Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

Posl.br. 4 Pn-51/2018-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku OIB: 29399232217, po sutkinji Melini Gulin Pavlaković, u pravnoj stvari tužiteljice ČG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa pun. Suzana Malenica, odvjetnica u Šibeniku, protiv tuženika: 1. AG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po pun. Anti Bogdaniću, odvjetniku u Biogradu na Moru, radi naknade štete, nakon proveden i dovršene glavne rasprave dana 25. studenoga 2025.g., na ročištu objave dana 9. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ad.1. AG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i tuženici ad.2. ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužiteljici ČG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], solidarno isplate pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti u iznosu od 2.500,00 € sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe 13. lipnja 2018.godine pa do isplate , po stopi u razdoblju od 13. lipnja 2018.g. do 31. prosinca 2022.g. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinacijskim trgovačkim društvima izračunate za referento razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri ( tri) postotna poena, a od 31. prosinca 2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena , pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dan i pod prijetnjom ovrhe.

II. U preostalom dijelu, poviše iznosa dosuđenog u točki I. izreke, za iznos od 1.481,70 € odbija se tužbeni zahtjev.

III. Nalaže se tuženicima solidarno nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.673,46 € , u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate po stopi iz čl.29.st.2. ZOO-a.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ČG je u tužbi i tijekom postupka navela da je pretrpjela neimovinsku štetu u štetnom događaju koji je doživjela 29. lipnja 2015.godine kao putnica na broju "Fažanka" prilikom izleta na Kornate u organizaciji obrta " [obrt]" vlasnik kojeg je tuženika ad.1., dok da je tužena ad.2. vlasnica broda "Fažanka". Štetni događaj da se zbio na način da joj je tijekom plovidbe na glavu pala metalna antena broda i uzrokovala otvorenu ranu glave. Time da je pretrpjela neimovinsku štetu u vidu povrede prava osobnosti na život, tjelesno i duševno zdravlje a za koju povredu da su odgovorni tuženici. Ona da je trpjela fizičke bolove i strah jakog intenziteta i trajanja, da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega, dugo vremena provodila liječenje i bila time izložena neugodnostima, te da su joj zaostale trajne posljedice u vidu smanjenja životne aktivnosti i naruženja.

1.1. Navela je da se obratila osiguravatelju Generali osiguranje d.d. sa zahtjevom za isplatu osigurane svote ali da je njezin zahtjev ovaj osiguravatelj odbio dopisom od 10. veljače 2017.g. . Ona da se obratila i tuženiku ad.1. sa zahtjevom za naknadu štetu koji da je to ignorirao. Tvrdila je da je tuženik ad.1. odgovoran sukladno čl. 888. Zakona o obveznim odnosima kao organizator putovanja i po čl. 613. Pomorskog zakonika kao prijevoznik , dok da je tužena ad.2. odgovorna kao vlasnica plovila kao opasne stvari po čl. 1063. i 1064. ZOO-a.

1.2. Osporavala je prigovor tuženika njihovoj pasivnoj legitimaciji, kao i prigovor zastare navodeći se ovdje radilo o ugovornom odnosu tužiteljice i tuženika o prijevozu putnika i da štetni događaj nije nastupio uslijed havarije broda već njihovom odgovornošću zbog neadekvatnog održavanja opreme na brodu. Uz to , ovdje da se radi o izvanugovornoj odgovornosti za nastalu štetu i to tuženika ad.1. kao poduzimatelja opasne djelatnosti i tužene ad.2. kao vlasnice broda i antene kao opasnih stvari radi čega da se ne primjenjuje Pomorski zakonik , nego opće odredbe o zastari iz zakona o obveznik odnosima pa da je tužba podnesena u okviru zakonskog roka od tri godine od završetka njezina liječenje koncem 2015.godine 1.3. Slijedom iznesenog tražila je da sud, po provedenom postupku, po osnovi čl. 1095. i 1100. ZOO-a donese presudu kojom će se naložiti tuženicima ad.1. i ad.2. da solidarno joj isplate pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti u iznosu od 3.981,70 € sa pričajućom zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do konačne isplate, kao i da joj solidarno nadoknade parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do konačne isplate.

2. Tuženici ad.1. i ad.2. protivili su se tužbi i tužbenom zahtjevu, kako u osnovi tako i u visini postavljenog zahtjeva. Istakli su prigovor pasivnoj legitimaciji, kao i prigovor zastare potraživanja. U pogledu prigovora zastare navede da prema odredbi čl.673.st.2. Pomorskog zakonika, koji da se ovdje treba primijeniti kao lex specialis, tražbine iz ugovora o prijevozu putnika zastarijevaju nakon proteka dvije godine, a prema čl. 673. st.5.toč.2. alineji prvoj istog Zakona zastara u slušaju tjelesne ozljede počinje teći od dana iskrcaja putnika.

2.1. Osporavali su dinamiku nastanka šetnog događaja kao i odgovornost tuženika ad.1. i ad.2. za nastanak štetnog događaja. Uz to, da je visina tražene pravične novčane naknade previsoko postavljena jer da ne odgovara priloženoj medicinskoj dokumentaciji.

3. Suglasnošću stranaka izvedeni su dokazi pregledom medicinskog nalaza za ČG Neurološke ambulante NEUROEDINA, ZDRAVSTVENA DEJAVNOST D.O.O. Novo Mesto od 26.6.2016.g., od 7.12.2015., EEG nalaza Opće bolnice Novo Mesto od 31.5.2016.g., liječničke potvrde Doma zdravlja Novo Mesto od 17.7.2015.g. u prijevodu po ovlaštenom tumaču za slovenski jezik, Vouchera od 29.6.2015.g. za izlet Kornati-Telaščica, priloženih fotografija, zahtjeva za naknadu štete od 8. siječnja 2018.g. s dostavnicom, dopisa GENERALI osiguranje d.d. od 24.12.2016.g. i 10.2.2017.g., izvatka iz obrtnog registra za "FAŽANKA TOURS", izvatka iz registra pomorskih brodova, web stranice FAŽANKA-TOURS, čitanjem nalaza i mišljenja vještaka za psihijatriju dr Milivoja Stojanovića od 5. ožujka 2024.g. i nalaza i mišljenja vještaka za kirurgiju dr Nina Brajkovića od 26. veljače 2024.g., čitanjem zapisnika o saslušanju svjedoka UG. EG i TG, te saslušanjem tužiteljice Č, tuženika ad.1. AG i tužene ad.2. ŠG.

4. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

5. Ocjenom izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu sa čl.8. zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice ČG za naknadu pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti zbog štete koju je pretrpjela u štednom događaju od 29. lipnja 2015.

7. Sporna je osnova potraživanja i visina zahtijevane novčane.

8. Među strankama nije sporno da je tužiteljica ČG dana 29. lipnja 2015.g. bila ukrcana kao putnik-izletnik na brodu "Fažanka" na izletu u Nacionalni park Kornati i Park prirode Telaščica koji je organizirao i prodavao obrt [obrt] vlasnika obrta AG – tuženika ad.1., a koji brod je vlasništvo tužene ad.2. IG, te da ga je tuženik ad.1. koristio za potrebe svog obrta temeljem ugovora o zakupu broda sklopljenim s tuženom ad.2.

9. Obrt " [obrt]", u vlasništvu tuženika ad.1., je brod "Fažanka" koristio kao brod za jednodnevne turističke izlete, te nije sporno da je predmetnog dana tužiteljica, zajedno sa svojim ocem , majkom i sestrom nalazila se kao izletnik na brodu temelje kupljenog vouchera ( str.17.spisa).

10. Nesporno je da se štetni događaj zbio dana 29. lipnja 2015.godine na način da je dio brodske antene ( radar reflektor ili radar transporder), a koja antena je bila pričvršćena "vidicama" i dodatno učvršćena konopom na brodu, pao na tužiteljicu koja se u tom trenutku nalazila na palubu komandnog mosta i sunčala se.

11. Tužiteljica ČG se ne sjeća kako je došlo do štetnog događaja, a u stranačkom iskazu je kazala da je zajedno sa obitelji u lipnju 2015.g. stigla na otok Kali i da su dva dana nakon toga od agenta koji je prodavao karte za izlet na Telaščicu na Kornatima, kupila karte i da su se slijedeće jutro u 09,00 sati ukrcali radi izleta na brod "Fažanku". Oni da su šetali brodom kao i ostali turisti na brodu, on i otac zajedno, dok da su majka i sestra bili odvojeno. Tada da joj se nešto dogodilo a ona da nije znala što, a kad se osvijestila da se nalazila na nekakvom stolu, vidjela dosta ljudi oko sebe , da je osjećala da je najviše boli na glavi i vidjela je krv na sebi i po odjeći. Nakon toga otac da ju je prenio u čamac koji ih je odvezao do obale, i onda kombijem da je odvezena do ambulante gdje joj je doktorica obradila ranu, a nakon što je rana obrađena, u pokušaju da ustane sa stola da je ponovno pala u nesvijest. Kad se osvijestila da se ponovno s ocem vratila na brod "Fažanku", gdje joj je ostatak vožnje bila u ležećem položaju.

12. Svjedok UG, otac tužiteljice, je naveo da im je jedan čovjek dan prije na plaži ponudio karte za izlet na Telaščicu za slijedeći dana , koje karte da su kupili i sutradan ujutro na obali se ukrcali na brod. Na brodu da je bilo još oko 30- 40 putnika i da je bio lijep i sunčan dan. Brod da je imao donji i gornji dio, a oni da su se nalazili na gornjem dijelu broda, iako nisu bili svi skupa, te prilikom dolaska u Telaščicu da je čuo nekakav zvuk, okrenuo se i vidio svoju kćer - tužiteljicu koja je bila sva krvava i na podu, i u tom trenutku da nije znao što se dogodilo. Odmah da je podigao kćer i stavio na stol, da su došli neki ljudi i vlasnica broda, polijevali je vodom i brisali krv a tužiteljica nije bila pri svijesti. Po dolasku hitne pomoći tužiteljica da je i dalje krvarila, da su otišli u ambulantu gdje je doktorica sanirala ozljede, kada je tužiteljica ponovno pala u nesvijest, i ponovno da joj je pruženoj pomoći nakon te da je pola sata došla k sebi i onda ponovno kolima (kombijem) prevezena do broda.

12.1. On da je od jedne putnice, dok su čekali kola hitne pomoći nekih 15 minuta nakon događaja, saznao da je njegova kćer ozljede zadobila uslijed pada metalne antene broda na nju. On da je uspio fotografirati tu antenu i da, po njegovom mišljenju, konop da nije bio dobro pričvršćen na anteni, te je rekao da je netko tu antenu maknuo sa mjesta gdje je pala jer ju je on fotografirao u kabini broda.

13. Svjedok EG, brat tuženika ad.1. i sin tužene ad.2., je rekao da je on utuženog dana bio na ovom brodu kao posada i da je tužiteljica s obitelji bila ukrcana za izlet , te kad su došli na Kornate, da su imali običaj da se brodom izađe na otvoreno more da se vide tzv. "klifovi" i da je puhala umjerena tramontana, te da je tužiteljica tada bila na komandnom mostu gdje se sunčala i legla ispod radar reflektora. Radar reflektor da je komad lima koji je on osobno zavezao za antenu jačim konopom za parangale jer da se taj radar znao vrtjeti. Kako da je bila tramuntana, po njegovu mišljenu, taj komad radar reflektora da je pukao i udario tužiteljicu po glavi. On da je odmah priskočio pomoći joj zajedno sa svojom suprugom, polegli su tužiteljicu na klupu, zavezali glavu da se smanji krvarenje, a brat ŽG da je odmah krenuo prema Parku prirode Telaščici, gdje je tužiteljica prebačena u vozilo koje ju je odvelo do ambulante.

13.1.Na posebno pitanje je odgovorio da je na brodu postojala tabla koja upozorava putnike kako se moraju ponašati odnosno uputa da se ne smije preskakati ograda, ali da ne postoji naljepnica ili upute da je zabranjeno sunčanje na vrhu komandnog mosta ( gdje se tužiteljica nalazila) , te da su se i prije mlađi putnici sunčali na vrhu komandnog mosta.

14. Svjedok TG , također brat tuženika ad.1. i sin tužene ad.2., je rekao da su on i brat EG bili u kormilarnici kada se zbio štetni događaj. Kada se to dogodilo da su došli na otvoreno mora, pa po njegovu mišljenu da je vjerojatno došlo do naleta vjetra kada je radar transporter pao tužiteljici na glavu jer je pukao konop kojim je taj radar transporter bio pričvršćen. Brat EG da je odmah izašao vani i došao do mjesta gdje se nalazila tužiteljica , a kada se vratio ponovo dolje da je rekao da je pukao radar i pao na glavu tužiteljici. Daljnji slijed događaja opisao je kao i prethodni svjedok.

15. Obojica svjedoka su naveli da je brod bio pregledan prije utuženog događaja, a Lučka kapetanija da zna u sezoni više puta vršiti pregled broda, kao i da je vlasnik obrta " [obrt]" njihov brat AG tuženik ad.1. , a vlasnik broda "Fažanka" njihova majka ŠG tužena ad.2., a između njih da postoji i ugovor o zakupu broda.

16. Tuženik ad.1. AG je u stranačkom iskazu naveo da su to jutro isplovili iz Zadra, stigli u 09.00 sati u Preko na otoku Ugljanu, gdje se još ukrcalo 10- tak ljudi, među kojima je bila i tužiteljica, vrijeme da je bilo lijepo i mirno, te da su krenuli prema Parku prirode Telaščica i kada su došli na otvoreno more, negdje oko 10,00- 11,00 sati, da je puhao maestral i da su krenuli u pravcu stijena. U vrijeme pripreme za ručak, da je čuo žamor, izašao vani i ugledao tužiteljicu krvavu. Tada da je obavijestio o događaju kapetana broda ŽG, a kormilar EG da mu je dodao antenu koju je ostavio kod kapetana jer je bila krvava. Tužiteljici da se odmah pružala pomoć, te je kasniji slijed događaja opisao kao i svjedoci.

16.1. Rekao je što se tiče metalne antene koja je pala na tužiteljicu da je do pada došlo kad su s brodom izašli iz zavjetrine na otvoreno more jer u tom trenutku bude najjači udar vjetra, a antena je bila pričvršćena "vidicama" a konop je bio pomoćni, te da je antena bila dodatno pričvršćena konopom. Otprilike mjesec dana prije utuženog događaja hrvatski registar brodova da im je pregledao brod i rekao da je sve u redu, da je dobro da je antena dodatno pričvršćena konopom.

16.2. Kazao je da je vlasnik obrta " [obrt]" i da su oni bili organizatori izleta utuženog događaja a da je tužiteljica imala kartu na kojoj je pisalo ime drugog broda koje je bilo prekriženo, ali da se ukrcala i nalazila na brodu "Fažanka".

16.3. Potvrdio je da je tužena ad.2. vlasnica broda "Fažanka", a da je on kao vlasnik obrata " [obrt]" sa vlasnicom broda "Fažanka", imao sklopljen ugovor o najmu broda.

17. Tužena ad.2. ŠG, majka tuženika ad.1., kazala je da o štetnom događaju ne može govoriti jer tamo nije bila nazočna osim što je čula " da je na jednu curu pala antena". Potvrdila je da je ona vlasnica broda i da je s tuženikom ad.1. u ugovornom odnosu jer imaju potpisan ugovor o zakupu predmetnog broda.

18. Slijedom iznesenog, nedvojbeno je utvrđeno da je da su ozljede tužiteljice u šetnom događaju 29. lipnja 2015.g došlo na predmetnom brodu padom metalnog predmeta s visine direktno na glavu tužiteljice prilikom čega je zadobila posjekotinu glave.

19. U pravu je tužiteljica kada tvrdi da se ovdje radi o izvanugovornoj odgovornosti za štetu tuženika ad.1. kao organizatora turističkog izleta, te tuženice ad.2. kao vlasnice broda, te da se radi o odgovornosti tuženika kao vlasnik opasne stvari i vršitelja opasne djelatnosti budući je nesporno da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo tijekom vožnje na predmetnom izletničkom brodu.

20. Kada je u pitanju odgovornost po načelu uzročnosti tužiteljica kao oštećenik je bila dužna dokazati da se šteta dogodila u vezi sa opasnom djelatnošću odnosno opasnom stvari što je ona s izvedenim dokazima i učinila.

21. Odredbom članka 1045. stavak 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima (

"Narodne novine" 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22,156/22,155/23, dalje ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju.

22. Odredbom članka 1063. ZOO-a propisano je da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Odredbom članka 1064. ZOO-a propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja s njome bavi.

23. Odredbom članka 1067. ZOO-a propisano je da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije moga spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije moga ni izbjeći ni otkloniti.

24. Budući je ovdje nedvojbeno utvrđeno da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo tijekom vožnje na izletničkom brodu uslijed pada metalnog dijela broda na nju, to je stav suda da je osnovano utvrditi odgovornost tuženika ad.1. i tužene ad.2. za štetni događaj i štetu.

25. Plovidba brodom u svrhu turističkog izleta predstavlja opasnu stvar i opasnu djelatnost zbog čega tuženik ad.2. kao pružatelj usluge i tužena ad.2. kao vlasnik broda solidarno odgovaraju za nastalu štetu po kriteriju objektivne odgovornosti sukladno odredbi članka 1045. st. 3. u vezi s čl. 1063. i čl.1064. ZOO-a. Brod po svojoj namjeni, osobinama i načinu uporabe predstavlja povećanu opasnost za okolinu, pa ga zbog toga valja nadzirati i s njim upravljati s povećanom pozornošću. Opasna stvar je ona čiji položaj ili uporaba, čije svojstvo ili samo postojanje predstavljaju određenu opasnost za okolinu tako da mora biti nadgledana ili upotrebljavana sa posebnom pažnjom. Konkretno , izvjesno je da j tužiteljica ozlijeđena uslijed pada metalnog komada na brodu tuženika, a za koji metalni dio je po iskazima svjedoka i tuženika ad.1., utvrđeno da je bio s njihove strane dodatno "učvršćen" radi dodatnog osiguranja konopom od parangala, što pokazuje da oni bili svjesni moguće opasnosti i ugroze ali i da nisu poduzeli sve potrebne i nužne radnje za sigurnost putnika prilikom boravka i plovidbe na brodu za trajanja izleta.

26. Ovim je proizašlo da je tužiteljica dokazala sve elemente potrebne za uspostavljanje odgovornosti tuženika za nastalu štetu , kao i da tuženici, a na kojim je bio teret dokaza da se šteta nije dogodila u vezi s opasnom stvari i opasnom djelatnošću, svojim očitovanjem i predloženim dokazima ovu predmnijevu nisu oborili.

27. Iznesenim utvrđenjem nisu ostvarene pretpostavke iz čl.1067. ZOO-a za oslobađanje o odgovornosti tuženika jer nije bilo dokaza da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije moga spriječiti, izbjeći ili otkloniti, niti je dokazano da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije moga ni izbjeći ni otkloniti.

28. Štetni događaj se zbio za vrijeme uobičajenog sunčanog dana, a za vjetar kojeg su spominjali tuženik ad.1. i svjedoci ŠG nije se dokazalo da je bio takve jačine da bi predstavlja nepredvidiv uzrok niti da bi on bio isključivo razlog pada metalnog dijela broda na tužiteljicu.

29. Isto tako, ničim nije dokazano da bi tužiteljica doprinijela nastanku šetnog događaja, jer se ona tijekom plovidbe ponašala kao i ostali putnici na brodu, te nije utvrđeno da bi se ona u trenutku ozljeđivanja na brodu nalazi na mjestu koji bi bio zabranjen za putnike.

30. Obzirom na izneseno utvrđenje, nije osnovan prigovor tuženika zastari potraživanja pozivajući se na odredbu čl.673.st.2. Pomorskog zakonika, jer se ovdje, kako je već navedeno , radi o izvanugovornoj odgovornosti za štetu te se primjenjuje zastrani rok iz čl.230.st.i.st.2. ZOO-a po kojem tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećeni saznao za štetu, a u svakom slučaju za pet godina od štetnog događaja.

31. Kako je nesporno da se štetni događaj zbio 29. lipnja 2015.godine, a iz priložene medicinske dokumentacije je vidljivo da je tužiteljica liječenje od ove ozljede završila u rujnu 2016.g., te kako je tužba za naknadu štete podnesena 13. lipnja 2018.g., izvjesno je utvrđeno da nije nastupila zastara potraživanja tužiteljice u odnosu na tuženike.

32. Radi utvrđenja nastale štete, pregledana je priložena medicinska dokumentacija za tužiteljicu te je provedeno medicinsko vještačenje njezine ozljede po stalnim sudskim vještacima i to dr. DG, specijalisti opće kirurgije, i dr Milivoju Stojanoviću, specijalisti psihijatrije.

33. Stranke nisu imale prigovora na pisani nalaz i mišljenje vještaka.

34. Iz nalaza i mišljenje dr. DG utvrđeno je da je tužiteljica ČG dana 29. lipnja 2015.g. zadobila posjekotinu glavu u dužini od 7 cm koja je nastala padom metalnog predmeta s visine direktno na njezinu glavu. Rana je obrađena šivanjem, tužila se na glavobolje, neko vrijeme bila je bez svijesti, imala mučnine , povraćala, ne sjeća se događaja. Imala je pet kontrolnih pregleda radi previjanja rane, te je potom odlazila na preglede kod neurologa te je 26. rujna 2016.g. završeno aktualno liječenje.

35. Prema njezinom zdravstvenom kartonu njezino zdravstveno stanje nije utjecalo na ozljedu zadobivenu u štetnom događaju. Uredno je obavila adekvatno liječenje.

36. Vještačenjem je utvrđeno da je zbog zadobivene ozljede trpjela bol jakog intenziteta u trajanju od jedan dan, bol srednjeg intenziteta u trajanju od jedan dan, te bolove lakšeg intenziteta u trajanju od 5 dana.

37. Tuđa pomoć i njega su joj bili potrebni 7 dana od traume.

38. Naruženosti nema, te nije došlo do smanjena opće životne aktivnosti.

39. Iz nalaza i mišljenja dr Milivoja Stojanovića utvrđeno je da se nakon zbrinjavanja rane oko dvije godine liječila kod neurologa dok kod psihijatra nije odlazila. Po završetku liječenja zaostali su povremeni strahovi zbog bolova ali i patnja zbog ograničenja u nastavku životnih aktivnosti. Intenzitet psihičkih smetnji jest bio ali ne takav da zahtjeva kontinuiranu psihijatrijsku pomoć pa je ocjena psihijatra da je doživjela oštećenje prava osobnosti vezanih za traumatski događaj za oko 1% dok trajnog oštećenja nema. Strahovi jakog intenziteta trajali su jedan dan, strahovi umjerenog intenziteta trajali su jedan dana, a strahovi blagog intenziteta trajali si pet dana.

40. Čl.1046. ZOO-a je propisano da je šteta umanjenje nečije imovine ( obična šteta), sprječavanje njezina povećanja ( izmakla korist) i povreda prava osobnosti ( neimovinska šteta).

41. Čl.1100.st.1. ZOO-a propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti da će sud ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju , dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema,, te da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

42. Stoga je sud, u cijelosti uvažavajući izvedene dokaze, prvenstveno nalaz i mišljenje vještaka, odlučujući u okviru zahtjeva tužiteljice za pravičnom novčanom naknadom za povredu prava osobnosti, imajući u vidu Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj Su- IV-47/2020-5 od 5. ožujka 2020.g. i 15. lipnja 2020.g.,a uvažavajući inflatorna kretanja i realni rast troškova života, utvrdio da bi pravična novčana naknada bila u iznosu od 2.500,00 €, koji iznos je dosudio u točki I. izreke presude. Za preostali potraživani iznos od dosuđenog, do potraživanog iznosa od 3.981,70 €, odnosno iznos od 1.481,70 € tužbeni zahtjev je odbijen.

43. Odluka o kamatama donesena je po odredbi čl. 29. ZOO-a u svezi sa čl. 1103. ZOO prema kojem obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva , pa u okviru ponesenog tužbenog zahtjeva koji potražuje zatezne kamate od dana podnošenja tužbe, to je sud odlučio u okviru zahtjeva i kamate dosudio od 13. lipnja 2018.godine kada je tužba podnesena.

44. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a a obzirom na djelomičan uspjeh stranaka u parnici.

45. Troškovi postupka odmjereni su prema vrijednosti predmeta spora, troškovniku punomoćnika i odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( "Narodne novine" br. 138/2023).

46. Obzirom na vrijednost predmeta spora od 3.981,70 €, tužiteljici je priznat traženi troška za sastav tužbe po Tbr.7.1. Tarife u visini 100 bodova, za zastupanje na ročištu 16.10.2019. po Tbr.9.1. Tarife u visini 100 bodova, za sastav obrazloženog podneska od 15.11.2019.g. po Tbr.8.1. Tarife u visini 100 bodova, za zastupanje na pripremnom ročištu dana 20. 2. 2020.g. po Tbr.9.1. Tarife u visini 100 bodova, za zastupanje na raspravi 17. 9. 2020.g. po Tbr.9.1. Tarife u visini 100 bodova, za zastupanje na raspravi 13. 4. 2022.g. po Tbr.9.1. Tarife u visini 100 bodova, te za zastupanje na 25.11. raspravi 25.11.2025.g. po Tbr.9.1. Tarife u visini 100 bodova, što obzirom na vrijednost boda 2 €, uvećano za PDV, iznosi 1,750,00 €. Tužiteljici je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 398,17 € i 131,96 €, troška prevođenja od 119,45 €, te trošak sudske pristojbe na tužbu od 86,26 € i presudu od 86,26 €. Ovim je utvrđeno da je ukupni trošak tužiteljice u iznosu od 2.452,62 €.

47. Tuženicima je priznat trošak za odgovor na tužbu po Tbr.8.1. Tarife u visini 100 bodova, za zastupanje na ročištu 16.10.2019. po Tbr.9.1. Tarife u visini 100 bodova, za zastupanje na pripremnom ročištu dana 20. 2. 2020.g. po Tbr.9.1. Tarife u visini 100 bodova, za sastav obrazloženog podneska od 18.9.2020.g. po Tbr.8.1. Tarife u visini 100 bodova, za zastupanje na raspravi 17. 9. 2020.g. po Tbr.9.1. Tarife u visini 100 bodova, za zastupanje na raspravi 13. 4. 2022.g. po Tbr.9.1. Tarife u visini 100 bodova, te za zastupanje na 25.11. raspravi 25.11.2025.g. po Tbr.9.1. Tarife u visini 100 bodova, što obzirom na vrijednost boda 2 €, uvećano za zastupanje više osoba od 20 %, te za iznos PDV-a, iznosi 2.100,00 €.

48. Kako je tužiteljica uspjela u cijelosti u dokazivanju pravnog osnova, te u visini zahtjeva sa 62,78 % zahtjeva, a tuženici u osporavanja sa 37,78 % visine zahtjeva, to joj razmjerno uspjehu u parnici, pripada kao opravdana naknada troškova u iznosu od 1.673,46 €.

49. Iz navedenih razloga presuđeno je kao u točki III. izreke.

U Šibeniku, 9. siječnja 2026.g.

S U T K I NJ A

Melina Gulin Pavlaković

POUKA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DN-a:

-kao na zapisnik objave.