Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Međimurska 26D, Varaždin

Poslovni broj: Kž-3/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Mavriček, predsjednice vijeća te Zdravka Pintarića i Vanje Petrović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Martine Glavica, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog HA, zbog kaznenih djela iz čl. 179.a Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenog HA protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-2/2026-8 od 2. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba okrivljenog HA odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu je na temelju čl. 127. st. 4. i čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25.; dalje: ZKP/08), protiv okrivljenog HA produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 i to nakon što je Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo optužnicu u kojoj se okrivljeni tereti za počinjenje kaznenog djela iz čl. 179.a KZ/11 i dva kaznena djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žali se okrivljeni OA, po branitelju odvjetniku Mihaelu Bačaniju zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor ukine i odredi mjera opreza iz čl. 98. st. 2. to. 3. ZKP/08, podredno da se rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba okrivljenog nije osnovana.

5. Nije u pravu okrivljenik kada rješenje pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. i st. 3. ZKP/08 i povrede kaznenog zakona iz čl. 469. toč.2 s tvrdnjama da rješenje ne sadrži potpune i jasne razloge o odlučnim činjenicama jer je sud selektivno tumačio iskaz žrtve PA, da "rješenje ne sadrži razmatranje odredbe iz čl. 122. st. 2. ZKP/08" niti obrazloženje zašto je produljenje istražnog zatvora iznimno opravdano usprkos njegovoj životnoj dobi, da je nepravilno primijenjena odredba iz čl. 98. st. 2. ZKP/08 u odnosu na predloženu mjeru opreza obveznog liječenja od ovisnosti od alkohola, te da postoje okolnosti koje isključuju krivnju.

6. Naime, suprotno žalbenim navodima okrivljenika, sud prvog stupnja naveo je jasne, opširne i relevantne razloge za odluku o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, pa je tako naveo razloge u svezi utvrđenja postojanja osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti, postojanja iteracijske opasnosti tj. istražno- zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP/08 zbog koje je istražni zatvor produljen, kao i u svezi zaključka i ocjene o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora, unatoč životnoj dobi okrivljenika, te nemogućnosti da se ista svrha postigne blažim mjerama tj. mjerama opreza, a kako će to nastavno biti i obrazloženo. Nadalje, eventualna okrivljenikova smanjena ubrojivost zbog alkoholiziranost na što se ukazuje žalbom nije okolnost koja isključuje krivnju kako se to pogrešno tvrdi u žalbi. Također, oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 utvrđeno je da nisu počinjene niti ostale povrede zakona na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Što se tiče utvrđenja postojanja zakonskih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, tj. postojanja osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti u optužnici, te postojanja iteracijske opasnosti tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP/08 zbog koje je istražni zatvor produljen, žalbom se pobija utvrđenje "okolnosti počinjenja kaznenih djela" te s tim u svezi postojanje iteracijske opasnosti. Stoga u pogledu utvrđenja postojanja osnovne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, a to je osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti, valja navesti da ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge navedene u pobijanom rješenju (točke 5.1. – 5.5.). Naime, iz iskaza žrtve PA, sadržaja e-maila UA, zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenog te posebno obrana okrivljenika proizlazi potrebiti stupanj vjerojatnosti da je okrivljenik na način kako ga se tereti u optužnici počinio kaznena djela za koja se tereti. Kod toga posebno valja apostrofirati obranu okrivljenika u kojoj je, između ostalog, naveo da se smatra krivim za počinjenje kaznenih djela koja su mu stavljena na teret i to upravo na način na koji ga tereti supruga.

8. Nadalje, što se tiče utvrđenja postojanja iteracijske opasnosti, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da iteracijska opasnost proizlazi iz kriminalne količine za koju se okrivljenik tereti i za koju je osnovano sumnjiv, te činjenice da je presudom od 6. prosinca 2023. već pravomoćno osuđivan zbog kaznenog djela nasilja u obitelji i prijetnje počinjeni na štetu iste žrtve tj. supruge PA, za što mu je izrečena uvjetna osuda, u čijem roku provjeravanja je na razini osnovane sumnje počinio predmetna kaznena djela, s time da mu je tom presudom izrečena i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koju mjeru okrivljeni svojom krivnjom nije izvršavao, a kako to proizlazi iz navoda UA, te činjenice da je okrivljeniku dana 4. prosinca 2025., kada je i lišen slobode, utvrđena koncentracija alkohola od 1,31 g/kg, što samo potvrđuje navode UA o neizvršavanju sigurnosne mjere zbog okrivljenikove nesuradnje. Što se tiče kriminalne količine za koju se okrivljenik tereti ista se ogleda u činjenici da je okrivljenik osnovano sumnjiv da je u razdoblju od dvije godine, u alkoholiziranom stanju, učestalo psihički i fizički napadao svoju suprugu, time da je ozbiljno prijetio istoj i sinu IA da će zapaliti kuću u kojoj žive, zbog kojeg ponašanja se žrtve boje okrivljenika kad je u alkoholiziranom stanju, što je učestalo, zbog čega se sin IA zbog straha po noći zaključava u sobu. Navedene okolnosti, uz činjenicu da okrivljenik živi zajedno sa žrtvama, predstavljaju osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao nastaviti sa istim ili istovrsnim kažnjivim ponašanjem u alkoholiziranom stanju. Stoga nije u pravu okrivljenik kada u žalbi osporava utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti pozivajući se na pojedine navode iskaza žrtve PA i tvrdeći da iz tih navoda ne proizlazi da bi okolnosti počinjenja kaznenih djela bile takve da bi upućivale na postojanje iteracijske opasnosti.

9. Uzimajući u obzir u prethodnoj točci navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti, suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je radi preveniranja iteracijske opasnosti protiv okrivljenika potrebno produljiti istražni zatvor, jer nije realno za očekivati da bi se ista svrha mogla postići blažim mjerama uključivši i mjeru opreza iz čl. 98. st. 2. t. 3. ZKP/08 koja se sugerira žalbom. Naime, kao što je ranije navedeno, okrivljenika od ponovnog počinjenja kaznenih djela za koja je osnovano sumnjiv nije odvratila ranija kaznena osuda za ista kaznena djela počinjena na štetu iste žrtve, niti egzistirajući rok provjeravanja iz izrečene uvjetne osude, s time da okrivljenik svojom krivnjom nije izvršavao izrečenu sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti od alkohola, već se u stanju alkoholiziranosti nastavio nasilnički ponašati u razdoblju od dvije godine. Stoga nije realno za očekivati, pogotovo u situaciji kada okrivljenik živi zajedno sa žrtvama, da bi se iteracijska opasnost mogla prevenirati navedenom mjerom opreza tj. obaveznog javljanja zdravstvenoj ustanovi, tijekom kojeg javljanja bi se okrivljenik podvrgnuo liječenju od ovisnosti o alkoholu. Što se tiče iznimnosti primjene mjere istražnog zatvora u odnosu na okrivljenika s obzirom na njegovu životnu dob u smislu čl. 122. st. 2. ZKP/08, sud prvog stupnja naveo je jasne i uvjerljive razloge zbog čega postoji iznimna potreba da se protiv okrivljenika produlji istražni zatvor unatoč njegovoj dobi od 71 godine, koje razloge u cijelosti prihvaća ovaj sud, te se u tom dijelu, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, okrivljenik upućuje na razloge navedene u pobijanom rješenju (točka 7.).

10. Zbog navedenih razloga žalba okrivljenika nije osnovana zbog čega je valjalo na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Varaždinu 9. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Mirna Mavriček