Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6382/2024

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Gordane Korotaj, te članova vijeća Roberta Završkog i Anđe Ćorluka, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog SĆ, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenika podnijetoj po branitelju Ratku Vlašiću, odvjetniku iz Splita, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 26. travnja 2024., broj: Pp-7351/2022, na sjednici vijeća 8. siječnja 2026.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba okrivljenog SĆ i ukida prvostupanjska presuda te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni SĆ proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci navedene presude, za koje djelo mu je izrečena novčana kazna 100,00 eura. Istom presudom okrivljenik je, temeljem članka 138. i članka 139. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 100,00 eura.

2. Protiv te presude okrivljenik je putem branitelja podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga. Navodi u bitnom, da nitko od svjedoka nije potvrdio da je on navedene prilike vikao i galamio, da je sud prekoračio optužbu izmijenivši osobu prema kojoj bi on krenuo kamenom, da je obrazloženje kontradiktorno izreci a i provedenim dokazima te da nije jasno stavlja li mu se na teret da bi na neki drugio načio remetio javni red i mir, zbog čega predlaže da ga se oslobodi optužbe, podredno presuda ukine.

3. Žalba je osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje navodi te je utvrdio da prvostupanjski sud nije u potpunosti utvrdio činjenično stanje u odnosu na odlučnu činjenicu je li navedene prilike došlo do remećenja javnog reda i mira od strane okrivljenika vikanjem, na što se opravdano ukazuje žalbom.

5. U odnosu na žalbene navode žalitelja koji se tiču dijela inkriminacije počinjenog vikanjem riječima „jebem ti mater“, ističe se da je sud donio odluku nakon dovođenja u vezu okrivljenikove obrane i iskaza ispitanih svjedoka. No, kada se analiziraju iskazi svjedoka, proizlazi da svjedok TĆ (susjed) navodi da je čuo povišene tonove i da su radnici vikali na susjeda da se makne, pa iz njegova iskaza ne proizlazi nedvojbeno da bi navedene prilike okrivljenik galamio. Što se tiče dvojice radnika u odnosu na koje je bilo usmjereno okrivljenikovo ponašanje, svjedok EĆ navodi da im je okrivljenik predmetne zgode napadačkim tonom psovao mater, a da je dan ranije galamio na njih psujući ih i galameći u smislu da što rade. Drugi radnik PĆ je opisao cijelu situaciju i događaje koji su prethodili, a za samo djelo prekršaja je iskazao da mu je okrivljenik psovao majku, dakle također nije naveo da bi upravo navedene prilike okrivljenik galamio. Eventualno nepristojno i uvredljivo obraćanje ipak nije dovoljno za nesporan zaključak o krivnji, niti u konkretnom slučaju ispunjava zakonska obilježja navedenog prekršaja.

5.1. Iz zakonske odredbe članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, jasno proizlazi da se predmetni prekršaj, ako se radi o verbalnom napadu, može počiniti samo svađom ili vikanjem (pri čemu, naravno, dolaze u obzir i sinonimi ovih riječi), a navedena činjenica ne proizlazi nedvojbeno iz provedenih dokaza. Stoga ovaj sud nalazi da prvostupanjski sud nije otklonio dvojbu u odnosu na tu odlučnu činjenicu, zbog čega je pobijana presuda donesena preuranjeno, te samim tim nije nedvojbeno dokazana žaliteljeva krivnja za prekršaj koji mu je stavljen na teret.

6. Nadalje, radi pravilne primjene zakona, a u odnosu na žalbene navode koji se odnose na dio inkriminacije koji glasi „...uzeo kamen u ruku i krenuo prema PĆ...“, ukazuje se da je prvostupanjski sud pravilno izmijenio opis djela zamijenivši osobu prema kojoj je okrivljenik krenuo (umjesto BĆ koji je naveden u optužnom aktu navodi PĆ). Sud je ovlašten u okviru iste radnje i događaja precizirati i prilagoditi činjenični opis, te je sud prvog stupnja opravdano zamijenio dio činjeničnih navoda iz optužnog prijedloga koje je drugačije utvrdio (druga napadnuta osoba) i pojasnio u obrazloženju ono što je utvrđeno postupkom, a da time nije izmijenjen objektivni identitet optužbe (dakle da se radi o istom djelu) niti je dodana veća protupravna količina te je takvo žaliteljevo protupravno ponašanje je jasno opisano u činjeničnog opisu.

7 S obzirom na sve navedeno, valjalo je prihvatiti žalbu okrivljenika, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti novi postupak u kojem će ispitati okrivljenika, svjedoke, pročitati i cijeniti sveukupnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu te provesti druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, a nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

8. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 8. siječnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v. r

Gordana Korotaj, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.