REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Gordane Korotaj, te članova vijeća Roberta Završkog i Anđe Ćorluka, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog JU, zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94 i 114/22), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu od 3. listopada 2024., broj: Pp-1254/2022, na sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog JU i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljeni ĐU je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku 1 (jednog) mjeseca od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira činjenično pobliže opisanog u izreci te presude, za koje djelo mu je izrečena novčana kazna 100,00 eura, dok je temeljem članka 138. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona, obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 30,00 eura.
2. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu navodeći da je podnosi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj navodi u bitnom, da nije kriv, a da je sud pogrešno zaključio prihvativši stajalište tužitelja o uvredljivosti izraza. Žalitelj detaljno analizira cijeli događaj i okolnosti koje su dovele do toga da se našao u policijskoj postaji, te pojašnjava izraz „dudek“ navodeći da je to simbol skromnog i pravednog gospodina, da je samo pretpostavka policijskog službenika ŠU da je izraz bio upućen njemu, a cijeli postupak je rezultat njegove netrpeljivosti prema žalitelju i njegovoj obitelji. Radi se o zlouporabi ovlasti gdje se njegova odgovornost temelji na pretpostavkama, zbog čega predlaže da ga se oslobodi optužbe, podredno da se žalba prihvati, odluka ukine i njega oslobodi optužbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Što se tiče žalbenih navoda koji se općenito odnose na procesne povrede, kako je okrivljenik u žalbi naveo da je podnosi i zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, ali nije pobliže naveo u čemu bi se sastojale te povrede, već je obrazložio samo žalbeni razlog koji se odnosi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud se nije mogao upustiti u dublju analizu istaknutih, a neobrazloženih žalbenih razloga.
5.1. No, osim procesnih povreda na koje viši sud pazi po službenoj dužnosti, ipak je povodom žalbe dodatno provjerio i utvrdio da pobijana odluka ima, sukladno članku 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja navoda obrane okrivljenika, kao i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji. Iz spisa je vidljivo da je okrivljenik upoznat s optužnim prijedlogom, da su mu pozivi uredno dostavljeni i da mu je omogućeno da iznese svoju obranu kao i da angažira branitelja, pa je evidentno da je okrivljeniku bilo omogućeno da se brani i da sudjeluje u postupku.
6. U odnosu na činjenično stanje, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji okrivljenika.
6.1. Naime, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u postupku ispitao okrivljenika i svjedoke ŠU i BU te pročitao dokumentaciju u spisu. Na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, prvostupanjski sud je odluku temeljio na analizi iskaza ispitanih osoba, nalazeći da postupanje okrivljenika na način opisan u izreci pobijane presude ispunjava zakonsko biće djela.
6.2. Činjenica da je sud prvog stupnja svoju odluku temeljio prvenstveno na iskazu policijskog službenika kojem je bilo upućeno omalovažavajuće izražavanje, ne dovodi do nezakonitosti presude, jer pravilo koje bi se temeljilo na formalnoj ocjeni dokaza ne postoji, već se činjenice utvrđuju po načelu slobodne ocjene dokaza kojom je iskaz navedenog svjedoka ocijenio uvjerljivim. Stoga je sud prvog stupnja svoju odluku temeljio prvenstveno na iskazu policajca ŠU u kojem je navedeni potvrdio činjenice odlučne za postojanje djela prekršaja, valjano obrazloživši razloge zbog kojih je sud prvog stupnja prihvatio njegovo svjedočenje te zbog čega nije prihvatio obranu okrivljenika kao i svjedočenje BU.
7. U odnosu na daljnje žalbene navode kojima žalitelj polemizira o značenju imenice „dudek“, ističe se da korištenje takvog izraza u komunikaciji u službenom tijelu upućuje na umanjivanje svojstva osobe i ima deprecijativno značenje, odnosno predstavlja omalovažavajuće, prezirno i uvredljivo obraćanje. Suprotno navodu žalitelja o „poštenom i pravednom gospodinu“, korištenje arhetipskog sinonima „dudek“ je u komunikaciji u tijelima državne vlasti pogrdno i neprikladno, te ima negativnu konotaciju i predstavlja umanjivanje vrijednosti ili značenja nekoga, a koji izraz označava naivnu, smušenu i glupkastu osobu.
7.1. Pod određenim okolnostima se i izrazi koji su uvredljivi i omalovažavajući mogu smatrati slobodom izražavanja, jer su i poluge vlasti dužne otrpjeti takve riječi kao sastavni i neizostavni dio demokracije. U takvim slučajevima se radi o izražavanju mišljenja pojedinca o pitanjima od javnog interesa povezanima s funkcioniranjem izvršne vlasti, na pravo na priopćavanje informacija i skretanje pažnje javnosti na način funkcioniranja državnog tijela ili službenika. No, u ovoj situaciji se ne radi o slobodi mišljenja i govora bez miješanja javne vlasti, već o direktnoj komunikaciji vezanoj uz konkretnog policijskog službenika za kojeg žalitelj smatra da pri postupanju iskazuje netrpeljivost prema njemu i njegovoj obitelji, pa se u takvoj situaciji pod načelom slobode izražavanja ne mogu tolerirati uvredljivi i omalovažavajući izrazi
8. S obzirom na sve navedeno, žalbeni navodi žalitelja o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnom tumačenju značenja izgovorenog su također neosnovani.
9. Kako žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona.
9.1. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud žalitelju izrekao odgovarajuću kaznu primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
9.2. U konkretnom slučaju prvostupanjski je sud uzeo u obzir i činjenicu da se Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira izmijenio dana 1. siječnja 2023. kao danom uvođenja eura kao službene valute Republike Hrvatske, kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje neznatno blaži posebni minimum i neznatno blaži posebni maksimum novčane kazne (propisana kazna zatvora je ostala ista), sve kao posljedica uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, te je primijenio blaži zakon.
9.3. Pri razmatranju kazne treba istaknuti da je za predmetno djelo prekršaja, uz novčanu kaznu propisana alternativno i kazna zatvora u trajanju do 30 dana, a po ocjeni ovog suda, imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog djela prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, izrečena novčana kazna nije previsoka, te je zadovoljavajuće obrazložena. Osim toga, treba istaknuti da okrivljenik uz žalbu nije dostavio nikakve dokaze o postojanju činjenica ili okolnosti, koje bi eventualno bile razlogom za izricanjem niže novčane kazne. Upravo ovako izrečena novčana kazna je primjerena i dostatna okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti okrivljenika i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, držeći da se kako opća svrha kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona, tako i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona, ne bi mogla postići nižom novčanom kaznom.
9.4. Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, žalitelj se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci ove presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.
10. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura), pa iznos od 40,00 eura predstavlja iznos bliže minimalno mogućoj visini paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
11. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 8. siječnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v. r
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
