REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-1589/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Meri Dominis Herman, na prijedlog više sudske savjetnice Margarete Duvnjak, uz sudjelovanje Slobodanke Gorsensky, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja zastare prava na naplatu poreznog duga, 9. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/23-01/168, URBROJ: 513-04-24-2 od 30. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/23- 01/168, URBROJ: 513-04-24-2 od 30. siječnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Sisak, Službe za naplatu i ovrhu, KLASA: UP/I-416-02/2023-06/28, URBROJ: 513-07-03/23-02 od 14. listopada 2023.

2. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 14. listopada 2023. tužitelju je odbijen zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreznog duga.

3. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta. U bitnom ističe prigovor zastare. Navodi da se u obrazloženju osporenog rješenja ne navodi na koje razdoblje se odnose rješenja poreznog tijela te ističe da nije točno obrazloženje da zastara počinje teći od dana donošenja rješenja o ovrsi, već od dana kada je porezni dug nastao, a što nije dan donošenja rješenja. Smatra da je zakon pogrešno primijenjen na njegovu štetu jer je porezni dug nastao daleko prije 6 godina, radi čega je došlo do zastare. Predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24 – dalje: ZUS), te je spor riješen bez održavanja rasprave, na temelju ovlaštenja iz članka 98. stavka 1. točke 4. ZUS-a, s obzirom da tužitelj osporava samo primjenu prava i nije izričito zatražio održavanje rasprave.

6. Ocjenjujući zakonitost osporenih rješenja sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te isprave priložene spisu tuženika.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz obrazloženja osporenog prvostupanjskog rješenja proizlazi da je tužitelju utvrđena obveza predujma poreza i prireza na dohodak od obrta i slobodnih zanimanja-paušal, šifra vrste prihoda 1449, glavnica u iznosu od 215,25 eura za 2017. godinu te u iznosu od 215,25 eura za 2018. godinu. Nadalje, tužitelju je utvrđena obveza članarine turističkim zajednicama, šifra vrste prihoda 2715, glavnica u iznosu od 1,27 eura za 2017. godinu te u iznosu od 1,16 eura za 2018. godinu. Također, tužitelju je utvrđen doprinos u paušalnom iznosu, šifra vrste prihoda 5236, glavnica u iznosu od 121,04 eura za 2017. godinu i u iznosu od 121,04 eura za 2018. godinu. Navedene porezne obveze utvrđene su rješenjima poreznog tijela koja su postala izvršna 2017. i 2018. godine.

9. Nadalje, u osporenom rješenju se navodi kako je zastara za tražbine utvrđene rješenjima poreznog tijela koja su postala izvršna 2017. godine počela teći 1.1.2018. godine, a za tražbine utvrđene rješenjima poreznog tijela koja su postala izvršna u 2018. godini zastara je počela teći 1.1.2019. godine. i nije nastupila u ovom konkretnom slučaju.

10. Među strankama nije sporno da su tužitelju utvrđene porezne obveze rješenjima poreznog tijela koja su postala izvršna 2017. i 2018. godine.

11. Međutim, sporno je da li je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga.

12. Sukladno članku 108. stavku 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22 – dalje: OPZ) pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Stavkom 2. istog članka propisano je da zastara počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza, s tim da je nastanak porezne obveze propisan posebnim zakonima. Stavkom 4. istog članka određeno je da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela.

13. Sukladno članku 133. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava se nakon što postane izvršno.

14. U ovom predmetu, porezne obveze utvrđene su rješenjima poreznog tijela koja su postala izvršna 2017. i 2018. godine. Sukladno članku 108. stavku 4. OPZ-a, zastara prava na naplatu poreznog duga počinje teći istekom godine u kojoj je porezno rješenje postalo izvršno. Slijedom navedenog, šestogodišnji zastarni rok u odnosu na rješenja koja su postala izvršna 2017. godine, počeo je teći 1. siječnja 2018., a u odnosu na rješenja koja su postala izvršna 2018. godine, zastarni rok je počeo teći 1. siječnja 2019.

15. Kako je tužitelj podnio dana 10. listopada 2023. zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga, pravilno su prvostupanjsko tijelo i tuženik odbili njegov zahtjev, obzirom da u konkretnom slučaju u vrijeme podnošenja zahtjeva tužitelja, kao i do donošenja prvostupanjskog rješenja od 14. listopada 2023. nije nastupila zastara, sukladno citiranim zakonskim odredbama.

16. S obzirom da tužiteljevi prigovori nisu osnovani te isti nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari, a niti je tužitelj svojim prigovorima doveo u sumnju zakonitost postupanja tuženika, ovaj Sud smatra da nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te da je osporena odluka donesena u zakonito provedenom postupku, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava te provedeni postupak i osporeno rješenje ocjenjuje zakonitim.

17. Stoga je, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 9. siječnja 2026.

Sutkinja:

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. LV, [adresa]

2. Ministarstvo financija RH, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, [adresa] Zagreb, Koturaška 43/IV

3. U spis