslužnih nekretnina, pa je ugovor nemoguće povezati sa ovdje spornim nekretninama. Smatra da tuženica manipulira navedenom ispravom, budući da 1981. godine nekretnine tužitelja čk.br.1804/4 i čk.br. 2595/3 nisu bili u vlasništvu, niti posjedu ČO i HO (prodavatelja iz privremenog kupoprodajnog ugovora), već u predmnijevanom vlasništvu i posjedu oca tužitelja, NO. Pravo služnosti ne može se steći ovlaštenjem osobe koja nije u vlasništvu povlasne nekretnine. Navodi da put na spornim nekretninama tužitelja u naravi predstavlja travnati put, s koloderima. Predmetni put se sa zapadne strane nastavlja dalje na nekretninu čk.br. 1806/1, u vlasništvu BO koji je u postupku Psp-29/18 posvjedočio da preko njegove čestice nikada nije ustanovljeno pravo na služnost prolaza i provoza u korist nekretnina tuženice i da je put preko svoje čestice čk.br. 1806/1 napravio tek devedesetih godina prošlog stoljeća. stoga služnost na koju tuženica polaže pravo nije mogla nastati 1981. godine jer, ne bi imala razumnu svrhu, budući da sa zapadnog dijela nekretnine čk.br. 1804/4 ne vodi nikuda. Smatra da svrha služnosti nije postojala i zbog činjenice da tuženica OO do svojih nekretnina može doći kroz još dva puta, poljski put sa istočne strane nekretnina tužitelja, koji prolazi kroz čk.br. 2595/4 i čk.br. 2595/2, i makadamski put sa zapadne strane. U razdoblju od 1981. do 2001. godine, tuženica OO nije prolazila kroz nekretninu tužitelja, a da bi tužitelj za to znao. Nejasno je i kamo je 1981. godine vodilo prolaženje tuženice kroz sporne nekretnine tužitelja, kad je KO tek devedesetih godina prošlog stoljeća napravio put na svojoj nekretnini čk.br. 1806/1, koji se nastavlja na put tužitelja. Stoga tužitelj zahtijeva da se tuženicima naloži da prestanu uznemiravati tužitelja u ostvarivanju njegovih vlasničkih prava na predmetnim nekretninama, odnosno prestanu prolaziti pješke i motornim vozilom dijelom nekretnina tužitelja koji u naravi predstavljaju poljski put, odnosno svojatati pravo služnosti kolnika i staze na tom dijelu u korist svojih nekretnina čk.br. 1848/7 i 1848/8 k. o. [katastarska općina], a supsidijarno, ako sud utvrdi da služnost postoji, predlaže sudu da donese presudu kojom ukida se stvarna služnost kolnika i staze preko koja je na nekretninama čk.br. 1804/4 Segled, i nekretnine čk.br. 2959/3 Segled upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ustanovljena u korist nekretnina čk.br. 1804/7 oranica Segled, i čk.br. 1804/8 vinograd Segled obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] .
2. U odgovoru na tužbu tuženici su naveli da je točno da tuženici za korist čkbr. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženice OO, prolaze i provoze služnim pravcem preko navedenih čestica u vlasništvu tužitelja, a kako su to prethodno prolazili i provozili i suprug tuženice i otac tuženika, i svi njihovi prednici na česticama sada u vlasništvu tuženice preko 40 godina te opisanim česticama nisu nikada pristupali na drugi način, već samo preko služnim pravcem koji sada tužitelj osporava. Tuženica OO se tako sa svojim suprugom, a kasnije sa svojim sinom, ovdje tuženikom, služila predmetnim služnim pravcem dapače još od 1976. godine za pristupanje na čkbr. [katastarska čestica], kad je ista kupljena od J O i G, a potom od 1981. godine i za pristupanje na čkbr. [katastarska čestica], kad je ista kupljena od ČO i MO. U ugovoru sklopljenom s I, K je izričito ustupljen i sada predmetni služni pravac. VO, pokojni suprug I tuženice i otac tuženika GO potom je za iste čestice sklopio i (konačni) kupoprodajni ugovor s upisanim zemljišnoknjižnim vlasnikom čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica], TO, kako bi ove čestice u zemljišnim knjigama prenio na svoje ime. Nitko nikada nije ZO, a ni ovdje tuženicima sporio slobodan prolaz i provoz preko poslužnih dobara, čestica sada u vlasništvu tužitelja, sve do 2018. godine kad je tužitelj uzorao dio postojeće služnog puta na čkbr. [katastarska čestica], radi čega je tuženica OO zatražila sudsku zaštitu posjeda prava stvarne služnosti kolnika i staze pred naslovnim sudom, u čemu je i pravomoćno uspjela. Navodi da je neistinito da bi tužitelj za posjed prava stvarne služnosti prolaza i kolnog provoza za korist čestica u vlasništvu I tuženice, preko njegovih čestica 1804/4 i 2959/3 saznao tek pokretanjem sudskog postupka po tužbi tuženice radi ostvarenja posjedovne zaštite. U predmetu Psp-29/2018. doneseno je pravomoćno rješenje o smetanju posjeda prava stvarne služnosti kolnika i staze preko tužiteljeve čkbr. [katastarska čestica]. Tuženici su dakako nastavili s jednakim pristupanjem predmetnim česticama u vlasništvu I tuženice, služnim pravcem preko navedene čkbr. [katastarska čestica] te nastavno i preko čkbr. [katastarska čestica] i nakon pružanja posjedovne zaštite u navedenom ovosudnom predmetu, redovito obrađujući vinograd i voćnjak sada u samovlasništvu I tuženice. Tuženici tako nikada nisu za pristup čkbr. [katastarska čestica] koristili pristupni pravac preko čkbr. [katastarska čestica], te tvrdnja da bi I tuženica mogla do svojih nekretnina doći preko ovih čestica zapravo sadrži zahtjev za prelaganje služnog pravca, za kakav zahtjev tužitelj nije ni legitimiran, niti u postojećim okolnostima uopće postoje zakonske pretpostavke da I tuženica takav zahtjev ostvari prema vlasniku tih čestica. Što se pak tiče „makadamskog puta sa zapadne strane“, isti tužitelj preciznije ne označava, no tuženici i bez obzira na nepostojanje pravnih pretpostavki za prelaganje služnog pravca ističu kako nema nikakvog uređenog „puta sa zapadne strane“ kojim bi se uopće moglo pristupati čestici I tuženice. Navodi da je predmetni pristupni pravac uvijek bio bitna pretpostavka obrade njihovog vinograda i voćnjaka, a jedini put kad je I tuženica bila zasmetana u tom posjedu, zatražila je i ishodila sudsku zaštitu istog, kako to proizlazi iz navedenog sudskog predmeta br. Psp-29/2018. Tuženici se slijedom svega rečenog stoga protive postavljenim tužbenim zahtjevima i to zahtjevu za prestanak uznemiravanja vlasničkih prava na tužiteljevim predmetnim nekretninama i to već zbog činjenice nespornog postojanja dugogodišnjeg nespornog i mirnog posjeda prava stvarne služnosti staze i kolnika predmetnim pravcem preko čestica tužitelja, te je I tužiteljica dosjedanjem stekla pravo stvarne služnosti staze i kolnika na predmetnim nekretninama tužitelja. Protive se i - zahtjevu za ukidanje služnosti kolnika i staze preko tužiteljevih nekretnina budući je isti potpuno neosnovan jer za takvo ukidanje nisu ispunjene pretpostavke, a poglavito prestanak razumne svrhe kao i da je ostvarena ova pretpostavka tako da bi se pristup na nekretninu tuženice OO eventualno mogao ostvariti putem drugih čestica u vlasništvu drugih osoba, odnosno zasnivanjem nužnog prolaza preko tih drugih čestica. Navodi da po tužitelju sugeriranu čkbr. [katastarska čestica] uopće nije moguće naći u evidencijama, a čkbr. [katastarska čestica] da nije moguće dovesti u bilo kakvu vezu s predmetnim ĉesticama I tuženice, radi čega je očito da sugerirana putna veza uopće ne bi bila ni ostvariva. Smatra da II tuženik koji nije vlasnik povlasnog dobra, nije pasivno legitimiran za supsidijarno postavljeni tužbeni zahtjev za ukidanje stvarne služnosti na poslužnom dobru. Navodi da je tuženica stvarnu slušnost staze i kolnika za korist svojih predmetnih nekretnina, a na teret tužiteljevih nekretnina kao poslužnih dobara, temeljem odredbe čl. 228. st. 1 ZV stekla već u trenutku kad su se za to ispunile zakonske pretpostavke iz čl. 229. st. 1. ZV, ima pravni interes ishoditi upis tog stečenog prava u zemljišnoj knjizi radi čega postavlja protutužbeni zahtjev za utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti pješačkog prolaza i kolnog provoza preko nekretnina u vlasništvu tužitelja – protutuženika IO, i to čkbr. [katastarska čestica] – oranica Segled i čkbr. [katastarska čestica] Segled upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao poslužnih dobara, za korist nekretnina I tuženice – protutužiteljice OO, i to čkbr. [katastarska čestica] – oranica Segled i čkbr. [katastarska čestica] – vinograd Segled obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao povlasnih dobara, koja se proteže uz sjevernu liniju međe poslužnih dobara, u širini od 3 metra, što će biti točno određeno nakon očevida na licu mjesta i izrade skice geodetskog vještaka, a protutuženik UO, dužan je priznati pravo stvarne služnosti i trpjeti upis ovog stvarnog prava u zemljišne knjige.
3. U dokaznom postupku sud je pročitao svu dokumentaciju u spisu predmeta, pročitao je izvod iz katastarskog plana, izvatke iz zemljišnih knjiga za predmetne nekretnine, Povijest promjena na katastarskim česticama, spis ovoga suda Psp- 29/2018, RZ-11/14, presliku i original Privremenog kupoprodajnog ugovora od 26. travnja 1981., presliku Privremenog kupoprodajnog ugovora od 1. lipnja 1976., kupoprodajnog ugovora iz veljače 1982., proveo je uviđaj na licu mjesta, provedeno je sudsko vještačenje po vještaku za geodetske poslove, saslušao je stranke i svjedoke ŠO, AO, CO, ĐO, FO, EO, DO, SO i LO, pročitao je nalaz i mišljenje Dražena Pintarića -sudskog vještaka za geodetske poslove od 30. listopada 2025., saslušao sudskog vještaka Dražena Pintarića. Sud je odbio dokazni prijedlog istaknut na uviđaju da se kao svjedok sasluša ĆO, sin KO, prvotno predloženog svjedoka koji je tijekom postupka, a prije zaključenja prethodnog postupka umro, a umjesto kojeg je tužitelj predložio njegovu suprugu ŠO koji dokaz je usvojen, budući da je ovaj dokaz predložen nakon zaključenja prethodnog postupka, a tužitelj je znao da je KO umro te je predloženog svjedoka mogao predložiti još i na pripremnom ročištu stoga je ocijenjeno kako nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 299. st. 2. ZPP. Budući da tužitelj do zaključenja prethodnog postupka nije precizirao o kojim bi se nekretninama radilo kada govori o „zapadnom makadamskom putu“ kao alternativnom pristupu nekretninama tuženice protutužiteljice OO, a iste nije precizirao niti na uviđaju te se nesporno ne radi o česticama u njegovu vlasništvu, to nije niti bilo uvjeta za određivanje uviđaja na predmetnim nekretninama te je sud odbio i taj dokazni prijedlog.
4. Na temelju članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19; dalje u tekstu ZPP), nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio da je tužbeni zahtjev tužitelja protutuženika neosnovan kao i podredno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja protutuženika , a protutužbeni zahtjev tuženice protutužiteljice osnovan stoga je odlučeno kao u izreci pod točkama I. do III.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja protutuženika UO za prestankom uznemiravanja prava vlasništva tužitelja protutuženika prolaskom pješke i motornim vozilom dijelom nekretnina tužitelja protutuženika od strane tuženika OO i GO, odnosno svojatanjem prava služnosti kolnika i staze na dijelu nekretnina tužitelja protutuženika u korist nekretnina tuženice OO, a podredno zahtjev za ukidanjem prava služnosti kolnika i staze ustanovljene na nekretninama tužitelja protutuženika za korist nekretnina tuženika, te protutužbeni zahtjev tuženice protutužiteljice OO za utvrđenjem postojanja prava služnosti pješačkog prolaza i kolnog provoza preko nekretnina tužitelja protutuženika UO za korist nekretnina tuženice protutužiteljice stečenog dosjelošću, te trpljenje priznanja prava stvarne služnosti i upisa tog prava u zemljišne knjige na teret nekretnina tužitelja u korist nekretnina tuženice OO.
6. Nesporno je između stranaka da je tužitelj protutuženik vlasnik nekretnina čk.br. 1804/4 koje se sastoje od vinograda, voćnjaka, kuće za odmor i puta i čk.br. 2959/3 koja se sastoji od livade i puta, a tuženica protutužiteljica OO vlasnica čk.br. 1804/7 i čk.br.1804/8 koje se sastoje od vinograda i kuće za odmor do kojih čestica nema pristupa javnog puta. Nesporno je tužitelj sporne čestice stekao upisom u zemljišnu knjigu nakon provedenog zemljišnoknjižnog pojedinačnog ispravnog postupka u kojem je doneseno rješenje – broj RZ-11/14 od 15. lipnja 2016. Nesporno je da je na dio spornog puta Grad Varaždinske Toplice navozio šoder što je tužitelj zahtijevao da se ukloni nakon čega je isto i uklonjeno. Nesporno je da je između OO kao tužiteljice i UO kao tuženika vođen postupak radi smetanja posjeda kod ovoga suda broj Psp-29/18 u kojem postupku je utvrđeno da je UO smetao OO u posjedu prava stvarne služnosti kolnika i staze preko upravo predmetnih nekretnina u vlasništvu ovdje tužitelja pa mu je naloženo da u roku od 8 dana vrati posjed prava stvarne služnosti tužiteljici OO te mu se zabranjuje takvo ili slično smetanje.
7. Sporno je među strankama da li tuženik GO i tuženica protutužiteljica OO neovlašteno prelaze preko nekretnina tužitelja protutuženika pa ga time uznemiravaju u njegovu prava vlasništva ili je tuženica protutužiteljica OO pravo služnosti pješačkog prolaza i kolnog provoza u korist svojih nekretnina preko nekretnina tužitelja protutuženika stekla dosjelošću (na temelju kojeg prava tuženice tuženik GO izvršava pravo posjeda prava služnosti), te ako jest, da li je to pravo služnosti izgubilo razumnu svrhu. Osim toga sporno je da li su na temelju privremenog kupoprodajnog ugovora tuženica i prednik tuženika mogli imali zakonit posjed, te da li je posjed pošten i istinit, kao i to da li postoji alternativni put kojim bi tuženici mogli dolaziti do svojih nekretnina / da li je predmetna stvarna služnost izgubila razumnu svrhu.
8. Prilikom uviđaja identificirane su predmetne nekretnine u vlasništvu tužitelja preko kojih se prostire šljunčani put u smjeru zapad/istok gledajući od međe sa graničnom čkbr. [katastarska čestica] sve do međe sa graničnom čkbr. [katastarska čestica]. Šljunčani put koji vodi prema nekretninama tuženika i to čkbr. [katastarska čestica] nastavlja se preko čestice čkbr. [katastarska čestica] od sjevera prema jugu pri čemu je taj put spojen na sporni put na čkbr. [katastarska čestica]. Potom je sud obišao i nekretnine prema pokazivanju tužitelja i svjedoka (pogrešno naznačene u tužbi kao poljski put sa istočne strane nekretnina tužitelja čkbr. [katastarska čestica]) za koje je utvrđeno kako se zapravo radi o čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] sukladno izvodu iz katastarskog plana priloženog uz tužbu, koji put je u naravi djelomično pošljunčan, a u smjeru sjevera dalje se nastavlja i ulazi u šumu te se proteže preko čkbr. [katastarska čestica], čkbr. [katastarska čestica] i ostalih čestica. Iz pisanog nalaza sudskog vještaka proizlazi da ovdje opisani put prolazi česticama 2955/2 i čkbr. [katastarska čestica] i dr., koji u naravi predstavlja zemljani šumski put i vodi na dio spornog puta na nekretninama tužitelja, a prolazeći preko čkbr. [katastarska čestica] vodi prema predmetnim nekretninama tuženice protutužiteljice.
9. Iz nalaza sudskog vještaka također proizlazi da je sporni put na dijelovima predmetnih nekretnina tužitelja utaban i djelomično šljunčan duljine 71.20 m i širine 2.00 m - 2.30 m te se isti nastavlja u smjeru istoka prema šumskom zemljanom putu, a na zapadnoj strani nastavlja se prema javnoj cesti. Na pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka stranke nisu imale nikakvih prigovora te je sud isti prihvatio u cijelosti kao stručan i objektivan.
10. Iz izvatka iz zemljišne knjige utvrđeno je kako su predmetne čkbr. [katastarska čestica], čkbr. [katastarska čestica], zatim čkbr. [katastarska čestica] čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] sve u vlasništvu tužitelja protutuženika, a preko kojih djelomično i to iz smjera čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženice protutužiteljice preko dijela čkbr. [katastarska čestica] i dijela čkbr. [katastarska čestica] prolazi iscrtani put koji se nastavlja preko nekretnine čkbr. [katastarska čestica].
11. Iz Skice izmjere (list 64) priložene uz parcelacijski elaborat priložen uz prijavni list za katastar zemljišta od 22. listopada 2014. vidljivo je da je ucrtan put koji prolazi česticama čkbr. [katastarska čestica], čkbr. [katastarska čestica] koji se potom račva prema čkbr. [katastarska čestica] i u suprotnu stranu na čkbr. [katastarska čestica].
12. Iz povijesti promjena na katastarskim česticama (list 100) proizlazi da je čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađeno zemljište sa 69 m2, put sa 112 m2, i dvorište sa 1040 m2, te da je kao posjednik iste upisan UO 2018. godine na temelju rješenja z.k. odjela Novi Marof, a da je u najstarijim katastarskim knjigama koje datiraju iz 1952. čestica bila upisana na UO KO iz [adresa]. Također, iz iste povijesti promjena proizlazi da je čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oranica sa 2062 m2 i put sa 50 m2 te da je kao posjednik upisan UO na temelju upisa iz 2018. godine prema rješenju z.k. odjelu Novi Marof, dok je u najstarijim katastarskim knjigama iz 1959. ta čestica bila upisana na ŽO i UF iz [adresa].
13. Uvidom u spis RZ-11/2014 i to u prijedlog, zapisnik s ročišta 16. srpnja 2014. i konačno rješenje od 15. lipnja 2016. sud je našao točnima tvrdnje tužitelja protutuženika iz tužbe o načinu stjecanja ovdje predmetnih nekretnina, odnosno da je je čkbr. [katastarska čestica] njegov otac NO 1960. stekao kupnjom od HO i njezina sina JF, koji su svi bili dugogodišnji posjednici, time da o tome nisu postojali pisani kupoprodajni ugovori, a nesmetani posjed i njegovo trajanje dokazivani su na temelju iskaza svjedoka. Naknadno je glede čkbr. [katastarska čestica] tužitelj podnio prijedlog u RZ-11/2014 kojim predlaže da se ispravnim postupkom obuhvati i ova čestica za što se potreba ukazala nakon sastavljanja geodetskog elaborata i prijavnog lista za zemljišnu knjigu pa je za istu objavljen novi oglas o otvaranju pojedinačnog zemljišnoknjižnog postupka kojemu nitko nije prigovorio time da je ta čestica istim postupkom obuhvaćena nakon izvršenog uviđaja. Iz zapisnika s uviđaja u postupku RZ-11/14 proizlazi da su u tom pojedinačnom ispravnom postupku koji se vodio na prijedlog KO i UO, ovdje tužitelja / protutuženika radi sređenja nekretnina, između ostalih i čestica čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u pogledu prava vlasništva UO kao svjedoci saslušani JF, VO i OF pri čemu je JF naveo da je on prednicima predlagatelja IO prodao svoje nekretnine prije više od 40 godina te da su one sada u njegovom posjedu, a da je on te iste nekretnine naslijedio od svojeg djeda GF, te da je također IO UO nekretnine prodala i njegova majka HO i polusestra IF prije 20 godina od kada ih UO nesmetano posjeduje te da njega (svjedoka) nikada nitko nije smetao u posjedu, a isto tako da nema saznanja da bi UO i njegove prednike netko smetao u posjedu. Također je naveo da je HO nekretnine prodala i KO. Svjedok VO naveo je da je njegova nekretnina s istočne strane međašna s nekretninama UO koji je sa svojim ocem NO u posjedu tih predmetnih nekretnina, koje je stekao kupnjom, najmanje preko 30 godina. Također je naveo da između njih nije bilo nikakvih sporova vezano uz posjed odnosno vlasništvo nekretnina, niti da bi druge osobe UO osporavale pravo vlasništva. Suglasno s navodima ovih svjedoka iskazivao je i OF. Vezano za takve navode svjedoka u tom postupku može se zaključiti da se predmetni spornim putem ili nesmetano prolazilo, a uzevši u obzir navode VO da nikakvih sporova glede posjeda i prava vlasništva između VO i tužitelja nije bilo, radi čega pravo prolaska uopće nije niti bilo spominjano, ili se predmetnim spornim putem uopće nije prolazilo.
14. Iz preslike privremenog kupoprodajnog ugovora (na listovima 117 i 118) proizlazi da su isti sklopili J B i G kao prodavatelji i VO i R kao kupci i to čkbr. [katastarska čestica], a isti ugovor je sklopljen 1. lipnja 1976. Iz Privremenog kupoprodajnog ugovora (na listovima 115 i 116 spisa) od 26. travnja 1981., a čiji je original tuženik GO predočio na ročištu 25. studenoga 2025., proizlazi da su isti sklopili KF i MO kao prodavatelji te VO i OO kao kupci pri čemu prodavatelji prodaju, a kupci kupuju čkbr. [katastarska čestica], te da ujedno prodavatelji prodaju i put po svojoj zemlji kojim se služe i prodavatelji tako da kupci OO i VO imaju samo služnost puta u svako doba do prodajne čestice i klijeti Iz kupoprodajnog ugovora na listovima 119-121 proizlazi da su BF kao prodavatelj i VO kao kupac navedeni ugovor sklopili radi kupoprodaje čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] te je u istom navedeno da se kupac navedenih nekretnina nalazi u posjedu od 1980. Navedeni ugovor sklopljen je i ovjeren kod Općine Novi Marof 5. veljače 1982.
15. Tužitelj protutuženik UO je u svom iskazu naveo kako nikada nije viđao tuženike da prolaze spornim putem do svojih nekretnina već tek 2016. kada mu je Grad Varaždinske Toplice ondje navezao šoder, a put su koristili samo Horvati za pristup svojoj nekretnini, dok niti jedan od drugih vlasnika tamošnjih nekretnina put nije koristio. Sporni put je prelazio preko njegove nekretnine, zatim nekretnine KO, OF sve do općinskog puta. Naveo je da njegov otac nije branio prolaz nikome jer nitko tamo nije niti prolazio, a da su tuženici prolazili kad njih nije bilo i kad ih nitko nije vidio. Naveo je da postojeći put ima kolodere od njegova traktora jer tim putem prolazi od kad zna za sebe, zatim da je vidio tuženike da do svoje nekretnine dolaze šumskim putem, a prvi puta da ih je tamo vidio kada su nabavili traktor, no ne zna koliko često dolaze jer i sam ne dolazi često, no dolazi ondje raditi. Tuženici osobno da nisu često dolazili već bi zaposlili radnike koji su im odlazili raditi, a dolazili bi pješke kroz šumu i donjim putem. Nije tražio posjedovnu zaštitu 2016. jer mu je rečeno da on nema pravo na zaštitu, a nije odmah niti znao tko je naložio da se put tada našodra.
16. Suprotno od ovih navoda, tuženica protutužiteljica OO navela je kako su sporni put dobili od MO od kojeg su kupili nekretnine te su 40 godina koristili taj put i to nekada više puta tjedno, a nekada jednom tjedno te da su prolazili traktorom, a kasnije automobilom te im nikada nitko prolaz nije branio, a bili su u dobrim odnosima s ocem tužitelja i njegovom suprugom. Navela je da su H i sami 1990. - ih motikama prekopali put kako im je to dozvolio MO, a sve kako ne bi hodali po njegovom dvorištu te im to nitko nije branio niti prigovarao. Sporni put je uređivao i KO koji je financirao to uređenje, te je navezao šoder koji su H pomogli "razgrabati". Navela je da šumski put nisu nikada koristili jer je opasan, a da drugi put nisu ni imali. Tužitelj im je prvi puta zabranio prolaz 2016. kada je zatražila sudsku zaštitu. Navela je da je ona živjela u [adresa] oko 20 godina no prije 20 godina se vratila u Hrvatsku, a kada su živjeli u [adresa] njezin pok. suprug je dolazio povremeno, jednom mjesečno na predmetne nekretnine, te su zajedno odlazili u vinograd kada bi došli doma. Navela je da im KO nije nikada branio prolazak tim (spornim) putem no da li je on bio tamo u to vrijeme kada su ondje prolazili, ne zna .
17. Tuženik GO naveo je da se spornim putem tuženici (on i OO) koriste od kada su stekli nekretninu od MO koji su im ustupili pravo korištenja, a koji su tamo u to vrijeme još i živjeli na dijelu čkbr. [katastarska čestica] u objektu koji se na skici vještaka nalazi u lijevom dijelu nekretnine, a putem su se koristili - tuženici, N, OO NO i EO OF. Put je vodio prema drugom, javnom putu koji je danas asfaltiran, a ranije je bio šodrani put na kojem prelasku je postojala mala griva koju im je MO dozvolio prekopati da se može prolaziti. Naknadno su tamo otac tuženika GO i KO navezli šoder i nitko nije prigovarao tome. KO ih nikada nije sprečavao u tome da prolaze spornim putem. Naveo je da su oni do 1985. dolazili traktorom, a onda su nabavili automobil pa su išli njime. Kada su mu roditelji radili u Njemačkoj, on je živio s djedom i bakom u Hrvatskoj, a na nekretnine tuženice (majke) odlazio je kada bi njegovi roditelji došli doma ili sa težacima koje je angažirao otac za rad u vinogradu. Šumski put nisu nikada koristili jer je opasan, a i imali su pravo prolaza ovim putem. Naveo je da do njihovih nekretnina postoji još i put u vlasništvu UF no da im ona brani prolazak. Naveo je da im je tužitelj prvi puta zabranio prolaz kada je Grad Varaždinske Toplice navezao šoder po tom putu, kao što je to izvedeno na svim javnim putevima. Kada je tužitelj u zemljišnoknjižnom postupku sređivao vlasništvo svojih nekretnina, on (tuženik UF) vodio je svog oca koji je u postupku sudjelovao, te mu je otac tada rekao da je on tužitelju dao do znanja da ima pravo prolaska po ovdje predmetnim nekretninama tužitelja UO i pokazao mu ugovor u kojemu to piše te da se tužitelj s tim i složio no da pravo služnosti nije bilo uknjiženo. Navodi da su otac tužitelja i otac tuženika bili u dobrim odnosima te su znali zajedno popiti gemišt te da je obitelj tužitelja znala da tuženici H ondje prolaze te im to nisu branili.
18. Navode tuženika OO i GO o izvršavanju prava služnosti prolaza i kolnog provoza tuženice protutužiteljice i posjeda prava služnosti prolaza i kolnog provoza tuženika potvrđuju i svjedoci SO koja je navela da je bila udana za pok. RF od 1968. te da su imali vinograd i klijet na mjestu gdje se račva ovaj sporni put prema šumskom putu u jednom smjeru i tuženicima u drugom smjeru te je od tada prisutna do prije pet godina svaki dan ondje pa stoga zna da su se tuženici OO i GO i pok. suprug OO koristili spornim putem po nekretnini tužitelja. Ona je ondje prolazila također i to i vozilima i pješke, a prolaz su koristili i jedni stariji ljudi koji su živjeli blizu njene nekretnine, a i P koji su živjeli u nekretnini desno od tužiteljeve, te su imali i krave. Prolaz im nitko nije branio, a put se protezao do gornjeg kolnog puta koji je uvijek bio prohodan, onamo su prolazili i tuženikov otac i težakinje koje su radile kod tuženikova oca. Navela je da se koristio i put kroz šumu no kada bi bilo vlažno i kišovito da se koristio ovaj sporni put. Navela je da su tužiteljev otac te tuženik i njegov otac bili u dobrim odnosima te da ih je Draženov otac znao zvati na gemišt. Na postojeći put prema javnoj cesti KO je samo navezao šljunak. Svjedok FO, unuk HO i KF je također naveo da su se spornim putem oduvijek, koliko je on bio tamo, time da je kod djeda i bake odrastao, a od 1974. do 1983. je kod njih odlazio na ljetne praznike, koristili vlasnici nekretnina koji drugim putem nisu mogli doći do svojih nekretnina uključujući i tuženikova oca i tuženicu te je put iz smjera nekretnina tuženika vodio preko nekretnine tužitelja i KO prema drugom putu koji je danas asfaltiran, a nekad je bio šodran. Potvrdio je da otac tužitelja nije nikada branio ovaj prolaz, da je put postojao i bio prohodan i prije nego ga je KO izravnao te je uklonjena živica i šikara koja se nadvijala nad njim. Putem se njime prolazilo traktorima, s šumski put se znao koristiti u ljetno vrijeme. Svjedok LO naveo je da su tuženici i pok. otac tuženika više desetljeća koristili sporni put te da je isti vodio prema drugom putu koji je bio prohodan i mogao se koristiti. Naveo je da je tuženica OO živjela u [adresa], a njen suprug je radio vani. Tuženici da na svoje nekretnine nisu dolazili dnevno već koliko su to zahtijevali radovi u vinogradu odnosno češće kad je lijepo vrijeme, a rjeđe zimi te da je suprug tuženice često dolazio u Hrvatsku, a tuženicu, kad njega nije bilo, su ondje vozili sinovi. Svjedok je odao dojam izrazite neugode kod davanja iskaza te je naveo da se taj put uvijek koristio za odlazak u vikendice, a da odnosi sada (nakon parničnih postupaka) više nisu ugodni. Svjedok je naveo da je KO ondje odlazio rjeđe nego tuženici te nije vidio da je KO bio ondje u vrijeme kada su tuženici prolazili preko njegove nekretnine. Što se tiče šumskog puta naveo je da je isti opasan i koristio se samo u smjeru prema dolje, ali i onaj tko ga je jednom koristio više mu ne bi pristupio. Zna da je tužitelj prije jednu do dvije godine zabranio prolaz radnicima Hep-a spornim putem radi čega su isti koristili put uz nekretninu svjedoka i tom prilikom je i oštetili.
19. Svjedokinja DO potvrdila je ovaj slobodan prolaz spornim putem u razdoblju od osam godina koliko je radila za obitelj tuženika, iako se ne može odrediti kada je to točno bilo, no svakako prije više od deset godina. Osim toga, navela je da su ih RF i UF prilikom prolaza i zaustavili i zvali na piće te da im nitko nije prigovarao jer onuda prolaze, o kojoj okolnosti je provedeno suočenje sa svjedokinjom AO.
20. CO naveo je da je često dolazio svom ujaku KF sve do 1965., te i sam ima nekretninu u blizini stranaka. Za sporni put navodi da to nekada nije bio put već dvorište, a da su vlasnici do svojih nekretnina dolazili šumskim putem. Naveo je da su 1993. KO i H buldožerima napravili put koji prelazi preko nekretnine KO i tužitelja te da se od tada taj put koristio, a prije toga da se put nije koristio jer je postojala „visoka griva“ preko koje se nije moglo lako proći pa se koristio šumski put i u vrijeme kada je bilo blato i kiša. Navodi da je sa tuženicima i sam vodio spor koji je izgubio. Više puta je istaknuo kako je šumski put glavni put do tamošnjih nekretnina, odnosno nekretnina tuženika, no sa svoje nekretnine pogled mu ne doseže sporni put. Naveo je da sam ne koristi šumski put jer on koristi drugi put do svoje nekretnine , a sa svoje nekretnine ne može vidjeti tko se vozi šumskim putem. Nije niti općenito nikoga vidio da se vozi šumskim putem jer je on na drugoj strani, no kada je ujak još bio živi imao krave, ujak se koristio tim šumskim putem. Naveo je da je znao nekada vidjeti da iz smjera javnog puta preko nekretnine KO i tužitelja netko prolazi, a da sada to ne može vidjeti već samo čuje.
21. Sud je vjerodostojnim ocijenio navedene dijelove iskaza svjedoka SO, DO, FO, LO budući da su isti iskazivali uvjerljivo i životno zamislivo, iz osobnih zapažanja, a iste je našao i podudarnim vezano za okolnosti korištenja spornog puta od strane tuženika i pok. supruga tuženice. Naime svjedoci su jednako iskazivali da se sporni put koristio od strane tuženika, pok. supruga tuženice protutužiteljice te težaka koje bi oni angažirali za radove na nekretninama tuženice protutužiteljice te da im to nitko nije branio, time da bi dolazili po potrebi na radove u vinogradu i to traktorima (FO, DO) i automobilom (LO, DO). Isti su svjedoci potvrdili i da šumski put obiđen na uviđaju nije bio glavni put koji bi se koristio primarno jer je opasan i klizak, već da se redovito koristio upravo sporni put koji je u promatranom razdoblju od 1970. ih godina bio prohodan i vodio javnom putu dok je 1990. ih godina i održavan prokopima i navoženjem šljunka (SO, FO, CO).
22. Sagledavajući iskaze ovih svjedoka u odnosu na ostale provedene dokaze, naročito prijevremeni kupoprodajni ugovor u kojemu prodavatelji N prodaju i put po svojoj zemlji kojim se služe i sami prodavatelji, a uzevši u obzir da su N bili nekada vlasnici svih predmetnih nekretnina (svjedok FO naveo je da su bili vlasnici cijelog „brega“) i da su i nadalje, nakon što su nekretnine prodali prednicima tužitelja i tuženici i njenom pok. suprugu, živjeli u objektu na nekretnini koji se nalazio desno od nekretnine čkbr. [katastarska čestica] tužitelja pa je logično za zaključiti da je od nekretnine tuženika (SO), nekad u vlasništvu KF, pa do spomenute nekretnine u kojoj su i nadalje stanovali N (pored nekretnine tužitelja, sada u vlasništvu KO) morao voditi put koji je jedino mogao biti upravo sporni put preko nekretnina tužitelja, odnosno da su tim putem jedino tuženici mogli pristupiti svojim nekretninama, pa tako promatrani izvedeni dokazi daju smislenu cjelinu. N su na ovaj način mogli raspolagati sa nekretninom koja je još bila u njihovu vlasništvu, dakle sa prodajom nekretnine čkbr. [katastarska čestica] prodati i služnost puta koja je postojala u korist nekretnine koju su prodali K, a na teret nekretnine koja je još bila u njihovu vlasništvu (pored nekretnine tužitelja).
23. S obzirom na to da se u vrijeme kada je vršena ova kupoprodaja sudionici pravnih poslova često nisu pridržavali propisanih oblika pravnih poslova, čemu u prilog ide i činjenica da su prednici tužitelja protutuženika od KF nekretnine stekli usmenim kupoprodajnim ugovorima, konačnu zakonitost stjecanja stvarnih prava dalo je upravo njihovo samostalno izvršavanje, pa je tako i u ovom slučaju upravo nesmetano izvršavanje prava služnosti i to zasigurno od 1980. - koji trenutak sud nalazi utvrđenim u dokaznom postupku budući da iz posljednjeg kupoprodajnog ugovora od 5. veljače 1982. temeljem kojeg su tuženica i prednik tuženika ishodili upis prava vlasništva na nekretninama čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica], proizlazi da su tuženica i njen pok. suprug u posjedu predmetnih nekretnina bili od 1980., dok iz drugih provedenih dokaza, prvenstveno iskaza svjedoka koji se nisu decidirano izjašnjavali o trenutku početka korištenja spornog puta od strane tuženika, sud nije nedvojbeno zaključio da bi pravo služnosti izvršavali od ranije, pa sve do kada im tužitelj to nije zabranio 2018., u kontinuitetu, dalo tuženicima dovoljno razloga da ne posumnjaju da ne bi imali pravo na posjed, odnosno dakle, u tom smislu je posjed prava služnosti tuženika i pošten.
24. Svjedokinja AO navela je da su sporni put koristili Filipašići dok su još ondje stanovali i KO, te da bi tuženici znali projuriti tim putem i to nakon što je tužitelj protutuženik proveo legalizaciju svoje nekretnine iako ne zna koliko često, a što da im je branio i njen pokojni suprug, kao i KO, iako ne zna na koji točno način je to branio KO. Navela je da njen pokojni suprug nije pokrenuo nikakav postupak radi zaštite zbog uznemiravanja prava vlasništva uslijed tog prolaženja tuženika jer je imao zdravstvenih problema. U suočenju sa svjedokinjom DO obje svjedokinje su ostale svaka kod svog iskaza – DO je i dalje tvrdila da su nju i VO V prilikom prolaza spornim putem zvali na piće, a AO da ih nikada nisu zvali, iako je nadodala kako je sa VO ona (AO) bila u dobrim odnosima, da ju je čak i vozio na njeno vjenčanje, te da s njime nije ni došlo do loših odnosa.
25. Uvjerljiviji je pri tom iskaz svjedokinje DO koja svjedoči kao nepristrani svjedok u ovom postupku u odnosu na svjedokinju AO koja je kao majka tužitelja i osobno zainteresirana za ishod postupka u korist tužitelja i koja u svom iskazu daje naslutiti da su odnosi sa VO i tužiteljem te njegovim prednikom bili ranije dobri. Povezujući ove navode sa navodima svjedokinje SO koja je također navela da su tuženici i pokojni suprug tuženice te tužitelj i njegov pokojni otac bili u dobrim odnosima, te da su znali popiti gemišt kada bi onuda prolazili sud je vjerodostojnijim našao iskaz DO te slijedom toga utvrdio kako niti tužitelj niti prednik tužitelja nisu branili prolaz tuženicima i pok. VO.
26. ĐO naveo je da je sporni put napravila i koristila samo njegova obitelj i nitko drugi sve do 1993. kada je KO probio taj put prema javnoj cesti, sada asfaltiranoj, dok je prije toga na kraju tog spornog puta bio ili voćnjak, šljivik ili trava, a točno između kraja puta i javnog puta bio je brijeg koji je poravnao KO. Svjedok je naveo da je na nekretninama boravio često do svoje 15 godine, a nakon toga da više nije često dolazio, da je KF branio prolaz a tuženike također nije ondje vidio jer je rijetko na tim nekretninama. Ističe da su u vrijeme kada je često tamo bio svi koristili šumski put, da ga je održavala njegova obitelj, no nakon što je sporni put probit do javnog puta da je osobno koristio taj put jer je bolji od šumskog. Osim tog puta da postoje još dva puta no tamo Č i M znaju braniti prolaz. Šumski put da koristi tužitelj kad se vozi traktorom no da je isti provozan i automobilom, iako ne zna da li je isti prohodan za vrijeme kiše i zime.
27. Nepodudarnim sud nalazi navode tužitelja protutuženika i ĐO sa navodima svjedokinje AO koja je navela da su sporni put koristili N i KO, dok su svjedok i tužitelj naveli da nitko osim njih nije koristio sporni put, time da AO navodi da su sporni put tuženici koristili tek 2016.
28. Navode ĐO da tuženike nije vidio da koriste sporni put sud je našao vjerodostojnim no i sam svjedok je naveo kako nije često na predmetnim nekretninama pa je stoga doista i moguće da nije vidio tuženike da se istim koriste. Navode ĐO sud ocjenjuje vjerodostojnim i u dijelu kada navodi da je postojeći sporni put bolji od šumskog puta koji je za vrijeme postupka isprobao, no ne zna da li je isti prohodan za lošeg vremena, budući da isto potvrđuju i drugi svjedoci, a i iz uviđaja je bilo vidljivo da je sporni put bolje održavan od šumskog zemljanog puta. Navode svjedoka da su N koji su stanovali ondje prije KO branili svakome da onuda prolazi sud nalazi neuvjerljivim jer suprotno tome proizlazi iz prijevremenog kupoprodajnog ugovora u kojemu N prodaju i put po svojoj zemlji kojim se služe i prodavatelji tako da kupci OO i VO imaju samo služnost puta u svako doba do prodajne čestice i klijeti, a tijekom postupka nije utvrđeno da bi se moglo raditi o nekom drugom osim spornom putu koji prelazi preko nekretnina tužitelja i tada KF prema javnoj cesti.
29. Također, sud je neuvjerljivim našao navode tužitelja protutuženika te svjedoka AO i ĐO u dijelu u kojem navode da nikada nisu vidjeli tuženike da prolaze spornim putem, odnosno da su isti onamo prolazili kada ih nitko nije vidio, već iz razloga što iz iskaza drugih svjedoka proizlazi sasvim suprotno, da ne samo da su put koristili tuženici već i drugi vlasnici nekretnina. Tome u prilog upravo i govori činjenica što je na sporni put navežen šoder od strane Grada Varaždinske Toplice. Naime, sud nelogičnim i neuvjerljivim nalazi navode tužitelja i AO da bi se na sporni put navezao šoder, a da nitko osim njih do tada sporni put nije koristio, odnosno navode da je samo i isključivo utjecajem GO došlo do takvog navoženja budući da isti nisu ničim potkrijepljeni, već je za zaključiti da je upravo zbog korištenja spornog puta od strane više korisnika isti put od strane tijela jedinice lokalne samouprave i popravljan. Valja reći da prilikom iskaza sam tužitelj kao i AO izražavaju bojazan da bi sporni put jednog dana mogao postati javni put (preko njihove nekretnine), što da je želja i međusobni dogovor vlasnika tamošnjih nekretnina (tako AO navodi da smatra da su se i tuženici i "ostali" H zajednički dogovorili da to postane javni put, a tužitelj navodi da svjedoci lažu i da im je glavni cilj da to postane javni put), a zbog čega i njihovi iskazi djeluju konstruirano radi otežavanja dokazivanja stvarnog korištenja puta od strane tuženika.
30. Budući da je na ovaj način cijenio izvedene dokaze sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da su prednici tužitelja ovdje predmetne nekretnine tužitelja stekli prije nego pok. VO i tuženica OO svoje predmetne nekretnine, što tuženici tijekom postupka niti nisu posebno osporavali. Međutim, sud je utvrdio također kako su tuženici i njihov prednik pok. VO sporni put upravo koristili za pristup svojim nekretninama i to nesmetano od 1980. do 2018. dakle, preko 30 godina, a prednici tužitelja kao niti tužitelj se nisu protivili takvom korištenju puta (te se tužitelj usprotivio tek 2018.) dok se šumski zemljani put nije koristio zbog neodržavanosti i opasnosti.
31. Prema odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine, broj 53/91, 9/92 i 27/92; dalje ZOVO) koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., a prestao važiti 1. siječnja 1997. kada je na snagu stupio ZV, sukladno članku 54. st. 1. ZOVO stvarna služnost stječe se dosjelošću kada je vlasnik povlasnog dobra faktično ostvarivao služnost za vrijeme od 20 godina, a vlasnik poslužnog dobra se tome nije protivio. Stvarna služnost se ne može steći dosjelošću ako je vršena zloupotrebom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužnog dobra, silom, prijevarom ili ako je služnost ustupljena do opoziva.
32. Dakle, odredbe ZOVO za stjecanje prava služnosti dosjelošću pretpostavljaju da je služnost izvršavana kroz 20 godina čemu se vlasnik poslužnog dobra nije protivio, pri čemu ne propisuje savjestan i zakonit posjed (odnosno određenu kvalitetu posjeda kao što to propisuje Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima), već samo faktično ostvarivanje služnosti kroz propisano vrijeme od 20 godina.
33. Tijekom postupka utvrđeno je da je posjed prava služnosti tuženice započeo 1980. te da je isti od tada neprekidno izvršavan te je služnost tuženica sa pok. suprugom i izvršavala od 1980. što joj nitko nije ni osporavao sve 2018. kada ju je tužitelj smetao u posjedu radi čega je ustala sa tužbom radi smetanja posjeda. Tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi tuženica posjed prava služnosti izvršavala potajno jer to ne proizlazi ni iz jednog dokaza osim iz iskaza tužitelja koji je u tom dijelu ocijenjen kao nevjerodostojan. Radi navedenoga ostvarene su pretpostavke propisane odredbom članku 54. st. 1. ZOVO , a imajući u vidu odredbu čl. 388. st. 2. ZV koja propisuje da stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona, prosuđuje se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, sud je prihvatio protutužbeni zahtjev te je tuženice protutužiteljice kojim se utvrđuje da je ista stekla pravo služnosti prolaza i provoza na predmetnim nekretninama tužitelja dosjelošću. S obzirom na postojanje takvog prava tuženice u korist njenih nekretnina čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica], to je neosnovan zahtjev tužitelja za prestankom uznemiravanja prava vlasništva u ostvarivanju njegovih vlasničkih prava na nekretninama čk.br. 1804/4 i čk.br. 2959/3 Segleda, na način da prestane prolaziti pješke i motornim vozilom dijelom nekretnina tužitelja koji u naravi predstavljaju poljski put, površine 171 m2, koji je ucrtan na katastarskom planu, (odnosno svojatati pravo služnosti kolnika i staze na tom dijelu u korist svojih nekretnina čk.br. 1848/7 i čkbr. [katastarska čestica]) kako tuženica tako i tuženik koji pravo posjeda prava služnosti izvodi iz prava na posjed povlasnih nekretnina čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica].
34. Vezano za eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja protutuženika da, ako sud utvrdi tijekom postupka stjecanje prava služnosti puta i kolnika preko nekretnina tužitelja od strane tuženice protutužiteljice, istu služnost ukine jer je izgubila razumnu svrhu valja reći da tužitelj nije dokazao tijekom postupka da je opisana stvarna služnost u korist nekretnina tuženice izgubila razumnu svrhu.
35. Naime, prema odredbi čl. 58. st. 2. ZOVO vlasnik poslužnog dobra može zahtijevati da prestane pravo stvarne služnosti kada ona postane nepotrebna za korištenje povlasnog dobra ili kad prestane drugi razlog zbog kojega je ona zasnovana, dok prema odredbi članka 242. st. 2. ZV sud će na zahtjev vlasnika poslužne nekretnine svojom odlukom ukinuti nužni prolaz, a i drugu služnost puta, bez obzira na to na kojem je temelju osnovana, ako utvrdi da postoji drugi prikladniji prolaz, ili drugi jednako prikladan prolaz, koji vlasniku poslužnoga zemljišta čini manje štete, ili pak jednako prikladan javni prolaz.
36. Budući da je, dakle, utvrđeno kako tuženica ima pravo stvarne služnosti prolaza i provoza preko nekretnina tužitelja, a tužitelj sada zahtijeva njegovo ukidanje, na zahtjev za ukidanjem valja primijeniti sada važeće odredbe ZV. Tijekom postupka utvrđeno je da do nekretnine tuženice i dalje ne postoji nikakav javni prolaz, a niti drugi prikladniji prolaz ili jednako prikladan prolaz koji vlasniku poslužnog dobra čini manje štete. Osim toga, pravo služnosti puta ne može se ukinuti ako postoji prikladniji prolaz preko nekretnina koje su u vlasništvu treće osobe, a upravo je to bio prijedlog tužitelja. Naime, prilaz kojeg je predložio tužitelj (šumski put sa zapadne strane) nije u vlasništvu tužitelja, već drugih susjeda dok u slučaju ukidanja prava služnosti sukladno ovoj odredbi, služnost puta ostaje na nekretnini poslužnom zemljištu istog vlasnika, ili jednako prikladan javni prolaz, a ne može se osnivati na nekretnini drugog vlasnika (tako i Županijski sudu Sisku, Gž-710/99 od 29. studenog 1999.). Također, treba istaknuti kako alternativni prolaz koji je tužitelj tijekom postupka predlagao nije jednako prikladan kao postojeći jer je isti utvrđen kao opasan i neprikladan za kišnog vremena ili u zimskom razdoblju. S obzirom na takav nalaz suda, gdje tužitelj nije niti predložio drugi jednako prikladan ili prikladniji prolaz preko svoje poslužne nekretnine ili jednako prikladan javni prolaz, odnosno isto nije dokazao, nisu se ostvarili razlozi za ukinuće stvarne služnosti staze i kolnika pa je ovaj tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.
37. Glede odluke o troškovima postupka valja reći da prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je izraženo u rješenju broj Rev 1356/2021-4 od 26. travnja 2022. (ispravljenog rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1356/2021-4 od 26. travnja 2022.), kod donošenja odluke o troškovima parničnog postupka u slučaju tužbe i protutužbe valja prvenstveno poći od činjenice da po svojoj pravnoj prirodi protutužba je samostalna tužba pa se i troškovima parničnog postupka samostalno odlučuje o tužbi i protutužbi, odnosno da se o tužbi i protutužbi vrijednost predmeta spora za odmjeravanje visine nagrade za odvjetnički rad obračunava sukladno vrijednosti predmeta spora tužbe odnosno protutužbe, jer svaka od njih po svojoj pravnoj prirodi predstavljaju samostalnu tužbu. Stoga se uspjeh stranaka u sporu posebno utvrđuje u odnosu na zahtjev tužbe, posebno u odnosu na zahtjev iz protutužbe (točka 7. rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev 1356/2021-4 od 26. travnja 2022., ispravljenog rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1356/2021-4 od 26. travnja 2022.).
38. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a. Kako je sud u cijelosti odbio postavljeni tužbeni zahtjev i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, to su tuženici u cijelosti uspjeli u postupku povodom tužbe radi uznemiravanja prava vlasništva te im je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u zatraženom iznosu od 250,00 eur prema tbr. 7. toč. 1. i tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023 - dalje Tarifa), zatim trošak zastupanja na ročištu 26. rujna 2024., no ne u zatraženom iznosu od 250,00 eur, već u iznosu od 125,00 eur sukladno tbr. 9. st. 2. Tarife, budući da je navedeno ročište odgođeno radi dodatnog roka za očitovanje tuženike na uručeni podnesak tužitelja te se na istom raspravljalo samo o procesnim pitanjima, zatim priznat je trošak zastupanja na ročištima 13.studenog 2024., 1. listopada 2025. i 25. studenog 2025. u iznosima od po 250,00 eur sukladno tbr. 9. st. 1. i tbr. 46. Tarife. Tuženicima je nadalje priznat trošak sastava podneska od 20. studenog 2025. u iznosu od 250,00 eur prema tbr. 8. st. 1 Tarife, dok im nije priznat trošak sastava podnesak od 14. listopada 2024. jer u istome ponavljaju navode iz odgovora na tužbu te sud isti ne smatra potrebnim za parnicu, a nije priznat ni trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 120,00 eur budući da istome punomoćnik tuženika nije pristupio pa im taj trošak nije ni nastao. Dakle, ukupno im je priznat trošak u iznosu od 1.375,00 eur, a sukladno tbr. 40. Tarife za zastupanu drugu osobu odvjetnik ima pravo na povišenje od 10 %, odnosno za 137,50 eur. Tuženicima je tako po tužbi tužitelja ukupno priznat trošak u iznosu od 1.512,50 eur Na dosuđeni trošak je sud dosudio zateznu kamatu koja teče od dana donošenja presude sukladno odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a pa je odlučeno kao u toč. V. izreke.
39. U odnosu na zahtjev iz protutužbe koji zahtjev je u cijelosti usvojen tuženica protutužiteljica je u cijelosti uspjela pa joj je priznat zatraženi trošak u iznosu od 500,00 eur sukladno tbr. 7. st. 2. Tarife (jednokratna nagrada za postupak radi služnosti). Vezano za protutužbu valja reći da ista obuhvaća samo tuženicu protutužiteljicu, a ne i tuženika pa prema postavljenoj protutužbi odvjetnik ne zastupa i tuženika radi čega sud nije dosudio zatraženo povišenje prema tbr. 40. Tarife za zastupanu drugu osobu. Tuženici je priznat i trošak sudske pristojbe na protutužbu no ne u zatraženom iznosu od 76,46 eur već u iznosu od 38,23 eur u kojem iznosu je pristojba i plaćena (list 123) sukladno tbr. 1. st. 1. Tarife sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19, 92/21 i 37/23, dalje: Tarifa sudskih pristojbi) i čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, dalje: ZOSP). Stoga je tuženici u odnosu na protutužbu trošak priznat u iznosu od 536,23 eur. Na dosuđeni trošak je sud dosudio zateznu kamatu koja teče od dana donošenja presude sukladno odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP- a pa je odlučeno kao u toč. VI. izreke.
U Varaždinu 9. siječnja 2026.
Sutkinja
Ana Lazić
Uputa u pravnom lijeku:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. Tužitelju / protutuženiku UO po punomoćnici JO, odvjetnici iz [adresa]
2. Tuženici/protutužiteljici OO i 2. tuženiku GO po punomoćnicima, odvjetnicima iz OD Slunjski i Rudnički j.t.d. iz Varaždina
