REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-372/2024

U I M E  R E P U B L I K E H R V A T SK E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu ovog suda Maji Jurovicki, u pravnoj stvari tužitelja TRGO-TERM PRIJEVOZI d.o.o., OIB 29571564403, Fancevljev prilaz 7, Zagreb, zastupan po punomoćniku Matija Smiljanić, odvjetnik u Zagrebu, Draškovićeva 44, protiv tuženika V.S.T. d.o.o., OIB 27297557092, Svetonedeljska cesta 89, Žitarka (Sveta Nedelja), radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, s danom objave 9. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Damira Andrašić iz Zagreba, Prilaz Ivana Visina 5, posl.br. Ovrv-850/2023 od 19. listopada 2023. u kojem je tuženiku naloženo tužitelju platiti iznos od 2.275,00 € sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. travnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena te nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 224,00 € do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnih troškova u iznosu od 850,00 € kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja (ovrhovoditelja) Javni bilježnik Damir Andrašić iz Zagreba, Prilaz Ivana Visina 5 donio je rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-850/2023 od 19. listopada 2023. na temelju vjerodostojne isprave radi naplate novčane tražbine u iznosu od 2.275,00 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka..

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik (ovršenik) je pravodobno izjavio prigovor, a Općinski građanski sud u Novom Zagrebu – Stalna služba u Samoboru je rješenjem poslovni broj Povrv-709/2023 od 6. veljače 2024. rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom su dijelu ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga i oglasio stvarno nenadležnim i nakon pravomoćnosti predmet ustupio Trgovačkom sudu u Zagrebu kao stvarno nadležnom.

3. U prigovoru na rješenje o ovrsi ovršenik-tuženik navodi kako pobija navedeno rješenje o ovrsi u cijelosti. Ističe kako nikada nije zaprimio prethodno obračunatu kamatu koju ovrhovoditelj navodi u svom prijedlogu u iznosu od 50,00 €, dodaje kako ovrhovoditelju ništa nije dužan jer je račun koji ovrhovoditelj navodi u cijelosti i na vrijeme podmiren, jednostranom kompenzacijom što proizlazi i iz knjigovodstvene kartice ovršenika. Ovrhovoditelj je zatražio trošak daljnjih dostava te ostatak naknade koji trošak nije nastao. U slučaju da bi sud priznao ovrhovoditelju tužbeni zahtjev, ovaj prigovor se ima smatrati protutužbenim zahtjevom na iznos od 2.275,00 € uvećanim za zakonom propisane zatezne kamate od dana dospijeća računa 435-01-91.

4. Tužitelj se podneskom od 22. travnja 2024. očitovao na prigovor tuženika, ističući kako nikakva kompenzacija među strankama nije dogovorena niti je tuženik ikada istu ponudio tužitelju. Dodaje kako usluga po CMR 0034753 nikada nije izvršena. Smatra kako činjenica da tuženik želi prebiti svoje paušalno potraživanje s tužiteljem se ima smatrati priznanjem tuženika o nespornoj tražbini tužitelja koja je proizašla iz računu broj 818/2023 od 04. kolovoza 2023.

Tužitelj pojašnjava kako je tuženik od tužitelja naručio prijevoz robe iz Švedske – Orebro u Hrvatsku – Knin, a koja je roba preuzeta 06. travnja 2023. te istovarena 13. lipnja 2023.Navodi kako iz CMR 4162077 proizlazi kako je navedena usluga prijevoza koštala 5.875,00 € ( 4.700,00 EUR + PDV) te je tuženik uplatio iznos od 3.443,75 € 30. lipnja 2023. te je preostalo još za platiti utuženi iznos od 2.275,00 € pa predlaže usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

5. Sud je u dokaznom postupku temeljem čl. čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08; 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 u daljnjem tekstu: ZPP) izvršio uvid u pregled otvorenih računa (list 7 i 22 spisa), u karticu poslovnog partnera (list 36, 45 spisa), u račun br. 435-01-91 (list 37, 46, 111 spisa), u CRM (list 38, 47 spisa), u nalog za utovar (list 39,48,85 spisa), u narudžbu transporta (list 42,51,86 spisa), u izvadak o stanju i prometu po računu (list 76 spisa), u zbirni nalog (list 77 spisa), u račun br. 818/PP1/01 (list 78 spisa), u CRM (list 79,112 spisa),u e-mail korespondenciju (list 87, 94 do 110 spisa), u preslike fotografija (list 91 do 93 spisa), saslušao svjedoke IV, UV, NV, zakonske zastupnike tuženika GV i HV.

6. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 2.275,00 €.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj za tuženika trebao obavio prijevoz kontejnera iz tvrtke Jedinstvo u Njemačku, a nije sporno niti da prijevoz nije obavljen.

9. Među strankama je sporno da li je tuženik dužan naknaditi tužitelju troškove koje je imao je prilikom organizacije prijevoza bez obzira na to što prijevoz nije obavljen, odnosno da li je dužan naknaditi trošak radi otkazanog prijevoza.

10. Tuženik je na ročištu 13. siječnja 2025. odustao od protutužbe koju je podnio zajedno s prigovorom.

11. Uvidom u račun br. 435-01-91 utvrđeno je da je tuženik tužitelju ispostavio račun za troškove zbog otkazivanja prijevoza na relaciji Krapina-Koln u iznosu od 2.275,00 €.

12. Uvidom u CMR 34753 utvrđeno je da je Jedinstvo Krapina naveden kao pošiljatelj, a V.S.T. d.o.o., tuženik, kao prijevoznik.

13. Uvidom u nalog za utovar 848/2023 od 23. svibnja 2023. utvrđeno je da je bilo potrebno prevesti kontejner dimenzija 7,5 x 3,7 ukupne težine 10 tona iz tvrtke Jedinstvo d.o.o. Krapine u Koln, Njemačka te da je kao platitelj prijevoza naveden Trgo-term prijevozi d.o.o., tužitelj.

14. Uvidom u e-mail korespondenciju među strankama utvrđeno je da je tužitelj dostavio tuženiku narudžbu transporta broj 1175/108979/2023 po referentnoj narudžbi 848/2023 u kojoj je navedeno da se radi o prijevozu kontejnera dimenzija 7,5 x 3,7 ukupne težine 10 tona, a navedeno je i da se otkazivanje naloga plaća 70% ugovorene cijene, a ugovorena cijena je bila 2.500,00 €, dakle već u narudžbi transporta i nalogu za prijevoz je bilo netočno navedeno da se radi o dimenzija 7,5 x 3,7 ukupne težine 10 tona.

15. Uvidom u izvadak o stanju i prometu po računu tužitelja utvrđeno je da tuženik tužitelju 30. lipnja 2023. platio uslugu prijevoza stroja iz Švedske – Orebro u Hrvatsku

– Knin, prema CMR 4162077, a utvrđeno je i kako je navedena usluga prijevoza koštala 5.875,00 € ( 4.700,00 EUR + PDV) te je tuženik uplatio iznos od 3.443,75 € 30. lipnja 2023. te je preostalo još za platiti utuženi iznos od 2.275,00 €, ali predmet ovog postupka nije ranije obavljeni prijevoz iz Švedske u Hrvatsku, nego je predmet spora otkazani prijevoz iz Krapine u Koln.

16. Uvidom u preslike fotografija utvrđeno je da je kontejner stvarno bio viši od dimenzija navedenih u narudžbi transporta broj 1175/108979/2023 po referentnoj narudžbi 848/2023 u kojoj je navedeno da se radi o prijevozu kontejnera dimenzija 7,5 x 3,7 ukupne težine 10 tona kao i u nalogu za utovar, odnosno kontejner je bio visok 3,93 m.

17. Uvidom u e-mail korespondenciju među strankama utvrđeno je da je tuženik odmah nakon ukrcaja tereta, a nakon što je vozač tuženika izmjerio i fotografirao kontejner izvijestio tužitelja da je kontejner viši od dogovorenog te da se kontejner tih dimenzija ne smije prevoziti do Njemačke bez posebne dozvole koju tužitelj nije imao i obavijestio tužitelj da će mu zaračunati trošak nastao radi otkaza naloga od 70% cijene prijevoza, odnosno 1.820,00 €. Iz iste e-email korespondencije je utvrđeno da tužitelj na to nije pristao navodeći da je tuženik na utovar došao sa zakašnjenjem i da će pokušati pribaviti dozvolu za prijevoz u Njemačku do ujutro. Stranke su razmijenile nekoliko e-mailova pokušavajući dogovoriti čekanje potrebne dozvole za prijevoz do Njemačke ili plaćanje otkaza naloga za prijevoz, ali bezuspješno.

18. Tužitelj nije točno specificirao za koje troškove je izdao račun br. 818/2023 već je na računu samo navedeno da za prijevoz zaračunava vozarinu na relaciji Orebro- Knin u iznosu od 5.875,00 €.

19. Radi razjašnjenja spornih činjenica zašto je došlo do otkazivanja prijevoza sud je saslušao svjedoke i zakonske zastupnike tuženika jer je tužitelj odustao od saslušanja zakonskog zastupnika tužitelja, iako među strankama i nije sporno da prijevoz nije izvršen.

20. Iz iskaza svjedoka IV utvrđeno je da je upravo on zaprimio nalog tužitelja za prijevoz kontejnera iz tvrtke Jedinstvo u Krapini u Njemačku i da je na nalogu bilo navedeno kako je kontejner visine 3 metra i 70 cm tako da je tuženik na utovar poslao vozilo koje može utovariti robu te visine. Pojašnjava kako za robu koja je viša od 4 metra treba posebna dozvola za međunarodni prijevoz, dakle kompletna kompozicija kamion, prikolica i roba ne smiju prelaziti 4 metra. Kada je vozač došao na utovar, kontejner je utovaren, ali prije nego je vozač trebao krenuti izmjerio je kontejner i utvrdio da je visina 3 metra i 93 cm što bi zajedno s kamionom i prikolicom bilo više od 4 metra pa tuženik nije mogao krenuti na put bez posebne dozvole. Ističe kako je problem bio što tužitelj nije mogao garantirati da će dozvola biti izdana dok kamion stigne na Njemačku granicu, a tužitelj nije garantirao da će platiti troškove čekanja kamiona, jer jedan dan čekanja kamiona košta 800,00 €. Ističe kako je vozač cijeli dan čekao na utovaru u Krapini, a kako tužitelj do navečer nije dostavio odgovor da li će platiti dane čekanja, kontejner je istovaren i ostavljen na utovarnom mjestu u tvrtki Jedinstvo u Krapini. Pojašnjava kako se otkaz prijevoza naplaćuje 70% od dogovorenog prijevoza, tako da je tuženik tužitelju ispostavio račun za otkaz ugovora o prijevoz.

21. Iz saslušanje svjedoka EV utvrđeno je da je on zaposlenik tužitelja koji je dogovarao s djelatnikom tuženika prijevoz kontejnera iz tvrtke Jedinstvo Krapina za Njemačku i da je na nalogu kojim je tražio prijevoz, naveo da je kontejner visok 3,70 metara, ali kada je tuženik došao na utovar, kontejner je bio visine 3,90 metara. Napominje da je tuženik na utovar došao s kašnjenjem.

Tuženik je javio da je kontejner viši od onog koji je bio naveden u nalogu, pa su u tvrtki Jedinstvo pokušali naći kontejner od 3,70 metara, ali se nije znalo koliko bi im za to trebalo vremena, a tuženik to nije htio čekati. Napominje da u ugovoru o prijevozu nije bilo definirano da li se i koliko plaća vrijeme čekanja. Tuženik je isti dan istovario taj pogrešni kontejner i otišao, a tužitelj nije platio ništa tuženiku jer prijevoz nije obavljen. Pojašnjava da su se dimenzije kontejnera mogle iščitati iz tužiteljevog naloga na kojem je pisalo da se radi o kontejneru dužine 7,5 m, visine 3,70 m, a širine između 2,5 i 3 m, dakle kontejner nije izlazio iz uobičajenih gabarita.

22. Iz saslušanja svjedoka NV utvrđeno je da je njegova tvrtka Mega KR logistika d.o.o. Krapina preuzela kontejner od tvrtke Jedinstvo d.o.o. Krapina koji je trebalo prevesti, pa je Mega KR logistika d.o.o. Krapina dala nalog tvrtki Trgo-term prijevozi d.o.o. za prijevoz. Navodi kako su u nalogu bili svi potrebni podaci koji su se odnosili na dimenzije kontejnera. Smatra da tužitelj nije mogao ispoštovati nalog pa je taj nalog za utovar i prijevoz proslijedio tuženiku, a kada je kamion tuženika došao na utovar kontejner se nije mogao utovariti jer je bio preveliki i kamion tuženika je otišao s utovara bez da je utovario kontejner.

23. Iz saslušanje zakonskog zastupnika tuženika AV utvrđeno je da je tuženik dobio nalog za utovar broj 848/23 od tužitelja za prijevoz kontejnera koji je trebao biti dimenzija 7,50 m dužine i 3,70 m visine, težine 10 tona. Priznaje da je njegov vozač kasnio 3, 4 sata na utovar ali kada je došao u tvrtku Jedinstvo d.o.o. i utovario kontejner, izmjerio ga je, jer to uvijek tako radi i utvrdio da je kontejner visine 3,93 m, što zajedno s visinom kamiona iznosi 4,23 m, a države EU toleriraju do 4,05 m visine, a iznad toga se može voziti samo sa specijalnom dozvolom. Njegov djelatnik, LV je izvijestio tužitelja da je kontejner previsok i da ukoliko i dalje želi prijevoz tog kontejnera do Njemačke mora ishoditi specijalnu dozvolu, ali nakon par sati tužitelj je naložio istovar kontejnera jer nije htio platiti dan čekanja kojeg tuženik naplaćuje, a što je vidljivo i iz potvrde narudžbe koja je dostavljena tužitelju. Djelatnik Jedinstva d.o.o. je kontejner istovario, vozač je otišao i prijevoz nije obavljen. Pojašnjava kako račun nije ispostavljen radi o čekanje 2, 3 sata nego radi otkaza ugovora.

24. Iz saslušanja zakonskog zastupnika tuženika HV utvrđeno je da ona radi na pravnim poslovima i da je vidjela da je tužitelj dostavio nalog za prijevoz kontejnera iz tvrtke Jedinstvo d.o.o. u Njemačku, nakon čega je tuženik dostavio potvrdu narudžbe tužitelju u kojoj su navedene sve cijene, pa tako i cijena čekanja i cijena otkaza naloga. Pojašnjava kako tužitelj nije htio platiti cijenu čekanja dok ne pribavi specijalnu dozvolu za prijevoz kontejnera kroz nekoliko država do Njemačke, pa je otkazao nalog za utovar i prijevoz i djelatnici tvrtke Jedinstvo d.o.o. su kontejner istovarili s kamina nakon čega je vozač tuženika otišao.

Navodi da su stranke surađivale i prije ovog posla tako da je tužitelj tuženiku ispostavio račun za neki drugi posao kojeg je obavio za tuženika, a radilo se o cca 4.900,00 € bez PDV-a, a tuženik je tužitelju ispostavio račun za otkaz naloga o utovaru na 70% od dogovorene cijene, kompenzirao ta dva računa i razliku platio tužitelju.

25. Sud je poklonio vjeru svim saslušanim svjedocima jer su iskazivali suglasno, logično i uvjerljivo, a njihovi iskazi su potkrijepljeni i e-mailovima u spisu. Svi saslušani svjedoci su uvjerljivo iskazivali o načinu dogovaranja prijevoza i suglasno su izjavili da su na nalogu bile navedene dimenzije 7,50 m dužine, 3,70 m visine i težine 10 tona, a svi su se složili i da za prijevoz tereta iznad 4 metra treba posebna dozvola za prijevoz do Njemačke koju tužitelj nije ishodio.

26. Zakonski zastupnici tuženika AV i HV su u svojim iskazima naveli da je tužitelj u nalogu za utovar i prijevoz dali pogrešne podatke o dimenziji kontejnera radi čega prijevoz bez posebne dozvole koju je trebao ishoditi tužitelj nije bilo moguće izvršiti.

27. Materijalno pravo, koje se u konkretnom slučaju primjenjuje je Konvencija o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom CMR („Službeni list FNRJ - Međunarodni ugovori“ broj: 11/58; dalje: Konvencija) koja se u Republici Hrvatskoj primjenjuje u skladu s točkom III. Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 31/91, 53/91 i 1/92) i na temelju odredbe čl. 29. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora („Narodne novine“ broj: 28/96), nezavisno od toga što su ugovor o prijevozu sklopili tužitelj i tuženik kao domaće pravne osobe. Ovo stoga jer je odredbom čl. 1. st. 1. Konvencije propisana njezina primjena na svaki ugovor za prijevoz robe uz naknadu, cestom, na vozilima, kada se mjesto utovara i mjesto odredišta, kako je to određeno ugovorom, nalaze u dvjema različitim državama, od kojih je bar jedna ugovorna država, bez obzira na mjesto sjedišta i nacionalnost stranaka.

28. U postupku nije bilo sporno da su stranke sklopile ugovor o prijevozu tuženikovim prihvaćanjem tužiteljeva naloga za utovar te da navedeni prijevoz nije izvršen.

29. Tuženik je kao razlog za neizvršenje prijevoza, isticao činjenicu da je tužitelj naveo pogrešne dimenzije kontejnera radi čega, bez posebne dozvole koju je tužitelj trebao ishoditi, nije mogao izvršiti prijevoz u Njemačku pa je sud radi utvrđenja sporne činjenica koja je bila dimenzija tereta i da li je na nalogu za utovar i prijevoz bila navedena pogrešna dimenzija, saslušao svjedoke i zakonske zastupnike tuženika iz čijih iskaza je sud utvrdio kako je upravo tužitelj otkazao dogovoreni prijevoz, a čl. 7. st. 1. Konvencije propisana je odgovornost pošiljatelja za sve prijevoznikove troškove, gubitak i štetu nastalu uslijed netočnih i neodgovarajućih podataka o načinu pakiranja i broju paketa. Sud smatra da je tuženik dokazao da mu je tužitelj dao netočne podatke o kontejneru koji treba prevesti radi čega tuženik nije mogao izvršiti prijevoz kontejnera u Njemačku.

30. Odredbom čl. 7. st. 1. Konvencije propisana je odgovornost pošiljatelja za sve prijevoznikove troškove, gubitak i štetu nastalu uslijed netočnih i neodgovarajućih podataka, a sud je utvrdio kao nesporno da je pošiljatelj, tužitelj dao netočne i neodgovarajuće podatke o kontejneru slijedom čega, bi bio dužan tuženiku naknaditi troškove koje je tuženik imao radi otkaza naloga, odnosno 70% dogovorene cijene prijevoza, tako da je njegov zahtjev za isplatom utuženog iznosa neosnovan jer je sam odgovoran za to što prijevoz nije izvršen jer je dao netočne podatke tuženiku.

31. Dakle, temeljem čl. 7. st. 1. Konvencije te na temelju odredbe članka 451. st. 3. ZPP-a sud je ukinuo platni nalog iz rješenja o ovrsi u iznosu od 2.275,00 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 21. travnja 2023 do isplate, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 224,00 € slijedom odlučio kao u točki I izreke presude.

32. Odluka o parničnom trošku suda iz toč. II temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23 dalje u tekstu: OT) te na Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 53/19 dalje ZSP).

33. Tužitelj nije uspio u sporu slijedom čega je njegov zahtjev za naknadom parničnih troškova u iznosu od 850,00 € odbijen kao neosnovan i odlučeno kao u toč. II izreke presude.

U Zagrebu, 9. siječnja 2026.

SUDAC:

Maja Jurovicki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda, u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. U postupku u sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ovog Zakona.

DNA

- tužitelju po punomoćniku uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu

- tuženiku

- kal 30 dana