REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br: P-3260/2022-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužiteljice JA (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], koju zastupa punomoćnik Mladen Smoljan, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika PA, bez prijavljenog prebivališta i boravišta u [adresa] i nepoznate adrese, zastupan po privremenom zastupniku Sanji Fijan, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 26. studenoga 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i privremene zastupnice tuženika, dana 9. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o j e:

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da nije pravno valjana uknjižba određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel broj Z- 20372/22 od 19. travnja 2022. godine na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - zk.č.br. 588/3 kustošijanska ulica, dvorište površine 41 m2, provedena u korist tuženika PA 87 Robertson st., Morwell Victoria 3840, Australija u cijelosti, te se temeljem ove presude određuje ispravak uknjižbe prava vlasništva određene prethodno navedenim rješenja suda broj Z- 20372/22 od 19. travnja 2022. godine i uknjižba prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zk.č.br. 588/3 kustošijanska ulica, dvorište površine 41 m2, za korist tužiteljice JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u cijelosti (1/1), temeljem prijedloga broj Z- 21619/21 od 20. travnja 2021. godine.".

II Utvrđuje se da je tužiteljica JA, [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]) dosjelošću stekla pravo vlasništva nekretnine - zk.čest.br. 588/3 kustošijanska ulica, dvorište površine 41 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je tuženik PA, 87 J st., Morwell Victoria 3840, Australija, dužan trpjeti da tužiteljica na temelju ove presude ishodi u zemljišnim knjigama uknjižbu prethodno navedene i opisane nekretnine na svoje ime i vlasništvo u cijelosti, sve to u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (9.1.26.) do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je po njezinom prijedlogu otvoren zemljišnoknjižni ispravni postupka i to na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je u A imala upis na način da je zk. tijelo A I bilo upisano društvenom vlasništvu zk.čest.br. 588 zemljište pod kućom; u A II kuća u [adresa]. Brigade br. 37, površine 474 m2, sagrađena na dijeli čest.br. 588, vlasništvo tuženika, u A III kuća u [adresa], sagrađena na dijelu čest.br. 588, vlasništvo tužiteljice.

1.1. Prijedlog tužiteljice (1.) sastojao se od provedbu prijavnih listova geodetskog elaborata oznake RN – 194/2019 k. o. [katastarska općina], a temeljem kojih je u katastru došlo do formiranja novih čestica i to zk.čest.br. 588/1, površine 205 m2, za kuću broj 37 (površina kuće 52 m2, a dvorišta 153 m2); zk.čest.br. 588/2, površine 228 m2, za kuću broj 39 (površina kuće 93 m2, a dvorišta 135 m2); zk.čest.br. 588/3, dvorište površine 41 m2.

1.2. Prijedlog tužiteljica (1.1.) sastojao se od toga da se nju upiše kao vlasnicu čest.br. 588/2 i 588/3, a tuženika kao vlasnika 588/1. Prijedlogu je djelomično usvojeno, jer je tužiteljica upisana kao vlasnica čest.br. 588/2, a za čest.br. 588/3 tužiteljica je odbijena i kao vlasnik je upisan tuženik.

1.3. Tužiteljica u tužbi dalje tvrdi da je odluka suda tijekom zemljišno knjižnog postupka pogrešna i da nije na zakonu utemeljena pa postavlja zahtjev na utvrđenje da nije pravno valjana uknjižba kojom je kao vlasnik čest.br. 588/3 upisan tuženika te da se temeljem presude određuje ispravak uknjižbe u korist tužiteljice.

1.4. Tužiteljica postavlja i zahtjev u smislu odredbe čl. 188. st. 2 Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP) u odnosu na koji činjenično tvrdi da je vlasništvo čest.br. 588/3 stekla dosjelošću, jer na toj nekretnini vrši faktičnu vlast od 1979. godine, pri čemu ističe da je taj nekretnina zajedno sa čest.br. 588/2 ograđen i da je pristup do iste moguć isključivo preko čest. br. 588/2.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava sve navode tužiteljice, smatra da tužiteljica nije tužbu podnijela u rokovima kako to nalaže zemljišno knjižni postupka pa predlaže tužbu odbaciti. Nadalje, tuženik i u bitnome tvrdi da tužiteljica nema valjani pravni temelje za stjecanja prava vlasništva na čest.br. 588/3 pa se zahtjevu pod 1.3. ne može udovoljiti. U odnosu na zahtjev za utvrđenja prava vlasništva dosjelošću tuženik tvrdi da nisu udovoljeno zakonskim uvjetima za stjecanja prava vlasništva dospjelošću, jer tužiteljica nema posjed kvalitete potreban da bi na taj način stekla pravo vlasništva.

2.1. Zbog toga predlaže zahtjev odbiti u cijelosti i potražuje naknadu parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u rješenje o utvrđivanju građevne čestice, posjedovni list, povijest promjena na katastarskim česticama, rješenje, posjedovni list, prijavne listove, zemljišno knjiže izvatke, ugovor o darovanju, kupoprodajni ugovor, potvrde, skice izmjere, saslušani su svjedoci IA, HA, ĆA i tužiteljica, kao stranka u svrhu dokazivanja.

3.1. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka FA, nije izvršen uvid u spis broj Z-21619/21, a nije niti proveden dokaz uviđajem na licu mjesta i geodetsko vještačenje, jer je bez provođenja tih dokaza činjenično stanje utvrđeno u cijelosti.

3.2. Tijekom postupka nije proveden dokaza saslušanjem tuženika, kao stranka u svrhu dokazivanja, jer provođenje tog dokaza nije bilo moguće.

3.3. Ocjenjujući rezultate provedenog dokaznog postupka ovaj sud nalazi da prvopostavljeni zahtjev nije osnovan, ali je osnovan iduće postavljeni zahtjev tužiteljice i to u cijelosti.

4. Činjenični navodi tužbe opisani pod 1. -1.2. ove presude nisu sporni, jer proizlaze iz izvatka iz zemljišnih knjiga, kao i rješenja (broj Z-21619/21) zemljišno knjižnog odjela od dana 19.4.2022. godine, a koje je doneseno u ispravnom pojedinačnom postupku u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a po prijedlogu tužiteljice.

4.1. Međutim, prvopostavljeni zahtjev tužiteljice nije osnovan (1.3.), jer, suprotno njezinim tvrdnjama, ovaj sud u cijelosti prihvaća obrazloženje iz točke 11. rješenja od 19.4.2022. godine (4.).

4.2. Pri tome ovaj sud navodi da činjenični navodi tužiteljice kojima ona obrazlaže nezakonitost rješenje (4.) u odnosu na čest.br. 588/3 u bitnome predstavljaju navode kojima ona dokazuje svoj osnov stjecanja vlasništva tog dijela nekretnine, a taj osnov jest dosjelosti. Na dokazivanje pretpostavki za stjecaja prava vlasništva dosjelošću tužiteljica jest ovlaštena i to temeljem odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 - u daljnjem tekstu ZV), ali takav osnov ne može biti predmet dokazivanja tijekom ispravnog pojedinačnog postupka u zemljišno knjižnom postupku. To proizlazi iz navoda tužiteljice u kojima ona tvrda da se predmetna čest.br. 588/3 nalazi iza čest.br. 588/2, koja je u njezinom vlasništvu, na kojoj se čestici nalazi i njezina kuća i da pristup do čest.br. 588/3 nije moguć nikako nego kroz čest.br. 588/2, jer su u biti obje čestice unutar ograde i sve je u njezinom isključivom posjedu i faktičnoj vlasti.

4.3. Povezujući 4.1. i 4.2. sud je tužiteljicu s prvo postavljenim zahtjevom odbio, jer je postupak pred zemljišnoknjižnim odjelom proveden u skladu s odredbama ZV-a i Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19 – u daljnjem tekstu ZZK, kao i u skladu s podzakonskim aktom (Pravilnikom, NN 81/97) pa je po pravilima tog postupka pravno valjano uknjižen tuženik kao vlasnik čest. br. 588/3.

5. U nastavku postupka valjalo je utvrditi je li tužiteljica vlasništvo stekla dosjelošću, jer se tada se radi o originalnom način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, što znači da onaj kojemu se glede neke stvari ispune zakonom određene pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki, a pretpostavke su propisane ZV-om.

6. Uvidom u geodetski elaborat oznake RN – 194/2019 k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je isti proveden u katastarskom operatu, izvršen je upis novoformiranih čestica u posjedovnom listu PL br. 622 k. o. [katastarska općina] (588/1, 588/2, 588/3).

6.1. Provedbi (6.) jest prethodila i odluka nadležnog gradskog tijela od dana 3.12.2018. godine kojim odlukom (rješenjem) jest utvrđena građevna čestica za postojeću stambenu građevinu čini dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

6.2. Nadalje, iz daljnjih odluka gradski tijela utvrđene su promjene upisa čestica i to od jedne (588) do tri čestice (588/1, 588/2, 588/3), promjene u površinama i konačno promjene u katastarskom planu.

7. Upravo je uvidom u katastarski plan sud utvrdio činjenice koje su bile odlučne za daljnju odluku o ovom predmetu.

7.1. Sam izgled sada tri formirane čestice pokazuje da se iste nalaze unutar „jednog trokuta“, koji se jednom dužinom proteže uz [adresa], a preostale dvije stranice trokuta na drugoj strani završavaju u „špici“. Na vrhu trokuta, „špice“ nalazi se čestica broj 588/3, prije nje čestica 588/2, koja uz jednu dužinu, koja predstavlja prilazni put, jest u vlasništvu tužiteljice, a uz ulicu jest čestica broj 588/1, koja je u vlasništvu tuženika. Prije provedbe elaborata, a iz kopije katastarskog plana stanja prije promjena cijela je čestica bila jedan trokut oznake 588 sa dvije izgrađene kuće, jedna broja 37, a druga broja 39.

7.2. S obzirom na izgled i položaj čest.br. 588/3 (7.1.) točan je navod tužiteljice da je pristup do iste moguć samo kroz nekretninu koja je u njezinom vlasništvu (588/2), a iz iskaza saslušanih svjedoka, kao i iz iskaza tužiteljice nastavno je utvrđeno da ne samo da se do 588/3 ne može doći ni na koji drugi način nego kroz njezinu nekretninu, već da su 588/3 i 588/2 povezane jednom ogradom tj. da izgledom čine jednu nekretninu u odnosu na susjedne nekretnine.

7.3. Naime, svjedok IA na adresi [adresa] živi od rođenja, dakle 71 godinu (rođen 1954. godine) i njegova je kuća, kao i kuća tužiteljice gledajući od ulice u tzv. drugom redu, jer su gledajući s ulice kuće drugih osoba, uz koje se protežu putovi koje vode do kuća u drugom redu. Njemu se čini da tužiteljica u susjedstvu živi oduvijek, barem 50 godina, da je čak kuća postojala i prije nego se tužiteljica doselila i da se ne sjeća da bi ju ona gradila već ju samo renovirala i nešto pregrađivala. Svjedok navodi da su sve nekretnine ograđene i da se točno zna što tko koristi, a da nekretnina tužiteljice završava u špicu i koliko on zna tužiteljica koristi i taj sam špic. Svjedoku način stjecanja nekretnine od strane tužiteljice nije poznat, a ime tuženika poznato mu je i to površno, jer se spominjalo kada je on bio dijete i siguran je da ga nije vidio najmanje 30 godina, a dozvoljava da bi se radilo i o vremenu do 50 godina.

7.4. Svjedok HA prvi je susjed tužiteljice i svjedoka IA i isti o položaju kuće tužiteljice iskazuje suglasno svjedoku IA, a obojica suglasno izgledu i položaju nekretnine utvrđene prema katastarskom planu (7.1.). I taj svjedok iskazuje o špicu, krajnjem dijelu nekretnine, kako svoje tako i od tužiteljice. On misli da ti krajnji dijelovi, špicevi, nisu unutar ograde i da ih nitko ne koristi, a pritom navodi da se radi o površini od najviše 1 m, dakle o jako maloj površini, koja je obrasla, na kojoj ima smeća i koju kosi tko stigne. Sve ostalo, kako iskazuje svjedok tužiteljica je jasno gradila tj. sve se nalazi unutar ograde, na krajnjem dijelu tužiteljica ima vrt i ostavu. Tužiteljice se sjeća gotovo oduvijek, već ju pamti kao dijete u dobi od 5 godina, a rođen je 1969. godine, dakle poznata mu je oduvijek. Tuženika ne poznaje, ali je znao njegove roditelje koji su živjeli u prednjoj kuću, uz ulicu, koja kuća prazna najmanje 30 godina.

7.5. Svjedok ĆA prvi je susjed je tužiteljice s druge strane prema sjeveru, jer je nastavno nakon nje, njezin susjed s druge strane svjedok HA. Svjedok ĆA ima u vlasništvu cijelu česticu broj 587, a zna da je tužiteljica vlasnica tzv. stražnjeg dijela nekretnine do kojeg dolazi putem uz desni rub gledajući s ulice, a iza kuće ima vrt, koji završava u špici. Nadalje, svjedok jasno iskazuje da je sve u susjedstvu jasno ograđeno i to od kada se on doselio, što je bilo 1989. godine. Već je tada postojala ograda između njegove nekretnine i nekretnine tužiteljice i nikakvih sporova oko među između njega i tužiteljice nije bilo.

8. Analizirajući iskaze svjedoka sa katastarskim planom sud iskaze prihvaća, jer se radi o dugogodišnjim susjedima, koji o položaju i izgledu nekretnina iskazuju identično, a pri tome su potpuno nezainteresirani za ishod ovog spora, jer istim ništa niti dobivaju niti gube. Nadalje, svjedoci u susjedstvu žive dugi niz godina, dvojica preko 50 godina, a i svjedok ĆA već dugih 35 godina. Svjedoku HA i IA bili su poznati roditelji tuženika, najstariji svjedok površno se sjeća i samog tuženika, kojeg nije vidio najmanje 30 godina. Nadalje, iz iskaza svjedoka proizlazi da je kuća tuženika prazna cca 30 godina, od smrti njegovih roditelja.

8.1. Niti jedan od svjedok ne govori o ogradi između nekretnine tužiteljice i dijela koji ide prema špicu već opisuju prostor kao dio na kojem je kuća tužiteljice, a nastavno vrt i špica. Svjedoci o tome nisu suglasni, jedan spominje šupu, druga dvojica govore samo o vrtu. Svjedok Osrećki misli da sam krajnji dio špica nije unutar ograde, ali pri tome navodi da se jako maloj površini, cc 1 m2.

8.2. Međutim, takvi iskazi nisu proturječni već su logični i životni. Naime, susjedi su pozvani iskazivati o položaju i izgledu nekretnine susjede – tužiteljice, sa kojom nisu ni u kakvim prijeporima glede nekretnina. Takvi susjedi, što je baš životno, i ne obraćaju pažnju na detalje pa se činjenica da možda 1 m2 špica unutar sporne nekretnine (588/3) ne nalazi unutar ograde nekretnine tužiteljice, kako proizlazi iz iskaza svjedoka HA ne može uzeti kao činjenica koja pobija ostale iskaze svjedoka, tužiteljice i ostale po sudu provedene dokaze i iz tih dokaza utvrđene činjenice.

8.3. Za rješenje ovog spora jedan do odlučnih činjenica, koja je utvrđena iskazima svih saslušanih svjedoka jest da tužiteljica dio nekretnine od kuće pa nadalje do špica koristi najmanje 35 godine, jer se u susjedstvo zadnji doselio svjedok ĆA i od tada pamti način korištenja nekretnina.

9. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da se na nekretninu doselila već 1968. godine kada je njezin djed od MA kupio kuću i od tada koristi i sporni dio nekretnine, jer je ono što je djed kupio bilo u stražnjem dijelu, špici, definirano ogradom. Taj do nekretnine oduvijek koristi kao vrt, a to je činila i dok su bili živi roditelji tuženika i to joj pravo nitko nikada nije osporavao. Ona je, kako iskazuje, bila uvjerena da su svi papiri uredni i tek je u postupku sređivanja stanja u zemljišnim knjigama saznala da je u stražnjem dijelu nekretnine, špici, upisan tuženik.

9.1. Uvidom u kupoprodajni ugovor utvrđeno je da su P, I i MA dana 15.5.1968. godine prodali KA i DA, svakoj u ½ dijela nekretninu koja je opisana kao zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od dijela čest.br. 588 po novoj izmjeri) sa 106 čhv i to u naravi dvorišnu kuću i ustupaju pravo korištenja na pripadajućem dijelu zemljišta, a koje se prostire na dvorištu, počev od postojeće ograde (koja pripada ovoj kući), kao i vrtu-voćnjaku iza kuće, sa stupanjem u posjed 20.5.1968. godine. Prema članku VIII ugovora kupci se obvezuju da će kupljenu kuću dati svom ocu, ZA na doživotno uživanje.

9.2. Sud prihvaća iskaz tužiteljice kao životan i činjenicu da su kuću kupile njezina majka i teta, a ne, kako ona to iskazuje da je kuću kupio djed pa ju darovao svojim kćerima, ne umanjuje istinitost njezina iskaza. U trenutku zaključenja ugovora tužiteljica je imala 20 godina (rođ. 1948. godine) i zasigurno na detalje ugovora (tko je kupac, a tko ima pravo doživotnog uživanja) nije obraćala pažnju. Iz darovnog ugovora sačinjenog 1979. godine, koji nema datuma, ali je porezna uprava odredila porez 25.12.1979. godine proizlazi da sve što su majka i teta kupile od MA (.9.1.) jest bio predmet darovanja tužiteljici, jer je opis nekretnina koje se daruju identičan sadržaju kupoprodajnoga ugovora (9.1.)

9.3. Ono je što je odlučno, a proizlazi iz njezinog iskaza, a potvrđeno je i iskazima saslušanih svjedoka jest činjenica da ona vrši faktičnu vlast na cijeloj nekretnini koja se prostire iza dijela nekretnine na kojoj je kuća koja je u njezinom vlasništvu. Nadalje, provedenim dokazima je utvrđeno da joj to pravo nitko nikada nije osporavao, jer je faktičnu vlast vršila još za života roditelja tuženika, ranijih vlasnika prednjeg dijela nekretnine, sada čest.br. 588/1.

10. Nije sporno da tužiteljica u katastru nije upisana kao posjednica predmetnih nekretnina, već su kao posjednici ostali upisani prednici tužiteljice, H i to u ½ dijela. Kada se ima u vidu da cijela 588 ima ukupno 474 m2 tada polovica iznosi 237 m2. Nije sporno da na čest.br. 588/2, koja je sada u vlasništvu tužiteljice, otpada 228 m2, što znači da su pravni prednici tužiteljice bili posjednici najmanje još 9 m2. Kako se i tijekom zemljišno knjižnog postupka utvrdilo da površine nisu točne, tada se mora prihvatiti da tužiteljica preko svojih pravnih prednika koristi cijeli dio sada čest.br. 588/3, jer je takav predmet prodaje definiran kupoprodajnim ugovorom (.9.1.), a faktična vlast utvrđena iskazom svjedoka i tužiteljice, ali i samim položajem i pristupom do tog dijela nekretnine, što je utvrđeno uvidom u katastarski plan i potvrđeno iskazima svjedoka.

11. Dakle, i kupoprodajni ugovor i darovni ugovor jasno opisuju vrt-voćnjak iza kuće, a svjedoci dugogodišnji posjed tužiteljice na spornom dijelu nekretnine. Dakle, iz rezultata dokaznog postupa nesumnjivo proizlazi da se tužiteljica nalazi u samostalnom, mirnom posjedu predmetne čest.br. 588/3 od 1968. godine.

11.1. Nadalje, u postupku je utvrđeno da je vrt ograđen sa svih strana i na njega je moguć pristup jedino sa nekretnine tužiteljice. Zbog navedenog je tužiteljica kao dugogodišnja posjednica višegodišnjim neprekidnim posjedovanjem i dosjelošću stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine i time i valjani pravni temelj stjecanja vlasništva na čest.br. 588/3, dvorište površine 41 m2.

12. Zbog svega utvrđenog sud nalazi da su ispunjeni uvjeti iz čl. 18. u vezi s čl. 159. st. 2. i čl. 388 ZV-a.

12.1. Radi se o stjecanju prava vlasništva dosjelošću, kao originalnom način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, što znači da onaj kojemu se glede neke stvari ispune zakonom određene pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki.

12.2. Pri tom valja navesti, da su prema čl. 388. st. 2. ZV-a mjerodavni propisi koji su bili važeći u vrijeme stjecanja takvog prava. Ako su rokovi koji su za stjecanje stvarnih prava određeni odredbama ZV-a, počeli teći prije njegovog stupanja na snagu, dakle prije 01.01.1997. godine, tada isti nastavljaju teći sukladno citiranom st. 2. čl. 388. ZV-a, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen odredbama ZV-a, da je počeo teći u trenutku njegovog stupanja na snagu.

12.3. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredaba ranije važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91 - u daljnjem tekstu ZOVO), kao i u smislu odredaba sada važećeg ZV-a potrebno je da budu ispunjene pretpostavke koje se tiču kvalitete posjeda potrebnog za dosjelost, te protek zakonom određenog vremena potrebnog za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

12.4. Za redovnu dosjelost stjecanja prava vlasništva na nekretninama u smislu odredbe čl. 28. st. 2. ZOVO, potreban je savjestan i zakonit posjed, te protek vremena od deset godina neprekidnog posjedovanja, dok je u smislu odredbe čl. 159. st. 2. ZV- a, potreban samostalan posjed koji je zakonit, istinit i pošten, te protek vremena od deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

12.5. Za izvanrednu dosjelost stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe čl. 28. st. 4. ZOVO, potreban je savjestan posjed, te protek vremena od 20 godina neprekidnog posjedovanja, dok je u smislu odredbe čl. 159. st. 3. ZV-a, potreban samostalan posjed koji je barem pošten (savjestan) te protek vremena od dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

12.6. Nadalje, čl. 30 st. 2 ZOVO propisuje da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao savjesni i zakoniti posjednici, a čl. 160 st. 2 ZV-a traži da je posjed zakonit, pošten i istinit.

12.7. Prema čl. 30 ZOVO svaka stvar na kojoj može postojati pravo vlasništva može se steći i dosjelošću, što znači da nekretnine upisan u zemljišne knjige kao dvorište površine 41 m2 jest stvar na kojoj može postojati pravo vlasništva.

13. Tužiteljica i njezini prednici, majka i teta, zasigurno imaju posjed od 1968. godine koji je barem pošten, savjestan, a savjestan (pošten) posjed je onaj posjed kada posjednik ne zna i ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, a u konkretnom slučaju rezultati provedenih dokaza ukazuju da je posjed svakako savjestan (pošten). Naime, prednici se na predmetu spora ponašaju kao da su vlasnici i izvršavaju vlasnička prava, koja ne da im nitko ne osporava, jer to nisu činili ni roditelja tuženika, koji su bili vlasnici prednjeg dijela nekretnine.

13.1. Na temelju svega navedenog tužiteljica je sa svojim prednicima u posjedu preko 54 godine računajući do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari. Naime, ZOVO je stupio na snagu tijekom 01.09.1980. godine, a povezujući tu činjenicu s čl. 388 ZV-a, rok od 20 godina neprekinutog posjedovanja završio je tijekom 1988. godine. Pri tome valja istaknuti da se tužitelju i njegovim prednicima rok za dosjelosti ima računati od barem 1968. godine kada su majka i teta nekretninu kupile, kada je na snazi bio OGZ, međutim takvo daljnje uračunavanje vremena posjedovanja ukazalo se nepotrebnim, jer je i po ZOVO, a i po ZV-a stečeno pravo vlasništva izvanrednom dosjelošću. Radi navedenog je tužbeni zahtjev usvojen.

13.2. U ovom pravnoj stvari čak nije bilo niti potrebno utvrđivati "status" nekretnine prije stupanja na snagu ZV-a, dakle utvrđivati je li se radilo o društvenom vlasništvu. Navedeno iz razloga što i u najnepovoljnijoj situaciji za tužiteljicu, u kojoj se primjenjuje samo ZV tj. čl. 159. i 160. ZV-a, ispunjen je rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer je i rok za izvanrednu dosjelosti istekao 1.1.2017. godine (20 godina od stupanja na snagu ZV-a), dakle prije podnošenja tužbe.

14. Sud nije našao potrebnim provoditi uviđaj na licu mjesta i provesti vještačenje po vještaku geodeti. Naime, cijeneći rezultate dokaznog postupka, a posebno imajući u vidu tijek postupka pred zemljišnoknjižnim odjelom, predmet ovog spora jasno je određen i definiran parcelacijskim elaboratom koji je prihvaćen i proveden u zemljišnim knjigama. Provođenje tog dokaza uzrokovalo bi nepotrebne i visoke troškove.

14.1. Sud nije niti saslušao supruga tužiteljice, jer su odlučen činjenice utvrđene iskazima saslušanih svjedoka i same tužiteljice, a potvrđeni i uvidom u isprave, posebno ugovore i upise posjedovnih stanja, na koje tuženik nije imao posebnih prigovora niti primjedbi.

14.2. Sud je poduzeo sve potrebno da se osigura prisustvo tuženika (dostava tužbe i dokumentacije preko nadležnog veleposlanstva u Australiji), ali osobna dostava tuženiku je izostala, jer se pismeno vratilo uz naznaku da je isti nepoznat na adresi.

14.3. Prema povijesnom izvatku proizlazi da je tuženik svoje pravo vlasništva upisao temeljem rješenja o nasljeđivanju (O-6729/89 i O-6429/89) i da je od tada naznačena adresa u Australiji u zemljišnim knjigama, što znači da je tuženik mogao i trebao svoju promjenu adrese navesti u zemljišnim knjigama ili drugim javnim ispravama (MUP), što nije učinio i sud nije imao mogućnosti utvrditi novu adresu tuženika.

15. Odluka o naknadi troškova postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5 ZPP- a, jer su stranke uspjele svaka u polovici zahtjeva budući da je prvopostavljeni zahtjev tužiteljice odbijen, a idući usvojen u cijelosti.

15.1. Međutim, u smislu odredbe čl. 156. u vezi s čl. 154. st. 3 ZPP-a, tužiteljici je priznat trošak privremenog zastupnika u iznosu od 1.000,00 eura.

U Zagrebu, 9. siječnja 2026. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.