REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1595/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, po sucu toga suda Alenki Paus, u pravnoj stvari tužitelja ZN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Lubini, odvjetniku u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-570/2024-6 od 5. rujna 2025., 8. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se djelomično žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-570/2024-6 od 5. rujna 2025. u dijelu u kojem je usvojen zahtjev tužitelja sadržanom u točki I. izreke.

Ii Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženice preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-570/2024-6 od 5. rujna 2025. u točki II. izreke na način da se sudi da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 37,16 €, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. pa do konačne isplate, i to za razdoblje od 10. travnja 2020. pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se za više zatraženo preko dosuđenog, za iznos glavnice od 308,13 € sa pripadajućim kamatama, te za više zatražene kamate za razdoblje od 14.11.2011. do 10.04.2020. tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 44,17 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 05. rujna 2025. pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

2. Protiv presude tuženica podnosi pravovremenu žalbu i to protiv dosuđujućeg dijela i odluke o troškovima postupka zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da sud zanemaruje da je tuženik dopisom od 2. veljače 2023. tužitelju ponudio zaključenje nagodbe na iznos od 37,16 eura po danu ukupno 47.078,40 eura što je tužitelj odbio, pa bi tužitelju na ponuđeni iznos kamate pripadale od 10. travnja 2020. do 2. veljače 2023. Osporava i odluku o trošku ukazujući da nije dao povoda za tužbu, da je tužitelj svojom krivnjom doveo do parničnog postupka, ukazuje na odredbu čl. 154. st. 4. ZPP te da je tužitelj podnio 1240 tužbi pred Općinskim sudom u Splitu za svaki pojedini dan proveden u pritvoru, pa je očito cilj tužitelj i/ili punomoćnika i produciranje parničnog troška. Potražuje trošak za sastav žalbe.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje u tekstu: ZPP). Odgovor na žalbu nije podnesen

4. Žalba je osnovana samo u dijelu odluke o parničnom trošku.

5. Predmet spora jest zahtjev tužitelja prema tuženici radi naknade štete (zbog povrede prava osobnosti - prava na slobodu, čast i ugled, te prava na uživanje u obiteljskom životu) koju je pretrpio zbog neutemeljenog boravka u pritvoru dana 13. studenog 2011. u iznosu 345,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od

14. studenog 2011. do isplate.

6. U predmetnoj pravnoj stvari, s obzirom na vrijednost predmeta spora, primjenom odredbe čl. 458. ZPP, radi se o sporu male vrijednosti. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđene su slijedeće, dijelom i nesporne, činjenice:

- da je protiv tužitelja u predmetu poslovni broj K-13/18 pred Županijskim sudom u Splitu vođen kazneni postupak, da se teretio za kazneno djelo ubojstva iz čl. 90. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 84/05, 51/05, 111/03, 190/03, 105/04, 71/06 i 110/07), te da presudom VSRH I Kž- 679/2018-7 od 17. prosinca 2019. odbijena je kao neosnovana žalba državnog odvjetništva te potvrđena oslobađajuća prvostupanjska presuda poslovni broj K- 13/2018; da je punomoćnik tužitelja tu presudu VSRH I Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019. primio 3. siječnja 2020., a tužitelj osobno 9. siječnja 2020.

- da je tužitelj bio u pritvoru/istražnom zatvoru 1240 dana, odnosno od 9. veljače 2010. do 2. srpnja 2013.

- da su ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe budući se tužitelj prije podnošenja iste obratio Ministarstvu pravosuđa RH dana 10. travnja 2020. u skladu s odredbom iz čl. 480. st. 1. t. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj:

110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 178/04, 115/06, 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/13, 143/12, 56/13, 145/13 – dalje: ZKP/97), radi naknade štete koju je trpio za vrijeme dok je bio lišen slobode i dok se nalazio u istražnom zatvoru u visini od 66,36 eura za svaki provedeni dan;

-da je Ministarstvo pravosuđa i uprave u predmetu poslovni broj UP/I-702-03/20-

01/52 dopisom od 2. veljače 2023. utvrdilo da je zahtjev tužitelja osnovan te mu je ponuđena isplata od 46.078,40 eura (za 1240 dana), odnosno po danu provedenom u pritvoru u visini od 37,16 eura

- da je tužitelj u pritvoru/istražnom zatvoru patio od nesanice, bio tjeskoban, deprimiran, bezvoljan jer je bio okrivljen za monstruozan zločin ubojstva vlastite majke, da su mu dani bili obilježeni osudom ostalih zatvorenika, da je znao i da su ga u medijima već proglasili ubojicom, da se i s tim morao nositi, da su uvjeti u zatvoru bili nehumani, da je bio smješten u ćeliji s deset zatvorenika, potpunih stranaca, s kojima nije želio kontakt, da se osuda javnosti, obitelji i prijatelja nastavila i nakon oslobađajuće presude jer je postupak koji se vodio protiv njega ostavio neizbrisiv trag, da je iz zatvora izašao obilježen i stigmatiziran za cijeli život,

a iz čega zaključuje da je tužitelj pokretanjem kaznenog postupka postao svirepi ubojica vlastite majke, da su o tome mediji redovno izvještavali, objavljujući njegove fotografije i podatke iz privatnog života, da je to utjecalo na psihu tužitelja, izazivalo depresiju, strah i nemoć jer nije znao hoće li uspjeti dokazati svoju nevinost, da je trpio osudu okoline, izoliranost, da mu je oduzeta sloboda, život na koji je navikao, da mu stoga pripada novčana naknada koja ne može biti ekvivalent ugroženom odnosno izgubljenom dobru, ali mora osigurati tuženiku pribavljanje dobara i ugodnosti koje će mu pomoći da lakše prebrodi tjelesnu i duševnu krizu, slijedom čega primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), smatra primjerenom naknadu u iznosu 168,00 eura po danu;

- da je prigovor zastare je dijelom osnovan budući je tužitelj odluku Vrhovnog suda RH poslovni broj Kž 679/2018-7 od 17. prosinca 2019. primio 03. siječnju 2020., tada je počeo teći zastarni rok iz odredbe čl. 478. st. 1. ZKP; da je isti prestao teći 10. travnja 2020. podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora od strane tužitelja (čl. 478. st. 2. ZKP); da je tada nastupio zastoj postupka koji je trajao tri mjeseca, odnosno do 10. srpnja 2020., da je stoga zastarni rok istekao 10. srpnja 2023., da je tuženica odnosno Ministarstvo pravosuđa u dopisu do 2. veljače 2023. priznalo dug za iznos od 37,16 eura po danu čime je došlo do prekida zastare, čl. 240. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, pa od toga dana zastarni rok počinje iznova teći, čl. 245. st. 1. ZOO, a koji zastarni rok iznos tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe, odnosno od primitka odluke višeg suda; a tužba je podnesena 31. siječnja 2024.

9. Žalba ne sadrži određene žalbene navode glede glavne stvari već samo u dijelu zateznih kamata, pa je odluka ispitana samo granicama tako određenih navoda. U tom je dijelu u svezi zateznih kamata pravilno primijenjeno materijalno pravo primjenom odredbe čl. 1103. ZOO te su iste pravilno dosuđene od 10. travnja 2020. pa do isplate, odnosno od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, pa do isplate (jer tuženica niti ne tvrdi da je tužitelju isplatila dio tražbine po podnesenom zahtjevu za mirno rješenje spora), a stopa zateznih kamata je pravilno odmjerena primjenom odredbe čl. 29. st. 2. ZOO po stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima.

10. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 457. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

11. Odluku o trošku je valjalo preinačiti jer, iako je pravilno zaključio prvostupanjski suda da uspjeh tužitelja uz prebijanje uspjeha stranaka iznosi 11%, valjalo je primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP odlučiti da svaka stranka snosi svoj trošak postupka budući se radi o podjednakom uspjehu stranaka u sporu.

12. Kako je žalba tuženice neosnovana glede glavnog zahtjeva, odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka, čl. 166. st. 1. ZPP.

U Puli – Pola 8. siječnja 2026.

Sutkinja

Alenka Paus