REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
PREKRŠAJNI ODJEL
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke Ivane Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika: HĐ, zbog prekršaja iz čl.57.st.4. i st.7. u vezi čl.293.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24), pokrenutim povodom podnesenog prigovora protiv Obaveznog prekršajnog naloga izdanog od ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, KLASA: 211-07/25-4/47315, URBROJ: 511-19-36-25-1, koji su ovom Sudu dostavljeni 19. prosinca 2025., nakon provedenog žurnog postupka kod ovog Suda 9. siječnja 2026., temeljem čl.94., čl.183. i čl.244.st.1. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),
p r e s u d i o j e
Okrivljenik HĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1998. u [adresa], sin H i T, s prebivalištem u [adresa], prekršajno osuđivan,
k r i v j e
što je 20. prosinca 2024. u 11:45 sati u mjestu Velika Gorica, Ulica Rudolfa Fizira kućni broj 21, kao vozač vozila M1, marke BMW, registarske [registarska oznaka], upravljao u prometu na cestama označenim osobnim automobilom, desnom prometnom trakom zapadnog kolnika Ulice Rudolfa Fizira kod kbr.21, u smjeru jugozapada i dolaskom do raskrižja sa kolnikom za kružni tok prometa (rotor), prošao je pored prometnog znaka ''Križanje ceste s prednošću prolaska'' i ušao u navedeno raskrižje skrećući udesno, a da pritom iako je bio dužan, nije propustio sva vozila koja se kreću cestom koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska i tom prilikom uslijed nepoštivanja prednosti prolaska, prednjim lijevim dijelom vozila naletio je na stražnji desni bočni dio osobnog automobila [registarska oznaka] kojim je upravljao TĐ, a koji je se kretao lijevom prometnom trakom kolnika za kružni tok prometa (cestom s prednošću prolaska), smjeru sjeveroistoka i u odnosu na gore navedeno vozilo imao prednost prolaska i u prometnoj nesreći nastala je materijalna šteta,
čime je počinio prekršajno djelo iz čl.57.st.4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivo po čl.57.st.7. uz primjenu čl.293.st.1. istog Zakona,
pa mu se temeljem navedenog propisa, uz primjenu čl.37 Prekršajnog zakona,
i z r i č e
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 240,00 (dvjesto četrdeset) EURA.
Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 2 (dva) mjeseca po primitku ove presude.
Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.
Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) EURA, u roku od 2 (dva) mjeseca po primitku ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.
Obrazloženje
Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica je temeljem čl.243.st.1. Prekršajnog zakona, pod navedenim brojem, dostavila ovom Sudu 19. prosinca 2025., prigovor imenovanog okrivljenika, protiv Obaveznog prekršajnog naloga koji mu je izdan zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.
Ovlašteni tužitelj je 10. svibnja 2025. izdao Obavezni prekršajni nalog broj: KLASA: 211-07/25-4/47315, URBROJ: 511-19-36-25-1 kojim je okrivljenika za navedeni prekršaj oglasio krivim i kaznio ga novčanom kaznom u iznosu od 520,00 EURA, izrekao mu zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjesec te ga obvezao na plaćanje troška u iznosu od 39,81 EURA, ali je isti pravodobno podnio prigovor zbog terećenog prekršaja, zbog čega je Obavezni prekršajni nalog stavljen izvan snage, nakon čega je Sud, temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona proveo žurni postupak.
Vodeći se podacima iz sudskog spisa, utvrđenim iz dokazne dokumentacije priložene uz Obavezni prekršajni nalog kao optužni akt, a budući okrivljenik temeljem odredbe čl.85.st.3. Prekršajnog zakona nije dužan iznijeti svoju obranu, sudac je odlučio provesti žurni prekršajni postupak i donijeti presudu bez nazočnosti okrivljenika, temeljem odredbi iz čl.222.st.2. i st.3. Prekršajnog zakona, uz smislenu primjenu odredbi iz čl.167.st.3. istog Zakona.
Sudac je zaključio kako ispitivanje okrivljenika nije potrebno i da to nije od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude, a da pribavljeni i izvedeni dokazi pružaju dostatnu osnovicu za donošenje valjane presude.
Sudac je kao obranu okrivljenika uzeo njegove navode iz Prigovora protiv Obaveznog prekršajnog naloga, te je uvidom u Prigovor utvrdio da okrivljenik u istom navodi, između ostalog i u bitnom, kako je prilikom pristupanja raskrižju (rotoru), propustio sva vozila koja su se kretala cestom s prednošću prolaska, te je tek nakon toga ušao u raskrižje. U trenutku njegove nepažnje, vozilo koje se nalazilo ispred njega naglo je zakočilo, a on, zbog kratkog vremenskog razmaka, nije uspio pravovremeno reagirati, te je došlo do blagog udarca u zadnji desni kraj tog vozila. S obzirom na opisani događaj, jasno je da nije počinio prekršaj ne pružanja prednosti prolaska, već bi se njegov postupak eventualno mogao kvalificirati kao nepridržavanje dovoljnog razmaka između vozila, što je prekršaj iz članka 109. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji je propisana novčana kazna u iznosu od 60 eura. Međutim, u izrečenom obaveznom prekršajnom nalogu primijenjena je najnepovoljnija pravna kvalifikacija i sankcija, uključujući i zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od jednog mjeseca, što smatra neprimjerenim i nesrazmjernim stvarnim okolnostima događaja. Napominje da mu je vozačka dozvola nužna za svakodnevni odlazak na posao i obavljanje radnih zadataka na poslu, te bi mu izrečena zabrana mogla značajno ugroziti egzistenciju i mogućnost zadržavanja zaposlenja pa samim time i financijsku stabilnost njegove obitelji. Slijedom navedenog, moli sud da uvaži ovaj prigovor, ukine obavezni prekršajni nalog u dijelu koji se odnosi na kvalifikaciju prekršaja i izrečenu zaštitnu mjeru, te da prekršaj prekvalificira u nepoštivanje dovoljnog razmaka između vozila prema članku 109 st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 109. st 2. istog zakona. Ukoliko je za sud jednostavnije, prihvatio bi i smanjenje iznosa novčane kazne i ukidanje mjere zabrane upravljanja motornim vozilo pozivajući se na navedene olakotne okolnosti, njegovo iskreno žaljenje i činjenicu da nije učestali počinitelj prometnih prekršaja.
Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavezni prekršajni nalog Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica broj: KLASA: 211-07/25-4/47315, URBROJ: 511-19-36-25-1 od 10. svibnja 2025., prigovor podnesen 25. listopada 2025., zahtjev za naknadu troškova Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica KLASA 211-08/24-4/46066, URBROJ: 511-19-36-24-4 od 30. siječnja 2025., izvješće o poduzetom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica KLASA: 211-08/24-4/46066, URBROJ: 511-19-36-24-1 od 30. siječnja 2025., zapisnik o očevidu (promet/prekršaja) Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica KLASA: 211-08/24-4/46066, URBROJ: 511-19-36-24-2 sastavljen 30. siječnja 2025., situacijski plan prometne nesreće koja se dogodila 20. prosinca 2024., fotografije (list 13-17 spisa) i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za VĐ od 19. prosinca 2025.
Nakon provedenog žurnog postupka, povodom obrane okrivljenika navedene u prigovoru protiv Obaveznog prekršajnog naloga, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno odredbi iz čl.57.st.4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, na način pobliže opisan u izreci ove presude, pa je tako počinio prekršaj kažnjiv po čl.57.st.7. u vezi s čl.293.st.1. istog Zakona, zbog čega je nakon provedenog dokaznog postupka donio odluku kao u izreci presude.
Sudac je cijenio obrambene navode okrivljenika iznijete u prigovoru na Obavezni prekršajni nalog, a kojom on zapravo priznaje počinjenje prekršaja koji mu je stavljen na teret, navodeći sve činjenice jasno, okolnosno, razumljivo, uvjerljivo i životno, a temeljem izvedenih dokaza sa sigurnošću je utvrdio da je okrivljenik počinio prekršaj za koji se tereti.
Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, potvrdio činjenice i okolnosti koje su navedene u činjeničnom opisu radnje prekršaja u Obaveznom prekršajnom nalogu, a povodom kojih ga je ovlašteni tužitelj i izdao protiv okrivljenika.
Sudac je uvidom u Potvrdu Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije, izdanu za okrivljenika VĐ od 19. prosinca 2025., utvrdio da je okrivljenik bio pravomoćno prekršajno osuđivan.
Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.
Nakon provedenog žurnog postupka, povodom obrane okrivljenika iznesene u prigovoru protiv Obaveznog prekršajnog naloga, te analizom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode ostvario sva bitna obilježja djela prekršaja koji mu je stavljen na teret, na način opisan u izreci ove presude.
Stoga je sudac donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude i okrivljenika proglasio krivim te ga kaznio novčanom kaznom u visini za koju smatra da je primjerena i opravdana, te da odgovara stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljenika.
Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.
Kao otegotnu okolnost sudac je na strani okrivljenika našao činjenicu da je već bio pravomoćno prekršajno osuđen zbog počinjenog prekršaja.
Sudac nalazi da ima mjesta primjeni čl.37. Prekršajnog zakona budući smatra da na strani okrivljenika postoje posebno izražene olakotne okolnosti kao što su priznanje počinjenja prekršaja, dosadašnja neosuđivanost za prometne prekršaje, žaljenje zbog počinjenog te okolnost da počinjenim prekršajem nisu nastupile teže štetne posljedice.
Stoga je sudac za počinjeni prekršaj, umjesto kazne u propisanom iznosu, okrivljeniku izrekao kaznu ispod propisanog posebnog minimuma kazne, jer smatra da se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od najmanje propisane.
Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozorava se okrivljenik da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
Prema okrivljeniku se, zbog počinjenog prekršaja opisanog u izreci presude, ne primjenjuje zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, jer je sudac tijekom prekršajnog postupka stekao uvjerenje da će se već samim izricanjem novčane kazne u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika da ne čini slične prekršaje, te da će se i bez primjene ove zaštitne mjere u cijelosti postići svrha kažnjavanja.
Primjena i trajanje navedene zaštitne mjere odredbom čl.58.st.1. Prekršajnog zakona propisani su fakultativno, a sudac je zaključio da će se izricanjem samo novčane kazne bez primjene iste mjere, otkloniti uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, te da ne postoji opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti slične prekršaje.
Prilikom donošenja ove odluke sudac je na strani okrivljenika cijenio sve već navedene olakotne okolnosti.
Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.
Velika Gorica, 9. siječnja 2026.
Zapisničarka
Sudac
Ivana Hoti,v.r.
Damir Tepeš,v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona nije dopuštena žalba.