REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-9585/2021-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Sanji Grgurić Hojski, kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3 protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, zastupan po punomoćnici Dajani Čapo, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 20. studenoga 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja ŽT i punomoćnice tuženika Ivane Štih, odvjetnice, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje u tekstu: ZPP), 9. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

''Tuženik Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976 dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 svotu od 7.128,87 EUR (53.712,50 kn) uz pripadajuću zateznu kamatu koja na iznos od 5.659,19 EUR (42.639,16 kn) teče od 21.05.2021. do isplate, a na iznos od 1.469,68 EUR (11.073,34 kn) od dana podnošenja tužbe pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.''.

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3 naknaditi tuženiku Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2 trošak ovog postupka u iznosu od 812,50 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 9. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tuženika kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi navodi da je njegova osiguranica stradala 13. listopada 2005. u prometnoj nesreći za koju je odgovoran osiguranik tuženika. Radi posljedica prometne nesreće osiguranici tužitelja priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad rješenjem broj 677348 od 6. svibnja 2009. koja je nastala 60% zbog ozljede izvan rada (predmetna prometna nesreća) i 40% bolesti. Navodi da je već vodio sporove pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi naknade štete nastale isplatom invalidske mirovine u ranijim razdobljima te su donesene pravomoćne presude broj P-4452/11 od 10. studenoga 2011., Pž-6918/2018 od 5. rujna 2019. i P-584/2018 od 15. veljače 2019. u korist tužitelja. Isplatom navedene invalidske mirovine trpi i daljnju štetu. U razdoblju od 1. prosinca 2018. do 31. ožujka 2021. isplatio je 71.065,26 kn od čega potražuje 42.639,16 kn budući da je ozljeda u predmetnoj prometnoj nesreći 60% uzrok invalidnosti. Pozvao je tuženika podmiriti štetu u mirnom postupku, no isti je navedeno odbio. S obzirom na to da je odštetni zahtjev zaprimljen 5. svibnja 2021., potražuje kamate počevši od 21. svibnja 2021. Kako tuženik do podnošenja tužbe nije isplatio naknadu štete, a tužitelj je i dalje nastavio s isplatom invalidske mirovine te i dalje trpi štetu zbog predmetnog događaja, to ovom tužbom povisuje zahtjev za isplatu naknade štete prema tuženiku za daljnjih 11.073,34 kn koju tužitelj trpi u nastavnom razdoblju od 01.04.2021. do 31.10.2021. jer je tužitelj u tom razdoblju isplatio 18.455,57 kn od čega 60% na ime ozljede izvan rada iznosi 11.073,34 kn. Stoga predlaže donijeti presudu kojom će sud naložiti tuženiku isplatiti mu iznos od 53.712,50 kn sa zateznom kamatom na iznos od 42.639,16 kn od 21. svibnja 2021. do isplate te na iznos od 11.073,34 kn od podnošenja tužbe do isplate.

2. Tuženik Adriatic osiguranje d.d. (dalje u tekstu: tuženik) u odgovoru na tužbu priznaje činjenicu da se 13. listopada 2005. dogodila prometna nesreća koju je skrivio njegov osiguranik. Osporava osnov, visinu, uzročno posljedičnu vezu, činjenicu plaćanja i predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Protivi se korištenju presuda Trgovačkog suda u Zagrebu vezanima za druga razdoblja jer parnični sud istima nije vezan, a i iz razloga jer je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama iznio stav glede neosnovanosti tužiteljeva potraživanja. U svakom slučaju tužbeni zahtjev je neosnovan jer tužitelj ne trpi nikakvu štetu. Smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'', broj 151/05, 36/09 i 75/09). Obveza tuženika postojala bi samo ukoliko bi razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu. Da bi šteta postojala, bilo bi potrebno da je mirovina koju tužitelj isplaćuje svome osiguraniku veća od one koja bi mu pripala da je umirovljen zbog povrede na radu. Dakle, tuženik odgovara tužitelju samo ako isplaćuje veći iznos mirovine, nego što bi isplatio da se radilo o umirovljenju zbog ozljede na radu jer tek onda ima pravo regresa. Osporava uzročno posljedičnu vezu između umirovljenja osiguranika tužitelja i štetnog događaja. Osporava da bi bio vezan rješenjem tužitelja o umirovljenju. Protivi se korištenju nalaza i mišljenja sačinjenog u upravnom postupku i osporava da bi ozljede iz prometne nezgode bile uzrokom umirovljenja od 60% jer je osiguranica tužitelja od ranije imala narušeno zdravstveno stanje. Osporava osnovanost tužbenog zahtjeva u cijelosti iz razloga što bi osiguranica tužitelja najkasnije 10. srpnja 2018. ispunila zakonske uvjete za odlazak u punu starosnu mirovinu. Stoga je očigledno da bi tužitelj, i u slučaju da nije bilo štetnog događaja, svojoj osiguranici počeo plaćati starosnu mirovinu znatno prije utuženog razdoblja te bi plaćao veće mjesečne iznose starosne mirovine nego što plaća mjesečne iznose invalidskih mirovina pa upravo iz tog razloga od navedenog datuma ne trpi daljnju štetu i ne može osnovano od tuženika potraživati naknadu štete za isplaćene invalidske mirovine niti za utuženi period u predmetnom postupku. Osporava tijek zatraženih kamata i predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja da mu naknadi troškove parničnog postupka.

3. Sud je u dokaznom postupku pročitao: zapisnik o očevidu (list 5-9 spisa), presudu Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj K-325/06 (list 10-12 spisa), presudu Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-2271/10-40 od 21. siječnja 2013. (list 13 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu od 6. svibnja 2009. (list 14-16 spisa), mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti (list 17-21 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-4452/11 od 10. studenoga 2011. (list 22-25 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1200/12-3od 28. travnja 2015. (list 26-33 spisa), presudu Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-584/18-5 od 15. veljače 2019. (list 34-40 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2219/2019-5 od 10. studenoga 2020. (list 41-45 spisa), obračun isplaćenih iznosa (list 46 spisa), odštetni zahtjev (list 47- 50 spisa) i ovjerene preslike medicinske dokumentacije (list 207-333 spisa te pomoćni omot spisa). Druge dokazne prijedloge sud nije provodio jer je tužitelj na ročištu održanom 20. studenoga 2025. naveo da nema daljnjih dokaznih prijedloga osim čitanja dokumentacije predane u spis, a tuženik je u podnesku od 21. listopada 2024. odustao od prijedloga za provođenjem medicinskog i financijskog vještačenja.

4. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP – a te je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.128,87 EUR (53.712,50 kn, 1 EUR/7,53450 kn) sa zateznom kamatom na ime naknade štete koja je nastala tužitelju isplatom invalidske mirovine u razdoblju od 1. prosinca 2018. do 31. listopada 2021. osiguranici tužitelja, a kojoj je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad nastala u omjeru od 60% zbog ozljede izvan rada – prometne nesreće za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

6. Nije sporno da je osiguranik tuženika odgovoran za prometnu nesreću u kojoj je stradala osiguranica tužitelja te da je rješenjem tužitelja osiguranici tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu.

7. Sporna je osnova, visinu, uzročno posljedična veza između umirovljenja osiguranice tužitelja i štetnog događaja za koji je odgovoran osiguranik tuženika. Sporno je primjenjuje li se u konkretnom slučaju Zakon o mirovinskom osiguranju ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Također, sporno je i je li uzročno posljedična veza između predmetne ozljede osiguranice tužitelja i njezinog umirovljenja utvrđena u provedenom upravnom postupku te je li parnični sud vezan tim rješenjem u kojem je postupku utvrđeno da je invalidnost nastupila i zbog štetnog događaja za koji je odgovoran osiguranik tuženika.

8. Točno je da sud u parničnom postupku radi naknade štete nije ovlašten ispitivati pravilnost pravomoćnog rješenja donesenog u upravnom postupku, ali to ne znači da je u parnici povodom zahtjeva za naknadu štete vezan činjeničnim utvrđenjima iz upravnog postupka (utvrđenjima vještaka o uzrocima nastanka i omjerima uzroka opće nesposobnosti za rad). Naime, u parnici radi naknade štete ne dovodi se u pitanje nastanak invaliditeta niti visina mirovine, o čemu je jedino ovlašteno odlučiti nadležno (upravno) tijelo, već, u konkretnom slučaju tuženik, osporava korelaciju štetne radnje i nastalog invaliditeta.

9. Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio provođenje vještačenja po vještaku medicine rada na okolnost uzročno posljedične veze između umirovljenja i štetnog događaja, no podneskom od 21. listopada 2024. je odustao od navedenog dokaznog prijedloga pogrešno smatrajući da je teret dokaza navedenog na tužitelju.

10. U konkretnom slučaju tužitelj je u svrhu dokazivanja sudu dostavio rješenje o priznanju prava na invalidsku mirovinu od 6. svibnja 2009. u kojem je navedeno da je ovlašteni vještak tužitelja utvrdio da je kod osiguranice tužitelja nastala opća nesposobnost za rad zbog ozljede izvan rada zadobivene u prometnoj nesreći 2005. godine prema nalazu i mišljenju od 21. siječnja 2009. i revizije istog od 3. veljače 2009., a koje ozljede su utjecale na nastanak invalidnosti s udjelom od 60%. Navedeno rješenje i mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 3. veljače 2009. bili su tužiteljevi dokazi da uzročno posljedična veza, kao element odštetne odgovornosti, postoji.

11. Tuženik je taj koji tvrdi da ne postoji uzročno posljedična veza između umirovljenja osiguranice tužitelja i štetnog događaja pa je upravo tuženik taj koji je bio dužan predložiti medicinsko vještačenje za tu svoju tvrdnju kako bi dokazao da ozljede zadobivene u predmetnoj prometnoj nesreći nisu uopće utjecale na nastanak invalidnosti i posljedičnu isplatu invalidske mirovine ili su eventualno utjecale u drugačijem stupnju od onog kako je to utvrđeno u upravnom postupku.

12. Člankom 7. ZPP propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

13. Člankom 219. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

14. Člankom 221.a ZPP-a propisano je da, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, a u konkretnom slučaju teret dokazivanja činjenice da ozljede zadobivene u predmetnoj prometnoj nesreći nisu uopće utjecale na nastanak invalidnosti i posljedičnu isplatu invalidske mirovine ili su eventualno utjecale u drugačijem stupnju od onog kako je to utvrđeno u upravnom postupku je na tuženiku.

15. S obzirom na to da je tuženik odustao od predloženog medicinskog vještačenja, to je ovaj sud prihvatio dokaz tužitelja- rješenje o priznanju prava na invalidsku mirovinu od 6. svibnja 2009. iz kojeg proizlazi da su upravo ozljede zadobivene u prometnoj nesreći iz 2005. utjecale na invalidnost osiguranice tužitelja sa 60 %.

16. Navedeno je i u skladu sa sada već ustaljenom sudskom praksom iskazanom u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Rev-594/2023 od 22. studenoga 2023., Rev-901/2023 od 3. travnja 2024., Rev-1177/2021-3 od 11. ožujka 2025. i drugima te USRH U-III-3670/2019 od 17. rujna 2020.).

17. Nadalje, među strankama je sporno je li za odlučivanje u ovom sporu mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ili Zakon o mirovinskom osiguranju.

18. Za odlučivanje u sporu koji pokreće tužitelj protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada je izvršena isplata mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja

- prometne nesreće (isto shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev- 909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev-522/2022-2 od 17. svibnja 2022. i dr.)

19. Zbog navedenog, utvrđeno je da se u ovom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'', broj 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013 i 152/2014, dalje u tekstu: ZOOP).

20. Odredbom čl. 27. ZOOP propisano je:

(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

(5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.

21. Sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine u visini razlike između priznatog iznosa invalidske mirovine i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Kako je tuženik osporio visinu utuženog potraživanja, to je na tužitelju bio teret dokaza visine sukladno odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP, u smislu čl. 219. i 221. a. ZPP-a, a što tužitelj nije dokazao niti je predložio financijsko vještačenje. Stoga je, u tom smislu neosnovano pozivanje tužitelja na odredbe čl. 161. i čl. 170. Zakona o mirovinskom osiguranju.

22. Kako tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 27. ZOOP, to je odbijen tužbeni zahtjev kao u izreci stavak I. primjenom odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP i pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. i čl. 221.a ZPP-a.

23. Odluka o trošku tuženika donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP - a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (7.128,87 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/2023, dalje u tekstu: OT).

24. Tuženiku zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu (Tbr 8. toč. 1. OT - 100 bodova), zastupanje na ročištima 29.11.2022. i 20.11.2025. (Tbr 9. toč. 1. OT - 100 bodova svako), sastav podneska od 21.10.2024. (Tbr. 8. toč. 4. OT - 25 bodova), vrijednost boda 2,00 EUR (Tbr. 54 OT), trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu od 162,50 EUR, ukupno 812,50 EUR, sukladno čl. 155. ZPP - a.

25. Nije priznat trošak sastava podneska od 29.11.2022. jer sastav istog nije bio potreban za vođenje ovog postupka sukladno čl. 155. st. 1. ZPP – a jer je tuženik sve te navode mogao iznijeti na ročištu održanom ranije istog dana.

26. S obzirom da je tuženik tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako tumačenjem čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 6/2024, dalje u tekstu: OZ) proizlazi da sud može u ovršnoj ispravi odrediti plaćanje kamate na parnični trošak, sud je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude, tj. od 9. siječnja 2026. do isplate, jer ova presuda predstavlja ovršnu ispravu u smislu čl. 23. Ovršnog zakona.

27. Zatezna kamata na parnični trošak dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023, dalje u tekstu: ZOO).

28. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 9. siječnja 2026.

Sutkinja:

Sanja Grgurić Hojski

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA PROTIV PRESUDE:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

- tužitelju

- tuženiku po pun.