REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj Kž-258/2025-5.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Damira Ronka, kao predsjednika vijeća, Mile Solde kao suca izvjestitelja i Mirjane Madunić kao člana vijeća, uz sudjelovanje Biljane Boček, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika SF, zbog kaznenog djela iz članka 331. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11.i 144/12, - dalje KZ/11.) i dr. odlučujući o žalbi okrivljenika po branitelju odvjetniku Josipu Gajski i žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru podnesenim protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj K-230/2023-38. od 28. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru, preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o jedinstvenoj kazni te se okrivljenik SF osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

II. Odbija se žalba okrivljenika SF kao neosnovana te se u nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom Općinskog suda u Zlataru proglašen je krivim okrivljenik SF za počinjenje kaznenih djela u stjecaju i to za dva kaznena djela neovlaštena proizvodnja i promet drogama iz članka 190. stavak 2. KZ/11. i dva kaznena djela nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavak 2. KZ/11. sve u svezi članka 51.KZ/11.

2. Za svako počinjeno kazneno djelo prvostupanjski sud je okrivljeniku utvrdio pojedinačne kazne zatvora i to za kaznena djela iz članka 190. stavak 2. KZ/11. od po jednu godinu za svako kazneno djelo, te za kaznena djela iz članka 331. stavak 2. KZ/11. za jedno djelo jednu godinu a za drugo djelo deset mjeseci. Potom je prvostupanjski sud na temelju članka 51. KZ/11. okrivljenika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

3. Na temelju članka 54. KZ/11. vrijeme koje je optuženik proveo u istražnom zatvoru od 4. veljače 2014. do 10. lipnja 2014. uračunava se u kaznu zatvora na način da se jedan dan pritvora i istražnog zatvora izjednačuje sa jednim danom zatvora.

4. Na temelju članka 331. stavak 6. KZ/11. od optuženika oduzimaju se predmeti oduzeti potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta broj: 580401, 580402, 580403, 580404, 580405, 580406, 580407, 580408, 0446762, 0446765 i 0446764 PU Krapinsko Zagorske, te će isti biti uništeni po pravomoćnosti presude, po nadležnoj PU.

5. Na temelju članka 79. KZ/11. od optuženika se oduzimaju predmeti oduzeti potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU KZ broj: 580406 i 0446763 od 6. studenoga 2013., te će isti biti uništeni po pravomoćnosti presude, po nadležnoj PU.

6. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/2022., 36/24 i 72/25 dalje ZKP/08.) nalaže se optuženiku SF naknaditi troškove kaznenog postupka, u paušalnom iznosu od =2.000,00 eura, u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

7. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio okrivljenik po branitelju odvjetniku Josipu Gajski zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati njegovu žalbu i ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. 1. Protiv prvostupanjske presude žali se i ODO u Zlataru zbog odluke o kazni te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u odluci o kazni i okrivljenika osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od najmanje tri godine i šest mjeseci.

7. 2. Odgovor na žalbu ODO podnio je okrivljenik po branitelju te predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu ODO kao neosnovanu.

8. Žalba ODO u Zlataru je osnovana, a žalba okrivljenika nije osnovana.

O žalbi okrivljenika

9. Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi po branitelju tvrdi da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

9. 1. U pogledu žalbenog navoda da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud smatra da se pobijana presuda može ispitati jer su i izreka i obrazloženje iste razumljivi i nisu niti sami za sebe a niti međusobno proturječni. Dalje, u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je naveo razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su razumljivi i u skladu su s dokazima izvedenim na raspravi. Činjenica da je prvostupanjski sud u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao veći broj dokaza navedenih u točki 3. obrazloženja pobijane presude a u nastavku obrazloženja nije niti prikazao niti obrazložio sadržaj većine tako navedenih dokaza ne čini pobijanu presudu nerazumljivom. To stoga što se prvostupanjski sud u nastavku obrazloženja fokusirao samo na one dokaze koji se odnose na okrivljenika SF i četiri kaznena djela koja su stavljena na teret tome okrivljeniku. Ostali dokazi, čiji sadržaj prvostupanjski sud pobliže ne navodi i ne analizira, ne odnose se na okrivljenika SF i kaznena djela koja su okrivljeniku SF stavljena na teret. Također, suprotno žalbi okrivljenika po branitelju, nespominjane pravomoćne presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-1527/14 od 6. travnja 2016. u obrazloženju pobijane presude ne čini pobijanu presudu nejasnom niti nerazumljivom pa da se zbog toga po drugostupanjskom sudu ne bi mogla ispitati njezina valjanost. Stoga nije osnovana žalba okrivljenika zbog ove povrede odredbe kaznenog postupka.

9. 2. Neosnovana je i žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika kojima pobija činjenično utvrđenje prvostupanjskog ovaj drugostupanjski sud nalazi de je po prvostupanjskom sudu činjenično stanje pravilno utvrđeno.

9. 3. U žalbi zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik po branitelju tvrdi da su dokazi pribavljeni pretragama po nalogu Županijskog suda u Zagrebu broj Kir-3246/13 od 5. studenog 2013. i Kir-87/14. od 10. siječnja 2014. nezakoniti dokazi jer da su obje pretrage obavljene u kućama i pripadajućim prostorijama koje nisu bile navedene u nalozima za pretragu a podredno i u kućama i drugim prostorijama u kojima okrivljenik nikada nije ni prebivao ni boravio niti je bio njihov vlasnik ili posjednik.

9. 4. Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi po branitelju tvrdi da je pretraga doma i drugih prostora obavljena po nalozima za pretragu od 5. studenog 2013. i 10. siječnja 2014. obavljena i u prostorima koji nisu bili navedeni u nalozima.

9. 5. U pogledu pretrage obiteljske kuće i drugih prostora u [adresa], uvidom u zapisnik o pretrazi doma i drugih prostorija Službe kriminalističke policije, Policijske uprave Krapinsko-zagorske od 06.11.2013. broj 511- 17-14/1-3611/2013 vidi se da je pretraga obavljena na toj adresi s time da je iz zapisnika očito da se u sklopu te kuće odnosno na toj adresi nalaze dva stambena objekta, pa se nalog za pretragu od 06.11.2013. odnosio na ta obadva stambena objekta. Isto se odnosi i na pretragu istog prostora naloženu nalogom od 10. siječnja 2014. Takav stav zauzeo je i Županijski sud u Zagrebu kada je odlučivao o zakonitosti ove pretrage i valjanosti dokaza pronađenih tom pretragom rješenjem poslovni broj Kž-339/15-3. od 12. svibnja 2015. Stoga i predmeti pronađeni i oduzeti tim pretragama, suprotno žalbenim navodima okrivljenika nisu „plodovi otrovne voćke“ odnosno nisu nezakoniti dokazi.

9. 6. U pogledu pretrage vikend kuće u mjestu [adresa] i žalbenih navoda okrivljenika da pretraga nije obavljena na navedenoj adresi već na nekoj drugoj na koju se nije odnosio nalog, ovaj drugostupanjski sud je izvršio uvid u zapisnike o pretrazi iste policije od 6. studenoga 2013. i 11. siječnja 2014. te je utvrdio da je pretraga i obavljena na adresi [adresa] odnosno u vikend kući koja se tamo nalazi. Što se tiče eventualne pogrešne oznake kč.br. (iako ni za tu žalbenu tvrdnju nema dokaza u spisu) koja se moguće dogodila u pisanim nalozima u odnosu na stanje na terenu odnosno činjenicu na kojoj čestici se nalazi vikend kuća s adresom [adresa] u [adresa], po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda pretraga je obavljena na adresi i prostorijama navedenim u nalozima jer je pretražena vikend kuća na adresi iz naloga. Stoga i predmeti pronađeni i oduzeti tom pretragom, suprotno žalbenim navodima okrivljenika nisu „plodovi otrovne voćke“ odnosno nezakoniti dokazi.

9. 7. Neosnovani su i ostali žalbeni navodi okrivljenika kojima pobija utvrđenje prvostupanjskog suda da je upravo on bio u posjedu opojnih droga pronađenih pretragom od 6. studenog 2013. i većih količina vatrenog oružja, streljiva i eksplozivnih tvari pronađenih pretragama provedenim 6. studenog 2013. te 10. i 11. siječnja 2014. a pobliže navedenim u točkama 2.,3. i 4. izreke pobijane presude.

9. 8. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika po branitelju, ovaj drugostupanjski sud nalazi ispravnim zaključak prvostupanjskog suda o tome da je okrivljenik u vrijeme pretrage 6. studenog 2013. bio u posjedu opojne droge te oružja, streljiva i eksplozivnih tvari pronađenih u kući u [adresa] te gospodarskom objektu-kleti u [adresa]. Za ovo svoje utvrđenje prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude dao iscrpno obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

9. 9. Netočan je žalbeni navod okrivljenika da je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-1527/14 od 6. travnja 2016. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Kž-111/16. od 25. kolovoza 2016. nedvojbeno utvrđeno da okrivljenik u razdoblju od jeseni 2011. do 14.siječnja 2014. nije bio u Republici Hrvatskoj. Citiranom presudom okrivljenik je po članku 453. točka 3. ZKP/08. oslobođen optužbe da bi u stjecaju počinio kaznena djela krivotvorenje isprave iz članka 278. stavak 1. KZ/11. i izrada, nabavljanje, posjedovanje, prodaja ili davanje na uporabu sredstava za krivotvorenje iz članka 283. stavak 1. KZ/11. Okrivljenik je oslobođen zbog toga što nije bilo dokaza da je počinio utužena kaznena djela. U obrazloženju te presude između ostaloga stoji da je u tom inkriminiranom razdoblju okrivljenik bio u bijegu od organa i tijela kaznenog progona no ne i da za vrijeme bijega nije bio u RH.

9. 10. Činjenica da je okrivljenik bio u bijegu u inkriminiranom razdoblju, koja nije niti sporna, suprotno žalbenim tvrdnjama okrivljenika, ne znači istovremeno da nije bio u posjedu opojnih droga i veće količine vatrenog oružja, streljiva i eksplozivnih tvari na dan 6. studeni 2013. u gore navedenim prostorijama. Za držanje ili posjed nekog predmeta, pa tako i droge i oružja, nije neophodno da posjednik bude stalno prisutan pored tih predmeta koje drži, već je bitno da ima kontrolu nad njima i volju da ih drži kao svoje. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nema nikakvih dokaza o tome da je okrivljenik za vrijeme bijega bio u Njemačkoj jer za to nema nikakvih materijalnih dokaza a osim toga je nebitno da li se krio u Njemačkoj, Hrvatskoj ili nekoj drugoj državi, važno je da je opojnu drogu i oružje te streljivo on na toj adresi i u tim prostorijama držao kao svoje a što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio. Naime, iz činjenice da se okrivljenik istovremeno bavio i prodajom opojne droge (djelo opisano u točki 1 izreke pobijane presude) proizlazi i zaključak da je iz istoga razloga i posjedovao opojnu drogu navedenu u točki 2. izreke pobijane presude a posljedično tome, po prirodi stvari, budući da se bavio opasnom djelatnošću zbog kriminalnog okruženja svojih „poslovni partnera" posjedovao je i oružje i streljivo. Sve navedeno pravilno je u pobijanoj presudi utvrdio i prvostupanjski sud, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Nije osnovana žalba okrivljenika niti iz žalbenog razloga povrede kaznenog zakona. Okrivljenik je najavio žalbu i zbog ovoga žalbenog razloga no u sadržaju žalbe ne navodi razloge za ovaj žalbeni osnov pa je prvostupanjski sud u pogledu ovoga žalbenog razloga ispitao prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, i tom prilikom nije našao povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koju se pazi po službenoj dužnosti.

11. Okrivljenik se žali i zbog odluke o kazni no drugostupanjski sud nalazi da njegova žalba ni u tom dijelu nije osnovana. Pojedinačne kazne zatvora koje je prvostupanjski sud utvrdio okrivljeniku za kaznena djela iz članka 190. stavak 2. KZ/11. minimalno su propisane za ovo kazneno djelo pa ne može biti govora o tome da su prestrogo odmjerene. Pojedinačne kazne zatvora za kaznena djela iz članka 331. stavak 2. KZ/11. također su utvrđene u nešto višem iznosu od minimalno propisanih tako da se ni tu ne može govoriti o prestrogo odmjerenim kaznama. Jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine dana izrečena za četiri kaznena djela u stjecaju za koja je zbroj pojedinačno utvrđenih kazni zatvora tri godine i deset mjeseci također nije prestrogo odmjerena kazna tako da nije osnovana žalba okrivljenika u dijelu da su mu pojedinačno utvrđene i jedinstveno izrečena kazna previsoko odmjerene. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski pravilno zaključio da se svrha zbog koje se izriču kaznene sankcije može ostvariti jedino bezuvjetnom kaznom zatvora. Naime, okrivljenik je u stjecaju počinio četiri kaznena djela a ima kriminalnu prošlosti iz koje se da zaključiti da se radi o osobi sklonoj činjenju kažnjivih djela i nepoštivanju općeprihvaćenih normi ponašanja u uređenoj društvenoj zajednici zbog čega se svrha generalne i specijalne prevencije može ostvariti samo bezuvjetnom kaznom zatvora. Zbog navedenog nije osnovana žalba okrivljenika niti zbog odluke o kazni.

O žalbi ODO u Zlataru

12. U pravu je državna odvjetnica iz Zlatara kada u žalbi na pobijanu presudu navodi da jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine neće ostvariti svrhu specijalne i generalne prevencije. U pogledu otegotne okolnosti okrivljenikove ranije osuđivanosti, podaci o tome u prvostupanjskom spisu su nepouzdani jer je prvostupanjski sud raspolagao s kaznenom evidencijom za okrivljenika iz ranijeg razdoblja a ne iz vremena približno donošenju prvostupanjske presude pa nije utvrđeno da li je u tom pogledu na strani okrivljenika došlo do primjene odredbi o rehabilitaciji iz članka 19. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji (NN 143/12,105/15,32/17 i 53/22) i činjenica da okrivljenik tijekom postupka nije pokazao samokritičnost ne može mu se uzeti kao otegotna okolnost kao ni dugotrajnost kaznenog postupka jer za dugotrajnost postupka nije odgovoran samo ovaj okrivljenik. Unatoč tome, ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja visine jedinstvene kazne zatvora nije u dovoljnoj mjeri cijenio okrivljenikovu ličnost i počinjena kaznena djela u njihovoj ukupnosti kako je naložena u članku 51. stavak 1. KZ/11. što je rezultiralo preblago odmjerenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od samo dvije godine. Očito je da je okrivljenik osoba koja svoje ponašanje već dugo vremena nije uskladila s opće prihvaćenim normama društvene zajednice u kojoj živi i da se radi o osobi koja je sklona kršenju istih. Prema tome, okrivljenikova ličnost je takva da radi ostvarenja svrhe kažnjavanja zahtjeva strože kažnjavanje od onoga kako je to učinio prvostupanjski sud. Počinjena četiri kaznena djela u svojoj ukupnosti također zahtijevaju strože kažnjavanja, pogotovo kada se uzme u obzir količina i vrste opojne droge koju je okrivljenik držao radi prodaje i količina i vrste oružja, streljiva i eksplozivnih tvari koje je neovlašteno držao. Uz tri pojedinačno utvrđene kazne zatvora od po jedne godine i jedne utvrđene kazne zatvora od deset mjeseci, jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine po ocjeni ovoga suda nije primjerena i neće u dovoljnoj mjeri ostvariti svrhu specijalne i generalne prevencije. Zbog navedenoga je osnovana žalba ODO u Zlataru zbog odluke o kazni.

13. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavka 1. ZKP/08. sud nije našao povreda odredaba kaznenog postupka ili povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti.

14. Kako je sud našao da je osnovana žalba ODO u Zlataru zbog odluke o jedinstvenoj kazni zatvora, ovom presudom je na temelju članka 486. stavak 1.ZKP/08. prihvatio njegovu žalbu i preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o jedinstvenoj kazni zatvora te je okrivljenika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine za koju drugostupanjski sud smatra da je primjerena i podobna da ostvari sve svrhe kažnjavanja.

15. Drugostupanjski sud je u povodu žalbe okrivljenika našao da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija a da nema niti povreda zakona na koje sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju članka 482. ZKP/08. ovom presudom odbio žalbu okrivljenika kao neosnovanu i u nepreinačenom dijelu potvrdio prvostupanjsku presudu.

Slavonski Brod, 9. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Damir Ronko