Poslovni broj: UsI-2916/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Ćupurdije, u upravnom sporu tužitelja RF (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Anti Buriću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Burić i Koudela d.o.o., Šibenik, Poljana 4, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske (OIB: 66486182714), Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Ulica Petra Krešimira IV br. 1, radi izdavanja potvrde o osobnom činu, 9. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/24-01/305, URBROJ: 512-25-24-6 od 6. studenoga 2024. i predmet se vraća na ponovni postupak.

i

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku da u roku od 30 dana od dostave pravomoćne odluke o trošku naknadi tužitelju trošak ovog upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 560-01/24-01/305, URBROJ: 512-25-24-6 od 6. studenoga 2024. odbijen je prijedlog tužitelja za obnovu postupka okončanog rješenjem Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 805-07/20-01/2, URBROJ. 512-2501-20-2 od 23. studenog 2020.

2. Tužitelj je podnio tužbu protiv osporenog rješenje tuženika zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe da tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja samo paušalno navodi i citira članak 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", 121/17., 98/19. i 84/21. - dalje: ZHBDR). Navodi da nije objašnjeno zašto se smatra da ne postoje okolnosti za obnovu postupka i kako novi dokazi i činjenice ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja postupka. Ističe da se tuženik nije osvrnuo niti uzeo u obzir nove okolnosti odnosno dokaze koji bi mogli dovesti do drugačijeg rješenja. Navodi da je u postupku priložio spomenicu izdanu od dr. ZF, predsjednika i vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga Republike Hrvatske, redom za sudjelovanje u akciji „Ljeto 95" izdanu 26. rujna 1995., sudjelovanje u akciji „Oluja" izdanu 26. rujna 1995., spomenicu domovinske zahvalnosti izdanu 21. travnja 1997. Poziva se na potvrdu izdanu od Ministarstva obrane, Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, Ill. ZP OSRH Knin, VP 8287 Sibenik, KLASA: 119-05/97-01/01, URBROJ: 8287-01-97-394 od 12. svibnja 1997. u kojoj je za njega naveden čin „narednik". Nadalje ističe da na iznošenje novih činjenica i dokaza najviše može utjecati saslušanje VF, zapovjednika satnije i poručnika NF, zapovjednika satnije. Ukazuje na to da su mu imenovani tijekom Domovinskog rata bili nadređeni i imaju bitna saznanja i mogućnosti posvjedočiti o okolnostima koje su relevantne za utvrđenje postojanja njegovog čina. Ističe kako u pobijanom rješenju niti u ranije donesenom rješenju Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, KLASA: UP-I 052-01/19- 01/1, URBROJ: 512M2-6510-20-4 od 25. rujna 2020. nije obrazloženo zašto nisu uzeti u obzir priloženi dokazi, kao što su spomenice, ranije navedena potvrda i saslušanje svjedoka. Ističe da se u vezi navedene pravne stvari tuženik nikada, pa ni u žalbenom postupku nije referirao na dokaze na način da bi ih uzeo u obzir, ocijenio nedovoljnima ili irelevantnima, a nakon toga donio odluku. Naglašava da je odluka donesena bez ocjene bitnih dokaza te smatra neprihvatljivim takvo postupanje i olako ocjenjivanje postojanja ili nepostojanja čina. Predlaže da ovaj sud uzme u obzir nove dokaze, izvede ih te tako utvrdi postojanje novih činjenica koje će dovesti do drugačijeg rješavanja postupka. Predlaže da ovaj sud poništi pobijano rješenje tuženika i predmet vrati na ponovni postupak. Traži naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ponavlja navode iz obrazloženja osporenog rješenja te smatra da su navodi tužitelja neutemeljeni. Ističe da je prijedlog za obnovu postupka podnesen 23. rujna 2024. po isteku roka od tri godine iz članka 123. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) te predlaže da sud u punoj jurisdikciji odbije tužbeni zahtjev i odbaci prijedlog za obnovu postupka kao nepravodoban. Podredno predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev jer je sukladno članku 126. ZUP-a ispitao mogu li okolnosti, odnosno dokazi koji se iznose kao razlog za obnovu postupka dovesti do drukčijeg rješenja. Poziva se na podatke iz službene evidencije i to na očitovanje Središnjeg vojnog arhiva od 2. srpnja 2018. i na očitovanje Službe za poslove obrane od 16. rujna 2020. navodeći da je iz istih razvidno da tužitelju nije dodijeljen čin narednika Oružanih snaga Republike Hrvatske za vrijeme pripadnosti VP 8287/24 815 domobranske pukovnije "Petar Krešimir IV. Šibenik". Dodaje da dodjela čina nije upravna stvar i da se čin Oružanih snaga Republike Hrvatske ne može dodijeliti u upravnom postupku ili u upravnom sporu. Napominje da se u upravnom postupku može dokazivati da li je evidencija iz koje se izdaje potvrda o činu točna i potpuna, što tužitelj nije doveo u sumnju pisanim dokazima. Iznosi mišljenje da provođenje dokaza saslušanjem svjedoka nije u skladu s prirodom upravne stvari o dodjeli osobnog čina. Ističe da se osobni čin dodjeljivao ukazom o dodjeli čina od strane ovlaštene osobe, a da postupak i odluka o dodjeli čina nisu upravna stvar. Navodi da tužitelj u tužbi nije iznio pravno relevantne razloge zbog kojih bi predmetna upravna stvar bila drugačije riješena. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Tijekom spora održana je rasprava 22. prosinca 2025. na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem dokaza saslušanjem tužitelja i saslušanjem u svojstvu svjedoka VF i NF, jer se zakonita i pravilna odluka može donijeti i bez provođenja predloženih dokaza.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora. Na temelju provedenih dokaza, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. ZUS-a, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmetni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja od 2. srpnja 2023. za izdavanje potvrde o činu narednik, a koji sadržajno predstavlja zahtjev za izmjenu podataka iz službene evidencije, prema kojima je tužitelj obavljao dužnost vojnika i nije imao osobni čin.

8. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj ranije podnio istovjetan zahtjev koji je odbijen rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, KLASA: UP-I 052-01/19-01/1, URBROJ: 512M2-6510-20-4 od 25. rujna 2020., a koje je doneseno na temelju potvrde Područnog odsjeka za poslove obrane Šibenik, KLASA: 140-01/10-01/8. UBRROJ: 512M2-149-10-2 od 25. siječnja 2010., da je protiv tog rješenja izjavio žalbu koja je odbijena rješenjem od 23. studenoga 2020.

9. Tuženik je odbio zahtjev tužitelja, cijeneći isti kao prijedlog za obnovu postupka, pozivajući se na očitovanje Središnjeg vojnog arhiva od 2. srpnja 2018. i na očitovanje Službe za poslove obrane od 16. rujna 2020. prema kojima nisu pronađeni podaci o dodjeli čina tužitelju.

10. Naime, u pogledu izdavanja potvrde o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija mjerodavan je članak 159. ZUP-a. Javnopravna tijela izdaju potvrde. Potvrdama se smatraju i uvjerenja, izvadci i druge javne isprave o činjenicama o kojima javnopravna tijela vode službenu evidenciju (stavak 1.). Potvrde o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija izdaju se u skladu s podacima iz službene evidencije. Takve su potvrde javne isprave (stavak 2.). Službenom evidencijom smatra se evidencija koja je ustanovljena na temelju propisa, odnosno općeg akta pravne osobe koja ima javne ovlasti (stavak 3.). Potvrde o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija izdaju se stranci na njezin zahtjev, u pravilu istoga dana kad je stranka zatražila izdavanje potvrde, a najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva za izdavanje, ako propisom kojim je ustanovljena službena evidencija nije drukčije propisano. Potvrda se može izdati i u elektroničkom obliku. (stavak 4.). Ako javnopravno tijelo odbije zahtjev za izdavanje potvrde, dužno je o tome donijeti rješenje. Ako u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva ne izda potvrdu ili ne donese i dostavi stranci rješenje o odbijanju zahtjeva, stranka može izjaviti žalbu (st. 5.). Ako stranka, na temelju dokaza kojim raspolaže, smatra da potvrda nije izdana sukladno podacima iz službene evidencije, može zahtijevati izmjenu potvrde. Kad javnopravno tijelo ne izda izmijenjenu potvrdu, dužno je donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva stranke za izmjenu potvrde u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva. Ako se u propisanom roku ne izda izmijenjena potvrda ili ne donese rješenje o odbijanju zahtjeva stranke, stranka može izjaviti žalbu (stavak 6.).

11. Ovaj sud ističe da stranka nakon pravomoćnosti ranijeg negativnog rješenja može podnijeti novi zahtjev o kojem javnopravno tijelo treba ponovno odlučiti. Naime, valja reći da samo ako je pravomoćnim rješenjem stranci priznato neko pravo (primjerice, u manjem opsegu od traženog) ili joj je određena neka obveza, podnesak kojim stranka traži drukčiju odluku o pravu/obvezi ne može se smatrati zahtjevom kojim se inicira novi upravni postupak, već ga je, neovisno o nazivu podneska, a imajući u vidu njegov suštinski sadržaj, potrebno cijeniti kao izvanredni pravni lijek, a ako to nije moguće, odbaciti ga pozivom na članak 41. stavak 2. ZUP-a, što u konkretnom predmetu nije slučaj.

12. Iz predmetnog zahtjeva tužitelja proizlazi da je istaknuo da su mu plaće isplaćivane prema činu narednika, a iz dopisa Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Područnog odsjeka za poslove obrane Šibenik, KLASA: 052- 01/18-01/1, URBROJ: 512M2-69-19-7 od 3. lipnja 2019. razvidno je da se prema isplatnoj listi VP 8287 Šibenik (15.dp. HV) za razdoblje od 1. lipnja 1996. do 30. lipnja 1996. za tužitelja navodi dužnost vojnik, a u rubrici osobni čin - narednik. Osim toga, spisu tuženika prileži potvrda VP 8287 Šibenik, KLASA: 119-05/97-01/01, URBROJ: 8287-01-97-394 od 12. svibnja 1997. izdana od pukovnika BF, a po ovlaštenju zapovjednika, iz koje proizlazi da se tužitelj u evidenciji Ureda za obranu Šibenik u razdoblju od 15. listopada 1992. do 30. lipnja 1996. vodi s činom narednika, dok u spisu nema podataka o tome da je ta (ranija) potvrda stavljena izvan snage. U očitovanju od 16. rujna 2020., na koje se pozvao tuženik, osim što je navedeno da tužitelju u službenoj evidenciji nije dodijeljen čin narednika Oružanih snaga Republike Hrvatske, napominje se da nije poznato da li je tužitelj u razdoblju od 15. listopada 1992. do 30. lipnja 1996. obavljao dužnost za koju je bio propisan ustrojbeni čin narednika, iz čega slijedi da je dovedena u sumnju točnost i potpunost podataka koji su uneseni u službenu evidenciju.

13. Stoga tuženik, osim što je pogrešno utvrdio da se radi o prijedlogu za obnovu postupka, a ne o zahtjevu za izmjenu podataka iz službene evidencije za koji je nadležno prvostupanjsko tijelo, a kojem je tužitelj podnio zahtjev, nije suštinski ocijenio dokaze u postupku, već se ograničio na zaključke iz navedenih očitovanja utemeljene na fragmentarnom i formalističkom pristupu te je nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

14. Stoga, prema ocjeni ovog suda, rješenje tuženika nije zakonito i pravilno, radi čega je valjalo, na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a poništiti osporeno rješenje.

15. U ponovnom postupku tuženik će, imajući na umu članak 159. stavak 6. ZUP-a. dostaviti zahtjev prvostupanjskom tijelu, koje će ocijeniti sve raspoložive dokaze te će svoju odluku valjano i potpuno obrazložiti u skladu s člankom 98. stavkom 5. ZUP-a, pridržavajući se pritom pravnih shvaćanja i primjedaba ovog suda, u skladu s člankom 151. stavkom 2. ZUS-a.

16. Tužitelj je podnio zahtjev za naknadu troškova spora za zastupanje po odvjetniku i to za sastav tužbe i zastupanje na raspravi u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura.

17. Budući da je tužitelj uspio u sporu, sud je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS- a u izreci rješenja naložio tuženiku plaćanje troškova upravnog spora sukladno Tbr. 27. točki 1., 46., 52. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23.) za sastav tužbe i zastupanje na raspravi po kvalificiranom opunomoćeniku, za svaku radnju iznos od 1.000,00 eura, uvećano za PDV-e, što ukupno daje iznos od 2.500,00 eura.

U Splitu 9. siječnja 2026.

S U T K I N J A

Mirela Valjan-Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude žalba nije dopuštena (čl. 127. st. 1. ZUS-a). Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Anti Buriću, Šibenik, Poljana 4

- tuženiku Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, Samostalnoj službi za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Ulica Petra Krešimira IV br. 1, uz spis upravnog tijela

- u spis