REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-1523/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Alenki Paus kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP-ELEKTRA d.o.o., Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, OIB: 43965974818, kojeg zastupa punomoćnik Vjeran Blažek, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženica: 1. EA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Borki Mihović, odvjetnici u Daruvaru i 2. PA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj P-125/2025-14 od 17. srpnja 2025., 8. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj P-125/2025-14 od 17. srpnja 2025. u odnosu na 1. tuženicu EA.

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se djelomično žalba tužitelja te se ukida presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj P-125/2025-14 od 17. srpnja 2025., u točki I. izreke, u dijelu u kojem se odnosi na 2. tuženicu PA te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka od strane 1. tuženice, a o zahtjevu tužitelja za naknadom toga troška od 2. tuženice odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je: „I. Odbija se tužitelj HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB 43965974818 s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"1. Nalaže se tuženicima solidarno u roku 8 dana podmiriti tužitelju dospjeli dug u ukupnom iznosu od 72,05 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:

- na iznos od 8,35 EUR od dana 06. travnja 2024. pa do isplate,

- na iznos od 7,77 EUR od dana 07. svibnja 2024. pa do isplate,

- na iznos od 7,77 EUR od dana 06. lipnja 2024. pa do isplate,

- na iznos od 7,64 EUR od dana 06. srpnja 2024. pa do isplate,

- na iznos od 7,77 EUR od dana 07. kolovoza 2024. pa do isplate,

- na iznos od 7,81 EUR od dana 25. rujna 2024. pa do isplate,

- na iznos od 6,38 EUR od dana 06. listopada 2024. pa do isplate,

- na iznos od 6,79 EUR od dana 06. studenog 2024. pa do isplate,

- na iznos od 6,79 EUR od dana 06. prosinca 2024. pa do isplate,

- na iznos od 4,98 EUR od dana 25. prosinca 2024. pa do isplate.

2. Nalaže se tuženiku u roku 8 dana podmiriti tužitelju prouzročene parnične troškove zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine." kao neosnovanim.

II. Nalaže se tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB 43965974818 da tuženiku EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove postupka u iznosu od 125,00 eura u roku od 15 dana. .“

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio pravovremenu žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje da su u predmetu dva tuženika, da nije primio odgovor na tužbu 2. tužene niti sud u obrazloženju navodi i jednu rečenicu o tome, da stoga presuda ima nedostataka te se ne može ispitati, da nije sporno da je AA preminuo, ali da tužitelj nema saznanja živi li netko u predmetnoj nekretnini; da isti saznanja ima samo iz odgovora na tužbu 1. tužene, da sud ne pravi razliku između raskida ugovora te prava tužitelja na privremenu obustavu električne energije; da je odredbom čl. 26. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom i čl. 35. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električne energijom samo propisano pravo opskrbljivača da operatoru sustava podnese zahtjeva za privremenu obustavu isporuke električne energije; da je to samo mogućnost ne i zakonska osnova za raskid predmetnog ugovora, da je sud pogrešno zaključio da je smrću AA kao ranijeg kupca predmetni ugovor je raskinut i da sadašnji vlasnici nisu odgovorni za predmetni dug jer nisu zaključili ugovor s tužiteljem niti su u posjedu nekretnine; da nije nužno za odgovornost 1. tuženika da suvlasnici budu prijavljeni kao kupci kod tužitelja; ukazuje na odredbu čl. 38. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima; da su tuženici bili dužni o smrti AA izvijestiti tužitelja i zatražiti preprijavu; ukazuje na odredbu čl. 33. Općih uvjeta. Ukazuje i da sud ne čini razliku između potraživanja na ime obavljene usluge odnosno isporučene električne energije i potraživanja na ime mjesečne naknade na koju tužitelj ima pravo za cijelo vrijeme trajanja ugovora i to bez obzira na korištenje usluge. Predlaže preinaku presude. Potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP).

Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od ukupno 72,05 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od naznačene mjesečne iznose od travnja 2024. do prosinca 2024., a na ime nepodmirenih obveza za isporučenu električnu energiju i time stjecanja bez osnove na strani tuženika.

6. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja kao neosnovan s obrazloženjem da predmetni računi glase na pok. AA koji je preminuo rije više od 10 godina (2014.), da je to tužitelju bilo poznato jer je već ranije pokretao postupke radi naplate dužnih iznosa za isporučenu električnu energiju protiv nasljednika (parnice poslovni broj P-260/2024 i P-664/2024), da se potraživanje tužitelja odnosi na nekretninu upisanu u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je nekretnina u suvlasništvu EA u 1/5 dijela, PA u 1/5 dijela, ĐA u 1/5 dijela i NA u 2/5 dijela, da nasljednici pok. AA nisu sklopili novi ugovor o opskrbi električnom energijom i novi ugovor o korištenju mreže s tužiteljem, da u nekretnini nitko ne živi, da tužitelj nije dokazao da je pružio uslugu čiju naplatu zahtijeva, a iz čega zaključuje da je tužitelj zanemario saznanja koja je imao glede predmetne nekretnine uz koju se veže potrošnja električne energije, da nije obustavio isporuku iste unatoč tome već je nastavio izdavati račune, da su stranke u svojim odnosima dužne poštivati načelo savjesnosti i poštenja, suzdržavati se od svake radnje, propusta koji bi bili suprotni svrsi zbog koje je propisom ustanovljena. Odluku temelji na odredbama čl. 26. st. 1. i 9. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“ 100/22, 134/24 , 19/25) i čl. 33. i čl. 35. st. 1. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“ 104/20, 80/21, 100/22) u svezi sa čl. 4. 5., 6. i 7. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 156/22, 155/23; dalje ZOO).

7. Ispitujući pobijanu odluku u granicama određenih žalbenih navoda, pazeći dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odluci o troškovima postupka, čl. 467. Zakona o parničnom postupku, utvrđenje je ovoga suda da je odluka suda prvog stupnja dijelom pravilna, a dijelom je zahvaćena bitnom povredom iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

7.1. Naime, kako se i ukazuje u žalbi, odluka ne sadrži obrazloženje glede 2. tužene, pa se u odnosu na istu ne može niti ispitati. Stoga je u tom dijelu dakle glede 2. tužene zahvaćena navedenom bitnom povredom iz kojeg je razloga već odluku u odnosu na tu tuženicu valjalo ukinuti, čl. 369. st. 1. ZPP. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će otkloniti tu povredu i donijeti novu odluku u odnosu na 2. tuženicu.

8. U preostalom dijelu u kojem se odnosi na 1. tuženicu presuda nije zahvaćena tim nedostatkom jer tuženice kao suvlasnice predmetne nekretnine na koju se odnose računi za isporučenu električnu energiju nisu solidarni dužnici budući nije sporno da je pok. AA preminuo još 2014., pa kako se tražbina odnosi na 2024. godinu ne radi se o njegovom dugu kao dugu ostavitelja niti se može primijeniti odredba čl. 139. st. 4. Zakona o nasljeđivanju (“Narodne novine” 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19). Niti u odredbi čl. 38. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17) nije propisana solidarna odgovornost suvlasnika za troškove, terete suvlasničke stvari.

9. Nisu počinjene druge bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

10. U situaciji kada je tužitelju poznato da je već prije više od 10 godina preminuo pok. AA na kojeg izdaje račune za električnu energiju za predmetnu nekretninu, ali isti unatoč tome nastavlja izdavati račune na istoga unatoč saznanju da postoje nasljednici istoga (protiv kojih već vodi postupke radi naplate izdanih računa), tada se takvo njegovo postupanje ne može ocijeniti kao postupanje koje ispunjava zahtjev postupanja u obveznim odnosima u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Nadalje, kako je utvrđeno da nekretnina nije u posjedu 1. tužene pravilno je zaključio prvostupanjski sud da tužitelj nije dokazao da je pružio uslugu čiju naplatu zahtijeva. Pritom neosnovano isti u žalbi navodi da sud zanemaruje razliku između potraživanja na ime obavljene usluge odnosno isporučene električne energije i potraživanja na ime mjesečne naknade na koju tužitelj ima pravo za cijelo vrijeme trajanja ugovora i to bez obzira na korištenje usluge jer u tijeku postupka nije isticao činjenicu da bi se radilo i potraživanju mjesečne naknade, a to ne slijedi niti iz dostavljenih računa. Osim toga, žalba se u postupku kao što je ovaj male vrijednosti ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 26. st. 1. i st. 9. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje električnom energijom koje je i pravilno citirao, te zaključio da, a što nije sporno, kako novi ugovor s nasljednicima nije sklopljen, barem ne s 1. tuženicom, to je uvažavajući saznanja koja je imao tužitelj i protek vremena, tužitelj da je postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja bio dužan obustaviti isporuku električne energije na predmetnoj nekretnini, a ne zanemarivati navedena relevantna saznanja, unatoč dugom periodu neplaćenih računa.

12. Osim toga, prema odredbama Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom koji je u primjeni od 1. listopada 2022. slijedi da i ugovor o korištenju mreže i ugovor o opskrbi električnom energijom moraju biti sklopljeni u pisanom obliku, čl. 5. st. 5. Isto je bilo propisano i Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“, br. 104/20 i 80/21), čl. 4. st. 3., a i Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“ 85/15), čl. 3. st. 3.

13. I prema odredbama Zakona o tržištu električne energije krajnji kupac je dužan plaćati električnu energiju prema ugovorenim i reguliranim uvjetima, čl. 42. st. 2. Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine“ 111/2021., 83/2023. i 17/25.), odnosno čl. 61. st. 2. Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine“ 22/2013, 95/2015, 102/2015, 68/2018, 52/2019, 111/2021). Nastavno odredbom Zakona o tržištu električne energije/13, čl. 62. st. 1. propisano je da prava i obveze između svakog opskrbljivača i krajnjeg kupca uređuju se ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca, a st. 2. da sklapanje i sadržaj ugovora o opskrbi krajnjeg kupca detaljnije se uređuju općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom te uvjetima opskrbljivača, u skladu s odredbama ovoga Zakona i zakona kojima se uređuje energetski sektor, a isto je propisano i odredbom čl. 57. st. 1. Zakona o tržištu električne energije/21 na način da sklapanje i sadržaj ugovora o opskrbi električnom energijom detaljnije se uređuju općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom te uvjetima opskrbljivača, u skladu s odredbama ovoga Zakona i zakona kojim se uređuje energetski sektor.

14. Niti po pravilima o stjecanju bez osnove zahtjev tužitelja nije osnovan jer je tužitelj mogao znati da nije dužan isporučivati električnu energiju i da ima drugi način kojim može zaštititi svoja prava i obveze – obustavu isporuke električne energije. Ne može se primijeniti niti odredba čl. 294. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) jer 1. tuženica osporava postojanje ugovorne obveze. Opći uvjeti za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“ br. 104/2020, 80/2021, 100/2022) ne primjenjuju se u konkretnom slučaju jer su prestali važiti stupanjem na snagu Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“ 100/22) 1. listopada 2022.; a osim toga pok. AA preminuo je godinama prije njihova stupanja na snagu.

15. Odluka o troškovima postupka se određeno žalbom ne osporava.

16. Slijedom navedenog, kako žalbenim navodima tužitelja nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude u odnosu na 1. tuženicu, to je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP u svezi sa čl. 457. ZPP žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u odnosu na 1. tuženicu.

17. Kako je žalba neosnovana u odnosu na 1. tuženicu, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka u odnosu na istu, čl. 166. st. 1. ZPP. O zahtjevu tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka u odnosu na 2. tuženicu odlučit će se u konačnoj odluci, čl. 166. st. 3. ZPP.

U Puli-Pola, 8. siječnja 2026.

Sutkinja

Alenka Paus