Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Ivana Gundulića 27
21000 Split
P-196/2025-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HGPO OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Kruni Peronji, odvjetniku u Splitu, protiv tuženih pod 1 HG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], pod 2 TG OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Leonu Zrniću, odvjetniku u Splitu i pod 3 BG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Tomislavu Špeharu, odvjetniku u OD Špehar & Špehar & Rukavina u Zagrebu, zbog utvrđenja i predaje u suposjed, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 02. prosinca 2025., u nazočnosti stranaka, a pozivom na odredbu čl.335 st.6 i 12 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, nadalje u tekstu: ZPP) dana 08. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti a koji glasi:
„1. Utvrđuje se da u ostavinu pok. TG, pok. H te pok. UG, rođ. T, ne ulazi 1/3 I. kata obiteljske kuće sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica], II. ZK tijelo, ZU 9063 KO [katastarska općina] sa pripadajućim zemljištem na kojem je kuća izgrađena i pripadajućim zemljištem koje služi za redovitu uporabu zgrade i sa zajedničkim dijelovima zgrade.
2. Utvrđuje se da je pravno valjan Ugovor o darovanju sklopljen između TG pok. H iz [adresa], kao darovatelja i obdarenika CG i IG od 29. svibnja 1986. pa je tužiteljica ovlaštena u zemljišnim knjigama zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva 1/3 I. kata, obiteljske kuće sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica], II. ZK tijelo, ZU 9063 KO [katastarska općina] sa pripadajućim zemljištem na kojem je kuća izgrađena i pripadajućim zemljištem koje služi za redovitu uporabu zgrade i sa zajedničkim dijelovima zgrade.
3. Dužni su tuženici predati tužiteljici u suposjed I. kat obiteljske stambene kuće, sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica], II. ZK tijelo, ZU 9063 KO [katastarska općina] sa pripadajućim zemljištem na kojem je kuća izgrađena i pripadajućim zemljištem koje služi za redovitu uporabu zgrade i sa zajedničkim dijelovima zgrade.
4. Nalaže se tuženicima da u roku od 15 dana tužiteljici isplatiti troškove postupka uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate teče po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“
II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku pod 1 parnični trošak odmjeren u iznosu od 2.750,00 € uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
Obrazloženje
1. Dana 23. studenog 2015. ustala je tužbom IG protiv HG, TG i BG, tvrdeći da je ostavinskim rješenjem Općinskog suda u Splitu O-3689/13 upućena pokrenuti parnicu radi utvrđenja ostavine pok. TG kao i radi utvrđenja pravne valjanosti Ugovora o darovanju sklopljenog **.**.1986. IG tvrdi u historijatu tužbe da je temeljem Ugovora o darovanju stekla pravo vlasništva 1/3 dijela nekretnine što u naravi predstavlja I. kat obiteljske kuće sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 9063 KO [katastarska općina]. TG da joj je darovao suvlasnički dio upravo predmetne nekretnine jer je koristila jednu sobu sa balkonom na I. katu, a koja je trebala biti pretvorena u jednosoban stan. Međutim, cijeli kat preuzeli su, nakon smrti pok. TG, njegov unuk i suprug HG te su počeli osporavati valjanost Ugovora o darovanju. Slijedom naprijed navedenog predložila je IG donijeti presudu nakon provedenog dokaznog postupka i to na način da se utvrdi da u ostavinu pok. TG i pok. UG ne bi ušla 1/3 I. kata obiteljske kuće sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica], II. ZK tijelo, ZU 9063, KO [katastarska općina], da je pravno valjan Ugovor o darovanju od 29. svibnja 1986., da su joj tuženici dužni predati u suposjed I. kat iste obiteljske kuće i da su joj dužni naknaditi troškove postupka.
1.1. Međutim, dana **.**.2018. IG je u podnesku kojeg je predala sudu uredila očite greške u pisanju tužbe u pogledu oznake dana kada je sklopljen Ugovor o darovanju te u dijelu koji se ticao njezinog ovlaštenja za upis svoga prava naspram tuženika.
1.2. IG preminula je 01. rujna 2020. zbog čega je Općinski sud u Splitu dana 21. listopada 2020. donio rješenje o prekidu postupka pod poslovnom oznakom i brojem P-11137/2015.
1.3. Dana 29. listopada 2024. Općinski sud u Splitu donio je rješenje kojim je nastavljen prekinuti postupak te je pozvana HGP, kći IG i njezina nasljednica, sukladno rješenju O-3693/2020 da preuzme postupak u njeno ime i za njen račun.
1.4. Na ročištu za glavnu raspravu od **.**.2025. HGP je po svome punomoćniku izvijestila sud da je predmetnu nekretninu darovala svojoj kćeri HGPO, da je Ugovor o darovanju proveden u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu te da umjesto HGP sada u ovu parnicu stupa njezina zakonska nasljednica, obdarena kći HGPO. Toj preinaci usprotivili su se tuženici, ali je sud donio raspravno rješenje da se ova subjektivna preinaka dopušta.
1.5. Ovo stoga jer je Europski sud za ljudska prava u brojnim svojim odlukama naglasio da pravo na pristup sudu predstavlja sastavni dio jamstava sadržanih u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, pozivajući se na načela vladavine prava i izbjegavanja proizvoljne ovlasti na kojima se temelji velik dio Konvencije. Pravo na pristup sudu mora biti „praktično i djelotvorno”, a ne „teoretsko ili iluzorno”.
1.6. Potencijalna ograničenja dotičnog prava ne smiju ograničiti pristup koji pojedinac ima na raspolaganju na takav način ili u takvoj mjeri da se narušava samu bit prava. Nadalje, ograničenje se neće smatrati spojivim s Konvencijom ako ne teži legitimnom cilju te ako ne postoji razuman odnos razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se nastoji postići. S obzirom na to, Europski sud napominje da prilikom primjene postupovnih pravila sudovi moraju izbjegavati prekomjerni formalizam kojim bi se narušila poštenost postupka.
1.7. Podneskom od 16. svibnja 2025., pak je trećetužena, BG, izvijestila sud i stranke da je s tuženikom pod 2 TG sklopila Ugovor o kupoprodaji nekretnine 12. travnja 2019., više nije suvlasnica nekretnine te je predložila da sud dopusti subjektivnu preinaku na način da TG stupi na snagu umjesto nje. Predloženoj subjektivnoj preinaci tuženici se nisu usprotivili, dok se o istoj tužitelj nije izjasnio, premda je, ovom sudu dostavio podnesak i to dana 19. studenog 2025., a u kojem podnesku je kao tužene naznačio samo HG i TG, dok je ispustio BG. Slijedom navedenog, a obzirom i na petit tužbenog zahtjeva, BG ostala je naznačena kao tužena pod 3.
2. U svom odgovoru na tužbu tuženici su naveli da se protive i tužbi i tužbenom zahtjevu, da predlažu da isti bude odbijen, a tužitelj osuđen na snašanje parničnih troškova. Tuženici smatraju da tužiteljica temeljem Ugovora o darovanju iz 1986. nije stekla pravo vlasništva dijela stana koji je položen na I. katu. Tužitelj se nije upisao u zemljišnu knjigu, pa je očito da pravo vlasništva nije niti mogao steći. Predmet darovanja nepostojeća je stvar, obzirom da jednosobni stan, koji je bio predmetom darovanja, nikada nije nastao. U konkretnom slučaju da se radi o fizički određenom dijelu stana koji ne može biti u pravnom prometu. Tužitelj nije pravo vlasništva mogao steći ni dosjelošću, a što se tiče zahtjeva za izdavanje isprave za upis prava vlasništva u zemljišne knjige, da je riječ o obvezno pravnom zahtjevu koji je zastario. U kasnijem tijeku postupka tuženik pod 2 pozvao se još i na pravo na dom
3. Tijekom postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te je izveden dokaz pregledom rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu O- 3689/2013 od 23. rujna 2015., presude i rješenja VSRH od 4. lipnja 1997. pod brojem Rev-637/1997-2, Ugovora o darovanju od 29. svibnja 1986., Ugovora o darovanju nekretnine od 18. prosinca 2018., rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika u Splitu Dalibora Pavlovića O-3693/2020, izvatka iz zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu kao i izvatka iz zemljišnih knjiga za KO [katastarska općina] ZU 20077 i ZU 13389. Tijekom postupka saslušani su svjedoci LG, HGPO (u toj ranoj fazi postupka saslušana je kao svjedok, a kasnije je postala tužitelj), GG, DG, MG i KG. Saslušane su i parnične stranke i to HG i TG, tuženici te je izveden dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika, Vedrane Garmaz i vještaka građevinske struke, Alberta Botice, od kojih su pribavljeni nalazi i mišljenja.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
5. Stranke su popisale parnični trošak.
6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da se utvrdi što ne bi bila ostavina iza pok. TG i pok. UG i to baš 1/3 I. kata obiteljske kuće sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] II. ZK tijelo, ZU 9063, KO [katastarska općina] , da je pravno valjan Ugovor o darovanju od 29. svibnja 1986., da je tužiteljica ovlaštena na upis svoga prava na opisanoj nekretnini, da su joj tuženici dužni predati u suposjed I. kat obiteljske stambene kuće i da su joj dužni naknaditi troškove ovog postupka.
7. Odredbom čl.114 st.1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, nadalje u tekstu: ZV) propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Odredbom pak čl.119 ZV-a propisano je stjecanje nekretnina upisom vlasništva u zemljišnim knjigama, dok je odredbom čl.120 st.1 ZV- a propisano da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.
7.1. Obzirom da je u pitanju Ugovor o darovanju od 29. svibnja 1986., koji se spominje kao osnov stjecanja, kada je u primjeni bio Zakon o osnovnim vlasničko- pravnim odnosima, to je valjalo na konkretan slučaj primijeniti i odredbu čl.33 citiranog zakona koja odredba je propisivala da se na temelju pravnog posla pravo vlasništva na nekretnini stječe upisom u javnu knjigu ili na drugi odgovarajući način određen zakonom. To praktički znači da se prema toj odredbi vlasništvo nad nekretninom prenosi i stječe tek upisnom u zemljišne knjige ili drugim zakonom propisanim načinom.
8. Među strankama nije sporno da je ostavinski postupak koji se vodi iza smrti pok. prednika stranaka UG i TG, prekinut, da su na nasljeđivanje pozvani zakonski nasljednici i to CG, OG i EG, da je za trajanja tog ostavinskog postupka preminuo sin EG kojeg su nasljedili kći BG i sin TG, koji je također preminuo, a naslijedili su ga ovdje tužena pod 1 kao supruga i tuženik pod 2 kao sin, da je ostavitelj TG sačinio pisanu oporuku 27. listopada 1988., a prema kojoj je oporuci imovinu i baš trosobni stan na I. katu obiteljske kuće na adresi [adresa] u [adresa], ostavio u cijelosti svome sinu, EG, da su tuženici nasljednici pok. EG i da nitko od nasljednika oporuku nije osporavalo.
9. Točno je da je pok. TG, sa tužiteljem, IG, koja je u međuvremenu preminula i to kao obdarenicom, 29. svibnja 1986. sklopio Ugovor o darovanju, a predmet kojeg je, prema čl.I Ugovora, bio jednosobni stan s istočne strane I. kate, koji je trebao nastati od postojeće sobe s balkonom s južne strane, uz koji se trebao urediti sanitarni čvor i mala kuhinja, te poseban ulaz te stepenište od istoka.
10. Proveden je dokaz očevidom na licu mjesta kada je sudska komisija utvrdila da soba sa balkonom nikada nije postala stan jer je sudska komisija ušla, dolazeći vanjskim stepenicama sa zapada u stan do kojeg se pristupilo preko vanjskog stubišta i verande. Iz verande se ušlo u stambeni prostor i to ravno u kuhinju i blagovaonicu, a iz blagovaonice u dnevni boravak na južnoj strani. Iz dnevnog boravka postoji izlaz na vanjsku terasu i iz te vanjske terase moguće je pristupiti u spavaću sobu položenu na jugoistočnu stranu. Iz jugoistočne sobe ulazi se u hodnik koji vodi prema sanitarnom čvoru tj. kupaonici i WC, dok se na sjeveroistočnoj strani nalazi još jedna soba. Vještak za građevinu Albert Botica, tom je prigodom kazao kako iz dostupne dokumentacije vidljivo da etažiranje nije provedeno.
11. U svojim pisanim nalazima i mišljenjima, na koje stranke nisu imale primjedbe, vještaci su istakli i to vještak Albert Botica da je predmet spora stan odnosno jedan dio u stanu na I. katu, kojem se pristupa preko vanjskog stubišta i zatvorene verande sa zapadne strane. Temeljem uvida u darovnicu iz 1986. uočio je tlocrt I. kata postojećeg stanja i tlocrt I. kata dogradnje prostora. Trenutno stanje prvog tlocrta je izmijenjeno u odnosu na stanje prikazano u darovnici na način da su prostorije lijevo od ulaza preko verande povezane u jednu prostoriju uklanjanjem pregradnih zidova. Idejno rješenje iz darovnice iz 1986. sugerira dogradnju stubišta s jugoistočne strane, a koje bi vodilo prema sobi i terasi na I. katu. To idejno rješenje je provedivo no valjalo bi ishoditi građevinsku dozvolu, potom i uporabnu dozvolu, a onda bi se moglo provesti etažiranje objekta.
11.1. Vještakinja za geodeziju Vedrana Garmaz je u svome nalazu i mišljenju kazala kako su katastarska i zemljišno knjižna čestica usklađene u pogledu upisane površine i načina uporabe. Kuća je tlocrtne površine 185,00 m2, dvor je 510,00 m2, a ukupna površina parcele je 695,00 m2. Kao vlasnici u zemljišnim knjigama upisani su TG. H i HGPO, svaki za po ½.
12. Tijekom postupka saslušani su svjedoci i to: LG, GG i DG koji su susjedi stranaka, odnosno žive u neposrednoj blizini predmetne obiteljske kuće. Tako je svjedok LG kazao da nikada nije vidio IG da bilo što radi na katu obiteljske predmetne kuće, da tu boravi ili bilo što drugo radi. Nije je vidio npr. da pere prozore, razgrće robu te čisti objekat, a napomenuo je i da je njegov sin B jako dobar prijatelj s tuženikom pod 2, da su se družili na svakodnevnoj bazi, da je često bio kod drugotuženika u njegovom domu i nikada nije susreo IG u bilo kojoj funkciji u tome stanu. Svjedok GG pak kazao je da mu je još pok. TG ispričao da ga je IG, kći, prevarila kada mu je dala da potpiše neki dokument o darovanju dijela gornje etaže. Pravna sudbina tog spora svjedoku nije bila poznata. Ustvrdio je da IG nikada nije živjela na gornjoj etaži, gdje sada živi TG sa svojom obitelji. Potvrdio je da u prizemlju obiteljske kuće žive IG te ĆG i NG. DG pak kazao je u svome iskazu da ni on također nikada nije IG vidio da bilo što radi na katu obiteljske kuće. Svoj iskaz dala je i svjedokinja KG koja je uvodno kazala da je rodica tužene pod 1 s kojom je jako povezana i često se posjećuju. Potvrdila je da joj je poznata IG koja živi kat ispod obitelji TG. IG imala je ružan običaj kada bi dolazila kod rodice u posjetu, iznijeti sjedalicu ispred kuće pa bi onaj tko se želi popeti na kat morao proći ispred nje. Kat na kojem žive U da je uvijek predstavljao jedinstvenu cjelinu, U su koristili cijeli kat.
13. Svoj iskaz u postupku dali su i HGPO, tada kao svjedok, unuka IG i ĆG, suprug narečene, odnosno sadašnje tužiteljice. Očekivano jer su zainteresirani za ishod spora u svome su iskazu ustvrdili da je predmetni dio kata obiteljske kuće doista darovan IG kao posebna darovnica u znak zahvalnosti za pruženu brigu roditeljima. HGPO ustvrdila je da je IG preselila na kat, 1985. dok je do darovanja došlo 1986. Riječ je bila o stanu površine 95,00 m2, a njenoj baki tj. IG darovana je 1/3 odnosno površina sobe koja je gledala na jug, zajedno sa balkonom. Negdje 1987. da se pok. TG ponovno približio sin EG i nije prošlo puno vremena, a EG se s obitelji uselio kod pok. TG. U to vrijeme IG da ih je izvijestila da ne može pristupiti gore u svoju sobu. Na koji način je IG zapriječeno da pristupi u tu sobu, ona da doista ne zna. Dakle, baka IG, da u posjedu darovane nekretnine nije od 1987. Nakon zaključenja predmetnog Ugovora o darovanju, adaptacija stana na I. katu nije se dogodila, a soba u kojoj je trebala biti IG, nije imala ni sanitarni čvor ni kuhinju. ĆG, suprug TGPO, tužiteljice, kazao je da se 1999. oženio za unuku IG i da je po ženidbi došao živjeti na ovu adresu.
13.1. Konačno su saslušani i tuženici pa je tako tužena pod 1 HG kazala kako se za supruga udala 1989., kada je odmah ušla u predmetni stan i u njemu živjela sa svojim suprugom, a kasnije i sinom. Od 1986. pa sve do svoje smrti u tome je stanu živio djed TG zajedno sa njezinim svekrom i svekrvom. 2018. darovala je svoj dio stana sinu kada je on sklopio svoj brak. U posjedu predmetne sobe na I. katu nikada nije bila IG, već isključivo njena obitelj. Svoj iskaz dao je i tuženik pod 2 koji je rođen 1991. Kazao je da od rođenja pa sve do današnjih dana živi u stanu na I. katu. Potvrdio je da nikada nije bio sudionik bilo kakvog sudskog postupka u kojem bi netko od njega tražio da mu se prepusti soba na južnoj strani, izuzev ovog postupka. Stan na I. katu je koristila njegova obitelj i nikada nitko drugi u njemu stanovao nije. Stan na I. katu koji je predmet ovog postupka njegov je jedini dom.
14. Analizirajući ovako provedeni dokazni postupak, ovaj sud je zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan i to iz više razloga. Predmet ugovaranja iz Ugovora o darovanju iz 1986. nepostojeća je stvar. u tom Ugovoru spominje se jednosobni stan s istočne strane I. kata, a koji je trebao nastati od postojeće sobe s balkonom s južne strane i uz koji se trebao urediti sanitarni čvor, mala kuhinja te poseban ulaz i stepenište od istoka. Nije sporno da soba na jugu s balkonom nikada nije pretvorena u navedeni jednosobni stan, pa se, dakle, radilo o stvari koja nije bila postojeća, a nepostojeća stvar nije se ni mogla darovati. Tako to izgleda kad se stvari pojednostave, no istina je prava da je predmetno darovanje bilo opterećeno i daljnjim im perfekcijama, pa taj pravni posao nije mogao niti proizvesti učinak kojem se IG nadala. Temeljem tog i takvog darovanja buduće stvari koja je tek trebala nastati IG nije mogla ishoditi upis prava vlasništva. Napominje se, predmetna stvar, jednosobni stan, nikada nije stvoren, nikada nije postao samostalna cjelina, a ne može to niti sada. Tužitelj u tužbi traži da u ostavinu pok. TG i pok. UG ne bi ušla 1/3 I. kata obiteljske kuće. I to je nepravilno i netočno kada se u obzir uzme jedinstvena cjelina, a to je stan koji je položen na I. katu. Zašto tužiteljica smatra da je to 1/3 I. kata obiteljske kuće, sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica], II. ZK tijelo, položeno u ZU 9063 KO [katastarska općina], ostaje nepoznatim jer tome u prilog ne govori niti nalaz i mišljenje vještaka geodezije Vedrane Garmaz. Nastavljeno na to za kazati je da bi dio tužbenog zahtjeva, a predstavljen pod točkom II. petita tužbenog zahtjeva o pravnoj valjanosti Ugovora o darovanju iz 1986. doista bi predstavljalo presuđenu stvar da nije dijela zahtjeva koji se tiče isprave podesne za upis prava suvlasništva. Samo zato ovaj dio tužbenog zahtjeva nije odbačen, a tužitelju ne pristoji pravo ishoditi ispravu za upis prava suvlasništva 1/3 I. kata predmetne čest.zem. jer, kao što što je već ranije rečeno, niti odgovara udjelu, a niti je stvar ikada nastala. Stoga tuženici ne mogu tužitelju ni predati nešto što ne postoji, a već je više puta rečeno da jednosobni stan iz opisa Ugovora o darovanju iz 1986. ne postoji. Tužitelj, IG, a ni njeni pravni slijednici nikada nisu pravo stečeno iz valjanog pravnog posla na koji se pozivaju, Ugovora o darovanju od 1986., upisali u zemljišne knjige, nema modusa stjecanja. Iako je IG tvrdila, a to ponovili i njeni pravni slijednici, da je bila u posjedu predmetne sobe s južne strane, na I. katu, ovaj sud je uvjerenja da tome nije tako, a što su potvrdili i saslušani svjedoci. Moglo bi se reći da su to potvrdili i pravni slijednici IG, čak i suprug sadašnjeg tužitelja, koji su potvrdili odnosno kazali da nakon 1987. IG sigurno nije bila na katu obiteljske kuće. Dakle, svoje ev. pravo suvlasništva na sobi s južne strane na katu ne bi mogla steći niti dosjelošću jer to pravo, za koje sud smatra da ga nije ni imala, nije štitila na adekvatan način. Sud je uvjerenja da to nije niti mogla.
15. Također je za kazati da je vještak graditeljske struke Albert Botica kazao da je moguće provesti i danas tlocrtni prikaz koji je bio sastavni dio Ugovora iz 1986., a kojeg je idejno zacrtao ŽG, samo što će navedeno tražiti dogradnju stubišta s jugoistočne strane, dakle, zahvat na zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade kao što je fasada. Tuženici su tijekom ovog postupka izrijekom kazali da za ovaj posao izvanredne uprave neće dati suglasnost. Također, tuženik pod 2 pozvao se i istakao prigovor prava na dom i njegove povrede. Doista ovaj sud smatra da je dom autonoman pojam i ocjena o tome predstavlja i određeni prostor dom, a koji bi bio zaštićen odredbom čl.8 st.1 Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Procjenjujući dostatne i trajne veze s prostorom koji je predmet ovog postupka, ovaj sud je motrišta da je tuženiku pod 2 stan na I. katu anagrafske oznake [adresa], jedini dom pa bi svako miješanje u pravo tuženika pod 2., a bez legitimnog cilja predstavljalo povredu pa ovaj sud smatra da interes tuženika pod 2 za zaštitu doma preteže nad privatnim interesom tužitelja.
16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st.1 ZPP-a, a tuženiku pod 2 koji je u postupku kao stranka uspio u cijelosti, je trošak priznat za: sastav odgovora na tužbu, sastav obrazloženih podnesaka od 18. listopada i 01. studenog 2025. kao i za pristupe i zastupanja na ročištima od 20. prosinca 2018., 18. ožujka, 27. svibnja, 16. srpnja i 25. rujna 2019. te 09. svibnja, 18. lipnja (očevid,), 20. listopada, 11. studenog i 02. prosinca 2025. - svaka radnja po 100 bodova, za pristup ročištu od 1. travnja 2025. koje je odgođeno bez raspravljanja – 25 bodova i konačno za pristup ročištu za objavu i uručenje odluke – 50 bodova. Ukupan zbir od 1.375 bodova pomnožen je zajedno sa iznosom od 2,00 € koliko iznosi vrijednost jednog boda te je tako dobiven iznos od 2.750,00 €. Obračun bodova o svakoj izvršenoj radnji tuženiku pod 2 koji je u postupku zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika izvršen je sukladno Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 i 138/23) i to Tbr.7, Tbr.8 toč.1 i 3 te Tbr.9 toč.1 i 2.
16.1. Pri navedenom posebno je sud vodio računa o tome da je odredbom Tbr.52 spomenute Tarife u stavku 3 propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.
16.2. Kamate na priznati trošak parnice tuženiku pod 2 su priznate temeljem odredbe čl.30.st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17) na način da su dosuđene od presuđenja do isplate.
17. Radi svega iznijetog odlučeno je kao u izreci presude.
U Splitu, 08. siječnja 2026.
S U D A C
Dunja Ljubičić
Pravna pouka: Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe višem, županijskom sudu, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka.
DNA: - pun. tužitelja
- tuženoj pod 1
- pun. tuženika pod 2
- pun. tužene pod 3
- u spis
