Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: P-2677/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužiteljice LO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Božo Vrkić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi ispravka pogrešnog upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. studenog 2025. u prisutnosti osobno tužiteljice i zamjenice punomoćnika tužiteljice EO, odvjetničke vježbenice kod Bože Vrkića, odvjetnika u Zadru, na ročištu za objavu presude 8. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je upis prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na ime tužene dijelom pogrešan pa se nalaže brisanje toga prava sa imena tužene i upis prava vlasništva na ime tužiteljice LO, za 3/27 dijela u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu za razliku od dosuđenog suvlasničkog dijela do utuženog dijela, tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

II. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem zahtijeva utvrđenje prava vlasništva kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za daljnjih 24/27 dijela, što je tuženica dužna priznati i trpjeti upis prava vlasništva te brisanje prava tuženice na predmetnoj nekretnini za navedeni suvlasnički udio, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 nadoknaditi tužiteljici LO, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 205,69 EUR ( dvjestopet eura i šezdesdetdevet centi) sa zateznim kamatama tekućim od 8. siječnja 2026., kao dana donošenja ove presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče na pojedinačne iznose od dana njihova dospijeća, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog, zahtjev za naknadu troškova odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 5. prosinca 2024. navodi da je vlasnik i posjednik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pašnjak površine 4000 m[2] , za cijelo. Tužiteljica da je vlasništvo na naprijed navedenoj nekretnini stekla nasljeđivanjem svojeg pok. oca JO i to temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Dušana Kvartuč iz [adresa], kao sudskog povjerenika Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru br.O-45/05, UPP/OS-76/05 od 27. siječnja 2006. te diobom sa ostalim sunasljednicima. Prednik tužiteljice pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini da je stekao nasljeđivanjem svojeg pok. oca VO, a ovaj nasljeđivanjem svojeg pok. oca tako da se predmetna nekretnina nalazi u posjedu tužiteljice, što osobno što preko prednika, od pamtivijeka. Predmetna nekretnina u naravi predstavlja pašnjak ograđen sa svih strana koji je prednicima tužiteljice služio za ispašu stoke, sječu drva i dijelom sa sijanje pšenice, žita, kukuruza i dr. Nadalje, u postupku pred Općinskim sudom u Zadru, a nakon postupka obnove zemljišne knjige, u spisu pod posl.br.Z- 37674/2024, Z-25811/2019 odbijen je prigovor tužiteljice na upis navedene nekretnine na ime Republike Hrvatske pa je tužiteljica upućena da svoje pravo može ostvarivati u parnici. Zaključno, predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu od 22. siječnja 2025. se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je tužiteljica uz tužbu kao jedini dokaz priložila rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču kao povjereniku suda pod posl. br. O-45/05, UPP/OS-76/05 od 27. siječnja 2006., a u kojem se ne navodi predmetna nekretnina niti bilo koja druga s površinom od 4000 m2, pri čemu je iz navedenog rješenja o nasljeđivanju razvidno da je tužiteljica naslijedila svojeg oca na tamo navedenim nekretninama za 3/27 dijela, a ne za cijelo. Nadalje, razvidno je da tužiteljica ovu tužbu podnosi nakon što je istoj odbijen prigovor nakon postupka obnove zemljišne knjige, pa se predlaže da se pribavi i izvrši uvid u spis Općinskog suda u Zadru, posl. br. Z-37674/2024 (Z-25811/2019). Konačno, predlaže se da sud odbaci tužbu kao nedopuštenu u dijelu kojim tužiteljica podredno traži da se usvoji tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva predmetne nekretnine jer u tom dijelu nije podnesen zahtjev za mirno rješenje spora, a što je procesna pretpostavka za dopuštenost odlučivanja o istome. Zaključno, predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. U dokazne svrhe sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem: zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 4), preslika izvoda iz katastarskog plana (list spisa 5), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču, poslovni broj: O-45/05, UPP/OS-76/05 od 27. siječnja 2006. (list spisa 6-9), nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke Frane Vlatkovića, dipl. ing. geod. (list spisa 28-32), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta (list spisa 25-27), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka: BO (list spisa 40), HO (list spisa 41), NO (list spisa 45) te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužiteljice (list spisa 45). Izvršen je uvid u predmet ovog suda posl. br. Z-37674/2024 (Z-25811/19).

3.1. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

4. Tužbeni zahtjev je dijelom osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za ispravak upisa u zemljišnu knjigu za nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uknjižene kao vlasništvo Republike Hrvatske za cijelo u postupku preoblikovanja zemljišne knjige na način da se vlasnikom predmetne nekretnine upiše tužiteljica za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice kao upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika. Ujedno postavljen je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje prava vlasništva predmetne nekretnine za cijelo.

6. Između stranaka nije sporno da je tuženica upisana vlasnicom predmetne nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo, u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina].

7. Sporno je treba li ispraviti upis na predmetnoj nekretnini koji je proveden u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava.

8. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču iz [adresa] od 27. siječnja 2006. ( list spisa 6-9) razvidno je da su pok. JO, rođenog 1934., a umrlog 2005., naslijedili zakonski nasljednici: KO za 7/27 dijela, IO za 7/27 dijela, ČO za 7/27 dijela, ZO za 3/27 dijela i LO za 3/27 dijela. Ujedno razvidno je da predmetna nekretnina nije činila ostavinsku masu pok. ostavitelja JO.

9. Iz zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] pod posl. br. Z-10211/2015/519 od 7. listopada 2016. razvidno je da nekretnina oznake 269, u naravi pašnjak površine 4000 m[2] odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] površine 161680 m[2] s uknjiženim pravom vlasništva u korist Republike Hrvatske.

10. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom prigovora podnositeljice LO podnesen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] pod poslovnim brojem: Z-37674/2024 (Z-25811/2019) razvidno je da je odbijen prigovor predlagateljice kao neosnovan te je uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini ostala neizmijenjena, a podnositeljica prigovora, ovdje tužiteljica, upućena je svoje pravo ostvarivati u parnici, uz obvezu podnošenja tužbe za ispravak u roku od 30 dana od dana dostave tog rješenja.

11. Uviđajem na licu mjesta vještak mjernik je predmetnu nekretninu identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja u naravi predstavlja pašnjak obrastao visokim i niskim raslinjem, omeđenu sa svih strana plotovima.

12. Vještak mjerničke struke je sačinio prilog skici sudskog očevida (list spisa 29) na kojima je žutom bojom označio predmetnu nekretninu, a sačinjenoj skici je priložio skicu položaja predmetne nekretnine u odnosu na susjedne nekretnine.

12.1. Ovaj sud u cijelosti prihvaća izrađene skice lica mjesta jer su izrađene stručno i objektivno na temelju podataka prikupljenih tijekom uviđaja, a pri tome uvažavajući činjenicu da nijedna od stranaka nije imala prigovore i primjedbe na skice izmjere.

13. Svjedokinja BO je u iskazu (list spisa 40) navela da joj je poznata predmetna parcela koja se nalazi u Raštanima Donjim, s jedne strane da se nalazi bijeli put, a u blizini prolazi glavna cesta koja vodi prema Krmčini. Koliko joj je poznato ova parcela je oduvijek pripadala obitelji BO i to ranije još PO koji je bio djed LO. Navela je da je poznavala VO kojeg je viđala na ovoj parceli koju je koristio za čuvanje ovaca. Navela je da je oduvijek ograđena plotom. Udala se sedamdesetih godina i od tada živi u [adresa], dok njezina obitelji u blizini ima svoju parcelu tako da od tada ima i neposredna saznanja o ovom terenu. Na poseban upit je navela da je PO imao trojicu sinova, jedan je bio JO, on je bio Daničin otac, dok se ne može sjetiti imena preostalih dvojice sinova. Zna da je jedan živio u [adresa], a jedan da je otišao u Kanadu. Poznato mu je da je pokojni JO imao kćeri i to: L, E, CO i LO te sinove J, IO i V. Ističe da ne zna kako su se oni međusobno unutar obitelji podijelili, da je znala viđati i ČO i IO i KO, ali joj nikada nitko nije spomenuo da bi bilo spora vezano za ovaj teren. Ne zna kako su se oni unutar obitelji podijelili, ali može reći da za nikakav spor nije čula.

14. Svjedok HO je u iskazu (list spisa 41) naveo da mu je poznata predmetna parcela koja se nalazi u Donjim Raštanima, nalazi se blizu jednog puta koji vodi do kuća, a također s donje strane se nalazi glavni put koji vodi do Krmčine. Koliko mu je poznato ova zemlja je ranije pripadala pok. PO, koji je bio Daničin djed. VO da se jako dobro sjeća, umro je u starijoj životnoj dob prije Domovinskog rata. Nadalje je iskazao da je pokojnog VO viđao na ovom terenu koji je ovdje držao negdje 30-40 komada ovaca, na ovoj parceli se pretežno nalazila nekakva niska šuma pa je sjekao i drva za ogrjev. Poznato mu je da je poslije njegove smrti pokojnog VO naslijedio sin JO. Pokojni PO je imao još dvojicu sinova, jedan je otišao živjeti u [adresa], a jedan je u otišao živjeti u [adresa]. Zna da je ova parcela pripada pokojnome JO i da nije bilo spora među djecom pokojnoga VO. Pokojni JO je koristio ovaj teren jednako kao i njegov otac pa je tako i JO držao ovce. Ova parcela je ograđena odavno i to plotom. Na poseban upit je naveo da je pokojni JO imao kćeri: LO, CO, B, L, E i još jednu kćer koju su zvali " H". JO je imao i trojicu sinova J, IO i KO. Nije čuo da bi među Vinkovom djecom bilo spora vezano za ovaj teren pa čak može reći da mu je nedavno i IO rekao s kojim je jako dobar, da je ovaj teren pripao LO i da to poštuju sva braća i sestre. Ne zna kako su se oni podijelili, ali nije čuo za bilo kakav spor. Zaključno je naveo da je tu još kao dječak i prije svoje desete godine života prolazio goneći svoje blago, a pomagao je roditeljima čuvati blago i prije nego što je krenuo u školu.

15. Svjedokinja NO je u iskazu (list spisa 45) navela da joj je poznata predmetna parcela koja se nalazi u Donjim Raštanima poviše kuće gdje živi. Točnije ovaj teren se nalazi u blizini glavne ceste koja vodi do Krmčine, Svetog Petra. Također ovaj teren se nalazi odmah uz bijeli put. Ovaj teren je ranije pripadao pok. PO, djedu LO. Navela je da je poznavala pok. VO i poznato joj je da je on umro 1987./1988. Pokojni PO je na ovom terenu držao ovce, zagrađivao ga, a poznato joj je da je ovaj teren ograđen dračom i smrekom. Navela je da je u Donje Raštane doselila 1983. godine i još tada da je ovaj teren bio ograđen na isti način kao danas, dakle još za života pok. djeda PO. Pokojni PO je sigurno na ovoj parceli držao 30-ak ovaca. Pok. PO je ovu parcelu koristio i na način da je sjekao drva za ogrjev. Nije čula da bi ikad bilo svađe vezano za ovaj teren niti da bi pok. VO još tada itko u selu ometao u posjedovanju ovog terena. Poslije smrti pok. VO poznato joj je da ga je naslijedio sin JO. Zna da je pok. PO imao još dvojicu sinova, ali što se tiče ovog terena naslijedio ga je JO. To zna jer je JO jedinoga viđala s njegovom obitelji na ovom terenu. Drugu Stojanovu djecu nije niti poznavala i nije čula da bi to bilo sporno. JO je također na ovom terenu čuvao ovce, također je sjekao drva za ogrjev. JO je imao devetero djece i to kćeri: ZO, B, L, N, CO i LO te trojicu sinova: K, J i IO. Pokojni JO je umro prije nekih 20-ak godina, ne zna točno kako su se Vinkova djeca između sebe dijelila što se tiče imovine koju su naslijedila iza smrti oca, ali zna da su uvijek bili složni kao obitelj i za svađe nije čula. Navela je da je radila zajedno sa Daničinom sestrom ZO, L i B tako da sigurno zna da među njima nije bilo svađe. Živi u neposrednoj blizini ovog terena, poslije Vinkove smrti na ovom terenu zna viđati LO i njezinu obitelj i njezinu unučad. Ovaj teren je poslije JO pripao upravo LO i nije čula da bi oko toga bilo spora.

16. Tužiteljica LO je u stranačkom iskazu (list spisa 45) navela da je ovaj teren bio oduvijek u posjedu njezine obitelji, ranije pokojnoga djeda PO koji je na ovom terenu čuvao ovce, sjekao drva za ogrjev. Sjeća se kao dijete da je nekretnina ograđena sa svih strana plotom, pretpostavlja od davnina. Pokojnog djeda VO je naslijedio njezin otac JO, koji je umro 2005. godine koji je na ovom terenu držao ovce i sjekao drva za ogrjev kao i djed PO. Poslije smrti oca njezina sestra ZO i ona su se prihvatile dijela iza smrti oca, a ostale sestre su ustupile svoje dijelove braći. Što se tiče ovoga terena među njima braćom i sestrama nikad nije bilo spora niti svađe. Istaknula je da danas često ode sa svojom obitelji i unučadi, nastoji održavati ovaj teren, čistiti ga. To je kamenito tlo, nije pogodno za bavljenje poljoprivredom, a danas ovaj teren povremeno čisti i obilazi.

17. Odredbom članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

17.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.

17.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.

18. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

19. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.

20. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."

21. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

22. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka GO ( rođene 1943.), HO ( rođen 1948.) i UO ( rođene 1960.) koji imaju neposredna i potpuna saznanja o svim okolnostima vezanim za način stjecanja i korištenja predmetne nekretnine koliko je to moguće s obzirom na njihovu starosnu dob, a ujedno cijeneći da su svjedoci mještani Raštana, male sredine u kojoj su mještani međusobno povezani, da su imajući u obzir navedeno iskazivali suglasno i o odlučnim činjenicama gotovo identično, ujedno po ocjeni ovog suda nemaju nikakvog interesa za ishod ovog postupka, sud je iskaze svih saslušanih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim. Pa su tako svjedoci suglasno iskazivali da je predmetna nekretnina od davnina u obitelji UO, da su poznavali tužiteljičinog djeda pok. PO koji je predmetnu nekretninu koristio dijelom za ispašu blaga, a dijelom za sječu drva za ogrijev. Identično su iskazivali navodeći da je predmetna nekretnina oduvijek ograđena i to plotovima. Nadalje, suglasno su iskazivali da je poslije smrti pok. PO predmetnu nekretninu nastavio posjedovati njegov sin pok. JO, tužiteljičin otac i to na jednak način kao i pok. PO. Nadalje, svjedoci su suglasno iskazali da nisu čuli za sporove u pogledu predmetne nekretnine. Međutim, vezano za diobu predmetne nekretnine iz pok. JO, svjedokinja BO o tome nije imala saznanja, navodeći da je na spornom terenu znala viđati ČO, IO i V ( braću tužiteljice), dok je HO naveo da mu je IO ( brat tužiteljice) rekao da je ovaj teren pripao LO ( tužiteljici), ističući da ne zna kako su se djeca pok. JO podijelila, a jednako tako svjedokinja ĆO je iskazala da ne zna kako su se Vinkova djeca dijelila u pogledu imovine.

23. Slijedom svih naprijed izvedenih materijalnih i personalnih dokaza, sud je utvrdio da je predmetna nekretnina, u cijelosti uživana po prednicima tužiteljice, nekretninu je koristio još najkasnije djed tužiteljice pok. PO za ispašu blaga i sječu drva za ogrjev, a potom njegov sin, tužiteljičin otac pok. JO ( rođen 1934., a umro 2005.) na jednak način, o čemu su svjedočili svi saslušani svjedoci, a koje nitko nikada niti unutar obitelji niti netko treći nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju sporne nekretnine koje su jasno omeđene od susjednih nekretnina, a takvo stanje je nepromijenjeno budući da je sud utvrdio uviđajem na licu mjestu i vještačenjem da je nekretnina ograđena sa svih strana plotom, što su suglasno potvrdili svi saslušani svjedoci, pa je po stavu ovog suda predmetna nekretnina najkasnije od pedesetih godina prošlog stoljeća u samostalnom posjedu tužiteljevih prednika i to ranije od tužiteljičinog djeda pok. PO, a zatim tužiteljičinog oca JO, rođenog 1934., pa je protekao četrdesetogodišnji rok dosjedanja i to prije 17. studenog 1999., tako da je tužiteljica i po prednicima mogla dosjedati i u vremenu kad je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva.

24. Međutim, iz priloženog rješenja o nasljeđivanju iza pok. JO proizlazi da je tužiteljica jedna od ukupno pet nasljednika iza pok. ostavitelja te je ista proglašena nasljednicom za 3/27 dijela, dok su prestali nasljednici njezina braća i sestra i to: KO, IO, ČO i ZO. Naime, iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je tužiteljica predmetnu nekretninu stekla nasljeđivanjem svog oca pok. JO i diobom s ostalim sunasljednicima, međutim kao potkrjepu diobe s ostalim sunasljednicima pok. SO, tužiteljica nije dostavila bilo materijalni dokaz poput ugovora o diobi niti je na okolnost diobe predložila saslušanje braće i sestara kao svjedoka. Po stavu ovog suda, potpuno je životno i logično da saslušani svjedoci koji nisu u srodstvu s tužiteljicom ne mogu imati neposredna saznanja o načinu diobe nekretnina iza smrti pok. JO, već tužiteljičina braća i sestre, a čije saslušanje tužiteljica nije predložila. Stoga, iako je sud na temelju izvedenih dokaza našao utvrđenim da je sporna nekretnina u dugogodišnjem posjedu tužiteljičinih pravnih prednika, a sve kako je to prednje obrazloženo, sud nije našao dokazanim da se tužiteljica podijelila sa braćom i sestrama, pa tužiteljica nije mogla steći udio preko 3/27 naslijeđenog dijela iza pok. oca JO jer joj nedostaje savjesnost kao bitan element za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

25. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud drži djelomično osnovanim tužbeni zahtjev kojim tužiteljica zahtijeva ispravak pogrešnog upisa određenog u korist ovdje tuženice te upis prava suvlasništva za 3/27 dijela, dok je za razliku od dosuđenog suvlasničkog udjela do utuženog udjela, tužbeni zahtjev odbijen. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

26. S obzirom da je odbijen prvi istaknuti tužbeni zahtjev u dijelu od 24/27 suvlasničkog dijela, sud je odlučivao o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu usmjerenim na utvrđenje da je tužiteljica stekla pravo suvlasništva predmetne nekretnine za 24/27 dijela, dakle od dosuđenog pa do utuženog dijela predmetne nekretnine.

27. U pogledu eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, tuženica je istaknula da u tom dijelu nije podnesen zahtjev za mirno rješenje spora, a što da je procesna pretpostavka za dopuštenost odlučivanja o istom, slijedom čega je predložila odbaciti tužbu u tom dijelu. Međutim, nesporno prije ovog postupka, stranke su u prethodno vođenom izvanparničnom postupku povodom odlučivanja o prigovoru podnesenom ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] bile u mogućnosti mirno riješiti spor u pogledu vlasništva predmetne nekretnine, a čime je ostvarena intencija zakonodavca propisivanjem odredbe članka 186. a ZPP-a. Dakle, u konkretnom slučaju nema više svrhe da tužiteljica prije podnošenja tužbe usmjerene na utvrđenje prava vlasništva podnosi zahtjev za mirno rješenje spora, jer je svrha tog zahtjeva ispunjena u prethodnom postupku u kojem nije došlo do nagodbe između stranaka. Međutim, odlučujući o eventualno kumuliranom zahtjevu u preostalom dijelu koji je odbijen glavnim tužbenim zahtjevom odnosno glede preostalog suvlasničkog dijela od 24/27 dijela sporne nekretnine, sud isto tako ne nalazi dokazanim da je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine za daljnjih 24/27 dijela. Naime, eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljica temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi kao i glavni tužbeni zahtjev, pri čemu tužiteljica ni u pogledu preostalog suvlasničkog dijela od 24/27 dijela nije dokazala postojanje pravne osnove za stjecanje prava vlasništva, to nisu ispunjene pretpostavke za prihvaćanjem eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, pa je isti odbijen kao neosnovan. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

28 . Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. u vezi sa člankom 155. stavkom 1. ZPP-a, a odmjerena je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23., dalje: Tarifa).

28.1. Tužiteljica je uspjela u sporu za 86,4 % ( 100 % po osnovi i po visini 11,11 % = 111,11/2 =55,55 %), dok je onda tuženica uspjela sa 44,45 %, pa kada se navedeni iznosi prebiju, dobije se iznos od 11,10 % kao konačan postotak uspjeha tužiteljice. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe - 100 bodova (Tbr. 7. točka1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od: 14. svibnja 2025., 29. svibnja 2025., 29. rujna 2025. i 27. studenog 2025. od po 100 bodova za pojedinu radnju (Tbr. 9. točka 1. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), dakle ukupno 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.000,00 EUR, a uvećano za PDV od 25 % ( 250,00 EUR), iznosi 1.250,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak predujma uviđaja i vještačenja u iznosu 550,00 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR, dakle ukupno 1.853,09 EUR. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu jer iz stanja spisa proizlazi da tužiteljica nije platila sudsku pristojbu na tužbu niti ju je sud pozvao na plaćanja iste, pa u takvom slučaju ne može osnovano tražiti naknadu tih troškova od tuženice. ( odluka VSRH, posl.br. Rev-158/2021-2 od 27. veljače 2024.). S obzirom na naprijed utvrđeni postotak uspjeha tužiteljice ( 11,10 %), tuženica je obvezana naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 205,69 EUR.

28.2. Na troškove postupka teku zatezne kamate od 8. siječnja 2026. kao dana donošenja ove presude, na temelju članka 29. stavka 2. ZOO-a. Slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

29. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Biograd na Moru, 8. siječnja 2026.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužiteljici po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru

- tuženici po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko – upravni odjel (na broj: P-DO-312/2024).