Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Karlovac
Poslovni broj: P-637/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Karlovcu, po sucu Miroslavu Kosanović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Damiru Karajić odvjetniku u Karlovcu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi isplate, dana 9. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je ništetna odredba sadržana u članku 3. Ugovora o kreditu broj: 148-50- 6366754 od 19.07.2013. sklopljenog između tužitelja FM, Podvožić, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 u dijelu koji glasi: " Naknada: 3,25 % (tri zarez dvadesetpet posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita."
II
Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 356,18 eura (tri sto pedeset šest eura i osamnaest centi), zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude (9. siječnja 2026.) pa do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi tvrdi, ".da su tužitelj kao korisnik kredita te tuženik kao kreditor, sklopile Ugovor o kreditu broj: 148-50-6366754 od 19.07.2013. Kreditor je korisniku kredita odobrio stambeni kredit. Točkom 3. Ugovora, ugovara se naknada za obradu kredita: " Naknada: 3,25 % (tri zarez dvadesetpet posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita." Tužitelj nije mogao pojedinačno pregovarati o iznosu ulazne naknade kredita, niti mu je objašnjeno zašto je ugovoren iznos naknade upravo u postotku naknade koji je naveden u ugovoru. Uvjet uzimanja kredita bio je plaćanje ulazne naknade po principu "uzmi ili ostavi. Tužitelj potražuje utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o ulaznoj naknadi opisanoj u točki I. tužbe. U članku 1021. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br.35/05, 41/08, dalje: ZOO), propisano je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Dakle, tom odredbom definirano što je tuženik ovlašten naplatiti temeljem ugovora o kreditu od tužitelja kao korisnika kredita, a to je glavnica te ugovorene kamate, iz čega je razvidno da tuženik nije imao zakonsko uporište od tužitelja naplatiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, a što znači da je tuženik u predmetne ugovore o kreditu uvrstio odredbu koja je suprotna članku 1021. ZOO-a, odnosno prisilnim propisima Republike Hrvatske, a zbog čega je navedena odredba ništetna. Ulazna naknada opisana pod točkom I. tužbe je od tuženika unaprijed formulirana odredba ugovora o kojoj potrošač ne može pojedinačno pregovarati i na čiji sadržaj potrošač nema utjecaja. Prema članku 295. ZOO opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove. Odredbom članka 49. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014 Dalje ZZP) propisuje se: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Temeljem članka 55. stavak 1. ZZP nepoštena ugovorna odredba je ništetna. Presudom Suda EU u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 povodom dva zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU-a, a koje pitanje se odnosi na primjenu članka 3. stavka 1. Direktive 93/13 da li odredba o "naknadi za obradu kredita" kada se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i kada financijska institucija nije dokazala da ona odgovara uslugama koje su stvarno pružene i troškovima koji su joj stvarno nastali uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka iz ugovora, zbog koje bi je nacionalni sud trebao poništiti, sud Europske unije presudom u spojenim predmetima C-224/19 (CY protiv Caixabank SA) i C-259/19 (LG, PK protiv Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA) zaključuje: "da članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada ne odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima. Dakle, tužitelj predlaže da se utvrdi ništetnim navedena odredba ugovora o kreditu i potražuje parnične troškove.
2. Tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., je dopisom od dana 19. studenog 2025. godine kojeg je tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., zaprimio dana 26. studenog pozvan da dostavi pismeni odgovor na tužbu u roku od 30 dana, te je tuženik upozoren na posljedice ukoliko odgovor na tužbu ne dostavi u navedenom roku, te mu je uz dopis dostavljena tužba sa privicima.
3. Kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a iste nisu u suprotnosti sa dokazima koje je tužitelj sam podnio, te ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnesu odgovor na tužbu, stoga sud drži da su ispunjeni zakonski uvjeti predviđeni člankom 331b Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 – u daljem tekstu: ZPP) za donošenje presude zbog ogluhe.
4. Odluka o parničnom troškovima je donesena primjenom članka 354. stavak 1. ZPP-u sukladno vrijednosti predmeta spora od 1.327,22 eura. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od dana 14. studenog 2025. (tbr. 7. toč. 1. Tarife) sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura, te sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura i na presudu u iznosu od 53,09 eura. Dakle, tužitelju su priznati i dosuđeni parnični troškovi u ukupnom iznosu od 356,18 eura.
5. Slijedom navedenog valjalo je presuditi kao u izreci.
U Karlovcu, 9. siječnja 2026.
Sudac
Miroslav Kosanović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude zbog ogluhe može se podnijeti žalba na Županijski sud u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno.
Dostavljeno
1. Damir Karajić odvjetnik u Karlovcu
2. Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69
