Republika Hrvatska

Općinski sud u Požegi

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Pn-12/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Anamariji Kovačević Turac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, Područni ured Požega, Požega, Ulica Republike Hrvatske 1c, OIB 84397956623 protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, nakon glavne rasprave održane 26. studenog 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, dana 12. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužba i tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik je dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 8.895,56 €.sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnične troškove, sve na račun Državnog proračuna br. [broj bankovnog računa] (s „poziv na broj-odobrenje“, u pretpolje upisati 26, a u veće polje sljedeće šifre 5908-19-19-03064629612), sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 331,81 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da bi tuženik bio u obvezi periodično podmirivati štetu tužitelju za isplaćenu obiteljsku mirovinu osiguraniku tužitelja EJ budući je ZJ iza kojeg je ostvareno pravo na obiteljsku mirovinu smrtno stradao u prometnoj nezgodi koju je skrivio tuženikov osiguranik LJ, a što je utvrđeno presudom Općinskog suda u Požegi br. K- 360/88 od 14.11.1988. Odgovornost tuženika dokazuje se i presudom Općinskog suda u Požegi br. P-1512/04 od 04.03.2005.

1.1. Budući se isplata obiteljske mirovine osiguraniku EJ vrši i poslije 30.06.2020., do kada je šteta utužena odnosno u tijeku je parnični postupak između istih stranaka pred Općinskim sudom u Požegi u predmetu Pn-74/2020 za ranije razdoblje, nastala je nova šteta koju je tuženik dužan podmiriti. Konkretno, sada šteta obuhvaća isplaćenu obiteljsku mirovinu u novom razdoblju od 01.07.2020. do 31.12.2023. u iznosu od 8.895,56 € u smislu čl. 161. st. 2. toč. 1. ZOMO ("Narodne novine, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 115/18 i dr.). Tužitelj potražuje samo 60 % isplaćene obiteljske mirovine jer je doprinos pok. FJ nastanku prometne nezgode sa 40 %.

1.2. Iznos od 8.895,56 € predstavlja za tužitelja štetu za koju temeljem čl. 161. do 170. ZOMO ("Narodne novine", broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 115/18 u dr,) odgovara tuženik, stoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se nalaže da je tuženik dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 8.895,56 eura sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnične troškove.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u ovom predmetu čini nespornim svoju pasivnu legitimaciju, nastanak prometne nezgode dana 15.03.1988. godine, kao i činjenicu da je prednik osiguranice tužitelja, pok. ZJ u navedenoj prometnoj nezgodi, u svojstvu bicikliste, zadobio tjelesne ozljede, uslijed kojih je preminuo, te da je uslijed toga osiguranici tužitelja, EJ, priznato pravo na obiteljsku mirovinu. Također, nesporna je i djelomična odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja i prouzrokovanje prometne nezgode, i to u omjeru od 60%, dok je suodgovornost prednika osiguranice tužitelja utvrđena u omjeru od također 40% cjelokupne štete.

2.1. U cijelosti je sporan cjelokupno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja kako u odnosu na osnov, tako i u odnosu na visinu istoga. Prvenstveno, tuženik prigovara neurednosti tužbe ističući da tužitelj u svojoj tužbi, odnosno dokaznom materijalu priloženom uz tužbu i tužbeni zahtjev nije dostavio niti jedan dokaz u prilog visine svoje ovdje utužene tražbine. Naime, tužitelj uz tužbu prilaže obračune svoje službe za isplatu obiteljske mirovine, ali iz navedenih dokumenata tužitelja nisu vidljivi mjesečni iznosi isplaćene mirovine, već je to samo prikaz - rekapitulacija predmetnih isplata. Kako je tužitelj došao do iznosa štete u vidu isplaćenih iznosa mirovine, u predmetnom razdoblju u utuženom iznosu, iz dokaza priloženih uz tužbu tužitelja nije razvidno. Nadalje, tuženik ističe prigovor zastare potraživanja za sve iznose isplaćene u razdoblju starijem od 3 godine računajući od podnošenja ove tužbe sudu, odnosno, ističe prigovor zastare za utužene iznose isplaćene obiteljske mirovine u razdoblju prije 11.03.2021. godine. Ovo iz razloga što je od isplate navedenih iznosa obiteljske mirovine, pa do podnošenja tužbe sudu, protekao trogodišnji rok zastare.

2.2.U ovopredmetnoj tužbi se navodi da tužitelj potražuje 60% punih iznosa isplaćene obiteljske mirovine u razdoblju od 01.07.2020. do 31.12.2023. godine. Iz rješenja o priznanju prava na obiteljsku mirovinu EJ (priloženom uz tužbu), razvidno je da ista rođena **.**.1953. godine, te da je stoga ista, dana 08.07.2003. godine (u razdoblju koje prethodi razdoblju za koje je tužitelj izvršio isplate koje potražuje ovom tužbom), navršila 65 godina života. Iz navedenih podataka proizlazi i da bi i njezin pok. suprug, ZJ, iz čijeg prava ista izvodi svoje pravo na obiteljsku mirovinu, da je živ, navršio 65 godina života u razdoblju koje je prethodilo podnošenju ove tužbe. Tuženik osporava osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva, a podredno i visinu, a sve imajuću u vidu činjenicu da bi osiguranik tužitelja, da nije bilo štetnog događaja, bio korisnikom starosne mirovine, te bi tužitelj svakako, po redovnom tijeku stvari, bio u obvezi isplaćivati istome starosnu mirovinu. Isplata starosne mirovine je obveza tužitelja proizašla iz odredaba o mirovinskom osiguranju, i istu tužitelj ima neovisno o nastanku štetnoga događaja, u svim slučajevima kada su za to ispunjeni zakonski uvjeti. Stoga tužitelj, nastupom uvjeta za isplatu starosne mirovine, više ne trpi štetu. Tuženik stoga ističe da bi obveza tuženika na isplatu štete tužitelju postojala samo u slučaju kada bi se utvrdilo da je iznos obiteljske mirovine koji je tužitelj isplatio u utuženom razdoblju veći od iznosa starosne mirovine koju bi tužitelj bio u obvezi isplatiti svom osiguraniku u istom tom razdoblju. Ovo sve imajući u vidu zakonske odredbe koje jasno upućuju na činjenicu da bi tuženik bio u obvezi nadoknaditi tužitelju samo stvarnu štetu. Kako su za rješavanje predmeta sa ovom problematikom, sukladno ranijim zakonskim odredbama u pogledu stvarne nadležnosti sudova, bili nadležni trgovački sudovi, o pitanju utvrđivanja stvarne štete koju trpe zavodi za mirovinsko osiguranje, zauzeto je i pravno shvaćanje i to na sjednici odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda RH, održanoj dana 05. prosinca 2016. godine. Isto tako, takav je stav zauzet i u brojnim presudama, među kojima su presude VTSRH, broj Pž-4069/2019 od 01.10.2020., broj Pž-4762/2019 od 14.09.2020., broj Pž-2841/2018 od 13.09.2019., presuda VSRH, broj Rev-2879/2014 od 05.06.2019. godine.

2.3.Stoga tuženik predlaže tužitelja odbiti sa tužbenim zahtjevom u cijelosti, a sve imajući u vidu činjenicu, da tužitelj, na kojemu je teret dokaza, nije predložio dokaze temeljem kojih bi sud mogao odlučiti o osnovanosti postavljenog zahtjeva. Također, postavljenom tužbenom zahtjevu, kojim se potražuju puni iznosi isplaćene obiteljske mirovine, tuženik se protivi u cijelosti imajući u vidu i činjenicu da se u konkretnom slučaju, po pitanju opsega i visine štete, imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu odnosno odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju kako to pogrešno tužitelj navodi u tužbi. Naime, izvorište tuženikove obveze naknade štete prema tužitelju jest u činjenici zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti tuženikova osiguranika kao štetnika, odnosno uzročnika štete. Dakle, šteta koju tužitelj potražuje nije uzrokovana po samom tuženiku (kao štetniku) već po tuženikovu osiguraniku. Tuženik je na temelju zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti preuzeo obvezu naknade štete prema oštećenim osobama. Konkretnije, radi se ugovoru o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti u prometu te je upravo taj odnos jedina pravna osnova tuženikove pasivne legitimacije kako u ovome slučaju, tako i u svim drugim slučajevima nastanka štete iz automobilske odgovornosti tuženikova osiguranika (imatelja motornog vozila iz čije je uporabe došlo do štete). Samo jedan propis u Republici Hrvatskoj regulira obvezna osiguranja u prometu pa je nesporno samo jedan propis i mjerodavan kao poseban propis (lex specialis) za pitanje obveze osiguratelja po osnovu obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Upravo i jedino na temelju toga propisa moguće je utvrditi sadržaj obveze tuženika kao osiguratelja automobilske odgovornosti svoga osiguranika prema trećim oštećenim osobama, među koje spada i tužitelj u ovome slučaju.

2.4.Uvažavajući naprijed spomenutu odredbu, evidentno je da tužitelj nema pravo potraživati puni iznos isplaćene mirovine nego bi imao pravo samo na stvarnu štetu odnosno razmjerni iznos mirovine a koji iznos se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. U odnosu na istaknuti prigovor da bi tužitelj imao pravo na naknadu samo razmjernog dijela isplaćenih iznosa invalidske mirovine za utuženo razdoblje, tuženik se poziva na najnoviju sudsku praksu, odluku Vrhovnog suda RH, broj Rev-90/2023 od 04.04.2023. godine, gdje je zauzeto upravo takvo pravno shvaćanje kako to tvrdi tuženik. U prilog tom prigovoru tuženika da bi tužitelj imao pravo na naknadu samo razmjernog dijela isplaćenih iznosa mirovine, obračunato sukladno odredbi članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu govori i druga brojna novija sudska praksa Vrhovnog suda RH, primjerice, presuda VSRH broj Rev- 12/2022 od 12.01.2022. godine, broj Rev-909/2021 od 08.09.2021. godine, broj Revx- 388/2018 od 25.08.2020. godine, broj Rev-5292/2019 od 16.06.2020. godine, broj Rev-1354/2016 od 18.05.2021. godine, broj Revd-3715/2021 od 08.09.2021. godine, broj Rev-66/2022 od 01.02.2022. godine, broj Revt-634/2017 od 16.03.2022. godine, broj Rev-1235/2021 od 22.02.2022. godine, broj Rev-3401/2018 od 20.04.2022. godine. Kako iz zauzetog pravnog shvaćanja proizlazi da za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine evidentno je da se ovako postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja ukazuje u cijelosti neosnovanim te ga predlaže odbiti.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Požegi br. P-1512/04, OD 4. 3. 2005., k-360/88 OD 14.11.1988. rješenje tužitelja od 4. lipnja 2003. travnja 1988., spis ovog suda Pn-74/2020, dopis - obračun službe za isplatu mirovina tužitelja od 7. rujna 2022. i 1.3.2024., podnesak tužitelja od 11.9.2024. vezano za spis tužitelja br. 10825, dokaz o mjesečnim isplatama obiteljske mirovine EJ od 22.10.2024., str. lista 89-1 – 112-1, pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka Dajane Hart od 15.4.2025. i dopunu pisanog nalaza i mišljenja od 19.5.2025. te ostale priloge i podneske u spisu.

4.Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je nedvojbeno utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za naknadu štete isplatom iznosa od 8.895,56 eura, nastale isplatom obiteljske mirovine tužiteljevoj osiguranici EJ, koja istu prima na ime smrtno stradalog supruga pok. ZJ, koji je smrtno stradao u štetnom događaju koji je skrivio tuženikov osiguranik LJ. Tužitelj potražuje 60% od punog iznosa isplaćene mirovine jer je s 40% utvrđen doprinos nastanku štetnog događaja osiguranika tužitelja.

6. Nije sporno da je u prometnoj nesreći smrtno stradao osiguranik tužitelja ZJ, koju je skrivio osiguranik tužene LJ, što je utvrđeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Požegi broj K 360/88 od 14.11.1988. Osiguranik tužitelja suodgovoran je za nastanak predmetnog štetnog događaja u omjeru od 40%, te je udovici umrlog osiguranika EJ priznato pravo na obiteljsku mirovinu i istoj je u utuženom razdoblju tužitelj isplatio utuženi iznos od 8.895,56 eura na ime obiteljske mirovine, dakle za razdoblje od 1.7.2020. do 31.12.2023.

7. Nije sporno niti da je na temelju pravomoćne odluke Općinskog suda u Požegi br. P 1512/04 i Trgovačkog suda u Osijeku Stalna služba u Sl. Brodu br. P 173/2018 tuženik periodično podmirivao štetu tužitelju na ime isplaćene obiteljske mirovine osiguraniku tužitelja za ranije utužena razdoblja.

8. Nije sporno je i da je za isplaćene iznose obiteljske mirovine u razdoblju do 30.6.2020. godine (razdoblje koje prethodi razdoblju isplaćenih iznosa obuhvaćenih tužbom u ovom predmetu), pravomoćnom presudom Općinskog suda u Požegi, u predmetu poslovnog broja Pn 74/2020 pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u identičnoj pravnoj stvari.

9. Nije sporno da bi prema redovitom tijeku stvari da nije bilo štetnog događaja pok. ZJ s navršenih 65 godina starosti stekao pravo na starosnu mirovinu.

10. Tuženik je u ovom postupku osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Među strankama je sporno ima li tužitelj pravo na puni iznos obiteljske mirovine odnosno je li tuženikova obveza prestala u trenutku kada je tužiteljev osiguranik ( pokojni ZJ) prema redovitom tijeku stvari ostvario pravo na starosnu mirovinu.

11. Odredbom čl. 161. st.2. t.1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 i 115/18) propisano je da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu. Izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju "Narodne novine", broj:

115/18 koji je stupio na snagu 1.siječnja 2019. ova odredba je izmijenjena na način da Zavod ima pravo zahtijevati novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.“

12. Odredbom čl. 27 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano je u stavku 1 da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. U stavku 2 propisano je da se stvarnom štetom u smislu st. 1 ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. U stavku 3. definirano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stavak 4 glasi da se odredbe st. 1, 2 i 3 ovoga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

13. Tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, i naplaćuje/obračunava premija osiguranja. Tako prema čl. 27. ZOOP, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, te je u svakom pojedinom slučaju potrebno utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. Istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-388/2018 od 25. kolovoza 2020. i Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021.

14. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda u odluci br. Rev-1437/2021 od 5. siječnja 2021. Vrhovni sud se poziva na raniju odluku br. Rev-x- 388/2018 od 25. kolovoza 2020 u kojoj se navodi: "Naime, prema tom pravnom shvaćanju za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode)“. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u drugim recentnim odlukama ovoga suda, tako npr. u odluci broj Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., odluci broj Rev 1067/2012 od 5. prosinca 2017., odluci broj Revt-412/2018 od 22. travnja 2020. Dakle Vrhovni sud zauzeo je stav da je propis prema kojemu se ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja Zakon o obveznim osiguranjima u prometu i to onaj koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen.

15. U odnosu na sporno pitanje ima li, u situaciji kad bi osiguranik tužitelja po redovnom tijeku stvari navršivši šezdeset pet godina života ispunio uvjete za starosnu mirovinu, tužitelj pravo na naknadu štete u visini punog iznosa obiteljske mirovine ili samo pravo na razliku između iznosa isplaćene obiteljske mirovine i pretpostavljene starosne mirovine ako bi ta razlika postojala, stav je zauzeo Vrhovni sud u odluci br. Rev 1235/2021. Prema shvaćanju Vrhovnog suda tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete a u takvoj situaciji stvarnu štetu koju tužitelj trpi isplatama obiteljske mirovine nakon pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu njegovog osiguranika, predstavlja razlika između isplaćene obiteljske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do smrti osiguranika tužitelja i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala.

16. Ovaj je sud stava imajući u vidu sva navedena pravna shvaćanja, osobito pravno shvaćanje Vrhovnog suda u zauzeto u odluci br. Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2021. da se u konkretnoj pravnoj stvari primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen i to čl. 27.st.1., 2, i 3. Tako tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete ali onako kako je ona regulirana odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. To znači da se stvarnom štetom u smislu st. 1 ovog članka smatra razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

17. S ove osnove je tuženik predložio financijsko vještačenje na okolnost utvrđenja visine pretpostavljene starosne mirovine i posljedično tome razliku između starosne i obiteljske mirovine koju osiguranik tužitelja prima.

18. U svom nalazu i mišljenju od 15.4.2025. knjigovodstveni vještak Dajana Hart je utvrdila da je pokojni ZJ rođen **.**.1942. i da je sa danom 15.8.2997. napunio 65 godina te bi prema redovitom tijeku stvari da štetnog događaja nije bilo stekao pravo na punu starosnu mirovinu.

18.1. Temeljem raspoložive dokumentacije izračunala je visinu pretpostavljene starosne mirovine koju bi ostvario pok. ZJ nakon navršenih 65 godina života, te utvrdila razliku između izračunate pretpostavljene starosne mirovine pok. ZJ i obiteljske mirovine koju je osiguranica tužitelja EJ primila u utuženom razdoblju, sukladno zadanom nalogu za vještačenje. Isplaćeni iznosi obiteljske mirovine u utuženom razdoblju veći su od ukupno pretpostavljenih iznosa starosne mirovine koja bi pripadala pok. FJ nakon navršenih 65 godina života u ukupnom iznosu od 18.617,55 HRK / 2.470,94 EUR, po mjesecima iskazano u tablici priloženoj uz vještačenje. U tablici je iskazala i iznos koji se odnosi na 60% utvrđene razlike, budući je doprinos pok. Ivana Kobašević 40% u štetnom događaju.

18.2. Uvidom u tablicu priloženu uz pisani nalaz i mišljenje razvidno je da je isplaćena obiteljska mirovina za utuženi period ( od 1.7.2020. do 31.12.2023.) iznosila 111.705,57 kuna, a da pretpostavljena starosna mirovina za isti period iznosi 93.088,02 kuna. Razlika mirovina iznosi 18.617,55/ 2.470,94 eura, od čega 60% utvrđene razlike u eurima iznosi 1.482,60 eura.

19. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje, dok je tuženik predložio pozvati vještaka na pisanu dopunu nalaza sa izračunom u kojemu bi stavio u omjer, s jedne strane, 60% isplaćenih iznosa obiteljske mirovine, a s druge strane pune iznose pretpostavljene starosne mirovine, jer bi samo eventualno za tu razliku postojala obveza tuženika u konkretnom slučaju. Naime, navodi da su stranke učinile nespornim postojanje djelomične suodgovornosti osiguranika tužitelja nastanku prometne nezgode i štetnih posljedica iste. Doprinos prednika osiguranika tužitelja utvrđen je u omjeru od 40%, što znači da bi odgovornost tuženika postojala u omjeru od 60% cjelokupne štete, odnosno za 60% isplaćenih davanja u tuženom razdoblju.

19.1. U skladu s navedenim prijedlogom tuženika sudska vještakinja je dopunila nalaz i mišljenje dana 19.5.2025. na način da je stavila u omjer 60% isplaćenih iznosa obiteljske mirovine i pune iznose pretpostavljene mirovine iz kojeg proizlazi da je 60% isplaćenih iznosa obiteljske mirovine 67.023,39 kuna a da je pretpostavljena starosna mirovina 93.088,02 kuna, što znači da je isplaćena obiteljska mirovina manja od pretpostavljene starosne.

20. Tuženik na navedenu dopunu nije imao primjedbi te navodi da temeljem izračuna sadržanoga u predmetnoj dopuni nalaza, proizlazi da bi tužitelj, u svakom slučaju, i da nije bilo prometne nezgode, u utuženom razdoblju bio u obvezi isplaćivati svom osiguraniku starosnu mirovinu u iznosu većem od iznosa koji je u istom razdoblju isplatio s osnova obiteljske mirovine, i koji potražuje od tuženika ovom tužbom. Tuženik smatra da iz navedenog proizlazi da tužitelj ne trpi štetu u konkretnom slučaju. Naime, starosnu mirovinu bi tužitelj bio u obvezi isplaćivati temeljem propisa o mirovinskom osiguranju, i uplaćenih doprinosa za mirovinsko osiguranje. Dio isplaćenih iznosa za koji bi eventualno postojala obveza tuženika (60%) je manji od iznosa pretpostavljene starosne mirovine. Stoga predlaže odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom.

21. U odluci Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-1636/2024-2 od 19.travnja 2024. povodom žalbe na presudu ovoga suda br. Pn 74/2020 u istovrsnoj pravnoj stvari između istih stranaka za vremensko razdoblje koje prethodi ovdje utuženom, županijski sud je stava da bi tužitelj imao pravo na isplatu samo ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu. Međutim taj iznos tijekom postupka br. Pn 74/2020 nije utvrđen niti je tužitelj na tu okolnost predložio vještačenje u smislu čl. 221.a ZPP ( u postupku je provedeno vještačenje na iste okolnosti kao i u predmetnom postupku, dakle na okolnost razlike pretpostavljene starosne mirovine i obiteljske mirovine koja je isplaćena osiguraniku tužitelja) čime je županijski sud stava da tužitelj nije dokazao niti štetu, niti visinu iste sukladno čl. 27. ZOOP.

22. Obzirom je stvarno isplaćeni iznos obiteljske mirovine manji od pretpostavljene starosne mirovine, te obzirom na stav Županijskog suda u Zagrebu u presudi br. Gž- 1636/2024-2 od 19.travnja 2024. da bi tužitelj imao pravo na isplatu samo ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, a koji iznos nije u ovom postupku utvrđen i koji dokaz pada na teret tužitelja, sud nalazi da tužitelj nije dokazao niti štetu, niti visinu iste sukladno čl. 27. ZOOP.

23. Stoga je sud našao tužbeni zahtjev neosnovanim i nije se upuštao u ispitivanje osnovanosti ostalih istaknutih prigovora tuženika.

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11; 148/11, 25/13, 89/14).

24.1. Obzirom je tuženik u cijelosti uspio u parnici, sud mu je priznao trošak u iznosu od 331,81 eura na ime plaćenog predujma za provođenje knjigovodstvenog vještačenja. Sud nije priznao tuženiku trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 128,41 eura obzirom ovaj trošak dospijeva po pravomoćnom okončanju postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

25. Zbog svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Požegi 12. siječnja 2026.

Sudac:

Anamarija Kovačević Turac

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3

2. CROATIA osiguranje d.d., iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33