REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
PREKRŠAJNI ODJEL
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke Ivane Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika: ŽA, zbog prekršaja iz čl.59.st.1. i st.5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24), pokrenutim povodom podnesenog prigovora protiv Obaveznog prekršajnog naloga izdanog od ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, KLASA: 211-07/25-4/122741, URBROJ: 511-19-36-25-1, koji su ovom Sudu dostavljeni 12. prosinca 2025., nakon provedenog žurnog postupka kod ovog Suda 9. siječnja 2026., temeljem čl.94., čl.183. i čl.244.st.1. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),
p r e s u d i o j e
Okrivljenik ŽA, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1978. u [adresa], sin Ž, s prebivalištem u [adresa], prekršajno neosuđivan,
k r i v j e
što je 24. studenog 2025. u 16:27 sati u mjestu Velika Gorica, Zagrebačka ulica kućni broj 132, kao vozač vozila M1, marke Peugeot, registarske oznake [registarska oznaka], upravljao u prometu na cestama označenim vozilom krećući se kolnikom Ulice dr. Jurja Dobrile te dolaskom do raskrižja sa Zagrebačkom ulicom na kojem se promet upravlja uređajem za davanje znakova prometnim svjetlima-semaforima (koji su radili ispravno i automatski) nije zaustavio svoje vozilo na znak crvenog svjetla za njegov smjer kretanja, već je nastavio vožnju prolazeći kroz raskrižje i izvršio radnju skretanja udesno,
čime je počinio prekršajno djelo iz čl.59.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kažnjivo po čl.59.st.5. istog Zakona,
pa mu se temeljem navedenog propisa, uz primjenu čl.37. Prekršajnog zakona
i z r i č e
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 180,00 (sto osamdeset) EURA.
Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jedan) mjesec po primitku ove presude.
Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozorava se okrivljenik da ako u roku koji je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.
Temeljem čl.139.st.3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) EURA, u roku od 1 (jedan) mjesec po primitku ove presude, pod prijetnjom izvršenja.
Obrazloženje
Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica je temeljem čl.243.st.1. Prekršajnog zakona, 12. prosinca 2025., pod navedenim brojem, dostavila ovom Sudu prigovor imenovanog okrivljenika, protiv Obaveznog prekršajnog naloga koji mu je izdan zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.
Ovlašteni tužitelj je 26. studenog 2025. izdao Obavezni prekršajni nalog KLASA: 211-07/25-4/122741, URBROJ: 511-19-36-25-1 kojim je okrivljenika za navedeni prekršaj oglasio krivim i kaznio ga novčanom kaznom u iznosu od 390,00 EURA, izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjesec te ga obvezao na plaćanje troška u iznosu od 13,27 EURA, ali je isti pravodobno podnio prigovor, zbog čega je Obavezni prekršajni nalog stavljen izvan snage, nakon čega je Sud, temeljem odredaba Prekršajnog zakona proveo žurni postupak.
Vodeći se podacima iz sudskog spisa, utvrđenim iz dokazne dokumentacije priložene uz Obavezni prekršajni nalog kao optužni akt, budući okrivljenik temeljem odredbe čl.85.st.3. Prekršajnog zakona nije dužan iznijeti svoju obranu, sudac je odlučio provesti žurni prekršajni postupak i donijeti presudu bez nazočnosti okrivljenika, temeljem odredbi iz čl.222.st.2. i st.3. Prekršajnog zakona, uz smislenu primjenu odredbi iz čl.167.st.3. istog Zakona.
Sudac je zaključio kako ispitivanje okrivljenika nije potrebno i da to nije od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude, a da pribavljeni i izvedeni dokazi pružaju dostatnu osnovicu za donošenje valjane presude.
Sudac je kao obranu okrivljenika uzeo njegove navode iz prigovora protiv Obaveznog prekršajnog naloga, te je uvidom u Prigovor utvrdio da okrivljenik u istom navodi, između ostalog i u bitnom, kako ulaže prigovor na gore navedeni Obavezni prekršajni nalog, zbog visine izrečene prekršajno pravne sankcije tj. na visinu izrečene novčane kazne i zaštitne mjere kao i povrede zakonitosti, a u vezi počinjenog prekršaja iz čl.59.st.1 i 5. ZSPC-a. Naime, za predmetne prekršaje izrečena mi je novčana kazna u iznosu od 390,00 eura i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jedan (1) mjesec. Ne poriče navedeni prekršaj te izražava žaljenje zbog istog, a kojeg je počinio nenamjerno, obzirom da kritične zgode zbog svojih osobnih problema nije na vrijeme primijetio izmjenu svjetala na semaforu. Unatoč tome smatram kako je izrečena novčana kazna, u iznosu od 390 eura i zaštitna mjera u trajanju od jednog mjeseca prestrogo određena, pogotovo s obzirom na činjenicu da do sada nema istih odnosno istovrsnih prekršaja, kao i činjenicu da zakonodavac temeljem čl. 59.st.7. ZSPC-a nije predvidio izricanje zaštitne mjere oduzimanje vozačke dozvole za opisani prekršaj koji je počinjen prvi put, zbog čega je došlo do povrede načela zakonitosti u smislu čl.2.st.3. Prekršajnog zakona. Ističe da je u čl. 6. Prekršajnog zakona navedeno kako je opća svrha propisivanja i izricanja svih prekršajno-pravnih sankcija u tome da svi građani poštuju pravni sustav i da nitko ne počini prekršaj, te da se počinitelji prekršaja ubuduće tako ne ponašaju. Također u ovom konkretnom slučaju ovako strogo određena novčana kazna, a posebno zaštitna mjera, zaista nije potrebna da bi proizvela svoju pravu svrhu koju joj je namijenio zakonodavac. Isto tako napominje da mu je za obavljanje poslova neophodna vozačka dozvola B kategorije. Slijedom gore rečenog moli Sud da njegov slučaj prepozna kao okrivljenika kod kojeg postoji minimalna opasnost od ponavljanja počinjenog prekršaja i da mu izrekne upozorenje ili novčanu kaznu u zakonskom minimumu, te da ukine izrečenu zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom ''B" kategorije. Također predlaže da se ovaj njegov prigovor ujedno koristi kao pisana obrana.
Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavezni prekršajni nalog Policijske postaje Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/25-4/122741, URBROJ: 511-19-36-25-1 izdan 26. studenog 2025., prigovor podnesen 6. prosinca 2025. i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za Stipana Baćak od 22. prosinca 2025.
Nakon provedenog žurnog, povodom obrane okrivljenika navedene u prigovoru protiv obaveznog prekršajnog naloga, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno odredbi iz čl.59.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, na način pobliže opisan u izreci ove presude, pa je tako počinio prekršaj kažnjiv po čl.59.st.5. istog Zakona, zbog čega je nakon provedenog dokaznog postupka donio odluku kao u izreci presude.
Sudac je cijenio obrambene navode okrivljenika iznijete u prigovoru na Obavezni prekršajni nalog, a kojom on izravno priznaje počinjenje prekršaja koji mu je stavljen na teret, opisujući sve činjenice jasno, okolnosno, razumljivo, uvjerljivo i životno, a temeljem izvedenih dokaza sa sigurnošću je utvrdio da je okrivljenik počinio prekršaj za koji se tereti.
Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, potvrdio činjenice i okolnosti koje su navedene u činjeničnom opisu radnje prekršaja u Obaveznom prekršajnom nalogu, a povodom kojih ga je ovlašteni tužitelj i izdao protiv okrivljenika.
Sudac je uvidom u Potvrdu od 22. prosinca 2025. za ĆA izdane od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije, utvrdio da okrivljenik nije prekršajno osuđivan.
Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.
Nakon provedenog žurnog postupka, povodom obrane okrivljenika iznesene u prigovoru protiv obaveznog prekršajnog naloga, te analizom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode ostvario sva bitna obilježja djela prekršaja koji mu je stavljen na teret, na način opisan u izreci ove presude.
Stoga je sudac nakon provedenog žurnog postupka donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude i okrivljenika proglasio krivim te ga kaznio novčanom kaznom u visini za koju smatra da je primjerena i opravdana, te da odgovara stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljenika.
Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.
Sudac nalazi da ima mjesta primjeni čl.37. Prekršajnog zakona budući smatra da na strani okrivljenika postoje posebno izražene olakotne okolnosti kao što su priznanje počinjenja prekršaja, dosadašnja neosuđivanost, izraženo žaljenje zbog počinjenog te okolnost da počinjenim prekršajem nisu nastupile štetne posljedice, dok naročito otegotnih okolnosti sudac nije našao na strani okrivljenika.
Stoga je sudac za počinjeni prekršaj, umjesto kazne u propisanom iznosu, okrivljeniku izrekao kaznu ispod propisanog posebnog minimuma kazne, jer smatra da se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od najmanje propisane.
Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozorava se okrivljenik kao odgovorna osoba da ako u roku koji je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
Prema okrivljeniku se, zbog počinjenog prekršaja opisanog u izreci presude, ne primjenjuje zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, jer je sudac tijekom prekršajnog postupka stekao uvjerenje da će se već samim izricanjem novčane kazne u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika da ne čini slične prekršaje, te da će se i bez primjene ove zaštitne mjere u cijelosti postići svrha kažnjavanja.
Primjena i trajanje navedene zaštitne mjere odredbom čl.58.st.1. Prekršajnog zakona propisani su fakultativno, a sudac je zaključio da će se izricanjem samo novčane kazne bez primjene iste mjere, otkloniti uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, te da ne postoji opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti slične prekršaje.
Prilikom donošenja ove odluke sudac je na strani okrivljenika cijenio sve već navedene olakotne okolnosti.
Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu, razmjerno duljini trajanja i složenosti postupka.
Velika Gorica, 9. siječnja 2026.
Zapisničarka
Sudac
Ivana Hoti,v.r
Damir Tepeš,v.r
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona nije dopuštena žalba.
