Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-372/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Zinki Bulka, sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagateljice CM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Ani Lovrinčević Šelamov, odvjetnica u Splitu, protiv protustranke (pogrešno označene kao predloženik) Grada Splita, OIB 78755598868, Split, Obala kneza Branimira 17, radi određivanja naknade za preneseno zemljište, odlučujući o žalbi protustranke Grada Splita protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1-129/2023-20 od 14. ožujka 2024., 9. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba protustranke Grada Splita kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1-129/2023-20 od 14. ožujka 2024.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
„I. Nalaže se predloženiku da predlagateljici isplati iznos od 131.562,50 EUR na ime naknade za predano zemljište označeno kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (kat. čest. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se predloženiku da predlagateljici isplati iznos od 398,17 EUR na ime troška izrade Geodetskog elaborata br. 14-2022 od 02.03.2022. godine, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se predloženiku da predlagateljici nadoknadi iznos od 597,25 eura na ime troška ovog izvanparničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, te iznos od 19,91 eura na ime sudske pristojbe prijedloga i odluke, u roku od 15 dana, dok se za više zatraženo prijedlog odbija.“
2. Protiv navedenog rješenja žali se protustranka zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se preinači pobijano rješenje i utvrdi tržišna vrijednost predmetne nekretnine prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Ranka Kurira od listopada 2023., u kojem je utvrđena vrijednost naknade u iznosu od 117.000,00 eur, podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje, a sve primjenom paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku (Službene novine od 1. augusta 1934. br. 175-XLV - dalje: ZSVP) koji se zakon u Republici Hrvatskoj primjenjuje sukladno Zakonu o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (''Narodne novine'', broj 73/91) i to kao pravna pravila.
3. U odgovoru na žalbu predlagateljica predlaže da se žalba protustranke u cijelosti odbije kao neosnovana i potvrdi rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1- 129/2023-20 od 14. ožujka 2024.
4. Žalba protustranke je neosnovana.
5. Ovaj izvanparnični postupak pokrenut je na temelju čl. 175. st. 2. Zakona o prostornom uređenju (''Narodne novine'', broj 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19 i 67/23 – dalje: ZPU). Naime, predlagateljica kao vlasnica nekretnina i protustranka kao jedinica lokalne samouprave, nisu uspjeli postići dogovor oko visine naknade za preneseno zemljište.
6. Kako je ZPU propisao da se visina naknade utvrđuje u izvanparničnom postupku, to je valjalo primijeniti pravna pravila ZSVP, koji se sukladno čl. 119. st. 1 Zakona o izvanparničnom postupku (''Narodne novine'', broj 59/2023) primjenjuje u ovom predmetu
7. Paragrafom 21. st. 1. ZSVP je propisano da ukoliko u navedenom zakonu nema posebnih uređenja, u izvanparničnom postupku primijenit će se propisi Građanskog parničnog postupka, odnosno Zakona o parničnom postupku.
8. Pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ne postoji proturječnost između razloga za donošenjem ovog rješenja u odnosu na sadržaj isprava o odlučnim činjenicama pa stoga u postupku suda prvoga stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a sve primjenom paragrafa 21. st. 1. ZSVP, na koju opisno upućuje žalba protustranke.
9. U postupku suda prvoga stupnja nisu počinjene niti ostale bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP, a sve primjenom paragrafa 21. st. 1. ZSVP.
10. Nije osnovan žalbeni navod protustranke da sud prvoga stupnja ne obrazlaže zašto prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka vezano uz iznos od 14.562,50 eura kao naknadu za posljedične gubitke, a odnosi se na trošak premještanja i ponovne montaže čelične konstrukcije na drugu lokaciju.
11. Prvostupanjski sud je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku Ranku Kuriru koji je nakon održanog uviđaja utvrdio vrijednost nekretnina u iznosu od 117.000,00 eura. Navedeni nalaz i mišljenje su dostavljeni strankama, te kako su obje stranke istom prigovarale sud je pozvao vještaka na izradu dopunskog nalaza i mišljenja, vezano uz prigovore stranaka.
12. Očitujući se na prigovor protustranke isti je istaknuo da se sukladno čl. 46. st. 3. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina (''Narodne novine'', broj 78/15 – dalje: ZPVN) radi o „…površinama u privatnom vlasništvu koje se privode javnoj namjeni u skladu s prostornim planovima (buduće površine javne namjene)“ i da se takve nekretnine procjenjuju sukladno čl. 49. ZPVN temeljem odredbi koje se odnose na način procjene naknade za izvlaštene nekretnine. Vještak je naveo da se ovdje ne provodi postupak izvlaštenja, ali da se nekretnina, temeljem čl. 49. ZPVN, procjenjuje prema odredbama zakona koji se odnosi na izvlaštene nekretnine. Dakle, da nije bitan način stjecanja, nego namjena zemljišta.
13. Nakon dostave dopunskog nalaza i mišljenja stranke nisu imale primjedbe niti daljnje dokazne prijedloge, pa je svoju odluku sud prvog stupnja donio upravo na nalazu i mišljenju navedenog sudskog vještaka. Pri tome je u rješenju prvostupanjski sud detaljno obrazložio zašto prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka, za svoju odluku je dao jasne i razumljive razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
14. Stoga nije osnovan žalbeni navod protustranke da sud prvog stupnja nije obrazložio zašto prihvaća nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ranka Kurira.
15. Što se tiče žalbenih navoda protustranke da rješenje ne sadrži odredbu u kojem roku je predlagateljica dužna izvršiti premještanje navedene čelične konstrukcije te koje će biti posljedice ako ju ne izmjesti, valja istaći da isto nije predmet ovog postupka, pa stoga nije niti moglo biti o tome odlučeno. Međutim, određivanje naknade za izmještanje čelične konstrukcije može biti predmet ovog postupka, budući da isto predstavlja dio naknade za oduzeto zemljište predlagateljici.
16. Pravilno je stoga sud prvoga stupnja utvrdio tržnu vrijednost prenesene nekretnine i naložio protustranci plaćanje iste, zajedno sa zateznim kamatama. Žalbeni navodi protustranke koji se odnose na visinu naknade predstavljaju njegovo viđenje kolika bi ta naknada trebala iznosi te predstavljanju njegovu ocjenu dokaza, koja ocjena se suprotstavlja ocjeni suda prvoga stupnja i ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost odluke suda prvoga stupnja.
17. Pravilno je sud prvoga stupnja naložio protustranci da na dosuđeni iznos plati zateznu kamatu od dana donošenja odluke (14. ožujka 2024.).
18. Točno je da je dospijeće naknade za oduzeto zemljište propisano čl. 172. st. 3. ZPU kojim je propisano da pravo na naknadu dospije najkasnije u roku od 4 godine od dana prijenosa zemljišta, odnosno sklapanja ugovora. Međutim, to je krajnji rok, a protustranci uvijek ostaje mogućnost plaćanja i ranije.
19. Tijekom postupka utvrđeno je da je predlagateljica 10. siječnja 2023. kod upravnog tijela prenijela u vlasništvo Gradu Splitu zemljište označeno kao čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]), Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] za cijelo, te je upis prava vlasništva izvršen u zemljišnoj knjizi u korist predloženika za cijelo. Prijenos zemljišta u vlasništvo jedinice lokalne samouprave izvršen je u skladu s odredbom čl. 170. ZPU.
20. Predlagateljica je najkasnije postavljenim zahtjevom u ovom postupku ustvar, predložila određivanje kraćeg roka za plaćanje predmetne naknade. Što se pak tiče roka iz čl. 172. st. 3. ZPU protustranka isti pogrešno tumači jer se radi o roku koji glasi "…najkasnije u roku od četiri godine od dana prijenosa zemljišta, odnosno sklapanja ugovora.".
21. Tom odredbom nije propisano da se ovakav prijedlog utemeljen na odredbi čl. 175. st. 2. ZPU ne može podnijeti prije isteka roka od četiri godine od dana prijenosa zemljišta, već taj rok od četiri godine predstavlja zakonom propisani krajnji rok za isplatu naknade u ovakvim slučajevima.
22. Kako je u konkretnom slučaju predlagateljica 10. siječnja 2023. kod upravnog tijela prenijela u vlasništvo Gradu Splitu zemljište označeno kao čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]), Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] za cijelo, te je upis prava vlasništva izvršen u zemljišnoj knjizi u korist predloženika za cijelo proizlazi da su se ostvarile sve zakonske pretpostavke za isplatu naknade predlagatelju od strane protustranke, zajedno sa kamatama.
22.1. Pri tome valja istaći da protustranka tijekom postupka nije prigovarala tijeku kamata, niti se na isto očitovala, već je jedino u žalbi isticala da bi kamate trebale početi teći istekom 4 godine od dana predaje.
23. Još valja istaći da je i Europski sud za ljudska prava u svojoj presudi Gashi protiv Hrvatske naveo da.. „Naknada za miješanje – u slučaju oduzimanja imovine naknada obično treba biti plaćena u razumnom iznosu u odnosu na vrijednost imovine. Što je razumno ovisi o konkretnim okolnostima svakog predmeta u tome države imaju široku slobodu procjene.„
24. Pravilna je i odluka o troškovima postupka. Naime, paragrafom 20. st. 1. ZSVP propisano je da ukoliko u zakonu nije što drugo naređeno, u vanparničnom postupku troškove snosi stranka u čijem interesu je postupak proveden.
25. Međutim, za pravilnu primjenu materijalnog prava, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, konkretnu pravnu situaciju potrebno je razmotriti i kroz odredbu paragrafa 20. st. 4. ZSVP prema kojoj sud može po prijedlogu jedne stranke naložiti drugoj da naknadi troškove, podrazumijevajući ovdje i troškove pravnog zastupnika koje je prouzrokovala neosnovanim prijedlozima ili grubom krivnjom.
26. Do pokretanja navedenog postupka nije došlo zbog neosnovanih prijedloga predlagateljice ili grube nepažnje bilo koje stranke, već je zakonskim odredbama čl. 175. st. 2. ZPU propisano da se visina naknade utvrđuje u izvanparničnom postupku.
27. Slijedom svega navedenog, u smislu odredbe paragrafa 20. toč. 4. ZVP ne može se zaključiti da bi predlagateljici troškovi bili prouzrokovani neosnovanim prijedlozima ili grubom krivnjom protustranke pa stoga na nadoknadu tih troškova na teret protustranke predlagateljica nema pravo.
28. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio nužne troškove u izvanparničnom postupku i to u iznosu od 597,25 eura, što uključuje trošak očevida i vještačenja, te trošak sudskih pristojbi prijedloga u iznosu od 6,64 eura i sudske pristojbe odluke u iznosu od 13,27 eura.
29. Stoga je, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s paragrafom 21. st. 1. ZSVP valjalo odbiti žalbu protustranke i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
U Velikoj Gorici 9. veljače 2026.
Sudac
Zinka Bulka
