REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U

ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6903/2024-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Snježani Lukša, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Borisu Anišiću, odvjetniku iz Zagreba, Ilica 191B, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473 iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po punomoćnicima BR, Sanji Porobija i Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnicima iz Zagreba, Galleria Importanne, Iblerov trg 10/VII, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika Danijela Sočanac i zamjenika punomoćnika tuženika Filipa Fuštin, odvjetnika, dana 9. siječnja 2026.g.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži da se utvrdi ništetnim odredba članka 1. st. 1. Ugovora o namjenskom kreditu br. 3204724588/05, kreditna partija 7102692927, zaključenog dana 04.05.2005. između tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473 i tužitelja ĆR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], solemniziranog dana 10.05.2005.g. kod javnog bilježnika Pere Džankića iz Zagreba pod br. OU168/05, u dijelu koji glasi: „…u kunskoj

protuvrijednosti

od 119.644,42

CHF

(slovima:stodevetnaesttisućašestočetrdesetčetiri i 42/100 CHF) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke.“

II. Utvrđuje se ništetnim odredba članka 1. st. 2. Ugovora o namjenskom kreditu br. 3204724588/05, kreditna partija 7102692927, zaključenog dana 04.05.2005. između Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473 i ĆR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], solemniziranog dana 10.05.2005.g. kod javnog bilježnika Pere Džankića iz Zagreba pod br. OU-168/05, u dijelu koji glasi: „…uz valutnu klauzulu...“

III. Utvrđuje se ništetnim odredba članka 2. st. 1. Ugovora o namjenskom kreditu br. 3204724588/05, kreditna partija 7102692927, zaključenog dana 04.05.2005. između tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473 i tužitelja ĆR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], solemniziranog dana 10.05.2005.g. kod javnog bilježnika Pere Džankića iz Zagreba pod br. OU168/05, u dijelovima koji glase: „…iznos od 119.644,42 CHF (slovima:stodevetnaesttisućašestočetrdesetčetiri i 42/100 CHF)…“ te „…sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato prema srednjem tečaju

Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“

IV. Utvrđuje se ništetnim odredba članka 7. Ugovora o namjenskom kreditu br. 3204724588/05, kreditna partija 7102692927, zaključenog dana 04.05.2005. između Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473 i ĆR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], solemniziranog dana 10.05.2005.g. kod javnog bilježnika Pere Džankića iz Zagreba pod br. OU-168/05, u dijelu koji glasi: „…u kunskoj protuvrijednosti 957,12 CHF (slovima: devetstopedesetsedam i 12/100 chf) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.“

V. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB 92963223473, da tužitelju ĆR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 17.297,41 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku na:

- iznos od 7,15 EUR od 15.09.2005. godine,

- iznos od 1,49 EUR od 15.10.2005. godine,

- iznos od 4,78 EUR od 15.11.2005. godine,

- iznos od 6,74 EUR od 15.12.2005. godine,

- iznos od 3,73 EUR od 15.01.2006. godine,

- iznos od 29,31 EUR od 15.01.2009. godine,

- iznos od 29,85 EUR od 15.02.2009. godine,

- iznos od 12,62 EUR od 15.03.2009. godine,

- iznos od 16,57 EUR od 16.04.2009. godine,

- iznos od. 17,35 EUR od 15.05.2009. godine,

- iznos od. 10,56 EUR od 15.06.2009. godine,

- iznos od 11,74 EUR od 15.07.2009. godine,

- iznos od 6,26 EUR od 15.08.2009. godine,

- iznos od 13,69 EUR od 15.09.2009. godine,

- iznos od 5,44 EUR od 15.10.2009. godine,

- iznos od 10,77 EUR od 15.11.2009. godine,

- iznos od 9,92 EUR od 15.12.2009. godine,

- iznos od 24,32 EUR od 15.01.2010. godine,

- iznos od. 33,57 EUR od 15.02.2010. godine,

- iznos od. 31,56 EUR od 15.03.2010. godine,

- iznos od 40,75 EUR od 15.04.2010.g. godine,

- iznos od 57,58 EUR od 15.05.2010. godine,

- iznos od. 60,49 EUR od 15.06.2010. godine,

- iznos od 80,05 EUR od 15.07.2010. godine,

- iznos od. 79,39 EUR od 15.08.2010. godine,

- iznos od 119,94 EUR od 15.09.2010. godine,

- iznos od. 92,36 EUR od 12.10.2010. godine,

- iznos od 101,94 EUR od 12.11.2010. godine,

- iznos od 114,74 EUR od 06.12.2010. godine,

- iznos od 149,01 EUR od 03.01.2011. godine,

- iznos od 123,60 EUR od 04.02.2011. godine,

- iznos od 123,37 EUR od 07.03.2011. godine,

- iznos od 112,55 EUR od 05.04.2011. godine,

- iznos od 124,71 EUR od 03.05.2011. godine,

- iznos od 169,58 EUR od 01.06.2011. godine,

- iznos od 161,17 EUR od 05.07.2011. godine,

- iznos od 224,61 EUR od 01.08.2011. godine,

- iznos od 15.074,15 EUR od 29.05.2012. godine pa do isplate, s time da je kamatna stopa određena prema Uredbi o visini stope zatezne kamate od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja pa do 31.12.2007.g., od 01.01.2008.g. po stopi u smislu čl. 29 st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 i 126/21) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1.8.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, od 01.01.2023. do 29.12.2023. sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. pa do isplate sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB 92963223473, da tužitelju ĆR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.949,08 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja tj.9. siječnja 2026. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

VII. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tužitelj dana 4. svibnja 2005. godine zaključio Ugovor o kreditu br.3204724588/05 sa tuženikom kao kreditorom, kojim mu je tuženik odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti od 119.644,42 CHF, po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita, uz rok otplate od 15 godina i kamatu od 5,30% godišnje, a potom od 1.6.2005. 4,9% promjenjivu sukladno s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika. Navodi se da su ovim ugovorom povrijeđena prava tužitelja kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica - švicarski franak, te ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu. Tužitelj obrazlaže da je bila dužnost tuženika kao profesionalca da tužitelju pruži sve potrebne informacije i objašnjenja u vezi valute, tako da bude svjestan učinaka do kojih može doći zaključenjem takvog ugovora. Stoga, tvrdi da je tuženik temeljem primjene odredbe o valutnoj klauzuli stekao bez osnove iznose, odnosno da je tužitelj preplatio tuženika s osnova predmetnog ugovora. Tužitelj ističe da je kredit uredno otplaćivao u mjesečnim anuitetima, te je, zbog primjene valutne klauzule, dobar dio anuiteta platio u iznosima višim nego što bi isti iznosili da nije bila primijenjena valutna klauzula, odnosno da su iznosi anuiteta izračunati prema primljenom iznosu kredita u kunama.

Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (podnesak od 22.1.2025. - list 294 - 298) traži prihvaćanje zahtjeva sadržaja cit. kao u izreci, a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev i tuženiku naknaditi parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu broj 3204724588/05 od 4.5.2005., ovjera javnog bilježnika Pere Džankić OU- 168/05, rješenje HZMO od 18.5.2010. u povodu zahtjeva ĆR, otplatni plan, dopis tuženika tužitelju od 28.1.2019., prometi po kreditu, nalaz i mišljenje vještaka od **.**.2020. dipl. oec SR, obavijest o otplati kredita, prijedlog za mirno rješenje spora tužitelja tuženiku, dopis tuženika tužitelju od 28.1.2019. , podaci sudskog registra (list 57 spisa), novinski članci - prilozi uz odgovor na tužbu tuženika, sudske odluke kao primjeri iz sudske prakse, ugovor o odobravanju stambenih kredita zaposlenicima društva Tehnika d.d. od 10.2.2005. Zagrebačke banke d.d. i Tehnika d.d., I. dodatak tom ugovoru sklopljen 25.3.2005., nalaz i mišljenje sudskog vještaka Zrinka Ručević iz Ručević vještačenja d.o.o., usmeno očitovanje navedenog vještaka, dopunsko financijsko vještačenje (list 329-333) odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP te vodilo daljnjem bespotrebnom odugovlačenju postupka i izazivanju nepotrebnih troškova, a činjenično stanje na osnovi provedenih dokaza u potpunosti je utvrđeno. Tuženik (list 310) je odustao od prijedloga za saslušanjem svjedoka ŽR, osobnog bankara.

Stranke (na ročištu 22.10.2025. – list 338) izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva istakle su da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.

Tužitelj (ročište 26.2.2025. – list 311) ističe kako smatra nepotrebnim saslušavati tužitelja te stoga nije niti stavio taj dokazni prijedlog, a osobito jer je utvrđeno nedvojbenim njegovo svojstvo potrošača. Ovaj sud smatra također saslušavanje tužitelja nepotrebnim jer vjeruje da bi tužitelj iskazivao identično kao i tijekom postupka i prihvaća njegove tvrdnje da nije dobio razumljivo upozorenje kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže uz CHF ili neće i da je svoje neznanje nadomjestio povjerenjem prema banci tj. jačoj ugovornoj strani koja je i pripremila tipski ugovor bez pojedinačnog pregovaranja te upravo nudila kredit u CHF. Tuženik nije dokazao suprotno tj. da bi tužitelja pravilno i potpuno informirao o rizicima valutne klauzule, a taj teret dokazivanja je na njemu.

5. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 4. 5. 2005. godine zaključili Ugovor o namjenskom kreditu, kojim je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos od 119.644,42 CHF, u kunskoj protuvrijednosti (čl. 1.), prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, na rok otplate od 15 godina, a što je vidljivo iz predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu (list 11). Namjena kredita prema čl. 6 cit. ugovora je kupnja apartmana na otoku Krku u Apartmanskom naselju Dub, objekt Građevina 8.1. u Malinskoj, na grč. 299/1 k. o. [katastarska općina]. Iz čl. 7. između ostalog vidljivo je da (list 12) korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 957,12 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja. Prema čl. 2. korisnik kredita dužan je kreditoru platiti u anuitetima iznos od 119.644,42 CHF sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja.

6. Nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja je na dan sklapanja ugovora bila 5,30 % godišnje.

7. Sporno je pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, te osnovanost tužbenog zahtjeva.

8. Tužitelj je kredit tražio i banka mu ga je odobrila isključivo kao fizičkoj osobi, što jasno proizlazi iz samog teksta ugovora. Kredit je odobren temeljem ugovora o poslovnoj suradnji između Tehnika d.d. i tuženika od 10.02.2005.g. i Anexa od 25.03.2005.g. gdje je ugovoreno da će tuženik financirati kupce nekretnina iz ponude TEHNIKE, a koji su zaposlenici TEHNIKA d.d.

9. Isto tako, činjenica da je kredit odobren za kupnju apartmana u Malinskoj, ne čini ovaj kredit niti status tužitelja poduzetničkim, jer se radi o apartmanu kao nekretnini za odmor, a ne za smještaj turista, što je sasvim proizvoljna i ničim utemeljena i dokazana tvrdnja tuženika kako uvjerljivo tvrdi tužitelj, a tvrdnje nisu u suprotnosti sa navodima predmetnog ugovora i priloženom dokumentacijom.

10. Pojam potrošača tumači su u skladu s položajem fizičke osobe u ugovoru, u skladu s prirodom i svrhom ugovora.

Banka je svakako mogla i morala znati da je nuđenje kredita u CHF rizično. Banka je u svojem poslovanju dužna postupati s povećanom pažnjom te je mogla i morala znati da rizici postoje.

Upravo iz prometa po kreditu koji je izdan od samog tuženika vidljivo je da je sam tuženik sve uplate knjižio i priznao kao uplate po kreditu tužitelja, te je kredit kao takav i zatvoren, što dakle samo po sebi dokazuje da je upravo tužitelj plaćao sve iznose po kreditu i da ih je tuženik kao takve i prihvaćao.

Tužitelj,osnovano ističe da bez obzira na svoje zvanje i zanimanje( dipl. pravnik) ničim ne odskače od pojma prosječnog potrošača u pogledu spornog pitanja rizika od ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, jer se, gledajući trenutak zaključenja ugovora, radilo o vrlo stručnim pitanjima vezanim za funkcioniranje međunarodnog bankarskog sustava, predviđanja ekonomskih kretanja i međuvalutnih odnosa i poznavanje prirode i specifičnosti valute švicarski franak, a za što banke imaju specijalizirane cijele službe.

11. Provedeno je dopunsko financijsko vještačenja te je vještak (list 333 spisa) mišljenja ako se promatraju samo iznosi koje je tužitelj više platilo:

- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze 1. srpnja 2005. do dana konačne otplate (29. svibnja 2012.), a koja proizlazi iz promjene tečaja u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 17.297,42 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'k' Tabele 1a iz dopunskog nalaza (u valuti EUR) (samo pozitivni iznosi),

- ako se promatraju svi iznosi (i pozitivni i negativni, prebijeno) tada:

- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze 1. srpnja 2005. do dana konačne otplate (29. svibnja 2012.), a koja proizlazi iz promjene tečaja u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 16.446,67 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'k' Tabele 1a iz dopunskog nalaza (u valuti EUR) (svi iznosi).

Iznosi iz nalaza i mišljenja iskazani u kunama konvertirani su u EUR, u skladu s odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 57/2022. i 88/2022.) uz primjenu fiksnog konverzijskog tečaja (1 EUR = 7,53450 kn).

Međutim, ne može se raditi o bilo kakvom stjecanju bez osnove na strani tužitelja s osnove negativne tečajne razlike jer temeljem takve razlike tužitelj nije ništa stekao i primio pa ne može i ne mora ništa niti vratiti, a niti je tuženik u tom smislu postavio zahtjev (protutužbeni…), a tužitelj se pozvao i na zastaru za takvo eventualno potraživanje koji prigovor bi bio osnovan da je tužitelj postavio osnovani zahtjev jer se na tuženika ne primjenjuje prekid zastare i kolektivna tužba štiti tužitelja, a ne tuženika.

U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita. Samo je za navesti da upućivanje Banke u svojim podnescima o potrebi uzimanja u obzir negativnih tečajnih razlika ne može se smatrati konkretnim i određenim dispozicijama.

Sud je vezan tužbenim zahtjevom tužitelja (čl.2/1 ZPP-a) i sudi u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva.

Tuženik za razliku od tužitelja nije potrošač te se na njega ne može odnositi kolektivna zaštita pa za eventualno nastale "negativne razlike" u korist tužitelja ne postoji odgovornost potrošača. Tužitelj za razliku od tuženika nije nepošteni stjecatelj.

12. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14.6.2018. donio presudu Pž- 6632/17 kojom je, između ostaloga, odbijena i žalba ovdje tuženika protiv presude TS u Zagrebu P- 1401/12 od 4.7.2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula) jer je utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 1.4.2005. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja ugovora tuženik kao trgovac nije u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, postupajući time protivno odredbama iz čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (NN 86/03), a nadalje od 7.8.2007. -31.12.2008. protivno odredbama iz čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09).

Po čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika (također i odredba čl. 138.a ZZP/07,79/09).

13. Prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete( ili isplatu- NN 70/19) pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st . 1. ZPP- a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. U konkretnom slučaju riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i to samo u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni.

14. Kako se u konkretnom slučaju tužitelj poziva upravo na utvrđenje iz gore navedene presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača i ujedno korisnika kredita, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je u st. I. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, ovaj je sud zaključio da su i ugovorne odredbe koje su predmet ovoga spora ništetne.

15. Dakle i u pogledu „ valutne klauzule u CHF“ primjenjuje se odredba čl. 502 c ZPP-a.

S obzirom na navedeno, kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama, svaka strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila temeljem takvih odredbi ( čl. 323 ZOO-a).

Utvrđeno je da je tužitelj preplatio predmetni kredit, a radi utvrđivanja visine preplaćenog iznosa, provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. po Zrinku Ručević.

Vještački nalaz i mišljenje prihvaćen je u cijelosti jer je izrađen stručno, objektivno, jasno i obrazloženo te je odgovoreno na sva pitanja i primjedbe na ročištu 7.12.2022.

16. Vještak je mišljenja da preplaćeni iznosi u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1.7.2005.) do konačne otplate( 29.5.2012.), a koji proizlaze iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate( na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate( na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme korištenja kredita, iznosi ukupno 130.327,55 Kn, pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu"j" Tabele 1 iz nalaza.

Tužitelj je u potpunosti uskladio konačno postavljeni tužbeni zahtjev sa rezultatima financijskog vještačenja kako u ukupnom iznosu tako i pojedinačno navedenim iznosima i uvažavajući notorni fiksni tečaj konverzije tj. 1 eur = 7,53450 kuna.

17. Prigovor zastare nije osnovan niti u odnosu na traženje preplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule u CHF, jer zastarni rok od 5 godina teče od dana pravomoćnosti presude donesene pred Visokim trgovačkim sudom RH posl. br. Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. god. kojom je utvrđeno da se radi o nepoštenoj i ništetnoj ugovornoj odredbi, a tužba je u ovom predmetu podnesena 8.6.2020.

S obzirom na izloženo, prihvaćen je tužbeni zahtjev koji je usklađen sa rezultatima financijskog vještačenja u pojedinačno navedenim iznosima i ukupno te je slijedom svega navedenog odlučeno kao u izreci. Ne radi se u svezi zahtjeva za isplatom o djelomičnom povlačenju tužbe niti zastari jer je tijekom cijelog postupka osnov potraživanja isti - zahtjev za isplatom po osnovi predmetnog ugovora o kreditu zbog ništetnosti pojedinih odredbi ugovora (u svezi valutne klauzule). Da je tužitelj aktivno legitimiran proizlazi iz citiranog Ugovora( list 11), kreditna partija 7102692927.

18. Odbijen je dio zahtjeva tužitelja kojim traži utvrditi ništetnim dio odredbe čl. 1 predmetnog ugovora sve kako je citirano u izreci jer je navedenom ugovornom odredbom definirana visina iznosa kredita u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan isplate kredita koji je tuženik isplatio tužitelju. Ista ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača s obzirom da definira obvezu tuženika, a ne tužitelja, a kako je iznos visine kredita bitan sastojak ugovora o kreditu, to bez naznačene visine kredita taj pravni posao ne može postojati. Tužitelj ne navodi razloge na temelju kojih bi taj dio čl. 1 Ugovora o kreditu u tom dijelu bio ništetan, a takvo utvrđenje ne proizlazi niti iz presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa (tako i Gž-1182/2023-2 Županijskog suda u Varaždinu).

19. Kamatna stopa teče do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 153/04), od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5%-tnih poena, a od 01. kolovoza 2015., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a do 31.12.2022., a od 1.1.2023. pa do 29.12.2023. sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. pa do isplate sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

20. Sud je tužitelju dosudio zakonske zatezne kamate na svakomjesečne iznose tekuće od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa sukladno odredbi čl. 1115. ZOO, s obzirom da je u konkretnom slučaju utvrđeno da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ništetne kako je navedeno u izreci pa je tuženik nepošten i nesavjesni stjecatelj te je dužan tužitelju platiti zatezne kamate od dana stjecanja odnosno sve kako je zatraženo. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st.3 ZPP jer je tužitelj uspio gotovo 100% glede osnove i 100 % glede visine tužbenog zahtjeva prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a zbog toga nije nastao poseban trošak te je stoga tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Tužitelju je priznat trošak (vps u tužbi 150.504,58 kn/19.975,39 eur za radnje do zaključno 7.11.2021., a od 8.11.2021. vps 130.327,55 kn/17.297,44 eur do 21.1.2025., a od 22.1.2025. vps 17.297,41 eur tj. sve u okviru istog tzv. platnog razreda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika).

- sastava tužbe od 8.6.2020. po Tbr 7/1 - 250 bodova

- sastava podneska 25.1.2021. po Tbr 8/1 - 250 bodova

- zastupanja na ročištu 9.2.2021. po Tbr 9/1 - 250 bodova

- sastava podneska 3.3.2021. po Tbr 8/1 - 250 bodova

- sastava podneska 9.3.2021. po Tbr 8/3 - 50 bodova

- zastupanja na ročištu 20.5.2021. po Tbr 9/1 - 250 bodova

- sastava podneska 9.11.2021. po Tbr 8/1 - 250 bodova

- zastupanja na ročištu 16.9.2022. po Tbr 9/1 - 250 bodova

- sastava podneska 26.10.2022. po Tbr 8/1 - 250 bodova

- sastava podneska 14.11.2022. po Tbr 8/3 - 50 bodova

- zastupanja na ročištu 7.12.2022. po Tbr 9/1 - 250 bodova

- sastava podneska 22.1.2025. po Tbr 8/21 - 250 bodova

- zastupanja na ročištu 26.2.2025. po Tbr 9/1 - 250 bodova

- zastupanja na ročištu 22.10.2025. po Tbr 9/1 - 250 bodova

- trošak PDV 25% 1.550,00 eur, te zatraženi trošak vještačenja u iznosu od 199,08 eur - list 181 spisa

ili ukupni parnični trošak u iznosu od 7.949,08 eur.

(Tužitelj je oslobođen sudskih pristojbi – čl. 11. st. 1. tč. 5. ZSP, a trošak sastava odgovora na žalbu nije priznat jer nije nužan trošak, a s obzirom da se na žalbu može i ne mora podnijeti odgovor).

22. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 9. siječnja 2026. godine

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u 4 istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

DNA.

- pun. stranaka