Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-405/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Varaždinu, OIB: 14828046348, po sutkinji Ivančici Klinec, u pravnoj stvari tužitelja VC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], V [adresa], zastupanog po punomoćniku, Danijelu Trubiću, odvjetniku u Varaždinu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, izvan ročišta, 9. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba točke 3. Ugovora o kreditu br. 320-50- 36256953920163, sklopljenog dana 28. kolovoza 2006. između tuženika, Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69 i tužitelja VC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koji je dana 29. kolovoza 2006. solemniziran kod javne bilježnice Jagode Vajdić- Sevšek iz Varaždina, pod brojem OU 1109/2006-1, a koja glasi:

"3./treće/NAKNADA

3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita."

II. Nalaže se tuženiku, Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, da tužitelju VC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], V [adresa], isplati iznos od 351,78 EUR (slovima: tristo pedeset jedan euro i sedamdeset osam centi), s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 14. rujna 2006. do isplate i to po stopi od 15% godišnje od 14. rujna 2006. do 31. prosinca 2007., po stopi od 14% godišnje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za stri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku, Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, da tužitelju, VC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], V [adresa], nadoknadi nastali parnični trošak u iznosu od 138,28 EUR (sto trideset osam eura i dvadeset osam centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. siječnja 2026., kao dana donošenja ove presude, do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za stri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj, VC, podnio je ovom sudu dana 6. kolovoza 2025. tužbu protiv tuženika, Raiffeisenbank Austria d.d., u kojoj navodi da je kao korisnik kredita dana 28. kolovoza 2006. zaključio s tuženikom Ugovor o kreditu broj: 320-50-3625695, koji je dana 29. kolovoza 2006. solemniziran kod javne bilježnice Jagode Vajdić Sevšek iz Varaždina pod brojem UO 1109/2006-1 te da je predmetnim ugovorom tuženik tužitelju stavio na raspolaganje kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 17.240,77 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važećem na dan korištenja kredita, a u konkretnom slučaju da se radilo o potrošačkom kreditu čija je namjena bila kupnja osobnog vozila. Tužitelj u tužbi nadalje navodi kako je dana 13. rujna 2006. tuženik tužitelju prilikom isplate naznačenog kredita obračunao i naplatio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini 3,30% od iznosa kredita, odnosno tzv. ulaznu naknadu u jednokratnom iznosu od 2.650,50 kn odnosno 351,78 EUR. Odredbom čl. 3. Ugovora o kreditu da je određena visina jednokratne naknade od 3,30% od iznosa kredita, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Pri tom tužitelj ističe kako se radi o tipskoj odredbi koju je tuženik prethodno formulirao i unio u tekst ugovora, a o kojoj tužitelj nije mogao pregovarati te da predmetnom odredbom nije određena svrha naknade, koje troškove obuhvaća, te da ista nema podlogu u eventualnim stvarnim troškovima tuženika povezanim sa sastavljanjem ugovora o kreditu obzirom je određena u postotnom iznosu od iznosa kredita. Nadalje navodi kako se radi o odredbi koja je očito prouzročila neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice imajući u vidu da je predmetna naknada iznosila 3,30% iznosa kredita, tako da je u konkretnom slučaju tužitelj tuženiku na ime ulazne naknade platio iznos od 351,78 EUR što je u tom trenutku predstavljalo iznos od cijelog jednog anuiteta. Tužitelj smatra kako se radi o odredbi koja se temeljem odredbe čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača smatra nepoštenom i protivnom načelu savjesnosti i poštenja u obveznim odnosima, shodno čemu je ništava. Zaključno tužitelj navodi kako je iznos od 351,78 EUR na ime obrade zahtjeva i odobravanje kredita tuženik stekao bez valjane pravne osnove, to je kao nepošteni stjecatelj novčanog iznosa koji je primio temeljem nepoštene odredbe koju je u svoju korist uvrstio u Ugovor o kreditu, temeljem odredbe čl. 323. st. 1. Zakona obveznim odnosima u svezi s čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima dužan vratiti tužitelju zajedno sa zateznom kamatom sukladno odredbi čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima. Stoga je tužiteljica predložila da sud utvrdi ništetnom odredbu čl. 3. Ugovora o kreditu te obveže tuženika na vraćanje iznosa plaćene naknade za obradu kredita sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja do isplate, kao i na naknadu troškova parničnog postupka.

2. Ovosudnim rješenjem poslovni broj: P-405/2025-3 od 15. rujna 2025. tuženiku je dostavljena tužba sa svim prilozima te je tuženik pozvan da u roku od 30 dana od dana dostave rješenja podnese pisani odgovor na tužbu, uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu, konkretno na mogućnost donošenja presude zbog ogluhe u smislu odredbe čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu ZPP).

3. Tuženiku je tužba sa svim prilozima i rješenje Općinskog suda u Varaždinu, broj: P-405/2025-3 od 15. rujna 2025. uredno dostavljena dana 30. rujna 2025. (dostavnica na poleđini lista 60 spisa), no tuženik u ostavljenom roku od 30 dana nije podnio pisani odgovor na tužbu, slijedom čega je sud, utvrdivši da su ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 331.b.st. 1. ZPP-a odlučio kao u izreci.

4. Odredbom čl. 331.b st. 1. ZPP-a propisano je da se presuda zbog ogluhe može donijeti ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, te ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

- ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,

- ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,

- ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate,

- ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

5. Tuženik, iako mu je tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljena, nije podnio odgovor na tužbu u određenom roku, a sud je utvrdio da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe, kao i da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s općepoznatim činjenicama kao niti s dokazima koje je uz tužbu priložio sam tužitelj – Ugovor o kreditu broj 320- 50-3625695 od 28.08.2006., zadužnica od 29.08.2006., suglasnost o zapljeni od 29.08.2006., solemnizacija Ugovora o kreditu OU 1109/2006-1 od 29.08.2006., potvrda o naplaćenim naknadama za obradu kredita od 22.05.2025.Također, sud je utvrdio i da ne postoje nikakve općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da bi tuženika opravdani razlozi spriječili da podnesu odgovor na tužbu.

6. Kao što je to naprijed već izneseno, sud je osnovanost tužbenog zahtjeva utvrdio već iz činjenica navedenih u tužbi. Naime, odredbom čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07; koji je bio na snazi u trenutku sklapanja ugovora o kreditu; dalje u tekstu ZZP/07) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako , suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (st. 2.). Nadalje, odredbom čl.102. st. 1. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a stavkom 2. propisano je da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Odredbom čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje u tekstu ZOO) propisane su posljedice ništetnosti te je tako propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, odredbom čl. 1111. ZOO-a propisano je opće pravilo stjecanja bez osnove – kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Konačno, odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

7. Nalazeći da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke koje donošenje presude zbog ogluhe čine osnovanom i zakonitom, valjalo je temeljem odredaba čl. 331.b.st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude i usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev. Stopa zateznih kamata precizirana je za pojedina razdoblja sukladno izmjenama čl. 29.st.2. ZOO-a.

8. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 155. ZPP-a. Naime, odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. U ovom je sporu tužitelj uspio u cijelosti kako u pogledu zatraženog glavničnog iznosa, tako i sporednog potraživanja u vidu zateznih kamata, pa je stoga tuženik dužan tužitelju u cijelosti naknaditi troškove postupka.

8.1. Kao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice sud je tužitelju priznao troškove sastava tužbe u zatraženom iznosu od 100,00 EUR, temeljem Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023; dalje u tekstu Tarifa) uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 25,00 EUR temeljem Tbr. 46. Tarife. Osim navedenog, tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 6,64 EUR te trošak sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 6,64 EUR, sve sukladno vrijednosti predmeta spora i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 37/23).

8.2. Slijedom navedenog, tužitelju su priznati ukupni troškovi ovog postupka u iznosu od 138,28 EUR, koje mu je tuženik, obzirom je u cijelosti izgubio spor, dužan naknaditi, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja teče od dana donošenja ove presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151.st. 3. ZPP-a prema kojoj parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, a o zateznim kamatama na iznos parničnog troška odlučuje sud na zahtjev stranka.

9. Temeljem citiranih zakonskih odredbi odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Varaždinu, 9. siječnja 2026.

Sutkinja

Ivančica Klinec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude zbog ogluhe nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu neposredno ili preporučeno poštom, pismeno u 3 primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Dostaviti:

1. Tužitelj, po punomoćniku, Danijelu Trubiću, odvjetniku u Varaždinu.

2. Tuženik, Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Zagreb, Magazinska cesta 69.