REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: P-524/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Josip Mrkonjić u pravnoj stvari tužitelja ĐN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku ŠN; AN; ĐN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; ĐN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; ĐN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; ĐN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; ĐN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, Zagreb , 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku Općinsko državno odvjetništvo u Splitu; REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, Zagreb , 10000 Zagreb; REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, Zagreb , 10000 Zagreb; REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, Zagreb , 10000 Zagreb; REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, Zagreb , 10000 Zagreb; REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, Zagreb , 10000 Zagreb, radi Naknada štete - ostalo, 8. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj,OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana plati tužitelju ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 345,29 €,sa zateznim kamata koje na taj iznos teku od 18.08.2011. godine pa do 31.srpnja 2015.godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1.kolovoza 2015.godine pa do 31.prosinca 2022.godine, po stopi koja se određuju, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna,

sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1.siječnja 2023.godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj,OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od zaključenja glavne rasprave pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena."

"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj,OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana plati tužitelju ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 345,29 €, sa zateznim kamata koje na taj iznos teku od 13.06.2012.godine pa do 31.srpnja 2015.godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1.kolovoza 2015.godine pa do 31.prosinca 2022.godine, po stopi koja se određuju, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna,

sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1.siječnja 2023.godine pa do isplate, po stopi koja se

određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od zaključenja glavne rasprave pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena."

"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj,OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana plati tužitelju ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 345,29 €, sa zateznim kamata koje na taj iznos teku od 23.06.2012.godine pa do 31.srpnja 2015.godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1.kolovoza 2015.godine pa do 31.prosinca 2022.godine, po stopi koja se određuju, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna,

sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1.siječnja 2023.godine pa do isplate, po stopi koja se

određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj,OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od zaključenja glavne rasprave pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena."

"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj,OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana plati tužitelju ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 345,29 €,sa zateznim kamata koje na taj iznos teku od 03.07.2012.godine pa do 31.srpnja 2015.godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1.kolovoza 2015.godine pa do 31.prosinca 2022.godine, po stopi koja se određuju, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna,

sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1.siječnja 2023.godine pa do isplate, po stopi koja se

određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj,OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od zaključenja glavne rasprave pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena."

"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana plati tužitelju ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 345,29 €,sa zateznim kamata koje na taj iznos teku od 16.07.2012.godine pa do 31.srpnja 2015.godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1.kolovoza 2015.godine pa do 31.prosinca 2022.godine, po stopi koja se određuju, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna,

sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1.siječnja 2023.godine pa do isplate, po stopi koja se

određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj,OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od zaključenja glavne rasprave pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena."

"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana plati tužitelju ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 345,29 €, sa zateznim kamata koje na taj iznos teku od 29.07.2012.godine pa do 31.srpnja 2015.godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1.kolovoza 2015.godine pa do 31.prosinca 2022.godine, po stopi koja se određuju, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna,

sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1.siječnja 2023.godine pa do isplate, po stopi koja se

određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od zaključenja glavne rasprave pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena."

2. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 400,00 EUR.

Obrazloženje

Kod ovog suda zaprimljena je dana 26.01.2024. godine tužba tužitelja ĐN protiv tužene Republike Hrvatske radi naknade štete.

U tužbi se navodi da je protiv tužitelja pod brojem K.13/2018 vođen kazneni postupak pred Županijskim sudom u Splitu. Tužitelj je bio optužen za kazneno djelo ubojstva iz članka 90.Kaznenog zakona/97. Presudom od 16.X.2018.godine tužitelj je pravomoćno oslobođen optužbe.

U tom postupku tužitelj je bio u pritvoru/istražnom zatvoru 1240 dana, pa je od Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske zatražio da mu, naslonom na propis iz članka 480. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku/97, a prema propisu iz članka 25.stavak 4.Ustava Republike Hrvatske, nadoknadi štetu koju je trpio za vrijeme dok je bio lišen slobode i dok se nalazio u istražnom zatvoru.

Ministarstvo pravosuđa i uprave je u predmetu UP/I-702-03/20-01/52 dopisom od 2.II.2023.godine utvrdilo da je zahtjev tužitelje pravno osnovan, pa je ponudilo tužitelju da mu plati iznos od 46.078,40 € radi povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode „s obzirom na trajanje uhićenja, narav i težinu kaznenog djela i ostale okolnosti slučaja“.

Tužitelj smatra da iznos koji je Ministarstvo pravosuđa i uprave ponudilo tužitelju nije primjeren.

Protiv tužitelja je u tom predmetu vođen postupak da bi on ubio svoju majku, državni organi (policija, državno odvjetništvo i sud) su javnost kontinuirano obavještavali da bi tužitelj ubio svoju majku, pa su o tome „sredstva javnog priopćavanja“ obavještavali javnost kao da je tužitelj to i učinio, premda je istina sasvim drugačija, pa je tužitelj trpio povredu prava osobnosti prouzročenu neosnovanim lišenjem slobode u trajanju od 1240 dana.

Tužitelj je lišen slobode dana 9.veljače 2010.godine u 16:00 sati. Dana 17.08.2011.godine tužitelj je proveo u zatvoru, vrlo malo je spavao, bio je iscrpljen, slabo je jeo, trpio je duševne boli jer ga je tuženik osumnjičio da bi ubio svoju majku, pa traži da mu tuženik za taj dan plati iznos od 345,29 € na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti, jer mu je takvim ponašanjem tuženika oduzeto pravo na slobodu, pravo na ugled, pravo na čast, pravo na dostojanstvo i pravo na uživanje u obiteljskom životu sa suprugom i kćeri. Lišenjem slobode tužitelju je tuženik onemogućio da radi, a radio je kao pomorac, pa mu je povrijedio pravo na rad iz članka 55.Ustava Republike Hrvatske pa mu je tužitelj onemogućio i pravo na zaradu kojom je mogao sebi i obitelji slobodan i dostojan život, koje pravo je propisano člankom 56.stavak 1. Ustava Republike Hrvatske.

Tužitelj predlaže da sud donese presudu

I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj,OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana plati tužitelju ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 345,29 €,sa zateznim kamata koje na taj iznos teku od 18.08.2011.godine pa do 31.07.2015.godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1.kolovoza 2015.godine pa do 31.prosinca 2022.godine, po stopi koja se određuju, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna,

sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1.siječnja 2023.godine pa do isplate, po stopi koja se

određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj,OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od zaključenja glavne rasprave pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

U odgovoru na tužbu tužena navodi da se u odnosu na tužbu tužitelja očituje kako slijedi:

Prvenstveno, ističe se kako uz tužbu nije priložena valjana punomoć za zastupanje tužitelja u ovom postupku, odnosno tužitelj nije izdao punomoć za vođenje parnice sukladno čl. 95. i 97. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP), pa se predlaže sudu postupiti sukladno čl. 98. ZPP-a i pozvati naznačene punomoćnike na podnošenje uredne punomoći. U protivnom, predlaže se tužbu odbaciti, sukladno čl. 285. u svezi čl. 281. i čl. 109. ZPP-a, te naložiti tužitelju plaćanje parničnog troška tuženiku.

Nadalje, tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, predlaže odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju plaćanje parničnog troška tuženiku.

Predmetnom tužbom tužitelj, pozivom na odredbu čl. 480. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 115/06, dalje: ZKP), potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti prouzročene neosnovanim lišenjem slobode za vrijeme provedeno u pritvoru, i to za dan 23. ožujka 2010., u iznosu od 345,29 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 24. ožujka 2010. do isplate.

Tužbeni zahtjev nije osnovan, odnosno tuženik ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja.

Naime, kod činjenice da je tužitelj odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: I Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019. zaprimio u siječnju 2020. a da je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 23. svibnja 2023. to je predmetna tražbina tužitelja zastarjela, sukladno čl. 477. i čl. 478. ZKP-a u svezi odredbe čl. 238. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje u tekstu: ZOO).

Podredno, ako sud ne prihvati istaknuti prigovor zastare, tuženik navodi kako slijedi:

Nije sporno da se tužitelj nalazio u pritvoru od 09. veljače 2010. do 02. srpnja 2013. i da je presudom Županijskog suda u Splitu, broj: K-13/18 od 16. listopada 2018. potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: I Kž- 679/2018-7 od 17. prosinca 2019. pravomoćno oslobođen optužbe.

Prvenstveno, naglašava se da u konkretnom slučaju tužitelj potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti prouzročene neosnovanim lišenjem slobode i to isključivo za jedan (1) dan proveden u pritvoru (23. ožujka 2010.) te da je pred Općinskim sudom u Splitu podnio više desetaka tužbi kojima se na isti način i u istom iznosu traži naknada štete za svaki pojedini dan proveden u pritvoru, pa se primjerice navode postupci pod poslovnim brojevima: Pn-159/2023, Pn-175/2023, Pn-160/2023, Pn-173/2023, Pn-195/2023, Pn-195/2023, Pn-181/2023, Pn-193/2023, Pn-206/2023, Pn-214/2023, Pn-157/2023, Pn-162/2023, Pn-199/2023, Pn-150/2023, Pn-205/2023, Pn-196/2023, Pn-217/2023, Pn-224/2023, Pn-202/2023, Pn-221/2023…

Slijedom navedenoga, osporava se osnov ovako postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja, odnosno potraživanja naknade štete za svaki pojedini dan proveden u pritvoru, obzirom da isto ne može egzistirati kao samostalna cjelina. Uostalom, i prema sudskoj praksi u istovrsnim predmetima uzima se u obzir cjelokupno vrijeme trajanja neosnovanog lišenja slobode.

Naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uzrokovanog neosnovanim lišenjem slobode prosuđuje se prema odredbi čl. 1100. ZOO-a kao jedinstvena šteta koja obuhvaća sve štetne posljedice proizašle iz neosnovanog lišenja slobode vodeći računa upravo o ukupnom vremenu trajanja pritvora. Stoga, razdoblje provedeno u pritvoru, kao jednu od okolnosti u smislu čl. 1100. ZOO-a koja utječe na visinu pravične novčane naknade, valja razmatrati kao jednu cjelinu pa se ne može svaki pojedini dan proveden u pritvoru sagledavati izdvojeno, odnosno pravičnu novčanu naknadu u konkretnom slučaju prosuđivati samostalno za pojedini dan.

Nadalje, naknada pravične novčane naknade predstavlja satisfakciju te kao takva ne smije pogodovati ciljevima koji su protivni njezinoj naravi i društvenoj svrsi.

Postupanje tužitelja (točnije naznačenih punomoćnika) koji za svaki pojedini dan proveden u pritvoru podnosi posebnu tužbu radi naknade neimovinske štete, osobito vodeći računa o kojem se razdoblju radi, nedvojbeno predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja kao i nedopušteno raspolaganje stranke iz čl. 3. st. 3. ZPP-a.

Isto tako, ukazuje na lukrativne pobude, odnosno usmjerenost ciljevima koji su protivni i naravi i društvenoj svrsi pravične novčane naknade.

Naime, za ovakvo postupanje nema nikakvog opravdanja jer se svi zahtjevi temelje na identičnom činjeničnom i pravnom osnovu, odnosno svi ti zahtjevi u suštini čine samo jedan zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava slobode, pa se polazeći od načela savjesnog korištenja procesnih ovlaštenja/načela zabrane zlouporabe prava te načela ekonomičnosti postupka, iz čl. 9. i 10. ZPP-a, predlaže sudu, sukladno čl. 313. ZPP-a, odrediti spajanje tih postupaka radi zajedničkog raspravljanja i donošenja zajedničke odluke.

Podredno, pod pretpostavkom da bi se u konkretnom slučaju radilo o tužbenom zahtjevu koji bi mogao samostalno egzistirati (što se osporava), odnosno ako sud odbije sve istaknute prigovore tuženika i ne prihvati prijedlog tuženika za spajanjem postupaka, svakako je prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade potrebno imati u vidu činjenicu vođenja postupaka po identičnim zahtjevima tužitelja.

Nadalje, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, osobito vremensko razdoblje provedeno u pritvoru, te vodeći računa o cilju i svrsi kojoj pravična naknada služi, zatraženi iznos naknade štete po danu provedenom u pritvoru svakako je previsoko postavljen.

U tom smislu tuženik ukazuje na sudsku praksu u istovrsnim predmetima, pa se tako primjerice ukazuje na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev- 1702/18-2 od 26. siječnja 2022. u kojoj revizijski sud prihvaća stajališta nižestupanjskih sudova po kojima bi tužitelju pripadao iznos od 39,82 EUR/300,00 kn po danu i broj: Rev-853/17-2 od 04. svibnja 2021.u kojoj revizijski sud izražava shvaćanje prema kojem bi tužitelju pripadao iznos od 46,45 EUR/350,00 kn po danu neosnovanog pritvaranja.

Isto tako, tuženik ukazuje i na odluke županijskih sudova, i to:

Gž 449/2022-2 od 22. veljače 2023. Županijski sud u Dubrovniku

Gž 524/2022-2 od 03. siječnja 2023. Županijski sud u Zadru

Gž 2398/2021-5 od 13. prosinca 2022. Županijski sud u Zagrebu

Gž Gž-157/202-3 od 16. studenoga 2021., Županijski sud u Velikoj Gorici, kojima je tužiteljima dosuđen iznos od cca 53,00 EUR do cca 59,00 EUR.

Ujedno, osporava se i tijek zateznih kamata na zatraženi iznos pravične novčane naknade. Naime, tužitelj neosnovano potražuje kamate od dana kada je proveo dan u pritvoru jer mu iste sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a pripadaju od dana podnošenja pisanog zahtjeva. Dodatno, stopa zatezne kamate (za razdoblje nakon siječnja 2023.) na način kako je zatražena u tužbi nije u skladu s čl. 29. st. 2. ZOO-a.

Predmetnom spisu pripojeni su predmeti broj PN-808/24, PN-824/24, PN- 836/24, PN-859/24 i PN-873/24 radi zajedničkog raspravljanja i donošenja jedinstvene odluke.

U dokaznom postupku sud je pregledao zapisnik o saslušanju tužitelja u predmetima ovog suda Pn-269/2023 i PN-321/2023, te psihijatrijskog vještačenja dr. TN od 02.11.2025.

Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uzrokovane neosnovanim lišenjem slobode za vrijeme provedeno u pritvoru/istražnom zatvoru u iznosu od po 345,29 eura za dane 17.08.2011., 12.06.2012., 22.06.2012., 02.07.2012., 15.07.2012. i 28.07.2012 od ukupno provedenih dana u pritvoru od 1240 dana sa zateznim kamatama.

Među strankama nije sporno da se tužitelj nalazio u pritvoru od 09. veljače 2010. do 02. srpnja 2013. i da je presudom Županijskog suda u Splitu, broj: K-13/18 od 16. listopada 2018. potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: I Kž- 679/2018-7 od 17. prosinca 2019. pravomoćno oslobođen optužbe. Nadalje nije sporno da je tužitelj odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: I Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019. zaprimio 9. siječnja 2020., zatim da je tužitelj 10. travnja 2020. podnio zahtjev za naknadu neimovinske štete Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske, da je Ministarstvo dopisom od 2. veljače 2023. obavijestilo tužitelja da smatra pravičnom naknadu u iznosu od 46.078,40 EUR radi povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode za svih 1240 dana koje je tužitelj proveo u istražnom zatvoru, te da tužitelj nije pristao na ponuđeni iznos.

Tužena je istakla prigovor zastare.

Imamo više odluka Županijskih sudova koji su sudili u identičnoj pravnoj stvari vezano za istaknuti prigovor. Tako u svojoj Presudi posl. br. Gž-3583/2025-2 od 10. listopada 2025. godine Županijski sud u Zagrebu između ostalog navodi sljedeće:

"14. U odnosu na pitanje zastare u predmetnom postupku, mjerodavne su sljedeće zakonske odredbe.

14.1. U skladu s člankom 14. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 126/2019, 80/2022, 36/2024, 72/2025, dalje: ZKP/08), osoba koja je neosnovano uhićena ima, među ostalim, pravo na naknadu štete iz sredstava državnog proračuna. Prema članku 573. ZKP-a, stupanjem na snagu ZKP/08 prestaje važiti ZKP/97.), osim, među ostalim, odredbi glave XXX. ZKP/97 (Postupak za naknadu štete i ostvarivanje drugih prava neopravdano osuđenih ili neutemeljeno uhićenih osoba) koje se primjenjuju jer posebni zakon nije donesen. Prema članku 480. stavak 1. točka 1. ZKP/97 pravo na naknadu štete pripada osobi koja je bila u pritvoru, a pravomoćnom je presudom oslobođena optužbe.

14.2. Pravo na naknadu štete u skladu s člankom 477. stavak 1. ZKP/97 zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud - od dana primitka odluke višeg suda. Prema članku 477. stavak 2. ZKP/97, prije podnošenja tužbe za naknadu štete oštećenik je dužan obratiti se sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade.

14.3. Prema članku 478. stavak 1. ZKP/97, ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete, a ako je postignuta nagodba samo o dijelu zahtjeva, oštećenik može tužbu podnijeti glede ostatka zahtjeva, dok prema stavku 2. tog članka, dok traje taj postupak (po zahtjevu za naknadu štete pred Ministarstvom pravosuđa), ne teče zastara, što je, s obzirom na očitu omašku zakonodavca i pozivanje na članak 481. ZKP/97, dodatno obrazloženo odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH), poslovni broj Rev-1709/2014-2 od 17. srpnja 2019.

15. U predmetnom postupku nije sporno da je tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe kad je drugostupanjskom odlukom VSRH, broj: I Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019. potvrđena prvostupanjska oslobađajuća presuda, kao i to da je navedenu drugostupanjsku odluku tužitelj zaprimio u siječnju 2020. Dakle, u smislu odredbe članka 477. stavak 1. ZKP/97, zastara prava na naknadu štete počela je teći 9. siječnja 2020.

16. Nadalje, slijedom prethodno citiranih odredbi, očito je da je odštetni zahtjev podnesen nadležnom ministarstvu unutar zastarnog roka te je isti imao za posljedicu zastoj zastarijevanja, u smislu odredbe 478. stavak 2. ZKP/97. Zbog toga je, 10. travnja 2020. u skladu s tim propisom nastupio zastoj zastare, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

17. Međutim, zaključak suda da je, nakon što je tužitelj obaviješten od strane nadležnog Ministarstva da je njegov zahtjev osnovan (dopisom Ministarstva od 2. veljače 2023.), ponovno počela teći zastara, odnosno da je zastoj zastare trajao od obraćanja Ministarstvu 10. travnja 2020., kad je tužitelj podnio zahtjev za naknadu neimovinske štete, pa do dopisa Ministarstva od 2. veljače 2023., nije osnovan.

18. Naime, utjecaj zastoja zastare definiran je člankom 238. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO) prema kojem, ako zastara nije mogla početi teći zbog nekoga zakonskog uzroka, ona počinje teći kad taj uzrok prestane, a prema stavku 2. istog članka, ako je zastara počela teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njezin daljnji tijek, ona nastavlja teći kad prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Odredbama članaka 235. -239. ZOO-a, propisani su pojedini slučajevi kad zastara ne teče, i to primjerice, između osoba koje se nalaze u određenim odnosima zbog kojih nije životno očekivati pokretanje postupaka (npr. za tražbine između bračnih drugova ili osoba zaposlenih u tuđem kućanstvu prema poslodavcu), ili kad zbog nesavladivih prepreka nije moguće sudskim putem zahtijevati ispunjenje obveze. Dakle, sam smisao i svrha zastoja zastare je u činjenici da zbog određenih objektivnih ili subjektivnih okolnosti, nije moguće, ili pak životno očekivati, pokretanje spora radi ostvarenja tražbine.

19. U konkretnom slučaju, sukladno članku 478. ZKP/97, podnošenjem zahtjeva zastara je prestala teći, ali je taj zastoj zastare trajao tri mjeseca jer je odredbom istog članka, nakon proteka tromjesečnog, oštećenik ovlašten kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete. Dakle, sama činjenica da u roku od tri mjeseca Ministarstvo pravosuđa nije dalo odgovor na podneseni zahtjev za naknadu štete, već je isti uslijedio dulje od dvije godine i devet mjeseci kasnije, ne može se tumačiti na način da je cijeli taj period trajao zastoj zastare, jer je tužitelj bio ovlašten, i imao mogućnost, podnijeti tužbu nakon proteka tri mjeseca. Kada bi se primijenilo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, u slučaju nedobivanja odgovora Ministarstva, zastara nikad ne bi nastavila teći pa onda nikad i ne bi mogla nastupiti, što nije prihvatljivo.

20. Sadržajno jednaku procesnu pretpostavku obraćanja prije podnošenja tužbe sadrži i ZPP, u odredbama članka 186.a, prema kojima se osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu (stavak 1.), podnošenjem zahtjeva iz stavka 1. zastarijevanje zastaje. (stavak 2.), a ako zahtjev iz stavka 1. ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu.

21. U vezi navedenih, a u ovom predmetu ekvivalentnih zakonskih odredbi, jasna je praksa sudova Republike Hrvatske, pa tako i VSRH koji je, primjerice, u odlukama broj Revr-1081/2013.-2 od 3. siječnja 2017. i broj Revr 1204/2015-2 od 11. srpnja 2017., obrazložio sljedeće:

„Odredba čl. 186.a st. 3. ZPP jasno propisuje da podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora ima za posljedicu zastoj zastarijevanja, a koje su posljedice zastoja na računanje rokova zastare odgovara citirana odredba čl. 238. st. 2. ZOO. Slijedom tih odredbi proizlazi da zastarijevanje koje je počelo teći prije nego je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora, a koji je zahtjev zaustavio daljnji tijek zastare, nastavilo je teći po proteku tri mjeseca od podnošenja zahtjeva. (…) kako je podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu došlo do zastoja zastarijevanja, a taj zastoj je trajao tri mjeseca, u kojem je roku mogla biti donesena odluka o zahtjevu (čl. 186. st. 5. ZPP), a što nije učinjeno, rok od tri mjeseca treba pribrojiti navedenom roku od tri godine.“

22. Slijedom navedenog, a suprotno shvaćanju suda prvog stupnja, u predmetnom postupku zastoj zastare trajao je tri mjeseca, počevši od dana podnošenja zahtjeva za naknadu štete Ministarstvu pravosuđa.

23. Nadalje, sud prvog stupnja podredno zaključuje da je izjavom Ministarstva pravosuđa od 2. veljače 2023. priznat dug pa da bi svakako došlo do prekida zastare te bi zastara, prema članku 245. stavak 1. ZOO-a počela teći iznova, odnosno da i zbog navedenog razloga zastara utužene tražbine nije nastupila.

24. Međutim, u okolnostima predmetnog postupka, niti ovaj zaključak o priznanju duga i prekidu zastare nije osnovan.

25. U ovom postupku nije sporno da je Ministarstvo pravosuđa, na tužiteljev zahtjev za naknadu štete, dopisom od 10. travnja 2020., ponudilo tužitelju isplatiti iznos od 46.078,40 EUR radi povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode za svih 1240 dana koje je tužitelj proveo u istražnom zatvoru (niži iznos od onog kojeg je tužitelj zahtijevao), a tužitelj na ponudu po visini nije pristao te je stoga podnio ovu tužbu radi naknade štete.

26. Prvenstveno ovaj sud ističe da priznanje duga, u smislu čl. 240. ZOO-a, mora biti jasno i nedvosmisleno i u pogledu osnove i u pogledu visine, odnosno mora biti takvo da se njime na nedvojben način očituje dužnikova volja da priznaje dug, što podrazumijeva da iz priznanja mora biti jasno vidljivo o kojem je dugu riječ, visina duga i spremnost da se dug podmiri. (tako i VSRH u odluci broj Rev-879/2023-2 od 29. svibnja 2024.).

27. Cijeneći utvrđene činjenice predmetnog postupka, prema stajalištu ovog suda navedeno očitovanje Ministarstva pravosuđa ne može se tumačiti kao priznanje duga iz članka 240. ZOO-a kojim se prekida zastarijevanje, već se radi o ponudi za sklapanje nagodbe iz članka 150. ZOO-a s ciljem da se spor riješi izvansudski, i to sukladno odredbama posebnog zakona, ZKP/97, a koju je ponudu tužitelj odbio pa ugovor o nagodbi nije sklopljen.

28. Prema praksi VSRH izraženoj u odlukama Rev-724/2007-2 od 30. kolovoza 2008. te Rev-x 216/2015-2 od 6. listopada 2015., a u predmetima u kojima nisu prihvaćene ponude za sklapanje nagodbe u sporovima za naknadu štete od odgovornih osiguratelja, a u kojima je tužitelj (oštećenik) prije podnošenja tužbe odbio ponuđene iznose odštete, izraženo je sljedeće pravno shvaćanje: "Naime, priznanje duga u smislu čl. 387. st. 2. ZOO može se učiniti ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata i davanje osiguranja. Ponuda nagodbe da se izvansudski riješi određeni odnos koju je tužitelj odbio nema značenje priznanja duga u smislu citirane odredbe, pa prema tome nije došlo do prekida zastarijevanja."

29. S obzirom na to da su odredbe članka 387. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/1991., 73/1991., 3/1994., 111/1993., 107/1995., 7/1996., 91/1996., 112/1999. i 88/2001., dalje: ZOO/1991) istovjetne odredbama članka 240. ZOO-a, navedeno tumačenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske primjenjivo je i za primjenu članka 240. ZOO-a, odnosno ovaj slučaj.

30. Jednako pravno shvaćanje je izraženo i u presudi ovoga suda u odluci Gž 6185/2018-3 od 26. veljače 2019.:

„Kako je nesporno da tužitelj nije potpisano navedeni Sporazuma o izvansudskoj nagodi, nagodba nikada nije niti sklopljena. Također se ističe da iz e-mail korespondencije između tužitelja i tuženika kojom tuženik poziva tužitelja da dostavi IBAN, ne proizlazi namjera tuženika da izvrši uplatu prije primitka potpisanog Sporazuma o izvansudskoj nagodi. Kako priznanje duga mora biti izričito i određeno tako da iz njega nedvojbeno proizlazi volja da se taj dug i podmiri, u konkretnom slučaju tuženik nije priznao dug nego je ponudio tužitelju izvansudsku nagodbu, sukladno čl. 150. ZOO-a, a koja nagodbe se temelji na uzajamnim popuštanjima radi prekida spora ili otklanjanja neizvjesnosti o nekom pravnom odnosu.“

31. U skladu s člankom 240. stavkom 2. važećeg ZOO-a, priznanje duga može se učiniti izjavom vjerovniku, ali i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata i davanje osiguranja. Iz spisa ovog predmeta ne proizlazi da je tužena dala tužitelju izjavu o priznanju duga ili da je dug priznala davanjem otplate ni osiguranja ili plaćanjem kamate, a činjenica da je tužena priznala pravnu osnovanost zahtjeva nema značaj izjave o priznanju duga kojim se prekida zastara, već odgovor tužene kojim nudi niži iznos od zatraženog predstavlja samo ponudu za sklapanje izvansudske nagodbe, sukladno čl. 150. ZOO-a, a koja nagodba se temelji na uzajamnim popuštanjima radi prekida spora ili otklanjanja neizvjesnosti o nekom pravnom poslu.

32. Dakle, kako odgovor tužene koji je prethodio predmetnom postupku ne predstavlja priznanje duga, na izravan ili na posredan način, dopisom od 2. veljače 2023. nije došlo do prekida zastare u smislu odredbe članka 240. ZOO-a te zastara nije mogla početi teći iznosa.

33. Sumirajući sve navedeno te cijeneći sve relevantne okolnosti, odnosno da je odluku Vrhovnog suda broj: I Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019., kojom je postala pravomoćna odluka kojom je oslobođen optužbe, tužitelj zaprimio 9. siječnja 2020., da je tužitelj 10. travnja 2020. podnio zahtjev za naknadu neimovinske štete Ministarstvu pravosuđa kada je nastupio zastoj zastare koji je trajao tri mjeseca, da je Ministarstvo dopisom od 2. veljače 2023. obavijestilo tužitelja da je zahtjev previsoko postavljen, da smatra pravičnom naknadu od 46.078,40 EUR te da tužitelj nije prihvatio navedeni prijedlog sporazuma te je tužbu u predmetnom postupku podnio 19. siječnja 2024., ovaj sud zaključuje da je u predmetnom postupku nastupila zastara.

34. Od zaprimanja odluke Vrhovnog suda broj: I Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019., 9. siječnja 2020. do podnošenja tužbe u ovom postupu 19. siječnja 2024. proteklo je dulje od četiri godine, od kojeg se razdoblja oduzima tri mjeseca kad zastara nije tekla odnosno kad je trajao zastoj zastare, pa je jasno da je do podnošenja tužbe protekao trogodišnji zastarni rok, propisan člankom 477. stavak 1. ZKP/97."

Citirano pravno shvaćanje u cijelosti prihvaća ovaj sud pa kako je tužitelj u ovom predmetu podnio tužbu dana 26.01.2024. Godine, a u pripojenim predmetima dana 04.03.2024. godine, dana 7.03.2024. godine, dana 14.03.2024. Godine, te dana 18.03.2024. Godine valjalo je utvrditi da je prigovor zastare osnovan. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja sud odbio kao neosnovan.

Tuženoj je temeljem odredbe čl. 154. St. 1. ZPP-a i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika trebalo obistiniti opravdani trošak za sastav odgovora na tužbu 100,00 eura (Tbr.8.t.1.OT), za pristupa na jedno ročište 100,00 eura (Tbr.9.t.1.OT), ukupno 400,00 eura.

U Splitu, 8. siječnja 2026.

Sudac

Josip Mrkonjić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud u

.._.._.._.._.._.._.._.., pisanim podneskom u 3 primjerka.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. ZZ tuženika