REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Stalna služba u Ivanić-Gradu

Ivanić-Grad, Športska 2

Poslovni broj: P-183/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, po sucu tog suda Nenadu Tudoru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VŠK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Tomislavu Štefanoviću i Ivoru Štefanoviću, odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda u Ivanić-Gradu protiv tuženice VŠ iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Goranu Pajiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pajić & Pajić j.t.d. iz Pule, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 8. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženice, temeljem čl. 335 Zakona o parničnom postupku 9. siječnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se u cijelosti ništetnim ugovor o darovanju nekretnina sklopljen 20. ožujka 2024. između sada pok. SŠ kao darovatelja i VŠ kao obdarenice, ovjeren po javnom bilježniku Dubravki Mokry-Uroić iz Kutine u predmetu broj OV-1000/2024 od 20. ožujka 2024.

II Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli/Pola, Zemljišnoknjižni odjel Pula/Pola, da u roku od 15 dana izbriše zemljišnoknjižno stanje nastalo po osnovi ugovora o darovanju nekretnina sklopljenog 20. ožujka 2024. između sada pok. SŠ kao darovatelja i VŠ kao obdarenice, ovjerenog po javnom bilježniku Dubravki Mokry-Uroić iz Kutine u predmetu broj OV-1000/2024 od 20. ožujka 2024. te da uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe tog ugovora u zemljišnoj knjizi.

III Nalaže se tuženici VŠ iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana tužiteljici SŠK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.202,98 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim počev od dana donošenja ove presude 9. siječnja 2026. do isplate, po referentnoj stopi uvećanoj za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.1 Tužiteljica VŠK podnijela je u ovoj parnici tužbu protiv tuženice svoje bake VŠ, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju kojeg su 20. ožujka 2024. zaključili sada pokojni otac tužiteljice SŠ kao darovatelj, i baka tužiteljice ovdje tuženica VŠ kao obdarenica, uz ovjeru potpisa kod javnog bilježnika Dubravke Mokry-Uroić u Kutini. Navodi kako je ovim ugovorom darovatelj SŠ prenio na obdarenicu VŠ pravo vlasništva nekretnine u [adresa], u zemljišnoj knjizi upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], ovlastio je da se u zemljišnoj knjizi upiše kao vlasnica, dok je istovremeno ona darovatelja SŠ ovlastila da na svoje ime upiše pravo stanovanja u istoj nekretnini.

1.2 Dalje tužiteljica navodi u tužbi kako tuženica suprotno utanačenju iz čl. VII ugovora nije odmah po potpisivanju ugovora stvarno stupila u posjed nekretnine koja je predmet ugovora, a u prilog takvom zaključku govori i spomenuto pravo stanovanja za korist darovatelja. Stoga tužiteljica smatra da se radi o darovanju bez prave predaje u posjed iz čl. 482 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, u kojem slučaju ugovor o darovanju mora biti sastavljen u formi javnobilježničkog akta. Kako su u ovom konkretnom slučaju ugovorne stranke kod javnog bilježnika samo ovjerile svoje potpise, tužiteljica drži da je ugovor o darovanju od 20. ožujka 2024. ništetan.

1.3 Tužbenim zahtjevom tužiteljica traži da ovaj sud presudom deklaratorno utvrdi da je ugovor o darovanju od 20. ožujka 2024. u cijelosti ništetan i da se Zemljišnoknjižnom odjelu u Puli naloži uspostavljanje zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije upisa temeljenih na spornom ugovoru o darovanju od 20. ožujka 2024. Tužiteljica je potraživala i naknadu troškova postupka.

1.4 U prilogu tužbe tužiteljica je dostavila povijesni zk-izvadak zua nekretnine koje su bile predmet ugovora, ugovor o darovanju od 20. ožujka 2024. i sudsku praksu koja se odnosi na mjesnu nadležnost parničnog suda u istovrsnim sporovima. 2 U odgovoru na tužbu (list 24-27) tuženica je osporila osnovanost tužbenog zahtjeva i neke činjenične navode tužbe. Tako tuženica ne osporava činjenicu zaključenja ugovora o darovanju spomenutog u tužbi, sa sadržajem kako se navodi u tužbi, ali tvrdi kako je u posjed darovane nekretnine stupila odmah nakon potpisivanja ugovora, upravo kako je i ugovoreno. Poriče da bi se radilo o ugovoru bez prave predaje, pa da bi ugovor o darovanju od 20. ožujka 2024. morao biti zaključen u formi javnobilježničkog akta, kako se tvrdi u tužbi. Smatra da pri tome adresa njenog prebivališta i pravo stanovanja ugovoreno u korist darovatelja sada pok. SŠ nemaju nikakvog pravnog učinka u ovoj parnici. U prilog ovih vojih navoda tuženica je dostavila sudsku praksu.

3 Tijekom postupka sud je izveo sve dokaze koje su stranke predložile. Nakon analize i ocjene tih dokaza, svakog zasebno i svih u cjelini, sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

4 Saslušana kao stranka tužiteljica VŠK navodi (list 62-63) da je tuženica VŠ njena baka, a sada pok. SŠ je bio njen otac. Nije bila u dobrim odnosima sa ocem, niti je s njime kontaktirala. Tvrdi kako u vrijeme zaključenja spornog ugovora o darovanju tuženica nije bila u [adresa]. Ako bi tuženica nekuda putovala čula bi za to od trećih osoba, a to je bilo vidljivo i prema položaju roleta na kući. Ako je tuženica bila na putu, rolete su bile danju spuštene. Osim toga svakodnevno prolazi kraj njene kuće koja je u istoj ulici, samo u drugom naselju, pa prolazeći pokraj kuće tuženice može vidjeti da li je kod kuće. Naročito u ožujku 2024. prolazila je često pokraj kuće tuženice jer je zbog upale pluća dijete često vozila u bolnicu u Zagreb. U to vrijeme čula je od trećih osoba da je njen otac bio kod tuženice, viđala je tuženicu na njenoj adresi i nije primjetila da bi nekuda putovala. Nakon smrti oca a prije sprovoda po pozivu policije došla je u [adresa] radi preuzimanja očevih stvari, pa je u pratnji nekoliko ljudi ušla u očevu kuću. Poznato joj je da je njen pokojni otac SŠ svoje nekretnine jednom darovao svojoj supruzi IŠ, koja se i upisala kao vlasnica u zemljišnu knjigu, da bi zatim ona te iste nekretnine darovala natrag njemu. Nije joj poznata svrha tih darovanja. Za sporni ugovor od 20. ožujka 2024. saznala je tek nakon smrti oca.

5 Saslušana kao stranka tuženica VŠ navodi (list 63-64) da je sporni ugovor sa sinom SŠ zaključila na njegovo traženje, nakon što joj je objasnio da u nju ima povjerenje, dok je između njega i njegove tadašnje izvanbračne supruge IŠ došlo do „nekakvih gužvi“. Bez daljnjeg objašnjavanja otišli su kod javnog bilježnika u Kutinu ovjeriti potpise na ugovoru, a nakon toga u [adresa]. Sin SŠ joj je kazao kako je čeka njena soba u kući, i dao joj ključ kuće i ključ šupe. Tom prilikom u [adresa] je išla i njena kćerka DŠ. Kasnije je odlazila u [adresa] pogledati kuću, provjetriti prostorije, urediti okoliš i tome slično. Obično bi je u [adresa] vozio sin SŠ, a kasnije ju je vozila kćerka DŠ. Kasnije su se međutim svi suglasili da je bolje da te ključeve čuva kćerka DŠ, pa je ključeve predala kćerki. Nakon smrti sina SŠ i sprovoda otputovala je sa kćerkom DŠ u [adresa]. U tužnoj situaciji nakon smrti sina zaboravila je uzeti ključ kuće u [adresa], pa su po savjetu odvjetnika promjenili bravu na ulaznim vatima kuće, i nakon toga ključ je kod nje. Sjeća se da je sa sinom na ovome sudu zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju, a moguće je da je zbog istog razloga na ovome sudu bila i dva puta. Ne može se sjetiti što je sve tada ugovoreno.

6 Kćerka tuženice DŠ saslušana kao svjedok iskazala je (list 66- 67) kako je njen brat sada pok. SŠ došao 20. ožujka 2024. u kuću tuženice i pozvao je telefonom kako bi otišli u Kutinu jer želi svoju kuću prepisati majci (tuženici). Tako su svi troje zajedno otišli kod javnog bilježnika u Kutinu gdje ih je dočekao napisan ugovor, kojeg su tuženica i brat SŠ pred njom potpisali. Slijedećeg dana tuženica i brat SŠ otišli su u [adresa], jer je brat rekao da joj mora dati ključ kuće, i da zbog toga trebaju otići u [adresa]. Nakon nekoliko dana autom je došla po majku u [adresa], koja joj je pokazala ključeve kuće i kazala da je sada ona vlasnica i da joj je brat SŠ dao ključeve kuće i dvije radionice. Nakon smrti i sprovoda brata SŠ otišla je s majkom (tuženicom) u [adresa], ali po dolasku do bratove kuće u [adresa] ustanovile su da je tuženica zaboravila ključ kuće. Znali su da je tužiteljica u policiji dobila ključ kuće, pa su smatrali da je ključ i vratila u policiju. Međutim u policiji su doznali da je ključ kod tužiteljice, pa su po savjetu odvjetnika naručile bravara koji je zamjenio bravu na ulaznim vratima kuće, a ključ nove brave je uzela majka (tuženica).

7 Svjedok CŠ je susjeda tuženice, s tuženicom je u dobrim odnosima, i međusobno se posjećuju. O bitnim činjenicama nema vlastitih saznanja, već ima saznanja samo iz pričanja tuženice. Stoga je u svojem iskazu (list 67-68) samo prepričala svoje razgovore s tuženicom. Tako joj je poznato da su tuženica i njen sin nakon zaključenja ugovora u Kutini slijedećeg dana otputovali u [adresa]. To je zapamtila jer joj je tuženica tada donijela ključ svoje kuće, da povremeno prolufta kuću, digne ili spusti rolete, zalije cvijeće, i slično. Tuženicu je nakon nekoliko dana iz [adresa] kući dovezla kćerka DŠ, pa su tom prilikom popričale. Tuženica je kazala da sada ima ključ kuće i ponudila joj kuću radi ljetovanja. Poznato joj je da je sin SŠ dolazio u posjete tuženici nekoliko puta godišnje.

8 Svjedok IŠ bila je 15 godina izvanbračna supruga sada pok. SŠ, a približno od 2015. do 2023. godine živjeli su zajedno u njegovoj kući u [adresa]. Pokojni SŠ darovao joj je svoju kuću sa namjerom da na taj način kuću “zaštititi“ od bivše svoje supruge, odnosno kako bi izbjegao da joj nešto pripadne. Opet na njegovo traženje, kasnije je ugovorom prenijela kuću natrag na njegovo ime. Odmah zatim SŠ je vlasništvo kuće prenio na svoju majku, i na kraju još jednim ugovorom s majke ponovo na svoje ime. Ovi prijenosi vlasništva nisu imali za cilj izbjegavanje vjerovnika odnosno izbjegavanje podmirenja dugova, nego je SŠ bila potrebna pomoć psihologa. Opisuje ga kao osobu teže naravi, sa psihičkim problemima. Godinama je bio u lošim odnosima sa majkom (tuženicom), pa onda sa sestrom, a isto tako i s kćerkom (tužiteljicom). Uvjeravanjima mu je pokušavala objasniti da to nije u redu, pa ga je uspjela pomiriti s majkom i sestrom (DŠ), ali ne i sa kćerkom. Savjetovala ga je da ode na razgovor kod stručne osobe, što je odbijao. Međusobni odnosi su se pogoršali kad je razvio strah da i ona želi njegovu kuću, i da bi kuća mogla pripasti njenoj djeci. Izbjegavanje liječničke pomoći dovelo ga je na koncu do srčanog udara iz kojeg se teško izvukao. Povremeno su kontaktirali i nakon što je odselila iz njegove kuće. Za života SŠ njegova majka nije imala ključ njegove kuće, a ne zna da li je njegova majka dolazila k njemu u [adresa] nakon darovanja kuće.

9 Svjedokinja ZŠ (list 69-70) je majke tužiteljice i bila je supruga sada pok. SŠ od 1989. do razvoda 2009. godine, nakon čega sa SŠ nije više komunicirala. Sa tuženicom također ne komunicira. Za sporni ugovor saznala je kad joj je tuženica ugovor pokazala, i sjetila se kako je SŠ vidjela u vrijeme zaključenja tog ugovora, jer je to bilo u vrijeme bolesti unuka (sina tužiteljice). Prema sudskoj presudi suvlasnica je 40% kuće u [adresa] koja je predmet spornog ugovora o darovanju, i tek nakon Lukasove smrti nedavno se kao suvlasnica upisala u zemljišnu knjigu.

10 Uvidom u ovosudni zemljišnoknjižni spis predmeta poslovni broj R2- 530/2012 sud je utvrdio da su (u ovoj parnici tuženica) VŠ kao primateljica uzdržavanja i sada pokojni (njen sin i otac tužiteljice) SŠ kao davatelj uzdržavanja kod ovoga suda 16. studenoga 2012. zaključili i ovjerili ugovor o doživotnom uzdržavanju. Predmet ugovora bile su nekretnine (na području ovoga suda) u vlasništvu primateljice uzdržavanja (ovdje tuženice) VŠ upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina].

11 Iz zbirke isprava Zemljišnoknjižnog odjela Pula/Pola pribavljen je ugovor o darovanju nekretnina (list 52-55) kojeg su 17. studenoga 2021. zaključili sada pokojni (otac tužiteljice i sin tuženice) SŠ kao darovatelj i njegova tadašnja izvanbračna supruga IŠ kao obdarenica. Predmet ugovora bile su nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], a to su upravo iste nekretnine koje su predmet (u ovoj parnici) spornog ugovora o darovanju od 20. ožujka 2024. Iz povijesnog zk-izvatka u prilogu tužbe (list 5-8) vidljivo je da je ovaj ugovor istoga dana proveden u zemljišnoj knjizi u predmetu Z-21201/2021, pa je kao vlasnica upisana IŠ.

12 Iz ovosudnog zemljišnoknjižnog spisa predmeta poslovni broj R2-165/2024 proizlazi da su (u ovoj parnici tuženica) VŠ kao primateljica uzdržavanja i sada pokojni (njen sin i otac tužiteljice) SŠ kao davatelj uzdržavanja kod ovoga suda 12. lipnja 2024. zaključili i ovjerili ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Ovaj puta predmet ugovora bile su nekretnine u [adresa] također u vlasništvu primateljice uzdržavanja (ovdje tuženice) VŠ upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], a to su opet iste nekretnine koje su predmet spornog ugovora o darovanju od 20. ožujka 2024. Iz povijesnog zk-izvatka u prilogu tužbe (list 5-8) vidljivo je da je ovaj ugovor istoga dana proveden u zemljišnoj knjizi u predmetu Z-5325/2024 i kao vlasnica je upisana tuženica VŠ.

13 Iskaz tuženice VŠ ne može se prihvatiti kao istinit u dijelu kada tvrdi da joj je njen sin i darovatelj sada pok. SŠ nakon darovanja od 20. ožujka 2024. predao ključ njegove kuće u [adresa], i da je taj ključ zaboravila ponijeti kada je nakon njegove smrti sa kćerkom DŠ išla u [adresa]. U tom dijelu iskaz tuženice je neuvjerljiv, nelogičan, i u neskladu sa drugim provedenim dokazima. Prije svega neuvjerljiva je tvrdnja tuženice da bi prije relativno dugog puta u [adresa] zaboravila ponijeti tako važnu tvar kao što je ključ ulaznih vrata kuće, a da ključ nije ponijela niti kćerka DŠ. Naime, iz iskaza tuženice i njene kćerke DŠ nije jasno tko je uopće držao ključ kuće u [adresa], pa ga zaboravio ponijeti. Ovo stoga što je tuženica iskazala da su se ona, njen sin (SŠ) i kćerka (DŠ) prethodno sporazumjeli da je najbolje da ključ čuva kćerka DŠ. S druge strane, kćerka DŠ u svojem iskazu takav sporazum uopće ne spominje, niti spominje da je ikada taj ključ imala. Izričito tvrdi da je prije puta u [adresa] ključ zaboravila majka (tuženica), jer joj je ključ ostao u kući u [adresa]. Očigledno taj ključ kuće u [adresa] nije imala niti tuženica niti njena kćerka DŠ, pa je to zapravo razlog radi kojeg su nakon smrti SŠ u njegovu kuću u [adresa] ušle nasilno, uz asistenciju bravara i izmjenu brave. Iz istih ovih razloga ne može se prihvatiti kao istinit niti iskaz svjedokinje DŠ, u dijelu kada tvrdi da je ključ kuće u [adresa] imala tuženica. Svjedokinja IŠ izričito tvrdi da za života SŠ tužiteljica nije imala ključ kuće u [adresa]. Tužiteljica o ovim činjenicama nema izravnih saznanja već o njima samo posredno zaključuje, ponajprije iz pričanja trećih osoba. Zbog toga je njen iskaz u pogledu bitnih činjenica neodlučan, a isto vrijedi i za iskaz svjedokinje PŠ, koja svoja saznanja o bitnim činjenicama crpi samo iz svojih razgovora sa tuženicom, i svjedokinje ZŠ, koja ima ista saznanja kao i tužiteljica. 14 Objektivan je i uvjerljiv iskaz svjedokinje IŠ, koja je opisala pojedine situacije iz zajedničkog svojeg života sa SŠ, a koje daju sliku njegove „teže“ naravi koja je uvelike determinirala njegovo razmišljanje i ponašanje. Iskaz ove svjedokinje sud prihvaća kao istinit, jer je i potvrđen podacima iz povijesnog zk-izvatka. Prije svega to se odnosi na višekratno prenošenje prava vlasništva kuće u [adresa], koje nema nikakvog smisla odnosno razumnog objašnjenja. Uzastopne prijenose prava vlasnjištva SŠ je inicirao zbog svojeg velikog nepovjerenja u osobe iz svoje okoline, odnosno straha. Prema iskazu svjedokinje IŠ, sada pok. SŠ prijenosima vlasništva htio je kuću „zaštititi“ od bivše supruge (ZŠ), a prema iskazu tuženice darovanjem je htio izbjeći „nekakve gužve“ sa bivšom izvanbračnom suprugom (IŠ). Konačno, nakon uvida u povijesni zk- izvadak koji prileži tužbi (list 5-8) postaje očigledno da je SŠ doista intenzivno strahovao od mogućnosti gubitka prava vlasništva, upravo kako je iskazala IŠ. Konkretno, doista je nastojao poduzeti bilo koji pravni posao kojim bi (prema vlastitom viđenju) osujetio pravo bivše supruge ZŠ. Kasnije je istovjetan strah razvio prema izvanbračnoj skupruzi IŠ. Takvo strahovanje i nepovjerenje logično je vodilo ka lošim odnosima sa drugim članovima obitelji. Svjedokinja IŠ navodi kako za života SŠ tuženica nije imala ključ kuće u [adresa], međutim nakon prekida veze sa SŠ 2023. odselila je i viđala ga povremeno, pa o toj činjenici logično ne može imati sigurnih saznanja. Pa ipak, obzirom na strahovanja i nepovjerenje čak i prema članovima najbliže obitelji, logično je da ključ kuće nikome nije htio dati. U takvim okolnostima nelogično je i nevjerojatno da bi tuženisa radi prdaje ključa kuće morala sa sinom putovati u [adresa], kako tvrdi svjedokinja DŠ. Ako je sada pok. SŠ ključ kuće u [adresa] htio dati tuženici, za to logično nije bilo potrebno da tuženica putuje u [adresa]. Prema tome, nakon zaključenja spornog ugovora o darovanju 20. ožujka 2024. tuženica nije uvedena u posjed nekretnina u [adresa], koje su bile predmet tog ugovora.

15 U čl. VII ugovora o darovanju od 20. ožujka 2024. (list 9-11) ugovorne stranke su se sporazumjele da će tuženica kao obdarenica stupiti u posjed darovnih nekretnina u [adresa] „odmah nakon potpisa ovog ugovora.“ Međutim, provedeni dokazi ne dokazuje ovu činjenicu, pa se dakle u konkretnom slučaju radi o ugovoru o darovanju bez prave predaje nekretnine koja je predmet ugovora u posjed tuženice kao obdarenice. Za takvu vrstu ugovora o darovanju kogentne odredbe čl. 482 st. 2 Zakona o obveznim odnosima propisuju obaveznu formu, i to formu javnobilježničkog akta ili formu ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Kako tuženica i sada pok. SŠ nisu zaključili ugovor o darovanju u nekoj od ovih propisanih formi, sporni ugovor o darovanju od 20. ožujka 2024. primjenom odredaba čl. 290 st. 1 istog Zakona nema pravni učinak. Zbog toga je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan, pa je presuđeno kao pod točkama I i II izreke.

16.1 O troškovima postupka sud je odlučio primjenom odredaba čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku, jer je u postupku u cijelosti uspjela tužiteljica.

16.2 Tužiteljica je potraživala troškove postupka u ukupnom iznosu od 1.327,98 EUR, od čega 26,55 EUR po osnovi sudske pristojbe na tužbu, 26,55 EUR po osnovi pristojbe na ovu presudu, 149,88 EUR po osnovi troška pristupa na sud svjedokinje IŠ, i 1.125,00 EUR po osnovi zastupanja po punomoćniku koji je odvjetnik prema odredbama odvjetničke Tarife, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora. Zastupanje se sastojalo od sastavljanja tužbe po Tbr. 7.1 odvjetničke Tarife u iznosu od 250,00 EUR, dolaska na tri ročišta na kojima se raspravljalo o meritumu ili su se izvodili dokazi po Tbr. 9.1 odvjetničke Tarife u iznosu od 250,00 EUR (za svako ročište). Svi navedeni iznosi uključuju porez prema Tbr. 46 odvjetničke Tarife.

16.3 O trošku zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude sud će odlučiti naknadno posebnim rješenjem, ovisno o tome da li će na to ročište pristupiti punomoćnik tužiteljice.

U Ivanić-Gradu, 9. siječnja 2026.

Sudac:

Nenad Tudor

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može žalbenom sudu podnijeti žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.