Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-5/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća te Mirne Mavriček i Vanje Petrović, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog KĆ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25, dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 31. prosinca 2025. broj Kov-386/2025- 9 o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 9. siječnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog KĆ kao neosnovana.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog KĆ, koji istražni zatvor je određen rješenjem Županijskog suda u Varaždinu od 7. studenog 2025. broj Kir-1048/2025-4 te je posljednji puta produljen rješenjem istoga suda od 4. prosinca 2025. broj Kir-1136/2025-4 te teče od dana uhićenja 5. studenog 2025. nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni KĆ, po braniteljici, odvjetnici Senki Zuber Šanjek, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i/ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu pobijano rješenje preinači i ukine istražni zatvor.
3. Prije održavanja sjednice vijeća, spis je, sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP), bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nije u pravu okrivljeni KĆ kada, tvrdnjom da nije detaljno obrazloženo zbog čega se ista svrha ne bi mogla ostvariti blažim mjerama, pobija rješenje prvostupanjskog suda zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. točke 11. ZKP-a, ukazujući na nedostatak razloga o odlučnim činjenicama.
5.1. Naime, prvostupanjski je sud u pobijanom rješenju (točka 14. i 15. obrazloženja) ističući činjenicu njegove ranije osuđivanosti za kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. i dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavka 1. KZ/11. kojom prilikom je izazvao požar, činjenicu da ranije izrečene kazne nisu ostvarile pozitivan učinak i odvratile okrivljenika od činjenja kaznenih djela jer je sada osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., njegovu sklonost konzumaciji alkohola pod utjecajem kojega postaje svadljiv i agresivan, nekritičnost u odnosu na svoje ponašanje kada je pod utjecajem alkohola te činjenicu da tvrdnju o spremnosti da se preseli u vikendicu nije ničim potkrijepio, iznio jasne, dostatne i valjane razloge zbog kojih nalazi da se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može ostvariti mjerama opreza ili istražnim zatvorom u domu.
5.2. Stoga nije osnovana žalba okrivljenog KĆ zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.
6. Osporavajući pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje da je na štetu žrtve, svoje nećakinje AĆ počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., okrivljeni KĆ u žalbi iznosi svoju verziju spornog događaja navodeći da se samo posvađao sa žrtvom jer mu je uskratila piće, ali da joj nije prijetio i nije polijevao benzin. Međutim, s obzirom na iskaz žrtve AĆ prema kojem je okrivljenik podivljao dok mu nije dala piće, iskaz svjedoka GĆ koji je čuo okrivljenikove prijetnje, osjetio miris benzina i vidio okrivljenog KĆ s kanisterom u ruci, iskaz svjedoka ŽĆ koji čuo dio izrečene prijetnje i osjetio miris benzina te s obzirom na sadržaj zapisnik o očevidu u kojem je zabilježena mrlja na južnom zidu obiteljske kuće te konstatirano da se tijekom očevida osjetio miris benzina i da su na dvorištu nađena dva PVC kanistra, sve to, suprotno žalbenim tvrdnjama okrivljenika, ukazuje na postojanje osnovane sumnje da je okrivljeni KĆ počinio terećeno kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., kako to osnovano zaključuje prvostupanjski sud.
7. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud na temelju činjenica koje su već izložene u točki 5.1. obrazloženja ove drugostupanjske odluke, utvrdio da na strani okrivljenog KĆ postoje osobite okolnosti koju upućuju na realnu i konkretno predvidivu opasnost da će slobodi ponoviti ili počiniti kazneno djelo kojim prijeti i da su ovdje ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a. S obzirom na to da je okrivljenik već ranije osuđivan i to presudom Općinskog suda u Varaždinu od 23. prosinca 2009. broj K-867/09, između ostalog i zbog kaznenog djela nasilničkog ponašanja u obitelji iz članka 215. a Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07. i 152/08., dalje: KZ/97.) i prijetnje iz članka 129. stavka 2. KZ/97., zatim presudom istog suda od 13. ožujka 2003. broj Kzm-3/2015 zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11., dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavka 1. KZ/11. i pokušaja teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11., dakle za kaznena djela s obilježjem nasilja, a sada je osnovano sumnjiv da je žrtvi AĆ prijetio da će nju i njoj bliske osobe usmrtiti te da je ujedno polijevao benzin oko kuće, uz činjenicu njegove sklonosti konzumaciji alkohola, to pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se svrha istražnog zatvora, a to je odvraćanje okrivljenika od ponavljanja kaznenog djela, ne može ostvariti drugim blažim mjerama.
7.1. Kraj takvog stanja stvari, tvrdnje okrivljenika o spremnosti da apstinira od konzumacije alkohola i podvrgne se liječenju od ovisnosti i odseli u vikendicu, kao ni ukazivanje na izjavu žrtve AĆ da se okrivljenika ne boji te na činjenicu da je GĆ povukao prijedlog za kazneni progon okrivljenika, ne dovode u sumnju pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda o nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a.
8. Stoga, s obzirom na to da je, protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud osnovano produljio istražni zatvor protiv okrivljenog KĆ po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Varaždinu 9. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Zdravko Pintarić
