Poslovni broj: Us I-4946/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M, državljanin [adresa], smješten u Prihvatni centar za strance, Obedišće Ježevsko, kojeg zastupa opunomoćenica Martina Grgec, odvjetnica u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Zgrebačke, postaje aerodromske policije Pleso, Velika Gorica, Ulica Rudolfa Fizira 3, radi ograničenja kretanja, nakon usmene rasprave, 8. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog za odgodnim učinkom tužbe.

i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, KLASA: NK-UP/I-216-03/25-03/47, URBROJ-511-19-48- 25-1 od 24. studenoga 2025.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužiteljici u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetnici Martini Grgec, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 kn u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, točkom 1. izreke tužitelju, državljaninu [adresa], određeno je ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, dok je točkom 2. izreke određeno da ograničenje kretanja iz točke 1. ovog rješenja određuje se za razdoblje do 3 mjeseca od dana uručenja rješenja.

2. U tužbi i tijekom spora tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi kako ne egzistiraju razlozi za ograničenje kretanja tužitelja te da ne postoji rizik od bijega. Također da je tužitelj sa područja [adresa] te da samim time ispunjava uvjete za supsidijarnu zaštitu. Smatra da je je izrečena mjera prerestriktivna i nepotrebna, te da je tuženik imao na raspolaganju blaže mjere koje nije primijenio. Tijekom spora dodaje kako je dok je bio u Češkoj mu bilo određeno ograničenje kretanja te da isto treba uračunati. Također da je tješenjem PP Dugo Selo tužitelju ograničeno kretanje temeljem Zakona o strancima.

3. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev usvoji, poništi osporavano rješenje, usvoji zahtjev tužitelja za odobrenje besplatne pravne pomoći te naloži tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 EUR, uz prethodni zahtjev za uspostavom odgodnog učinka tužbe.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku te je održao usmenu raspravu.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je osporavanim rješenjem tužitelju određeno ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance za razdoblje do 3 mjeseca od dana uručenja rješenja, pozivom na odredbu članka 54. stavka 11. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25).

8. Naime, u provedenom postupku utvrđeno je da je tužitelj već ranije podnio zahtjev za međunarodnom zaštitom koja je presudom Upravnog suda u Zagrebu odbijena kao neosnovana, a što je potvrđeno u uvidom u aplikaciju e spis (presuda UsI- 4052/2024-11 od 20. siječnja 2025.), zatim da mu je temeljem dopisa Sigurnosno – obavještajne agencije od 5. rujna 2024. doneseno rješenje o protjerivanju te mu je izrečena zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od 5 godina. Nadalje, PP Dugo selo, izdala je rješenje o privremenoj odgodi prisilnog udaljenja sa rokom odgode 30 dana, na temelju kojeg je bio dužan javljati se jednom mjesečno u službene prostorije PP Dugo Selo, što tužitelj nije ispoštovao, već je napustio Republiku Hrvatsku i otišao u Njemačku.

9. Nadalje, iz zapisnika o saslušanju tužitelja od 24. studenog 2025., koji prileži spisu jasno proizlazi da se tužitelj nalazio u zatvoru radi krijumčarenja migranata, da je nakon što mu je odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu nastavio nezakonito boraviti u [adresa] sve do veljače 2005. kada je uhićen, zatim da je usprkos zabrani napustio Republiku Hrvatsku i otišao u Njemačku radi zaposlenja, no da je zaustavljen na granici Češke i Njemačke te vraćen u Republiku Hrvatsku, a da je ponovo podnio zahtjev za azil jer se ne želi vratiti u [adresa].

10. Naime, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja koje su nesporno utvrđene i koje tužitelj nije doveo u sumnju pravilno je osporavanim rješenjem ocijenjeno da je tužitelju radi zaštite javnog poretka i opasnosti od bijega potrebo ograničiti kretanje te da se drugim mjerama ne može ostvariti svrha ograničenja kretanja. Pri tome nije od utjecaja što je nakon donošenja odluke o zahtjevu tužitelja za međunarodnom zaštitom doneseno novo rješenje o ograničenju kretanja za tužitelja temeljem odredbi Zakona o strancima, jer je rješenje o ograničenju kretanja koje je predmet ovog spora proizvodilo učinke do donošenja odluke o naknadnom zahtjevu za međunarodnom zaštitom. Također nije od utjecaja niti dokumentacija koju tužitelj dostavlja tijekom spora, a koja se, kako tvrdi odnosi na zadržavanje tužitelja u Češkoj,. Ovo stoga što se ne radi o dokumentaciji koja je prevedena na hrvatski jezik u skladu s člankom 11. Zakona o upravnim sporovima Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24-dalje: ZUS).

11. Kraj takvog stanja stvari, sud nije provodio dokazni prijedlog tužitelja koji je predložio u tužbi na okolnost da ne postoji opasnost od bijega te ponavljanja kaznenog djela. Pri tome se napominje kako sukladno odredbama Zakona ne postoji obveza saslušanja tužitelja pred sudom, već samo obveza provođenja usmene rasprave što je sud ispoštovao. Također sud je ispoštovao načelo izjašnjavanja stranke sadržano u članku 6. ZUS-a. Naime, tužitelja je u ovom sporu zastupao opunomoćenik koji je uredno zaprimio sva pismena u kojima je suprotna strana iznosila navode, činjenice i pravna pitanja te je na njih imao mogućnost očitovati se tijekom upravnog spora. Također sud je, kako je to već navedeno, održao i usmenu raspravu na kojoj je također bio prisutan opunomoćenik tužitelja kao njegov zastupnik te je isti, i na ročištu kod ovog suda, osim pisano podnescima tijekom trajanja upravnog spora, imao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o činjenicama i pravnim pitanjima koje su predmet upravnog spora. Stoga je, po ocjeni ovog suda, tužitelju pružena mogućnost da izloži činjenice ili iznese dokaze.

12. U odnosu na sam dokazni prijedlog saslušanja tužitelja, a imajući u vidu pravno shvaćanje izraženo u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-lll- 2678/2020 od 22. veljače 2023., ističe se kako zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze. Stoga je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti, neovisno o dispoziciji stranaka, isključivo na redovnim sudovima.

12.1. Naime, ni članak 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) ni članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.) ne jamče stranci u parničnom postupku pravo da se sasluša određeni svjedok ili izvede neki dokaz. Jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava (jednakost oružja, jednakost sredstava) pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima na način da niti jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku (usporedi s Regner protiv Češke [Vv], br. 35289/11, § 146., presuda od 19. rujna 2017. i Avotinš protiv Latvije [Vv], br. 17502/07, § 119., presuda od 23. svibnja 2016.).

13. Imajući u vidu navedeno, uz poštivanje mogućnosti izjašnjavanja stranke iz članka 6. ZUS-a na način kako je to ranije obrazloženo, Sud predloženi dokaz provođenja saslušanja tužitelja na okolnost da ne postoji opasnost od bijega i opasnost od ponavljanja kaznenog djela, nije provodio budući da se razlozi ograničenja kretanja u konkretnom slučaju temelje na okolnostima koje se utvrđuju uvidom u materijalnu dokumentaciju, a ne na neposrednim opažanjima tužiteljice o kojima ima osobna saznanja i o kojima bi mogao iskazivati prilikom provođenja dokaza njegovim saslušanjem pred sudom. Stoga je navedeni dokazni prijedlog ocijenjen nesvrsishodnim te isti nije provođen (da ne postoji nužnost obaveznog saslušanja tužitelja proizlazi i iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj: Usž-3546/2024-2 od 16. listopada 2024.).

14. Također zakonski rok ograničenja slobode kretanja određen je u trajanju do 3 mjeseca koji rok sud ocjenjuje primjerenim i jer se radi o roku minimalno potrebnom za utvrđivanje činjenica i okolnosti na kojima tužiteljica temelji zahtjev za međunarodnom zaštitom.

15. Sukladno članku 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti sukladno članku 8., 9. i 10. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite sud je utvrdio da su ispunjeni uvjeti da se tužitelju odobri besplatna pravna pomoć te u visini isplati troška pravne pomoći odlučeno na način kako je to navedeno u izreci presude. Naime, sukladno članku 9. stavku 2. navedenog Pravilnika trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i za zastupanje pred Upravnim sudom određuje se sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluka o trošku postupka, a na snazi je tarifa o nagradi i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23), umanjen za 50%. Stoga je pružatelju pravne pomoći priznat trošak sastava tužbe neprocjenjivim predmetima od 500,00 EUR-a i pristupa na ročište u iznosu od 500,00 EUR-a, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika umanjenoj za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, uvećan za pripadajući PDV. Tužitelju nije priznat trošak sastava prijedloga za odgodnom učinkom tužbe, budući da isti nije predviđen odredbom članka 9. Pravilnika

16. Stoga je na temelju članka 116. i 147. ZUS-a odlučeno kao u izreci presude.

17. Konačno, kako prema ocjeni suda tužitelj nije učinio vjerojatnim nastanak teško popravljive štete sud je temeljem odredbe članka 42. stavka 4. ZUS-a odlučio kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 8. siječnja 2025.

Sudac:

Ivana Horvat

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje pobijane presude (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).

Dna:

1. Odvjetnica Martina Grgec, e-komunikacijom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Zagrebačka, Postaja aerodromske policije Pleso, Velika Gorica, Ulica Rudolfa Fizira 3, poštom

3. U spis