Poslovni broj: Us I-30/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Zrinki Pivac, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja AU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenici Sandri Wagner, odvjetnici u Metkoviću, Andrije Hebranga 6, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1., OIB: 66486182714, zastupanog po opunomoćenici UU, zaposlenici tuženika (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 9. prosinca 2025. u nazočnosti zamjenika opunomoćenice tužitelja Zvonimira Bućana, odvjetnika u Splitu i opunomoćenice tuženika, 8. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II 560-01/24-01/396, Urbroj: 512-25- 24-2 od 2. prosinca 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 560-01/24-01/396, Urbroj: 512- 25-24-2 od 2. prosinca 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP/I 560- 01/24-01/87, Urbroj: 512M2-6504-24-2 od 4. listopada 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Odredu narodne zaštite MZ Kobiljača-Metković u razdoblju od 10. srpnja 1991. do 15. siječnja 1992.

3. U pravodobnoj tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika iz svih zakonom predviđenih razloga, tužitelj u bitnom navodi da se osporeno rješenje tuženika temelji na apsolutnom istim razlozima kao i prvostupanjsko rješenje, odnosno da obrazloženja nema, već da se tek paušalno navodi kako „uvidom u očitovanje Područnog odsjeka za poslove obrane Dubrovnik KLASA:560-01/24-01/24, URBROJ: 512M2-6802-24-7 od 20. ožujka 2024. razvidno je da se AU ne nalazi na spiskovima Narodne zaštite tadašnje općine Metković.“ Međutim, da činjenično stanje nije u cijelosti utvrđeno, niti su izvedeni ili pregledani priloženi i pregledani dokazi. U prvostupanjskom upravnom postupku da je proveden dokaz saslušanjem podnositelja zahtjeva, koji je iskazao da je dana 10.srpnja 1991.g. pristupio u odred Narodne zaštite MZ Kobiljača – Metković, gdje je djelovao do 15.siječnja 1992. U tom periodu da je obavljao posao obučavanja ljudstva, dežurao kod javnih objekata zgrade mjesne zajednice, te na granici prema BiH, odakle se očekivao desant. Navodi se kako je obavljao dužnost vojnika. Neposredni zapovjednik mu je bio BU. Raspolagao je vlastitim lovačkim naoružanjem, ali je nakon akcije Zelena tabla – Mala bara zadužio dva kalašnjikova. U tom vrijeme nije bilo borbenog djelovanja, ali su se čuvali vitalni objekti, te su bili preleti neprijateljskih zrakoplova. Tužitelj je dostavio i ovjerenu izjavu svjedoka BU, koji je potvrdio sve njegove navode. Osim BU, za sve ove radnje može posvjedočiti i ĆU. Nema nikakva razloga da on ne bude evidentiran za obavljanje tih poslova u odredima Narodne zaštite MZ Kobiljača – Metković. Ističe da je već iz samog iskaza podnositelj zahtjeva, te ovjerenog iskaza svjedoka BU razvidno kako je tužitelj u naznačenom periodu sudjelovao kao pripadnik odreda Narodne zaštite MZ Kobiljača – Metković, a nije napravio nikakav propust u smislu njegove evidencije, već da su to trebali učiniti njegovi nadređeni. Nadalje, to što u to vrijeme nije bilo borbenih djelovanja na području [adresa], ne znači da tužitelj nije bio angažiran i spreman na svako takvo djelovanje. Niti bi se zakon trebao tumačiti na takav način jer nije sporno da je tužitelj bio naoružan te da je bio na položaju. Evidentno je i to kako su pojedine osobe, kao primjerice ĆU, evidentirane kao pripadnik ONZ Metković, a upravo je i cilj podnošenja zahtjeva bio da se ispravi nepravda koja je nanesena tužitelju. U tom vrijeme RH da nije imala regularnu vojsku, niti naoružanje, a prva akcija u kojoj su se pripadnici Hrvatske vojske naoružali je upravo akcija Zelena tabla – Mala bara, koja se odvila 14.rujna 1991., a do tada nije bilo nikakvih ratnih djelovanja. Nadalje, tužitelj navodi da prilaže potvrdu Ministarstva hrvatskih branitelja kojom se potvrđuje da je evidentiran u Evidenciji hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata sa 448 dana borbenog sektora, svoju vojnu knjižicu te poziv za mobilizaciju od Štaba obrane MZ Kobiljača, a sve u cilju prikazivanja da se radi o stvarnom branitelju koji traži isključivo onaj status koji ga pripada, te da nije u traženo vrijeme, a ni poslije njega izbjegavao vojne dužnosti. Slijedom navedenog tužitelj predlaže donošenje presude kojom se usvaja tužba i poništava osporeno rješenje tuženika.

4. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da navodi tužitelja nisu utemeljeni. Citira i poziva se na odredbu članka 3. stavka 1. i 2. i članka 179. točke a. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17, 98/19, 84/21 i 156/23; dalje: ZHBDR), te u bitnom ponvalja navode iz obrazloženja osporenog rješenja tuženika. Ističe da prema stajalištu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi psolovni broj Usž-3683/22-2 od 24. svibnja 2023. pripadnost bilo kojoj sastavnici hrvatske vojske prvenstveno dokazuje podacima službene evidencije, a s obzirom da i u ovom slučaju iz podataka službene evidencije nadležnih tijela Ministarstva obrane RH proizlazi da tužitelj u predmetnom razdoblju Domovinskog rata nije evidentiran na popisima pripadnika NZ. Tužitelj svojim navodima nije doveo u sumnju navedenu činjenicu, jer ne raspolaže nikakvim materijalnim dokazima koji bi dokazivali da je bio pripadnik OSRH, niti saslušani svjedok posjeduje bilo kakve dokaze koji bi išli u prilog njihovim tvrdnjama, Nadalje, uvidom u izjave tužitelja i svjedoka, razvidno je da je imenovani u traženom razdoblju obavljao stražarske dužnosti, te ostale zadaće organizacijske prirode, poput čuvanja vitalnih objekata u Mjesnoj zajednici, te motrenje i nadzor prostora. Navedene aktivnosti ne mogu se smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom, sukladno citiranoj odredbi članka 3. stavka 2. ZHBDR-a. Tužitelj i svjedoci su izričito izjavili da nisu borbeno djelovali. Suprotno navodima iz tužbe tuženik smatra da je osporenim rješenjem zakonito utvrđeno kako tužitelj nije bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana. Tužitelj da ni u tužbi nije ponudio pravno relevantne razloge zbog kojih bi ova upravna stvar bila drugačije riješena, pa slijedom navedenog tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

5. U sporu je održana rasprava 9. prosinca 2025., a čime je, kao i dostavom podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. U dokaznom postupku Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, te je pregledan cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Sud je odbio dokazne prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem tužitelja i saslušanjem svjedoka BU i ĆU, kao suvišno, držeći da se pravilna i zakonita odluke može donijeti na temelju podataka spisa predmeta ocjenom dokaza sadržanih u istom.

8. Stranke drugih dokaznih prijedloga nisu imale.

9. Tužitelj je po opunomoćeniku zatražio i popisao troškove upravnog spora, dok tuženik nije zatražio niti popisao troškove.

10. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a po ocijeni ovog Suda tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti ONZ MZ Kobiljača-Metković u razdoblju od 10. srpnja 1991. do 15. siječnja 1992.

12. Odredbom članka 3. stavka 1. ZHBDR-a propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i; f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite kjoi je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

12.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Repbulike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovog članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 05. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

13. Odredbom članka 179. stavak 1. točka a) ZHBDR-a propisano je status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenog upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi evidenciju.

14. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut po zahtjevu tužitelja od 20. ožujka 2024. kojim traži utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnika ONZ MZ Kobiljača-Metković u razdoblju od 10. srpnja 1991. do 15. siječnja 1992.; da je tužitelj upisan u vojnu evidenciju 22.8.1989. i da je odslužio vojni rok; da nije evidentiran na popisima ONZ MZ Kobiljača-Metković; da je tužitelj evidentiran kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kao pripadnik VP2138 od 12.10.1993. do 4.2.1994., od 2.6.1994. do 5. 8. 1994., od 28.11.1994. do 4.3.1995., i od 4.8.1995. do 20.1.1996.; da spisu predmeta prileži izjava tužitelja kao stranke dana na zapisnik pred prvostupanjskim tijelom od 19. 3. 2024. i ovjerena izjava svjedoka BU.

15. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, prema ocjeni ovog Suda, osporeno rješenje tuženika je pravilno i zakonito, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

16. Naime, polazeći od citiranih odredbi ZHBDR-a te podataka spisa predmeta iz kojih je razvidno da tužitelj nije evidentiran na službenom popisu pripadnika ONZ MZ Kobiljača-Metković, a posebno imajuću u vidu iskaza samog tužitelja, a koji iskaz u bitnome potvrđuje i svjedok BU u svojoj javnovojerovljenoj izjavi iz kojeg proizlazi da je tužitelj u traženom razdoblju obavljao stražarske dužnosti, te ostale zadaće organizacijske prirode, poput čuvanja vitalnih objekata u Mjesnoj zajednici, te motrenje i nadzor prostora, obučavanje ljudstva. Tužitelj, kao i svjedok tijekom upravnog postupka su izričito naveli da u to vrijeme nije bilo borbenog djelovanja, a pri kojim navodima je tužitelj ostao i u tužbi i tijekom ovog spora, to je prema ocjeni ovog Suda, pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo kada je odbilo predmetni zahtjev tužitelja odnosno tuženik kada je odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.

17. Prema ocjeni ovog suda, pravilno je utvrđenje tuženika i prvostupanjskog tijela da tužitelj ne ispunjava (kumulativne) zakonske uvjete za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata propisane gore citiranom odredbom članka 3. stavka 1. u svezi stavka 2. ZHBDR-a. Naime, pravilno tuženik utvrđuje da se aktivnosti koje sam tužitelj i svjedoci navode da je tužitelj obavljao i to obučavanja ljudstva, dežuranje kod javnih objekata zgrade mjesne zajednice, te na granici prema BiH, odakle se očekivao desant, dežurstvo kod vitalnih objekata, ne mogu smatrati pružanjem otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom u smislu naprijed citirane odredbe članka 3. stavka 2. ZHBDR-a. Štoviše i sam tužitelj i svjedok navode da nije bilo izravnog borbenog otpora agresoru, a što je tužitelj ponovio i u tužbi izričito ističući da borbenog djelovanja nije bilo u spornom razdoblju, a što je jedan od kumulativnih uvjeta za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

18. U izloženom, po ocjeni ovog Suda, tuženik je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, upravo suprotno tužbenim prigovorima, te pri tome u upravnom postupku koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, dok tužbeni prigovori, imajući u vidu prethodno navedeno, nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

19. Stoga, a budući je osporeno rješenje tuženika zakonito, te nisu ostvareni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21), na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao pod točkom I. izreke.

20. Tužitelju u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a ne pripada pravna na naknadu troškova spora koji je izgubio, radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 8. siječnja 2026.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju, po opunomoćenici

- tuženiku, uz spis upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis.