Poslovni broj: Us I-2464/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Zrinki Pivac, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po opunomoćeniku Jeri Matiću, odvjetniku u OD Matić i Poljak d.o.o., Domovinskog rata 61, Split protiv tuženika Ministarstva gospodarstva, [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenici GŽT, zaposlenici tuženika, radi upisa u Obrtni registar prestana obrta po sili zakona, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 9. prosinca 2025. u nazočnosti zamjenika opunomoćenika tužiteljice ŽŽ, odvjetničke vježbenice u OD Matić i Poljak d.o.o. Split i opunomoćenice tuženika, 8. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva gospodarstva Republike Hrvatske, [obrt], Klasa: UP/II-311- 01/24-01/12, Urbroj: 526-06-4-1-24-2 od 29. srpnja 2024. kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-311-01/24-01/12, Urbroj: 526-06- 4-1-24-2 od 29. srpnja 2024. poništeno je rješenje Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, turizam, poljoprivredu, ruralni razboj i EU fondove, Odsjeka za obrtništvo i turizam, Klasa: UP/I-311-02/23-02/641, Urbroj: 2182-09-01/2- 24-6 od 28. svibnja 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje) i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

2. Prvostupanjskim rješenjem je utvrđen prestanak po sili zakona poljoprivrednog obrta [obrt], vl. GŽ, ovdje tužiteljice, sa danom 28. svibnja 2024.

2. Pravodobno podnesenom tužbom tužiteljica pobija zakonitost osporenog rješenja iz svih zakonom predviđenih razloga u bitnom navodeći da u obrazloženju prvostupanjskog rješenja: 1) nisu bili izloženi zahtjevi stranaka, osim što je prvostupanjsko tijelo navelo da je postupak pokrenut temeljem prijave VŽ; 2) nije bilo navedeno koje je točno činjenično stanje utvrđeno tijekom postupka, osim što je paušalno navedeno kako je utvrđeno da stranka ne udovoljava zakonskim uvjetima; 3) nisu uopće bili navedeni razlozi na kojima se bazira ocjena pojedinih dokaza, odluke o zahtjevima stranaka, i zaključci tijekom postupka. Osim toga, prvostupanjsko tijelo nije uzelo u obzir navode tužiteljice o pravu korištenja poslovnog prostora, a koje pravo proizlazi iz činjenice da je tužiteljica izvanknjižni vlasnik nekretnine u kojoj se nalazi poslovni prostor, i to temeljem rješenja o nasljeđivanju iza svoje majke, kao i iz činjenice da tužiteljica za predmetni poslovni prostor ima sklopljen ugovor o zakupu. Također, prvostupanjsko tijelo nije uzelo u obzir ni sudsku praksu na koju se pozvala tužiteljica, a sukladno kojoj valjanost sklopljenog ugovora o zakupu ne može biti predmet odlučivanja u upravnom postupku, već se valjanost istog može preispitati jedino u odgovarajućem sudskom postupku pred mjesno nadležnim sudom opće nadležnosti. Zbog svega iznesenog, tužiteljica je u žalbi predložila drugostupanjskom tijelu, sukladno čl. 117. Zakona o općem upravnom postupku, poništiti pobijano rješenje, te samostalno riješiti predmetnu upravnu stvar, a podredno poništiti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje. Rješenjem tuženika poništeno je prvostupanjsko rješenje i predmet vraćen na ponovni postupak. Iz obrazloženja drugostupanjskog rješenja proizlazi da je žalba osnovana, ali zbog razloga procesne naravi. Drugostupanjsko tijelo utvrdilo je kako je prvostupanjsko tijelo počinilo povredu procesnog zakona, odnosno da prvostupanjsko rješenje sadrži nedostatke koji sprječavaju ocjenu njegove zakonitosti, i to zbog neodgovarajućeg obrazloženja kojem nedostaje osvrt na sve činjenice i dokaze utvrđene u postupku, zbog čega isto nije u skladu s odredbom čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku. Zbog navedenog, prvostupanjskom tijelu je dana uputa da u ponovljenom postupku utvrdi sve činjenice i okolnosti te ukloni navedene nedostatke. Međutim, drugostupanjsko tijelo je također navelo kako je pravilan zaključak prvostupanjskog tijela da tužiteljica ne ispunjava opći uvjet prava korištenja prostora za obavljanje obrta. U odnosu na prethodno, ukazuje se prvenstveno kako je tužiteljica tijekom postupka prezentirala i dokazala kako je ona izvanknjižni suvlasnik predmetnog poslovnog prostora, i to temeljem rješenja o nasljeđivanju iza svoje pok. majke, te kako za obavljanje djelatnosti obrta [obrt] ima sklopljen valjani Ugovor o zakupu od dana 05.07.2022. Dodatno, tužiteljica je tijekom postupka ukazivala i na sudsku praksu pred Upravnim sudom u Splitu (UsI 158/18-9), iz koje proizlazi da postojanje/nepostojanje prava korištenja poslovnog prostora, odnosno pitanje valjanosti sklopljenog ugovora o zakupu, ne može biti predmet upravnog postupka. Ono što je bitno, a to nije utvrđivano u prethodnom postupku, da je tužiteljica s kćeri i sinom sklopila Ugovor o darovanju, a kojim je na daroprimateljicu preneseno predmetno izvanknjižno pravo vlasništva na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] KUĆA I DVORIŠTE, VRTLI KOD KUĆE, površine 1060 m2, upisana u posjedovni list broj 254, i zk. ul. [broj ZK uloška], KO [katastarska općina], za 3/8 dijela, temeljem kojeg ugovora su daroprimatelji ovlastili svoju majku da u njihovo ime i za njihov račun sklopi ugovor o zakupu, što je tužiteljica i učinila no u ugovoru je samo navedena tužiteljica kao punomoćnik tako da je u tom dijelu ugovor nepotpun, što je ispravljeno aneksom. Prema tome, zaključak da tužiteljica ne ispunjava opći uvjet prava korištenja prostora za obavljanje obrta je neosnovan, a u najmanju ruku preuranjen. Predmetni ugovori o zakupu i darovanju stoga predstavljaju valjanu osnovu za korištenje predmetnog poslovnog prostora, a isti se ujedno nastavlja na ugovor koji je istekao, te je samim time nastavljen kontinuitet korištenja, zbog čega su navodi predlagateljice neosnovani, odnosno o njima se (u najmanju ruku) može raspravljati jedino u okviru odgovarajućeg sudskog postupka na inicijativu predlagateljice. Slijedom navedenog, tuženik je trebao poništiti prvostupanjsko rješenje, odnosno samostalno riješiti predmetnu upravnu stvar na način da se odbaci/odbije prijava OŽ ili na način da se odredi prekid predmetnog upravnog postupka dok se u drugom odgovarajućem postupku ne utvrdi valjanost sklopljenog ugovora o zakupu. Slijedom navedenog tužiteljica predlaže donošenje presude kojom se poništava osporeno rješenje tuženika, poništava prvostupanjsko rješenje i nalaže tuženiku naknaditi troškove upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da tužba nije osnovana i da u cijelosti ostaje kod osporenog drugostupanjskog rješenja iz razloga navedenih u obrazloženju istoga. Navodi da je rješenjem Ureda državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, UP/1-320-01/19-01/02, URBROJ: 2182-03-01/1-19-2 od 28. lipnja 2019. tužiteljica upisana kao vlasnica sezonskog poljoprivrednog obrta [obrt], vl. GŽ, [adresa], za obavljanje djelatnosti 10.41 Proizvodnja ulja i masti - prerada maslina i proizvodnja maslinovog ulja NKD 2007, a za obavljanje koje je, sukladno članku 8. stavku 1. podstavku 2. Zakona o obrtu (Narodne novine, br. 143/13, 127/19 i 41/20; dalje: Zakona o obrtu), potrebno ispunjavanje općeg uvjeta prava korištenja prostora. Citira i poziva se na odredbu članka 11. stavka 1. Zakona o obrtu, te ističe da se poslovni prostor koji se nalazi u kući na adresi [adresa], zajedno sa postrojenjem i inventarom, tužiteljica je dobila u najam od majke AŽ i VŽ, na rok od 3 godine, odnosno od 5.7.2019. do 5.7.2022., a u svrhu otvaranja obrta. Po isteku navedenog ugovora, suvlasnica OŽ je kao stranka u postupku zatražila pokretanje odgovarajućeg postupka i donošenje odluke o zabrani obavljanja djelatnosti u predmetnom prostoru. S obzirom da je nadležno upravno tijelo dužno postupiti po zaprimljenom zahtjevu tužiteljica je zaključkom od 21. prosinca 2023. pozvana na dostavu dokaza o pravu raspolaganja prostorom u kojem obavlja djelatnost obrta [obrt], te se ista očitovala da kao izvanknjižna suvlasnica predmetne kuće u ½ dijela, sukladno odredbi članka 38. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22:00, 73:00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15194/17) ima pravo izvršavati sve ovlasti koje ima kao nositeljica dijela prava vlasništva, bez suglasnosti ostalih suvlasnika.

3.1. Međutim, unatoč činjenici da je kao vlasnik predmetne nekretnine u kojoj se nalazi poslovni prostor upisano društvo DDM REO ADRIA D.O.O., OIB: 91868082461, ulica Damirs Tomljanovića - Gavrana 15, 10000 Zagreb, u vlasničkom udjelu 1/1 dijela, tuženik je utvrdio da su kao dokaz o pravu korištenja prostora koji nije etažiran, prihvatljiva Rješenja o nasljeđivanju koja dokazuju Tužiteljičino izvanknjižno suvlasništvo na predmetnoj nekretnini u 3/8 dijela (a ne u 1/2 dijela kako je ista u žalbi isticala), uz pisanu suglasnost većinske izvanknjižne suvlasnice VŽ, neovisno o tome u čijem je posjedu od navedenih suvlasnica dio nekretnine u kojem se obavlja obrt. Tuženik ističe da je odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu zajedno s ostalim suvlasnicima, a nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva, bez suglasnosti ostalih suvlasnika, samo ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. Člankom 40. navedenog Zakona propisano je da suvlasnici većinom glasova odlučuju o poslovima koji se tiču samo redovitog upravljanja stvarju, s time da se većina glasova računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika. Za poduzimanje poslova izvanrednog upravljanja, sukladno članku 41. Zakona, potrebna je većina svih suvlasnika.

3.2. Nadalje, suprotno Tužiteljičinim tvrdnjama da Ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora koji je sklopljen između fizičke osobe GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], ovdje tužiteljice i poljoprivrednog obrta [obrt], vlasnice GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], dana 5.7.2022., predstavlja valjanu pravnu osnovu za korištenje poslovnog prostora, tužemnik ističe da isti nije prihvatljiv iz razloga što je sklopljen između iste osobe u svojstvu fizičke osobe i obrta. Naime, obrt nema pravnu osobnost i kao takav ne može samostalno nastupati u pravnom prometu, već je vezan uz fizičku osobu, odnosno vlasnika obrta. S obzirom da je predmetni ugovor tužiteljica sklopila sama sa sobom, nema mjesta niti odgovarajućoj primjeni uz tužbu dostavljene Odluke Upravnog suda u Splitu pod brojem Us 158/18-9 od 26.6.2018. Nadalje, iako se ne može očitovati po osnovi spomenutog Ugovor darovanju jer isti nije priložen uz Tužbu, tuženik naglašava da je, neovisno o svim sklopljenim ugovorima kojima tužiteljica raspolaže svojim izvanknjižnim udjelom od 3/8 dijela, nepobitno da je ista manjinska izvanknjižna suvlasnica predmetne nekretnine pa je kao dokaz o pravu korištenja prostora, s aspekta Zakona o obrtu, relevantan isključivo vlasnički list (odnosno, konkretnom slučaju pravomoćna Rješenja o nasljeđivanju) i pisana suglasnost drugih suvlasnika. Bespredmetna da su Tužiteljičina uvjerenja o potrebi prekidanja postupka dok se drugom sudskom postupku ne utvrdi valjanost sklopljenog ugovora o zakupu jer da je poprilično je nevjerojatno da bi Tužiteljica, kao jedina potpisnica predmetnog ugovora, takav postupak osobno i pokrenula.

3.3. Naposljetku, tuženik navodi da je potrebno istaknuti da je prvostupanjsko rješenje poništeno isključivo iz razloga procesne naravi, pri čemu je nesporno da u meritumu rješavanja nema prostora za udovoljavanje istaknutim žalbenim, odnosno tužbenim zahtjevima. Naime, nesporno je da tužiteljica ne udovoljava jednom od općih uvjeta za obavljanje obrta te da nema zakonske osnove za nastavak vođenja obrta, što posljedično dovodi do prestanka obrta po sili zakona propisanog odredbom članka 47. stavka 2. podstavka 4. Zakona o obrtu. Iz svega navedenog tuženik je mišljenja da spornim rješenjem nije povrijeđeno pravo ili pravni interes tužiteljice pa da stoga nisu ispunjene niti pretpostavke za vođenje upravnog spora. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbacivanje tužbe odnosno odnosno odbijanje iste kao neosnovane.

4. U sporu je održana rasprava 9. prosinca 2025., a čime je, kao i dostavom podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. U dokaznom postupku Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, te je pregledao cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

6. Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice za izvođenjem dokaza saslušanjem tužiteljice, te saslušanjem svjedoka SŽ, sina tužiteljice, i ŽŽT, kćeri tužiteljice, kao suvišno, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom.

7. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

8. Tužiteljica je po opunomoćeniku zatražila i popisala troškove dok tuženik nije zatražio niti popisao troškove.

9. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj Sud drži kako tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim se poništava prvostupanjsko rješenje, kojim je utvrđen prestanak po sili zakona obrta [obrt] u vl. tužiteljice s danom 28. svibnja 2024., i predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

11. Odredbom članka 8. stavka 1. podstavka 2. Zakona o obrtu (Narodne novine broj 143/13, 127/19 i 42/20; dalje: Zakon o obrtu) propisano je da fizička osoba može obavljati obrt ako ispunjava opći uvjet da ima pravo korištenja prostora ako je to potrebno za obavljanje obrta.

12. Odredbo članka 11. stavka 1. Zakona o obrtu propisano je da kada je za obavljanje obrta potreban prostor, obrtnik može obavljati obrt samo u prostoru za koji ima dokaz o pravu korištenja.

13. Prema odredbi članka 47. stavka 2. podstavka 4. Zakona o obrtu propisano je da obrt prestaje i ako nadležno tijelo naknadno utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 8. stavka 1. podstavka 2. ovoga Zakona.

14. Odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, 110/21; dalje: ZUP) propisano je da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na zakon koji to propisuje.

15. Prema odredbi članka 117. stavku 2. ZUP-a kad je za donošenje novoga rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.

16. Iz podataka spisa predmeta je razvidno kako slijedi:

- da je rješenjem Ureda državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Klasa: UP/I-320-01/19-01/02, URBROJ:

2182-03-01/1-19-2 od 28. lipnja 2019. tužiteljica upisana kao vlasnica sezonskog poljoprivrednog obrta [obrt], vl. GŽ, [adresa], za obavljanje djelatnosti 10.41 Proizvodnja ulja i masti - prerada maslina i proizvodnja maslinovog ulja NKD 2007, s početkom obavljanja djelatnosti 1.10.2019.;

- da je iz priloženog ugovora o davanju na korištenje poslovnog prostora, ovjerenog po javnom bilježniku Nevenki Nikć iz Šibenika pod OV-7206/2019 od 5. srpnja 2019. razvidno da su istim AŽ i VŽ dale na korištenje poslovni prostor na adresi [adresa], radi otvaranja obrta za proizvodnju ulja, te se u istu svrhu u najam daje postrojenje i inventar na rok korištenja od 3 godine i da se navedeni dio objekta daje u najam bez naknade,

- da je iz izvatka iz zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela Šibenik zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] razvidno da je na čest zem. 570/3, vrtli kod kuće, kuća i dvorište, površine 1060 m2, kao vlasnik upisan DDM RED ADRIA D.O.O., Zagreb, Ul. Damira Tomljanovića-Gavrana 15 za cijelo;

- da je iz rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-538/2019, UPP/OS-68/2019 od 22. svibnja 2019. iza pok. NŽ razvidno da njegovu ostavinsku imovinu između ostalog čini izvanknjižno vlasništvo za 1/1 dijela nekretnine kat. čest. [katastarska čestica], kuća i dvorište, vrtli kod kuće, površine 1060 m2, upisana u posjedovni list broj 254 k. o. [katastarska općina], te da predmetnu nekretninu nasljeđuju AŽ, supruga ostavitelja za 3/4 dijela i kćer OŽ za ½ dijela;

- da je iz rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-2172/2020 od 22. rujna 2020. iza pok. AŽ (pravomoćno 23. prosinca 2020.) razvidno da njezinu ostavinsku imovinu, između ostalog, čini ¾ dijela nekretnina naslijeđenih iza pok. NŽ prema rješenju o nasljeđivanju poslovni broj O-538/2019, UPP/OS- 68/2019 od 22. svibnja 2019. i izvanknjižno vlasništvo nekretnine kat. čest. [katastarska čestica], kuća i dvorište, vrtli kod kuće, površine 1060 m2, upisana u posjedovni list broj 254 k. o. [katastarska općina], te da predmetnu nekretninu nasljeđuju kćeri ostaviteljice GŽ, ovdje tužiteljica za ½ dijela i OŽ za ½ dijela.

17. Osporenim rješenjem tuženika je utvrđeno da je žalba tužitelja osnovana, ali zbog razloga procesne naravi i to iz razloga jer prvostupanjsko rješenje ne sadrži odgovarajuće obrazloženje sa osvrtom na sve činjenice i dokaze utvrđene u postupku i isto nije u skladu s odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09 i 110/21; dalje: ZUP). Obrazloženje prvostupanjskog rješenja da sadrži samo popis mjerodavnih odredbi Zakona o obrtu, bez osvrta na tijek postupka i detaljnog objašnjenja donesene odluke. Slijedom navedenog osporenim rješenjem je dana uputa prvostupanjskom tijelu da je u ponovnom postupku dužno utvrditi sve činjenice i okolnosti i ukloniti navedene nedostatke.

18. Nadalje, u obrazloženju osporenog rješenja tuženika se navodi da je poslovni prostor u kojem se obavlja obrt, a koji se nalazi u kući na adresi [adresa], zajedno sa postrojenjem i inventarom, tužiteljica dobila u najam od majke AŽ i VŽ, na rok od 3 godine, odnosno od 5.7.2019. do 5.7.2022., a u svrhu otvaranja obrta. Po isteku navedenog ugovora, suvlasnica OŽ je kao stranka u postupku zatražila pokretanje odgovarajućeg postupka i donošenje odluke o zabrani obavljanja djelatnosti u predmetnom prostoru. S obzirom da je nadležno upravno tijelo dužno postupiti po zaprimljenom zahtjevu tužiteljica je zaključkom od 21. prosinca 2023. pozvana na dostavu dokaza o pravu raspolaganja prostorom u kojem obavlja djelatnost obrta [obrt], te se ista očitovala da kao izvanknjižna suvlasnica predmetne kuće u ½ dijela, sukladno odredbi članka 38. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22:00, 73:00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15194/17) ima pravo izvršavati sve ovlasti koje ima kao nositeljica dijela prava vlasništva, bez suglasnosti ostalih suvlasnika. Međutim, unatoč činjenici da je kao vlasnik predmetne nekretnine u kojoj se nalazi poslovni prostor upisano društvo DDM REO ADRIA D.O.O., OIB: 91868082461, Zagreb, u vlasničkom udjelu 1/1 dijela, tuženik je utvrdio da su kao dokaz o pravu korištenja prostora koji nije etažiran, prihvatljiva Rješenja o nasljeđivanju koja dokazuju Tužiteljičino izvanknjižno suvlasništvo na predmetnoj nekretnini u 3/8 dijela (a ne u 1/2 dijela kako je ista u žalbi isticala), uz pisanu suglasnost većinske izvanknjižne suvlasnice VŽ, neovisno o tome u čijem je posjedu od navedenih suvlasnica dio nekretnine u kojem se obavlja obrt. Tuženik ističe da je odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu zajedno s ostalim suvlasnicima, a nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva, bez suglasnosti ostalih suvlasnika, samo ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. Člankom 40. navedenog Zakona propisano je da suvlasnici većinom glasova odlučuju o poslovima koji se tiču samo redovitog upravljanja stvarju, s time da se većina glasova računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika. Za poduzimanje poslova izvanrednog upravljanja, sukladno članku 41. Zakona, potrebna je većina svih suvlasnika. Ujedno ističe da javnopravno tijelo ne ulazi u imovinskopravne odnose stranaka. Nadalje, suprotno tužiteljičinim tvrdnjama da Ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora koji je sklopljen između fizičke osobe GŽ, ovdje tužiteljice i poljoprivrednog obrta [obrt], vlasnice GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], dana 5.7.2022., predstavlja valjanu pravnu osnovu za korištenje poslovnog prostora, tuženik ističe da isti nije prihvatljiv iz razloga što je sklopljen između iste osobe u svojstvu fizičke osobe i obrta. Naime, obrt nema pravnu osobnost i kao takav ne može samostalno nastupati u pravnom prometu, već je vezan uz fizičku osobu, odnosno vlasnika obrta. S obzirom da je predmetni ugovor tužiteljica sklopila sama sa sobom, nema mjesta niti odgovarajućoj primjeni uz žalbu dostavljene Odluke Upravnog suda u Splitu pod brojem Us 158/18-9 od 26.6.2018. Isto tako, a s obzirom da iz izvatka iz zemljišne knjige isto nije razvidno, tuženiku ostaje sporna činjenica da li prostor u kojem se obavlja djelatnost predstavlja zasebnu, fizički odvojenu cjelinu koja udovoljava svim uvjetima propisanim posebnim propisima za proizvodnju hrane.

19. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, po ocjeni ovog suda, osporenim rješenjem tuženika, uz obrazloženje koje je njime dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

20. Naime, kako je iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja razvidno da isto sadrži samo popis mjerodavnih odredbi Zakona o obrtu, bez osvrta na tijek postupka i razloge za donošenje predmetne odluke, to je pravilno utvrđenje tuženika da isto nije u skladu s naprijed citiranom odredbom članka 98. stavka 5. ZUP-a. Naime, obrazloženje se sastoji iz činjeničnog i pravnog dijela, te se u činjeničnom dijelu navode podaci u vezi s činjenicama koje su utvrđene u postupku, a u pravnom dijelu se navode odgovarajuće odredbe materijalnog prava i razlozi podvođenja činjeničnog stanja pod te odredbe materijalnog prava, a što je u konkretnom slučaju izostalo. Stoga je pravilno postupio tuženik kada je utvrdio postojanje procesne povrede od strane prvostupanjskog tijela, te je pravilno i u skladu sa zakonskim ovlastima na temelju odredbe članka 117. stavka 2. ZUP-a predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, uz jasno i valjano obrazloženje u pogledu ocjene ostalih žalbenih prigovora, a koje obrazloženje ovaj sud u cijelosti kao valjano prihvaća.

21. Stoga, ovaj Sud drži da osporenim rješenjem tuženika, uz obrazloženje koje je njima dano, upravo suprotno tužbenim prigovorima, nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

22. Slijedom navedenog, Sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim te je primjenom članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

23. Tužiteljici u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu troškova spora kojeg izgubi, a radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 8. siječnja 2026.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- Tužiteljici, po opunomoćeniku

- tuženiku, uz povrat spis upravnog tijela po pravomoćnosti,

- u spis.