Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Ulica Andrije Hebranga 9, Metković

Poslovni broj P-317/2023-23

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Općinski sud u Metkoviću, po sutkinji tog suda Jeleni Ćelić, u pravnoj stvari Općinski sud u Metkoviću, po sutkinji Jeleni Ćelić, u pravnoj stvari tužiteljice SR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Jure Jelavić, odvjetnik u Metkoviću, Andrije Hebranga 8, protiv tuženika: 1. Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, 2. PR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. DR pok. S iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. UR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 6. DR pok. MR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 7. HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 8. ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 9. JR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 10. VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 11. ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 12. CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 13. TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 14. BR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 15. AR, rođ. BR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja i uknjižbe, dana 18. ožujka 2025., uz sudjelovanje umješača na strani tužene 1. Republike Hrvatske, Hrvatskih cesta d.o.o. Zagreb, OIB: 55545787885, Poslovna jedinca Split, Odjel za pravne i opće poslove Dubrovnik, V. Nazora 8, nakon glavne rasprave zaključene dana 25. studenog 2025. godine u nazočnosti tužiteljice SR, punomoćnika tužiteljice Jure Jelavića, odvjetnika iz [adresa] i RR kao zakonskog zastupnika tužene RH, dana 9. siječnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica isključiva vlasnica dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to baš dijela u površini od 71 m[2] , koji je na skici lica mjesta, kao sastavnom dijelu Stručnog nalaza-vještva stalnog sudskog vještaka za geodeziju NR od 19. svibnja 2025. god., označen kao lik A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, A pa je ista na temelju ove presude ovlaštena zatražiti osnivanje nove katastarske čestice od opisanog dijela navedene nekretnine, a potom i uknjižbu brisanja prava vlasništva na toj novoosnovanoj katastarskoj čestici s imena Republika Hrvatska, uz istodobnu uknjižbu tog prava na svoje ime - za cijelo.

II. Utvrđuje se da je tužiteljica isključiva vlasnica dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to baš dijela u površini od 35 m[2] , koji je na dopuni skice lica mjesta, kao sastavnom dijelu Dopune stručnog nalaza-vještva stalnog sudskog vještaka za geodeziju NR od 12. studenog 2025. god., označen kao lik C, N, O, V, T, D, C pa je ista na temelju ove presude ovlaštena zatražiti osnivanje nove katastarske čestice od opisanog dijela navedene nekretnine, a potom i uknjižbu brisanja prava vlasništva na toj novoosnovanoj katastarskoj čestici s imena LR, GR pok. DR, MR pok. DR i FR suprug pok. P, uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva na svoje ime - za cijelo.

III. Utvrđuje se da je tužiteljica isključiva vlasnica dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to baš dijela u površini od 73 m[2] koji je na dopuni skice lica mjesta, kao sastavnom dijelu Dopune stručnog nalaza-vještva stalnog sudskog vještaka za geodeziju NR od 12. studenog 2025. god., označen kao lik O, P, H, G, F, E, D, T, V, O pa je ista na temelju ove presude ovlaštena zatražiti osnivanje nove katastarske čestice od opisanog dijela navedene nekretnine, a potom i uknjižbu brisanja prava vlasništva na toj novoosnovanoj katastarskoj čestici s imena ĆR pok. NR, ŠR pok. NR, ČR pok. NR, OR, ZR pok. KR, SRP, IR pok. TR, uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva na svoje ime - za cijelo.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je samostalna i poštena posjednica te računajući kakvoću i vrijeme posjedovanja svojih pravnih prednika - izvanknjižna (faktična) vlasnica dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - i to dijela u površini od 87 m[2] , a koji dio će po pravomoćnom okončanju postupka iniciranog ovom tužbom odnosno po provedbi geodetskog elaborata izrađenog od strane NR, dipl. ing. geod. (inače, stalnog sudskog vještaka) biti izdvojen u samostalnu kat. česticu oznake 3798/185. S tim u vezi, ističe se da je riječ o tzv. prethodnoj ovjeri geodetskog elaborata, za konačnu provedbu kojeg je potrebno ishoditi pravomoćnu presudu (ili drugi akt podoban za upisa prava vlasništva). Nadalje, tužiteljica je samostalna i poštena posjednica te izvanknjižna (faktična) vlasnica i dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - i to dijela u površini od 36 m[2] , a koji dio će po konačnoj provedbi geodetskog elaborata biti izdvojen u samostalnu kat. česticu oznake 3975/12. Konačno, tužiteljica je samostalna i poštena posjednica te izvanknjižna (faktična) vlasnica i dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - i to dijela u površini od 73 m[2] , a koji dio će po konačnoj provedbi geodetskog elaborata biti izdvojen u samostalnu kat. česticu oznake 3975/13. Naprijed navedene nekretnine u prostoru čine jedinstvenu cjelinu, a u naravi predstavljaju kuću i pomoćni objekt (ostavu) te dvorište odnosno okućnicu – sveukupne površine 196 m[2] . To proizlazi i iz Rješenja o utvrđivanju građevne čestice Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Ispostave Metković od 27. listopada 2022. god. – kojim rješenjem je utvrđeno da građevnu česticu odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu građevine čine upravo predmetni dijelovi kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (vidljivo iz kopije katastarskog plana koja je sastavni dio navedenog rješenja). Stoga će se tužiteljica u nastavku koristiti (i) sintagmom “predmetna nekretnina“ (u jednini). Tužiteljica je predmetnu nekretninu (dakle, gledano u cjelini) naslijedila iza smrti svoje pok. majke ĐR, koja ju je sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća kupila od svog brata ŽR (pok. otac tuženika pod 5 i 6), a on ju je stekao nasljeđivanjem iza roditelja. Na predmetnoj nekretnini je 1961. god. izgrađena naprijed spomenuta kuća, ali je ista i puno prije toga bila u posjedu tužiteljičinih predaka, kojima je predmetna nekretnina služila za držanje domaćih životinja i sijena te za sadnju povrća. S tim u vezi, ističe se da se iznad kuće i danas nalaze ostaci ranije postojeće staje (štale), a što definitivno potkrjepljuje navode tužiteljice u pogledu dugogodišnjeg posjedovanja odnosno korištenja predmetne nekretnine u naprijed navedene svrhe. Važno je naglasiti da niti tužiteljicu osobno niti njene pravne prednike nikada nitko nije ometao u kontinuiranom odnosno neprekidnom izvršavanju faktične vlasti na predmetnoj nekretnini. Nadalje, ističe se da iz Uporabne dozvole, koja je po zahtjevu tužiteljice izdana 30. svibnja 2018. god. od Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Ispostave Metković, nedvojbeno proizlazi da je spomenuta kuća (kao i pomoćna zgrada) izgrađena prije 15. veljače 1968. Kao vlasnik nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (površine 68 977 m[2] – od čega je samo 87 m predmet ove tužbe) u zemljišnoj knjizi je upisana Republika Hrvatska, dok su u katastarskom operatu (kao korisnik) upisane Hrvatske šume d.o.o. Kao suvlasnici nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u zemljišnoj knjizi se vode: LR D (radi se o “prastarom“ upisu, budući da tužiteljica niti od najstarijih mještana [adresa] nije uspjela saznati o kome je riječ, odnosno tko su nasljednici imenovane), SČ pok. DR (tužiteljičin pok. ujak (majkin brat), otac tuženika pod 2, 3 i 4), ŽR pok. DR (tužiteljičin pok. ujak (majkin brat), otac tuženika pod 5 i 6, od kojeg je majka tužiteljice – sada pok. ĐR kupila predmetnu nekretninu), FR (pok. otac tuženika pod 7) i SR (tužiteljica). U odnosu na navedenu nekretninu, za istaknuti je da je u katastarskom operatu kao suposjednica iste upisana PČ (pok. baka tužiteljice). Kao suvlasnici nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u zemljišnoj knjizi se vode: PČ ĆR pok. NR (pok. otac tuženika pod 8 i 9), DČ pok. NR (umro bez djece, brat od UČ i KČ (rođ. UČ)), MČ pok. NR (pok. majka - nakon udaje promijenila prezime u KČ, tuženika pod 10), OR (radi se o “prastarom“ upisu, budući da tužiteljica niti od najstarijih mještana [adresa] nije uspjela saznati o kome je riječ, odnosno tko su nasljednici imenovane), ZR (djed tuženika pod 11), MČ SRP (tuženik pod 12), HČ pok. TR (pok. otac tuženika pod 13 i 14). U odnosu na navedenu nekretninu, za istaknuti je da je u katastarskom operatu kao suposjednica iste upisana i sama tužiteljica (osim toga, ističe se da je kao suposjednica i ove i prethodno navedene nekretnine upisana i tuženica pod 15). Riječ je, dakle, o upisima koji ne odgovaraju stvarnom stanju, zbog čega je tužiteljica – kao faktična vlasnica predmetnih nekretnina

– prisiljena ustati ovom tužbom. Sukladno odredbi čl. 186. a st. 1. Zakona o parničnom postupku, tužiteljica se dana 21. travnja 2023. god. obratila nadležnom državnom odvjetništvu (ODO u Metkoviću) sa Zahtjevom za mirno rješenje spora u pogledu nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću je od tužiteljice zatražilo da dopuni zahtjev na način da dostavi povijesni izvadak iz zk, a nakon što je tužiteljica to i učinila (dana 8. svibnja 2023. god.), navedeno državno odvjetništvo se oglušilo na predmetni zahtjev. Tužiteljica ima pravni interes uskladiti zemljišnoknjižno stanje sa stvarnim stanjem pa stoga predlaže sudu prihvatiti tužbeni zahtjev.

1.1. Tužitelj je tužbom disponirao tako da je radi konačnog rješavanja svoga vlasništva istom tužbom obuhvatio više tuženika, što privatnih osoba što Republiku Hrvatsku, što je sud isto prihvatio na temelju čl. 196. st. 1. t. 2. ZPP-a koji propisuje takvu mogućnost ako su predmet spora zahtjevi odnosno obveze iste vrste koji se temelje na bitno istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi te ako postoji stvarna i mjesna nadležnost istog suda za svaki zahtjev i za svakog tuženika.

2. Na temelju čl. 284. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07 i 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22. 1553/23 - dalje: ZPP) sud je svim tuženicima ad/1 – ad/15 dostavio primjerak tužbe podnesene u ovom predmetu radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu. U tom pozivu sud je upozorio tuženike na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu (čl. 331.b ZPP-a), no tuženici ad/2 - ad/15 u roku koji im je odredio sud nisu podnijeli odgovor na tužbu, iako su im tužba i poziv za davanje odgovara na tužbu uredno dostavljeni, zbog čega su bili ispunjeni uvjeti iz čl. 331. st. 3. Zakona o parničnom postupku za donošenje presude zbog ogluhe jer osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi i dokaza priloženih uz tužbu, a ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženike spriječili opravdani razlozi da podnesu odgovor na tužbu. Stoga je sud na temelju čl. 331.b st. 1. ZPP-a donio presudu zbog ogluhe, kojom je u prihvatio zahtjev tužitelja u odnosu na označeni dio k. č. [katastarska čestica], u k. o. [katastarska općina] površine 35 m² i označeni dio k. č. [katastarska čestica], u k. o. [katastarska općina] površine 73 m².

3. Zakonski zastupnik tužene ad/1 Republike Hrvatske u odgovoru na tužbu istaknu je kako je tužena u postupku povodom zahtjeva za mirno rješenje spora tužitelja istog pozvala da zahtjev dopuni sukladno odredbama čl. 106 Zakona o parničnom postupku radi dostave relevantne dokumentacije te je ODO Metković radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja i izvođenja potrebnih dokaza, pozvao ovdje tužitelja na primjenu odredbe čl. 186 a st. 10. Zakona o parničnom postupku u dijelu u kojem se podnositelju zahtjeva daje ovlaštenje da od suda zatraži da, primjenjujući na odgovarajući način odredbe tog zakona za osiguranje dokaza, izvede dokaze za koje smatra da su nužni radi utvrđivanja činjenica o kojima će ovisiti zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva protivne stranke za mirno rješenje spora, kojem prijedlogu ovdje tužitelj nije udovoljio odnosno na ODO Metković nije dostavio dokaz o pokretanju navedenog postupka. S obzirom na navedeno, tužena je mišljenja kako, protivno navodima tužitelja, nisu ispunjeni uvjeti odredbe čl. 186 a u svezi odredbi čl. 106. i 109. Zakona o parničnom postupku budući ovdje tužitelj nije podnio Zahtjev za mirno rješenje spora koji bi imao sadržaj predviđen kogentnim normama ZPP-a, a nakon što je pismenim putem upozorena da zahtjev sukladno odredbama Zakona dopuni, odbio je postupati po navedenom pozivu za dopunom. Ovdje tužena uopće nije bila u mogućnosti opredijeliti stajalište o osnovanosti predmetnog zahtjeva s obzirom da je ovdje tužitelj odbio izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka, a izvođenje istih dokaza predlaže u ovom postupku. Po mišljenju tužene navedeno bi predstavljalo razlog za odbačaj predmetne tuže, a tužitelj svakako ne bi imalo pravo potraživati troškove postupka s obzirom da je vlastitim postupanjem prouzročio sve predstojeće sudske troškove. Radi navedenoga tužena se iz opreza protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti do izvođenja dokaza potrebnih radi utvrđenja činjeničnog stanja i to očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka te pribavom povijesti promjena na predmetnim nekretninama nadležne ispostave katastra, nakon čega će tužena konačno moći opredijeliti svoje stajalište o konkretnoj pravnoj stvari.

U ovom trenutku, s obzirom na odsutnost relevantnih dokaza, tužena može samo istaknuti kako tužiteljica po mišljenju tužene, u dostatnoj mjeri ne dokazuje jesu li i koji njeni pravni prednici bili u posjedu predmetnih nekretnina, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, odnosno ne dokazuje tko je od pravnih prednika tužiteljice i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću. Tužiteljica je dužna dokazati da bi njeni prednici bili u posjedu predmetnih nekretnina, način na koji su njeni prednici posjedovali predmetnu nekretnine i koje kvalitete je bio taj posjed. Nadalje, stjecanje od osoba koje nisu bili vlasnici predmetne nekretnine nesporno ne predstavlja pravnu osnovu koja bi bila valjani pravni temelj posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužiteljice i po kojoj bi osnovi ista mogla steći pravo vlasništva. U daljnjem tijeku postupka potrebno je raspraviti i da li predmetna nekretnina u dijelu predstavlja javno dobro cestu, pribavom očitovanja nadležnog upravitelja javne ceste odnosno nadležne jedinice lokalne samouprave. U daljnjem tijeku postupka treba posebno raspraviti i pitanje savjesnosti tužiteljice odnosno njenih označenih prednika, a radi same nesavjesnosti odnosno nepoštenja ne mogu biti ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću niti po odredbama OGZ-a, ZOVO-a ili ZVDSP-ima (paragraf 328 OGZ, čl. 72. st. 2. ZOVO, čl. 18. st. 5. ZVDSP.) S obzirom na navedeno, tužena iz opreza predlaže sudu odbaciti, a podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužiteljicu obvezati da tuženoj nadoknadi trošak sastava odgovora na tužbu, sve prema tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, do izvođenja dokaza meritornih u predmetnoj pravnoj stvari.

4. Iz dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Metkoviću, Građansko – upravni odjel od 24. travnja 2023. godine (list spisa 33-34) upućenog punomoćniku tužiteljice proizlazi da radi utvrđenja prava vlasništva na dijelu nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema izloženim činjenicama i uvidom u dostavljenu dokumentaciju isti ne mogu prihvatiti prijedlog radi mirnog rješenje spora i sklopiti izvansudsku nagodbu, slijedom ovaj sud utvrđuje da je tužitelj u zakonskom roku pokrenuo tužbu, dok je iz zahtjeva za mirno rješenje spora tužitelja razvidan subjektivni i objektivni identitet predmeta spora (koji je u konačnici i smanjen zbog identifikacije javnih cesta), dok je sukladno članku 186. a st. 10. ZPP-a propisano da RH i podnositelj zahtjeva mogu pokrenuti osiguranje dokaza, međutim isto je fakultativno, a ne nužno za vođenje spora.

5. Tijekom postupka sud je izveo dokaze čitanjem i pregledavanjem geodetskog elaborata od 8. prosinca 2022. (list 7-12 spisa), rješenja o utvrđivanju građevne čestice od 27. listopada 2022. (list 13-15 spisa), dopisa Hrvatskih šuma (list 16-17 spisa), izvoda iz katastarskog plana (list 18 spisa), rješenja o nasljeđivanja posl. br. O-40/17 od 17. veljače 2017. (list 19-20 spisa), uporabne dozvole od 30. svibnja 2018. (list 21-22 spisa), izvadaka iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 23-24, 26 i 28- 29 spisa), posjedovnih listova broj 680, 3624 i 1164 (list 25, 27 i 30 spisa), zahtjeva za mirno rješenje spora (list 31-32 spisa), dopisa ODO Metković (list 33-34 spisa), zapisnika s uviđaja na licu mjesta od 7. veljače 2025. (list 48-53 spisa), nalaza i mišljenja vještaka NR iz [adresa] od 19. svibnja 2025. (list 62-70 spisa), dopune nalaza i mišljenja vještaka NR iz [adresa] od 12. studenog 2025. (list 82-86 spisa) te su saslušanjem svjedoka EČ (list 90-91 spisa), JČ (list 91-92 spisa) i VČ (list 92-93 spisa) i tužiteljice kao parnične stranke (list 93-94 spisa).

6. Konačno postavljen i preciziran tužbeni zahtjev koji je predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da ju se utvrdi vlasnicom dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] površine od 71 m², dijela kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] površine od 35 m² i dijela kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] površine od 73 m².

7. Tužiteljica traži utvrđenje samovlasništva na točno određenoj zemljinoj površini koju je identificirao i snimio stalni sudski vještak mjernik NR, dipl.ing. geod., pa je sukladno tom vještvu tužitelj i uredio tužbeni zahtjev podneskom od 13. studenog 2025. (list 87-88 spisa) kao u izreci ove presude, čemu se tužena 1. RH usprotivila.

7.1. Budući da prema čl. 4. Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, 144/2021, 114/2022, 114/2022, 4/2023, 133/2023) javnu cestu čine i zemljišni pojas s obiju strana ceste potreban za nesmetano održavanje ceste širine prema projektu ceste, a najmanje jedan metar računajući od crte koja spaja krajnje točke poprečnog presjeka ceste, tužitelj je na očitovanje Hrvatskih cesta morao izmijeniti geodetski elaborat predan u tužbi te svoje vlasništvo dokazivati odmičući se metar od ruba asfalta u mjestu gdje graniči sa jasno vidljivom cestom.

7.2. Dakle, 7. veljače 2025. proveden je sudski očevid po vještaku mjerniku NR, dipl.ing. geod. koji je u svom Nalazu i mišljenju (list spisa 62-70) i dopuni (list 82- 86) na koje stranke nisu imale primjedbe predmetnu nekretninu na skici lica mjesta označio likom A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, A koji ima površinu 71 m² i predstavlja dio katastarske čestice [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], dio katastarske čestice [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] označen je kao lik C, N, O, V, T, D, C i ima površinu 35 m², a dio katastarske čestice [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] označen je kao lik O, P, H, G, F, E, D, T, V, O i ima površinu 73 m². Predmet spora je u naravi obiteljska kuća, pomoćni gospodarski objekt i okućnica na kojoj je dio stepenica kojima se ulazi u tužiteljičinu kuću te parking i dio vrta, a predmetna površina je cijelom dužinom odvojena 1 m od ruba asfalta.

Vještak je jasno, precizno i pokazivanjem tužiteljice prikazao predmet spora, detaljno ga prikazujući sa svim elementima u prostoru te je obrazložio u naravi ono što su stranke pokazale, na njegovo nalaz i mišljenje stranke nisu imale prigovora, pa je sud je navedeni nalaz i mišljenje prihvatio jer je dan određeno i jasno, prema pravilima struke, znanosti i iskustva.

8. Među strankama nije sporno, a proizlazi i iz priloženog izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] da je tužena RH upisana kao vlasnik na predmetnoj nekretnini označenoj kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iz čega proizlazi njena pasivna legitimacija.

9. Sporno je je li tužiteljica mogla na temelju nasljeđivanja i kupoprodaje, odnosno njeni pravni prednici na temelju nasljeđivanja i dosjelosti, steći pravo vlasništva navedene nekretnine.

10. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakon o parničnom postupku sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

11. Svjedok EČ je iskazao da je 1950. rođen u [adresa], gdje se nalazi predmetna nekretnina te je svakodnevno pored iste prolazio kada je išao u osnovnu školu u [adresa] u koju je krenuo 1957. godine. ŽR je 1960. -tih na mjestu gdje su se ranije nalazile njegova štala, kokošinjac, svinjar i stogovi sijena, koji su tu postojali i prije njegovog rođenja, sagradio kuću koju je prodao svojoj sestri ĐR, tužiteljičinoj majci, kada je 70-tih godina otišao živjeti u [adresa]. I danas na terenu postoje ostaci mjesta gdje je držao svinje i vrtli, a uz cestu se nalazi i stara kruška. Nikada nitko tužiteljicu ni njene prednike nije ometao u posjedu ove nekretnine i zna se da to pripada njenoj obitelji.

Odgovarajući na pitanja pun. tužiteljice izjavio je da mu je iz priča njegovih predaka poznato da su ZČ tu došli prije 1900., da je zemljište oduvijek bilo podijeljeno i znalo se točno što kome pripada. Poznati su mu međaši predmetne nekretnine i to sa sjeverne strane CR, a s južne CČ do čije se kuće proteže tužiteljičina nekretnina, sa zapada je šuma, a s istoka cesta. ŽR predmetnu nekretninu je naslijedio iza smrti oca DR, imao je dva brata, U i SČ i sestru i predmetna nekretnina je podjelom među njima pripala K ju je kasnije prodao sestri ĐR. Nikada među njima nije bilo spora oko nasljedstva. Sve mu je ovo poznato jer su njegovi roditelji M i H bili obiteljski prijatelji s K i njegovom suprugom E te je kod njih često dolazio kao dijete. Tu nikada nije bilo šume, tu su bili vrtli, štala, kokošinjac i gučetar, u kojima su se držale domaće životinje, kokoši, krava, svinje. Nikada tu nitko od šumara nije dolazio niti to mjesto obilazio.

Odgovarajući na pitanje zz tužene izjavio je da se šuma proteže na brdu, zapadno od predmetne nekretnine, a udaljena je 40 metara od iste.

12. Svjedok JČ je iskazao da cijeli život živi u [adresa] te mu je dobro poznat predmet spora jer živi na udaljenosti od 200 metara i bio je blizak prijatelj s pok. ŽR. Radi se o nekretnini koja je danas kuća i okućnica s terasom iznad konobe sve u vlasništvu tužiteljice SR, koju je izgradio 1960. -tih njen ujak ŽR koju ju je prodao njenoj majci ĐR 70-tih godina. Ta nekretnina je oduvijek u vlasništvu obitelji ŽR, ŽR je naslijedio iza svog oca DR, a prije nego što je sagradio kuću tu je držao domaće životinje, imao je štalu, svinjar i kokošinjac, držao je kravu, svinje i kokoši te stogove sijena. Sa sjeverne strane ove nekretnine nalazi se kuća CR, a s južne kuća CČ.

Odgovarajući na pitanja pun. tužiteljice izjavio je da mu je iz priča njegovog oca i djeda poznato da su ZČ tu odavna, prije njegova rođenja, nikada nitko nije osporavao njihovo vlasništvo ove nekretnine, u selu se točno zna čije je što. U selu sada živi 50- tak ljudi. ŽR je stekao vlasništvo ove nekretnine podjelom nakon Antine smrti, ŽR je pripala ova nekretnina koju je zatim prodao ĐR, nikada nitko od njih nije ništa osporavao. Tu nikad nije bila šuma, ŽR je osim domaćih životinja koje je tu držao imao zasađenu krušku i kostelu, a šuma se nalazi zapadno, na udaljenosti od oko 50 metara. Sve kuće u selu su izgrađene uz cestu, zemljišnoknjižno stanje nije sređeno, ni on svoju nekretninu još nije uknjižio, ali se točno zna kome što u selu pripada.

Odgovarajući na pitanje zz tužene izjavio je da drugi članovi obitelji ne polažu pravo na predmetnu nekretninu koliko je njemu poznato, tužiteljica nema braće i sestara, istu je naslijedila iz smrti svoje majke ĐR koja ju je kupila od svog brata ŽR.

13. Svjedok VČ je iskazao da je u daljnjem srodstvu s SR, njihovi pradjedovi ZR i DR su bili braća. To su tereni koje su njihovi stari podijelili prije više od 150 godina, a po zapisima koje ima oni su se s Rujnice spustili u [adresa]. – ih godina. On cijeli život živi u [adresa] na udaljenosti od 30 metara od predmetne nekretnine koja je ista otkada zna za sebe. ŽR je ovu nekretninu naslijedio iza svoga oca DR, koji ju je naslijedio iz svoga oca DR – brata njegova pradjeda ZR. ŽR je imao braću SČ, U i DR koji je poginuo u II. svjetskom ratu i sestru ĐR, koliko je njemu poznato oni su se među sobom podijelili i tu nikada nije bilo spora što je čije. ŽR je početkom 1960.-tih na mjestu gdje je bila štala i svinjar sagradio kuću i konobu, što zna jer je u toj je kući rođen Mijin mlađi sin KR s kojim je prijatelj od najranijeg djetinjstva do sada, a stariji DR je rođen u staroj kući. I dan danas je na terenu iza kuće vidljiv ostatak štale, gdje je ŽR držao kravu. Imao je i kokošinjac. Tu su kao djeca brali kostele, igrali se. Nikada nitko nije osporavao pravo vlasništva ni SR ni njenim pravnim prednicima. Zemljišne knjige na ovom području nisu usklađene sa stvarnim stanjem što je posljedica siromaštva jer ljudi zbog straha od poreza svoje vlasništvo nisu upisivali u javne knjige, ali se uvijek znalo u selu što je čije. Odgovarajući na pitanja pun. tužiteljice izjavio je da je SR predmetnu nekretninu naslijedila od majke ĐR koja ju je kupila od svog brata ŽR kada je on preselio u [adresa], što mu je poznato jer je njemu bilo 16 godina kada je pok. ĐR to kupovala te su zvali i njegove roditelje da utvrde mrginje od južne i zapadne strane, jer se s južne strane nalazi kuća koja je pripala njegovom bratu ZČ, a sa zapadne strane, prije šume se nalaze njihovi "ograde" tj. vrtli.

Odgovarajući na pitanje zz tužene izjavio je da se šuma proteže na brdu, zapadno od predmetne nekretnine, a udaljena je 50 metara od iste. Između predmetne nekretnine i šume nalazi se i zemljište u vlasništvu njegove obitelji.

14. Tužiteljica SR, saslušana kao parnična stranka je iskazala da je slušala iskaze svjedoka te može samo potvrditi ono što su oni iskazivali. Ovdje se radi o imovini njenih predaka koju bez smetnje održava, koju smatra svojom. Nekretninu sam dobila od svoje majke, a ona kupoprodajom od svog brata ŽR koji ju je stekao nasljedstvom iza svog oca DR, koji je to naslijedio od svog oca DR - s koljena na koljeno. Prema pričama njene majke, njihovi predi su na ovo područje došli krajem XVIII. stoljeća kada su se spustili s Rujnice. Već tada je izvršena podjela između njihovih pradjedova i od tada se točno zna što je čije. Tako su se prije izgradnje kuće koju je njen ujak sagradio 1961., na predmetnim nekretninama držale životinje (krava, kokoši, svinje), pa su i danas vidljivi ostaci i starog svinjara i štale iza kuće. Osim toga na predmetnim nekretninama su bili i stogovi sijena te vrtlovi koje su ograđivali njihovi preci. Niko nikada nju, ni njene pretke nije ometao u posjedovanju predmetnih nekretnina niti im je bilo što osporavao, a u njihovoj obitelji je izvršena podjela pa nikada nije bilo sporova oko imovine.

15. Sud je prihvatio kao istinite iskaze svih saslušanih svjedoka, koji su potkrijepili iskaz tužiteljice, s obzirom na činjenicu da su ti iskazi međusobno podudarni u pogledu okolnosti obiteljskih odnosa i posjedovanja koji su doveli do tužiteljičinog isključivog vlasništva predmetne nekretnine na način kako je opisano u izreci presude. Svjedoci su iskazivali jasno, određeno, životno i uvjerljivo. Dobro im je poznato o čemu svjedoče jer imaju neposredna saznanja o predmetu spora, što je logično jer su sumještani u malom selu [adresa] koja broji pedesetak stanovnika, svi žive ili imaju vlastite nekretnine u neposrednoj blizini spornih nekretnina. Svjedoci pravilno identificiraju predmet spora u geografskom prostoru označujući međaše, a iz fotografija uz vještvo i skice očevida jasno proizlazi da ista predstavlja kuću i pomoćni objekt s okućnicom (dvorištem) koji zajedno čine konstruktivno i funkcionalno povezanu cjelinu. Svjedoci su jasno iskazivali o tome da je od kada oni znaju za sebe sporna nekretnina bila u posjedu tužiteljičine obitelji, dobro im je poznato da su prednici tužiteljice (majka, ujak i djed) i to točno slijedom i u kontinuitetu obrađivali ovu nekretninu i da im nikada nitko nije osporavao posjed, pa tužiteljica nesporno crpi vrijeme potrebito za stjecanje vlasništva dosjelošću od svojih prednika jer prema članku 159.st.4. ZV vlasništvo na nekretnini koja je u vlasništvu RH može steći dosjelošću nakon proteka 20 godina samostalnog, poštenog, zakonitog i istinitog posjeda, odnosno 40 godina samostalnog poštenog posjeda, dok se poštenje posjednika presumira.

16. Sud je, dakle, prihvativši u cijelosti kao vjerodostojne suglasne iskaze saslušanih svjedoka koji potvrđuju iskaz tužiteljice kao parnične stranke, a suglasni su i s materijalnim dokazima utvrdio:

- da su tužiteljičini prednici u posjedu predmetne nekretnine još od kraja XVII. stoljeća kad je njihova loza došla na predmetno područje;

- da je predmetna nekretnina bila u posjedu tužiteljičinog djeda DR koji je na predmetu spora imao izgrađenu staju i svinjar gdje je držao domaće životinje;

- da je nakon njega istu koristio i držao u mirnom posjedu tužiteljičin ujak ŽR koji je na istoj nastavio držati domaće životinje i 1961. sagradio kuću, a 70- ih godina je istu nekretninu prodao svojoj sestri ĐR, tužiteljičinoj majci koju je tužiteljica naslijedila nakon smrti 27. prosinca 2016. te sve legalizirala prije podnošenja tužbe;

- da su tužiteljičini prednici posjedovali spornu nekretninu koje se nasljeđivala s koljena na koljeno, da tužiteljicu ni njene pravne prednike nikada nitko nije smetao u posjedu i da su se prema toj nekretnini sve vrijeme odnosili kao prema svom vlasništvu;

- da predmetna nekretnina ne predstavlja šumsko zemljište, već je na terenu obiteljska kuća s okućnicom i pomoćnim objektom;

- da su na k. č. [katastarska čestica] u zemljišnoj knjizi evidentirane osobe bez OIB [osobni identifikacijski broj]a i adrese pa je pretpostavka da se radi o starim upisima a da nitko od tuženika kao pravnih slijednika istih, u odnosu na te nekretnine, nije sudu odgovorio i osporio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđivanje prava vlasništva na tim nekretninama.

17. Naime, na ovako utvrđene činjenice sud je primijenio materijalno pravo iz § (paragrafa) 1472. Općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" 1/1811, 1. siječnja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u Karlovačkoj Granici, 1. kolovoza 1815. u Istri, 1. siječnja 1816. u Dalmaciji, a 1. svibnja 1853. na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji) koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6.travnja 1941. godine, "Narodne novine" broj 73/91, dalje: „OGZ“), sadržajno u svezi s načelnim mišljenjem zauzetim na sjednici Saveznog vrhovnog suda SFRJ od 4. travnja 1960., neimenovane odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80 i 36/90, "Narodne novine" broj 53/91, dalje: „ZOVO“), te čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: „ZV“).

18. Nekretnine se mogu steći, a time i njihov zakonit posjed (čl. 18. st. 1. ZV), na četiri načina: na temelju pravnog posla, odluke suda ili druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, što je danas propisano čl. 114. do 160. ZV, a ranije bivšim zakonima i pravnim pravilima koji su regulirali područje stvarnog prava. Što se tiče nasljeđivanja kao temelja stjecanja, po čl. 128. st. 1. ZV vlasništvo se stječe u času otvaranja nasljedstva. Dakle, samom činjenicom smrti i ispunjenjem zakonskih pretpostavki nasljednog temelja: srodstva i nasljednog reda - ako se nasljeđuje temeljem zakona, odnosno oporuke - ako se nasljeđuje temeljem oporuke. Rješenje o nasljeđivanju je samo deklaratornog značaja. Prelazak vlasništva s pretka na nasljednika uslijedio je čak i ako nije vođen ostavinski postupak, i ako nije doneseno rješenje o nasljeđivanju. Sud je prihvatio iskaze svjedoka glede činjenica nasljeđivanja odnosno darovanja, odnosno da je da je tužiteljičin ujak ŽR koji je predmetnu nekretninu prodao njenoj majci pok. ĐR naslijedio svog oca DR, koji je zapravo najkasnije postao izvorni stjecatelj temeljem dosjelosti obzirom da su svjedoci svjedočili da su tužiteljevi predci bili posjednici (vlasnici) sporne nekretnine još od 19.stoljeća, a tijekom postupka se nije ukazalo da bi činjenice bile drugačije.

19. Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 – dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

20. Glede stjecanja dosjelošću od strane tužiteljičinog djeda i ujaka, sve da i nije dokazano stjecanje prije 1941., a pod, za tužiteljicu, nepovoljnijom pretpostavkom da je ova nekretnina nakon 1945. postala društveno vlasništvo, i tada je tužiteljica (sa svojim predcima uzimajući u obzir i njenu majku) stekla vlasništvo dosjelošću po pravnom shvaćanju izloženom u više odluka Europskog suda za ljudska prava i Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

21. Naime, a kako je to u više odluka viših sudova utvrđeno, ako su predmetne nekretnine do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, prema propisu iz čl. 29. ZOVO na njima se vlasništvo nije moglo steći dosjelošću. Ovaj propis je ukinut 8. listopada 1991. da bi 1. siječnja 1997. stupio na snagu propis iz čl. 388. st. 4. tad novog ZV koji je propisao: "U rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana." Dakle, ako uzmemo u obzir da su nekretnine tad već po zakonu vlasništvo Republike Hrvatske i da vrijedi presumpcija poštenja, potrebno je ispuniti dvostruke rokove izvanrednog dosjedanja, dakle 40 godina. Stoga je i najgorem slučaju dosjelost nastupila u razdoblju 1951-1991.

22. To jer je spomenuta odredba čl. 388. st. 4. ZV ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. (odredba je prestala važiti 14. prosinca 1999.), nakon što je skoro dvije godine bila na snazi, da bi ju ubrzo zamijenjena druga, sasvim suprotnog sadržaja (od 12. prosinca 2001.). To je otvorilo pravno pitanje da li su oni posjednici koji su između 1. siječnja 1997. i 14. prosinca 1999. ispunjavali uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću stekli vlasništvo po tom temelju ili nisu. U odlukama Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, i drugim, zauzeto je shvaćanje kako pod stanovitim uvjetima jesu. To je shvaćanje reinterpretirano u nedavnoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- x 974/2017 od 7. svibnja 2019. na sljedeći način: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba." Izloženo pravno shvaćanje Vrhovnog sud Republike Hrvatske prihvaća i ovaj sud.

23. Ispunjena je i zadnja pretpostavka iz ovog pravnog shvaćanja - da se time "ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st.4.ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona". Pritom se poglavito misli na osobe koje bi bile ovlaštene za naknadu imovine oduzete za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine po odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj: 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: ZNI), a zahtjevi ovlaštenika naknade su i motivirali Ustavni sud Republike Hrvatske da ukine bivšu odredbu čl. 388. st. 4. ZV. Naime iz podataka u zemljišnim knjigama ne proizlazi da bi itko zahtijevao naknadu po ovom zakonu u odnosu na k. č. [katastarska čestica] za k. o. [katastarska općina], a niti je bilo tko na to uopće i upirao u ovom postupku. Stoga predmetna nekretnina od 1. siječnja 1997. više nije bila vlasništvo Republike Hrvatske već je postala vlasništvo tužiteljičine majke, od koje je tužiteljica istu nekretninu stekla darovanjem.

24. Odluka o trošku postupka je izostala jer isti nije popisan.

25. Zbog svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Metković, 9. siječnja 2026.

S u t k i n j a :

Jelena Ćelić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a). Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).

DNA:

1. Jure Jelavić, odvjetnik iz Metkovića

2. ODO Metković (P-DO-36/2023)

3. PR, [adresa]

4. DR, [adresa]

5. TČ, [adresa]

6. KR, [adresa]

7. DR, [adresa]

8. HR, J, [adresa]

9. BČ, [adresa]

10. AČ, [adresa]

11. RČ, MomićI, [adresa]

12. ZR, [adresa]

13. CR, [adresa]

14. TR, [adresa]

15. BR, [adresa]

16. AR, [adresa]

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte