Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Malom Lošinju
Riva Lošinjskih kapetana 14
51550 Mali Lošinj
Poslovni broj: P-1950/2019-36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, (OIB:54566384631) Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu toga suda Gordani Holer kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja GC. G, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], 223 [adresa] D, TomsRiver, N.J.08757 Susak, Susak 226, zastupanog po punomoćniku Mariji Erdec, odvjetnici iz Malog Lošinja, protiv tuženika 1. DC, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa]; New Jersey, 418 Jersey Avenue, Fairview, zastupana po punomoćniku Adeli Budinić Kušeta, odvjetnici iz Malog Lošinja, 2. IC rođena DC, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa],17 Pavilion street, Toms Rive, New Jersey 08757-3755, zastupane ČC, odvjetniku iz [adresa], i 3. Giro Marie r. Morin, USA, 767 Clark Avenue, Ridgefield New Jersey 07657, po punomoćniku Adeli budinić Kušeta, odvjetnici iz Malog Lošinja, radi ništetnosti ugovora, nakon glavne rasprave održane 2. prosinca 2025., 9. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Tužbeni zahtjevi tužitelja koji glase:
"1. Utvrđuje se da darovni ugovor sklopljen između NC kao darovatelja i MC kao obdarenika ovjeren po javnom bilježniku Antunu T. Beriću iz SAD, dana 9. siječnja 2008. ovjeren pečatom apostille brojem A632075, 2017. kojim darovateljica NC daruje svom sinu MC svoj suvlasnički dio od 18/50 dijela č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ništetan.
2. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjel Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju da nakon pravomoćnosti ove presude izvrši uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakovo je bilo prije provedbe uknjižbe suvlasništva po ugovoru o darovanju između NC kao darovatelja i MC kao obdarenika ovjeren po javnom bilježniku Antunu T. Beriću uz SAD, dana 9. siječnja 2008. ovjeren pečatom apostille brojem A6325075 2017. na način da se suvlasnički udio od 6/50 dijela č. zgr. [katastarska čestica] zgrada površine 54 m2 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ponovo upiše kao suvlasništvo Morin Antice ud. G, [adresa].
3. Prvotuženica je dužna tužitelju nadoknaditi troškove parničnog postupka uvećane za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate sa zakonskim zateznim kamatama i visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena, sve to u roku od 15 dana", odbijaju se.
II. Nalaže se tužitelju da 1. i 3. tuženoj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 eur, u roku od 15 (petnaest) dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 12. lipnja 2019. protiv tuženica podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti Darovnog ugovora sklopljenog između NC kao darovatelja i MC kao daroprimatelja dana 9. siječnja 2008., koji ugovor da je ovjeren po javnom bilježniku G iz [adresa], te ovjeren i pečatom apostille broj A632075 2017., te radi uspostave zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini č. zgr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kako je bilo prije provedbe naprijed navedenog darovnog ugovora.
2. Tužitelj je u tužbi naveo da su stranke zakonski nasljednici iza pok. NC ud. I i to da su tužitelj, tužena IC i tužena FC njena djeca, a prvotužena VC da je zakonska nasljednica sina NC, pok. MC.
3. Navodi da je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na č. zgr. [katastarska čestica] tužitelj uknjižen sa 6/50 dijela, da je prvotužena uknjižena kao suvlasnica u 11/50 + 9/25 dijela po osnovu nasljedstva iza pok. supruga MC, koji da je iste suvlasničke udjele uknjižio temeljem ugovora o darovanju sklopljenog između njega i njegove majke NC dana 9. siječnja 2008., te i na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog između njega i tuženih IC i FC dana 30. lipnja 2014.
4. Tužitelj u tužbi tvrdi da je ugovor o darovanju od 9. siječnja 2008 ništetan jer da je suprotan moralu društva obzirom da NC nije željela svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine prenijeti na sina MC i obzirom da je njen potpis na darovnom ugovoru ishođen prijevarno.
5. Da NC nije svojom voljom potpisala navedeni ugovor niti znala što potpisuje, tužitelj obrazlaže činjenicom da je javni bilježnik Antun T. Berić 3. svibnja 2007. bio ovjerio i ugovor o darovanju sudionici kojeg su bili tužitelj AC, NC, FC i PC, iako isti ugovor nije bio potpisan od strane tužitelja GC niti od strane NC.
6. Nadalje tvrdi da postojanje mana volje na strani Morin Antice proizlazi iz činjenice da je nakon niti godinu dana, isti bilježnik ovjerio darovni ugovor sklopljen 9. siječnja 2008. između LC kao darovatelja i ZC kao daroprimatelja, pa ukazuje na činjenicu da je sastavljač oba navedena darovna ugovora bio isti.
7. Navodi i da iz kupoprodajnog ugovora kojeg su 30. lipnja 2014. sklopile IC i FC sa sada pok. MC i kojim ugovorom su mu prodale njihove suvlasničke udjele, proizlazi da nije postojala ni volje IC i FC navedena u darovnom ugovoru od 3. svibnja 2007.
8. Tužitelj ukazuje da su ugovori od 3. svibnja 2007., 9. siječnja 2008. i 30. lipnja 2014. ovjereni pečatom apostille tek 12. prosinca 2017., a predani na provedbu u zemljišne knjige tek 23. ožujka 2018. nakon smrti NC, te da je tužitelj za to doznao u jesen 2018.
9. Da NC u vrijeme sklapanja darovnog ugovora od 9. siječnja 2008. nije znala što potpisuje, da je tu činjenicu iskoristio njen sin MC, tužitelj obrazlaže i činjenicom da je NC u vrijeme sklapanja darovnog ugovora bila stara 86 godina.
10. Tužitelj je u tužbi postavio tužbene zahtjeve na način kako je to navedeno u izreci ove presude.
11. Prvotužena DC osporila je u cijelosti navode tužbe i tužbene zahtjeve tužitelja, navela da je majka njenog sada pok. supruga MC, pok. NC svojom voljom i pri punoj svijesti sklopila sporni darovni ugovor, isti potpisala, a što da je službenom ovjerom potvrdio javni bilježnik Antun T. Berić iz SAD.
12. Navodi da niti jedna od ugovornih strana spornog darovnog ugovora nije nikada zatražila raskid ugovora, da su za postojanje istoga znale 2. i 3. tužena s kojima je pravni prednik prvotužene MC sklopio kupoprodajni ugovor.
13. Kao motiv tužitelja za pokretanje ovog postupka, prvotužena navodi da je činjenica što je ona većinski vlasnik prijeporne nekretnine, da joj tužitelj otežava pristup kući, a radi čega da je 2018. pokrenula postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice koji se kod ovog suda vodi pod poslovnim brojem R1-403/2018.
14. Drugotužena IC je u odgovoru na tužbu priznala navode tužbe i tužbene zahtjeve, te iskazala da je kod ovog suda pokrenula postupak radi utvrđenja ništetnosti ili pobojnosti ugovora o kupoprodaji kojeg je sklopila sa pok. MC, a koji postupak da se kod ovog suda vodi pod poslovnim brojem P- 2016/2018.
15. U odgovoru na tužbu drugotužena navodi da MC nikada nije prodala svoj suvlasnički dio prijeporne nekretnine niti od njega primila kupoprodajnu cijenu, da volja NC nije bila da vlasništvo kuće prenese na MC, da je uvijek govorila kako će kuća pripasti svima, a da je pok. ŽC iskoristio godine života NC, na prijevaran način ju odveo do javnog bilježnika sa kojim da je MC bio u dobrim odnosima, te da NC nije znala što potpisuje.
16. Drugotužena tvrdi da je na identičan način pok. RC postupio i s njom prilikom potpisivanja ugovora o kupoprodaji od 30. lipnja 2014.
17. Trećetužena FC je osporila navode tužbe i tužbene zahtjeve tužitelja, navela da je njena majka svojom voljom i pri punoj svijesti sklopila 9. siječnja 2008. sporni darovni ugovor, da nijedna od ugovornih strana nije tražila raskid ugovora, da su za postojanje tog ugovora znale i ona i drugotužena IC, te da je s njima pravni prednik prvotužene sklopio i kupoprodajni ugovor.
18. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, sud je proveo dokaze uvidom u tužbu (list 1 do 3), Kupoprodajnu ugovor sklopljen između IC i FC kao prodavatelja i MC kao kupca **.**.2014. (list 5 do 7) Darovni ugovor sklopljen između NC kao darovateljice i MC kao daroprimatelja 9. siječnja 2008, (list 8 do 9), rješenje o nasljeđivanju iza pok. BC poslovni broj O3548/17-4 UPP/OS-141/17 od 25. listopada 2017. (list 10), Darovni ugovor sklopljen između GCL, PC i FC kao darovatelja i NC kao Daroprimatelja 3. svibnja 2017. (list 11 do 12), odgovor na tužbu 1.tužene (list 24 do 25), obavijest Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za inspekcijske poslove, Područna jedinica u Rijeci, Odjel Primorsko – goranske županije Klasa: UP/I-362-02/18-02/1283, Ur.br.:531-07- 1-3-2-18-05/VŽ od 11.prosinca 2018. (list 27), izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 28), dopis punomoćnika 1.tužene upućen tužitelju 15. rujna 2017. (list 29), odgovor na tužbu 2.tužene (list 30 do 31), odgovor na tužbu 3.tužene (list 47 do 48), Darovni ugovor sklopljen između TC, FC, kao darovatelja i NC kao daroprimateljice 22. lipnja 2007. (list 53 do 55), saslušao tužitelja (list 60 do 64), saslušao 1.tuženu KC (list 64 do 67), Ugovor o priključenju na komunalnu infrastrukturu za vodovodni i kanalizacijski priključak zaključen između Vodoopskrba i odvodnja Cres Lošinj d.o.o. i Morin GC **.**.2017. (list 68), račun za kanalizacijski priključak (list 69), račun za vodovodni priključak (list 70), podnesak 2.tužene od 19. listopada 2023. (list 75 ), potvrda izdana od Osnovne škole Maria Martinolića (list 76), saslušao 3. tuženu FC (list 88 do 90), troškovnik tužitelja (list 98), troškovnik 1. i 3. tužene (list 99), izvršio uvid u ovosudni spis P-2016/2018.
19. Sukladno odredbi čl.8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP, "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01/ 113/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 ,155/23) koje je činjenice uzeo kao dokazane, sud je odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
20. Uvidom u darovni ugovor za kojeg tužitelj tvrdi da je ništetan (list 8 do 9), sud je utvrdio da je isti darovni ugovor sklopljen između NC kao darovateljice i MC kao daroprimatelja, da je istim ugovorom NC u cijelosti darovala svoj suvlasnički dio od 18/50 nekretnine upisane kao č. zgr. [katastarska čestica], u naravi zgrada 54 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je istim ugovorom NC dopustila MC uknjižbu vlasništva temeljem darovanog dijela u zemljišnu knjigu, posjed predmetne nekretnine, da je plaćanje poreza na promet nekretnine ugovorom preuzeo MC kao i sve troškove sklapanja ugovora.
21. Utvrđeno je da je potpise na predmetnom darovnom ugovoru ovjerio javni bilježnik Antun T. Berić istog dana kada je ugovor i sklopljen.
22. Iz ovjere javnog bilježnika sud utvrđuje da je javni bilježnik prilikom ovjere potpisa ugovornih strana izvršio uvid u dokumente, a radi identificiranja ugovornih strana.
23. Iz ovjere sud utvrđuje da je uvidom u te dokumente javni bilježnik utvrdio da darovateljica u Americi ima ime LC, a u [adresa] ĆC, te utvrđuje da se radi o jednoj istoj osobi.
24. Iz čl.IX. darovnog ugovora sud utvrđuje da su ugovorne strane ugovor pročitale, razumjele u potpunosti, da su to potvrdile svojim potpisom, kao i što su potpisom potvrdile da ugovor u cijelosti odgovara njihovoj volji.
25. Istiniti su navodi tužitelja iz tužbe da je isti javni bilježnik 3. svibnja 2007. ovjerio i potpise CC i FC na darovnom ugovoru koji mu je očito prezentiran i kojim ugovorom su tužitelj AC, PC kćerka G i FC kćerka G kao darovatelji trebali svoje suvlasničke udjele na nekretnini č. zgr. [katastarska čestica] darovati njihovoj majci NC pok. G.
26. Istiniti su i navodi tužitelja da on i NC nisu potpisali taj ugovor.
27. Sljedeći navedeno, sud utvrđuje da do sklapanja Darovnog ugovora od 3. svibnja 2007. (list 11 do 12) između GC kao darovatelja i NC kao daroprimateljice nije niti došlo.
28. Međutim, spisu na listu 53 do 55 prileži Darovni ugovor sklopljen 22. lipnja 2007. između darovateljica PC kćerke G i FC r. AC kćerke G (u ovom postupku 2. i 3. tužena) te daroprimateljice NC udane za pok. G.
29. Uvidom u taj darovni ugovor sud je utvrdio da su 2. i 3. tužena njihovoj majci sada pok. NC darovale svoje suvlasničke dijelove od 18/50 iste nekretnine, te da su potpisi na tom ugovoru također ovjereni od javnog bilježnik Antuna T. Berića koji je u ovjeri i konstatirao da su ugovorne strane zatražile i potpisale sabrano i slobodno izraženom voljom i bez ičije prisile navedeni darovni ugovor.
30. Cijeneći činjenicu da je 2.tužena IC **.**.2007. darovala njenoj majci LC svoj suvlasnički dio nekretnine, u kontekstu s činjenicom da je NC **.**.2008. njen suvlasnički dio darovala sinu MC koji je pravni prednik prvotužene, sud ne cijeni istinitim navode 2.tužene o nedostatku volje na strani NC niti o njenim navodima da NC nije znala što potpisuje 9. siječnja 2008.
31. Naime, osim što sud iz provedenih dokaza nije utvrdio postojanje nikakovih dokaza koji bi ukazivali na loše psihičko stanje pok. NC u vrijeme sklapanja darovnog ugovora od 9. siječnja 2008., u nedostatku drugih dokaza, nije logično niti životno da bi, sada pok. NC, **.**.2007. svojom voljom i bez prisile i sabrano potpisala darovni ugovor kojim prima darovanje od 2.tužene i 3.tužene, a da bi samo šest mjeseci nakon toga, prilikom sklapanja darovnog ugovora od 9. siječnja 2008., njeno psihičko stanje bilo narušeno do te mjere da nije znala što potpisuje, odnosno da je njen potpis na ugovoru od 9. siječnja 2008. ishođen na prijevaran način od strane pok. ZC.
32. Niti o zdravstvenom stanju pok. NC, a niti o postojanju prijevare na strani pok. ZC prilikom sklapanja spornog darovnog ugovora od 9. siječnja 2008., spisu ne prileže dokazi.
33. Sama činjenica što je pok. NC u vrijeme sklapanja tog ugovora bila u visokoj životnoj dobi, nije dokaz da nije mogla upravljati svojim postupcima, da nije mogla razumjeti što potpisuje i da se na njenu volju moglo utjecati.
34. Iz iskaza saslušanih parničnih stranaka (tužitelj, 1. i 3. tužena), a u nedostatku medicinske dokumentacije, odluka kojom bi bila utvrđena poslovna nesposobnost pok. LC ili odluke kojom bi bilo utvrđeno prijevarno postupanja pok. ZC u odnosu na LC prilikom sklapanja spornog darovnog ugovora, sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi da su na strani NC u vrijeme sklapanja spornog darovnog ugovora postojale mane volje zbog kojih bi predmetni darovni ugovor bi ništetan.
35. Naime, 1. i 3.tužena osporavaju navode tužitelja i 2.tužene o postojanju mana volje na strani pok. NC prilikom sklapanja spornog darovnog ugovora, dok iz iskaza 1. i 3.tužene proizlazi da na strani LC u to vrijeme nije bilo nikakovih okolnosti koje bi dovodile u pitanje njenu mogućnost da samostalno odlučuje o svojim postupcima.
36. Osim toga iz činjenice da je 2.tužena potpisala i ovjerila njen potpis i na darovnim ugovorima od 3. svibnja 2007. i 22. lipnja 2007., sud utvrđuje istinitost iskaza 3.tužene FC kada navodi da su i ona i 2.tužena IC imale saznanje o namjeri njihove majke LC da prijeporna nekretnina bude vlasništvo sada pok. ZC.
37. To potvrđuje i činjenica da je 2.tužene IC svoj suvlasnički dio na prijepornoj nekretnini prodala **.**.2014. pok. ZC, a što je sud utvrdio uvidom u ovosudni spis P-2016/2018.
38. Predmet tog parničnog postupka kojeg je IC kao tužiteljica pokrenula protiv prvotužene DC kao tužene, bio je zahtjev IC da sud utvrdi ništetnim navedeni kupoprodajni ugovor.
39. Taj tužbeni zahtjev ovaj sud je odbio presudom P-2016/2018-26 od 2. kolovoza 2024., a istu presudu potvrdio je Županijski sud u Splitu presudom Gž- 3112/2024-3 od 19. veljače 2025.
40. Imajući u vidu postupanje 2.tužene IC, činjenicu da je sklopila darovne ugovora od 3. svibnja 2007. i 22. lipnja 2007., da je potom sklopila i kupoprodajni ugovor od 30. lipnja 2014., te da je poslije tražila proglašenje tog kupoprodajnog ugovora ništetnim, sud smatra da je IC nakon smrti brata ZC, te utvrdivši činjenicu da je njegov nasljednik prvotužena – njena šogorica, očito promijenila mišljenje i to iz razloga što nekretnina koja je predmet svih navedenih ugovora smrću MC postaje većinsko vlasništvo njegove supruge
– šogorice tužitelja, 2. i 3. tužene.
41. Po mišljenju ovog suda to je i razlog zbog kojeg je 2.tužene priznala tužbeni zahtjev u ovom parničnom postupku.
42. U ovom parničnom postupku tužitelj traži da sud utvrdi ništetnim Darovni ugovor od 9. Siječnja 2008. Sklopljen između NC kao darovatelja i pok. MC kao daroprimatelja.
43. Člankom 322. st.1. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO, "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 ), propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu, ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo.
44. Tužitelj nije dokazao da je sporni darovni ugovor protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.
45. Kako je sud već naprijed naveo, iz provedenih dokaza nije utvrđeno da bi pok. LC u vrijeme sklapanja spornog darovnog ugovora bila osoba koja nije mogla jasno izraziti svoju volju ili upravljati svojim postupcima i da nije znala što potpisuje.
46. Iz iskaza 3.tužene FC, a čiji iskaz u tom dijelu nije osporen drugim dokazima, sud je utvrdio da je njena majka – LC sve do njene smrti bila svjesna svega, mentalno zdrava, da ju nitko nije nagovorio da zaključi sporni darovni ugovor, da je njena volje bila da predmetna nekretnina bude vlasništvo sina ZC s kojim da je ona bila jako bliska, koju je ŽC posjećivao, vozio u RH i gdje god je trebalo.
47. Osim toga, da je predmetni darovni ugovor bio volja NC, proizlazi iz činjenice da taj ugovor ona nije raskinula niti zatražila da se raskine mada je nakon sklapanja ugovor živjela desetak godina.
48. Činjenica da su svi naprijed navedeni ugovori sklopljeni ili samo potpisi na istim ovjereni kod istog javnog bilježnika, ne dokazuje da je na strani LC prilikom sklapanja ugovora od 9. siječnja 2008., pa ni ostalih ugovora bilo mana volje ili da je ugovore potpisalo pod prijevarom.
49. Pod manama volje (čl.279. do čl.285 ZOO) podrazumijeva se postojanje nesklada između volje i očitovanja, a postojanje prijevare na koju ukazuje tužitelj, ne uzrokuje ništetnost darovnog ugovora, nego pobojnost.
50. To je propisano i odredbom čl.284. st.1. ZOO.
51. Tužitelj ne navodi, a niti dostavlja na tu okolnost dokaze zbog kojih razloga smatra da bi sporni darovni ugovor bio protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.
52. Naknadna apostille ovjera spornog darovnog ugovora, ne dovodi u pitanje valjanost istog ugovora nego samo potvrđuje istinitost da je darovni ugovor potpisan i ovjeren od ugovornih strana navedenih u tom ugovoru.
53. Iz provedenih dokaza nije utvrđeno niti da je javni bilježnik Antun T. Berić prilikom ovjere potpisa na spornom darovnom ugovoru ili eventualnim sastavljanjem istoga postupao prijevarno ili nesavjesno.
54. Iz provedenih dokaza sud nije utvrdio niti postojanje okolnosti iz čl. 330ZOO koji propisuje da je ugovor pobojan, (ne da je ništetan) kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana volje, te kad je to istim zakonom ili posebnim propisom određeno.
55. Osim toga, u smislu odredbe čl.335 ZOO, tužitelj tužbeni zahtjev nije postavio u roku u kojem se može zahtijevati poništaj pobojnog ugovora, odnosno nije ga postavio u prekluzivnom roku od 3 godine od dana sklapanja ugovora (čl.335. st.2. ZOO).
56. Članak 335. st.2. ZOO propisuje da pravo zahtijevati poništaj pobojnog ugovora prestaje u svakom slučaju istekom roka od 3 godine od dana sklapanja ugovora.
57. Kako je utvrđeno da je sporni darovni ugovor sklopljen 9. siječnja 2008., a tužitelj je tužbu podnio 12. lipnja 2019., to je tužba tužitelj podnesena po proteku naprijed navedenog roka.
58. Mada je tužitelj predložio da sud pribavi od javnog bilježnika Antuna T. Berića očitovanje na okolnost da li je i gdje je NC potpisala sporni ugovor o darovanju i temeljem čega je utvrdio njezin identitet, te na okolnost zbog kojih razloga je u pečatu na ugovoru od 3. svibnja 2007. naveo da se ovjerava i potpis UC i LC iako oni ugovor nisu potpisali, sud smatra da pribavljanje tih dokaza nije od važnosti za utvrđenje ništetnosti niti pobojnosti darovnog ugovora od 9. siječnja 2008.
59. Činjenica da su u ovjeri ugovora od 3. svibnja 2007. navedena imena UC i LC, pored izostanka njihovog potpisa na istom ugovoru ne znači da je taj ugovor i sklopljen.
60. Po mišljenju ovog suda, a cijeneći stil pisanja svih darovnih ugovora priležećih ovom spisu, iste ugovore je vjerojatno sačinio javni bilježnik Antun T. Berić, ali to ne znači da ih je sačinio samovoljno, bez da je od strane ugovornih strana bio upućen kakav ugovor iste zahtijevaju.
61. Sud nije u dužem periodu mogao stupiti u kontakt sa navedenim javnim bilježnikom, mada je to u više navrata pokušavao, a kako bi proveo od tužitelja predloženi dokaz.
62. Međutim, u nedostatku drugih dokaza iz kojih bi sud sa sigurnošću mogao utvrditi postojanje mana volje na strani pok. LC ili postojanje prijevarnih radnji na strani ZC, sud smatra da se ni očitovanjem javnog bilježnika,a niti njegovim saslušanjem, te činjenice ne bi mogle utvrditi.
63. Naime, kako je sud već naprijed naveo dokazni prijedlozi tužitelja odnose na se na ugovor od 3. svibnja 2007., a nije logično niti očekivati od javnog bilježnika koji je ovjerio potpise ugovornih stana na ugovoru od 9. siječnja 2008., da iskazom potvrdi postojanje prijevare navodno izvršene od strane pok. ZC u odnosu na pok. LC.
64. Kako sud nije utvrdio postojanje okolnosti zbog kojih bi sporni darovni ugovor ništetan, a niti pobojan, to je tužbeni zahtjev tužitelja naveden u toč.I.1. izreke ove presude utvrđen neosnovanim i kao takav odbijen.
65. Slijedom navedenog, neosnovan je i tužbeni zahtjev tužitelja navede pod toč.I.2. izreke ove presude.
66. Osim toga, 2.tužena IC i 3.tužena FC nisu niti stranke predmetnog darovnog ugovora, a niti su u zemljišnoj knjizi uknjižene kao suvlasnice prijeporne nekretnine (list 28), pa stoga nisu niti pasivno legitimirane u ovom postupku.
67. Odluku o naknadi troškova postupka, sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st.1., čl. 151. st.3. i čl. 155. st.1. ZPP, cijeneći da su 1. i 3. tužena koje su i podnijele zahtjev za naknadu troškova u cijelosti uspjele u postupku.
68. O visini troškova postupka odlučeno je u skladu s utvrđenom vrijednosti predmeta spora (6.636,14), zahtjevu 1. i 3. tužene za naknadu troškova postupka, radnjama punomoćnika 1. i 3. tužene provedenim u postupku, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa, "Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 107/15,126/22,138/23).
69. 1. i 3. tužena su troškovnikom od 2. prosinca 2025. zatražile naknadu troškova u ukupnom iznosu od 1.500,00 eura uvećan za zakonske zatezne kamate sukladno odredbi čl.29. ZOO.
70. Sud je zahtjev navedenih tuženica utvrdio osnovanim, te zatraženi trošak i dosudio.
71. U dosuđenom trošku sadržani su odgovori na tužbu 1. i 3. tužene u iznosima od po 200,00 eura (tbr.8.1. Tarife), trošak zastupanja istih na ročištima 31. kolovoza 2023., 14. srpnja 2025. 31. srpnja 2025. i 2. prosinca 2025. u iznosima od po 200,00 eura (tbr.9.1. Tarife), trošak PDV-a u iznosu od 300,00 eura (tbr.46. Tarife).
72. Na dosuđeni trošak navedenim tuženicama pripada i pravo na naplatu zakonske zatezne kamate sukladno odredbi čl. 151. st.3. ZPP i čl.29. ZOO.
Mali Lošinj, 9. siječanj 2026.
S u d a c
Gordana Holer
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.
DN:
1. Punomoćniku tužitelja – Marija Erdec, odvjetnica
2. Punomoćniku 1. i 3. tuženika – OC, odvjetnica
3. Punomoćnik 2. tužene – ČC, odvjetnik