Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27, Split

Poslovni broj: P-2127/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ivani Jukić, u pravnoj stvari tužitelja HŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik VŠ, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Damir Blažević, odvjetnik u Splitu, radi predaja-povrat, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 27. studenoga 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja VŠ te tuženika osobno, na ročištu za objavu presude, dana 8. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku DŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da preda tužitelju ZŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], audio opremu, i to baš:

-mikseta marke Studiomaster, model 16-16-2, crne boje,

-studijski monitor marke Visaton, model NF400, crne boje,

-studijski monitor marke TDL Electronics, model Near Field Monitor, crne boje, a sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku DŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 (petnaest) dana isplati tužitelju ZŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova ovog parničnog postupka iznos od 904,62 eura, sa zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja, dakle od 8. siječnja 2026., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj pred ovim sudom 13. siječnja 2020., tužitelj u bitnome navodi da je tuženik bivši član glazbenog sastava "Sila nečista", u kojem je bio bubnjar, a koji glazbeni sastav održava probe u atomskom skloništu na adresi u [adresa]. Tuženik je na sastanku glazbenog sastava "Sila nečista" održanom 17. rujna 2018.g., na kojem su uz tužitelja i tuženika također bili prisutni članovi navedenog glazbenog sastava EŠ i NŠ, obaviješten da mu je otkazana suradnja, te da više nije član navedenog glazbenog sastava. Nakon održanog tog sastanka, i to u vremenskom razdoblju od 23. rujna 2018.g. do 26. rujna 2018.g. iz atomskog skloništa na adresi u [adresa], osim bubnjeva u vlasništvu tuženika, odnesena je i slijedeća audio oprema: mikseta marke Sudiomaster,model 16-16-2, crne boje, studijski monitor marke Visaton, model NF 400, crne boje, studijski monitor marke TDL Electronics,model Near Field Monitor, crne boje.

1.2. Navedena audio oprema da je isključivo vlasništvo tužitelja, koju je tužitelj stekao kako slijedi: - miksetu marke Studiomaster,model 16-16-2, crne boje, kupnjom od prodavatelja ĐŠ, za cijenu od 1.200,00 kuna; studijski monitor marke Visaton, model NF400, crne boje, kupnjom od prodavatelja UŠ, za cijenu od 900,00 kn; studijski monitor marke TDL Electronics,model Near Field Monitor, crne boje, darovanjem od ujaka FŠ, a čija tržišna vrijednost iznosi cca 1.000,00 kuna. Tuženik da je dana 26. rujna 2018.g. zakazao sastanak s tužiteljem, na kojem ga je obavijestio da je upravo on odnio navedenu audio opremu, a na traženje tužitelja da je vrati, tuženik ju je odbio vratiti. Tuženik da je navedenu audio opremu odnio bez znanja i dozvole tužitelja, a prema onome što je tuženik rekao tužitelju, razlog otuđenja je navodno dugovanje glazbenog sastava Sila Nečista" prema tuženiku.

1.3 Tužitelj da je odmah nakon razgovora sa tuženikom otišao u atomsko sklonište na adresi [adresa] i ustanovio da je navedena audio oprema doista otuđena, kako mu je tuženik i kazao. Tužitelj je dana 26. rujna 2018.g. prijavio krađu i počinitelja II policijskoj postaji Split povodom čega su policijski službenici proveli prikupljanje obavijesti od tuženika, koji je i tada priznao da je protupravno prisvojio navedenu audio opremu. Tužitelj je dana 18. 10.2018.g. podnio Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu kaznenu prijavu protiv tuženika zbog kaznenog djela protiv imovine, i to baš kaznenog dijela krađe iz članka 228 stavka 1 Kaznenog zakona, međutim, Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, je Rješenjem od 14.12.2018.g., posl. br. :K-DO-1916/2018, odbacio navedenu kaznenu prijavu, uz obrazloženje u bitnom: " nedvojbeno proizlazi da je upravo osumnjičenik DŠ … uzeo audio opremu navedenu u kaznenoj prijavi.. ne proizlazi da je upravo osumnjičenik DŠ… uzeo audio opremu navedenu u kaznenoj prijavi… ne proizlazi da bi osumnjičenik istu uzeo s ciljem da je protupravno prisvoji, što je bitno obilježje kaznenog dijela krađe, iz obavljenog kazivanja osumnjičenika razvidno da je postupio na navedeni način kako bi osigurao svoje potraživanje prema bendu, "Sila nečista", a čije posvojenje oštećenik nije osporio, te da će opremu vratiti po naplati duga, provedenim izvidima nije na nedvojben način utvrđeno da je predmetna audio oprema u vlasništvu HŠ.

1.4. Ono što je vidljivo iz predmetnih službenih policijskih zabilješki kao i iz dokaza priloženih uz tužbu, a što je potpuno suprotno od navoda iz rješenja o odbačaju kaznene prijave je slijedeće: u odnosu na tvrdnju Državnog odvjetništva da tužitelj navodno nije osporio potraživanje tuženika prema glazbenom sastavu "Sila nečista", ističe se da takvo nešto ne piše ni u jednoj službenoj policijskoj zabilješci, a Državno odvjetništvo uopće nije ispitalo tužitelja, pa je takva tvrdnja neutemeljena; u odnosu na tvrdnju Državnog odvjetništva da tuženik navodno nije uzeo audio opremu s ciljem da je protupravno prisvoji, ističe se da to što tuženik to tvrdi u obavijesnom razgovoru s policijom da će vratiti audio opremu ako mu se isplati 2.000,00 EUR, samo po sebi ne znači da je to potraživanje istinito, niti da tuženik uopće ima namjeru vratiti audio opremu, a Državno odvjetništvo nije provelo bilo kakve druge izvide na ovu okolnost, pa je ova tvrdnja neutemeljena i neprovjerena. U odnosu na tvrdnju Državnog odvjetništva da nije na nedvojben način utvrđeno da je predmetna audio oprema u vlasništva tužitelja, ističe se da su uz kaznenu prijavu priloženi dokazi o kupnji audio oprema baš od strane tužitelja. tj. darovanju tužitelja, te je predloženo saslušanje svjedoka da je audio oprema baš tužiteljeva.

1.5. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu da nakon održane rasprave donese presudu kojom će prihvatiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku da mu preda audiopremu, miksetu marke Studiomaster, studijski monitor marke Visaton i studijski monitor marke TDL Electronics, model Near Field Monitor, kao i da mu naknadi troškove postupka.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom pred ovim sudom dana 25. ožujka 2021., tuženik osporava sve tužbene navode. Protivi se tužbi i tužbenom traženju, a sve iz razloga što niti navodi tužbe, a niti tužbeni zahtjev ne odgovaraju stvarnom i istinitom stanju. Navodi da audio oprema naznačena u tužbi predstavlja isključivo vlasništvo tužitelja ne odgovaraju istini. Upravo suprotno, audio oprema da je u suvlasništvu tužitelja, tuženika i drugih članova i (bivših i sadašnjih) glazbenog sastava "Sila nečista". Upravo zbog te činjenice suvlasništva audio opreme, da je on uzeo u posjed navedenu audio opremu, a što da je njegovo pravo kao suposjednika i suvlasnika te opreme. Navedena oprema da je kupljena zajedničkim sredstvima svih tadašnjih članova glazbenog sastava "Sila Nečista", među kojima je tada i on bio, i to financijskih sredstava koje je glazbeni sastav "Sila Nečista" uprihodio, pa da su upravo zato i svi tadašnji članovi sastava postali jednako pravni suvlasnici navedene opreme, te da se navedena oprema koristila isključivo za potrebe sastava, a ne za privatne potrebe jednog pojedinca, kao što to navodi tužitelj u tužbi. Navode iz tužbe kojima se negiraju i dovode u sumnju njegova potraživanja prema ostalim članovima sastava "Sila Nečista" , osporava kao netočne i kontradiktorne. Slijedom iznesenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao u cijelosti neosnovan.

3. Radi utvrđenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica te radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije koja je priložena u spis, i to: potvrda banke o transakcijama, fotografija glazbene opreme, službene zabilješke MUP, PU Splitsko-dalmatinska, II Policijska postaja Split od 26. rujna 2018. te od 3. listopada 2018.; rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-1916/2018 od 14.prosinca 2018.; zapisnika o ispitivanju pred Općinskim državnim odvjetništvom broj K-DO- 1916/2018 od 11. veljače 2019. te od 21. ožujka 2019.

3.2. Nadalje, izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka te svjedoka NŠ, EŠ, RŠ, FŠ, BŠ, CŠ te ĆŠ.

4. U ovoj pravnoj stvari, Općinski sud u Splitu je dana 4. ožujka 2025. donio prvostupanjsku presudu poslovni broj P-86/2020, kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev, a koja presuda je po izjavljenoj žalbi tužitelja ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1892/2025-2 od 13. svibnja 2025. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju ukidnog rješenja drugostupanjski sud navodi kako je prilikom donošenja prvostupanjske odluke ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP, obzirom da se presuda ne može ispitati jer da nije jasno zašto su kupoprodajni ugovor i ugovor o darovanju prividni ugovori, a uvažavajući činjenicu da svi članovi benda koji su saslušani kao svjedoci navode da je svaki član benda donosio svoju opremu. Osim toga, da glazbeni sastav nema pravnu osobnost pa da bi imovina predstavljala vlasništvo benda, a da sud prvog stupnja o navedenom niti ne daje razloge.

5. U daljnjem tijeku postupka, obzirom na izmjenu raspravnog suca, u smislu članka 315. st. 3. ZPP, nakon što je strankama omogućio da se o tome izjasne, raspravnim rješenjem na ročištu od 27. studenoga 2025., odlučio da se izvedeni dokazi neće ponovno izvoditi već da će se pročitati zapisnici o izvođenju tih dokaza.

6. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

7. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

8. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za predajom u posjedu pokretnina – glazbene (audio) opreme, i to miksete marke Studiomaster, studijskog monitora marke Visaton i studijskog monitora marke TDL Electronics, model Near Field Monitor, koje pokretnine su u posjedu tuženika.

9. Tužbeni zahtjev utemeljen je na odredbi članka 161. stavka 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14.; dalje: ZV) kojom je propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu (članak 162. stavak 1. ZV).

10.2. Iz citiranih odredbi proizlazi da, u slučaju kada je u pitanju vlasnička tužba (reivindikacija), aktivno je legitimiran vlasnik stvari, a pasivno je legitimirana osoba koja posjeduje njegovu stvar. U takvoj parnici tužitelj mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu (članak 162. stavak 1. ZV).

11. Prema članku 163. st. 1. ZV, posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

12. Tijekom postupka među strankama nije bilo sporno da su tužitelj i tuženik bili članovi glazbenog benda „Sila nečista“, koji su, uz njih dvojicu, sačinjavali i EŠ, KŠ i NŠ. Nije bilo sporno niti da je tuženik prestao biti član benda od 2018. godine, kao ni činjenica da je tuženik, nakon što je prestao biti član benda, iz zajedničkih prostorija benda uzeo pokretnine (glazbenu opremu) koja je predmet postupka, te da se iste još uvijek nalaze u posjedu tuženika, jer smatra da na to ima pravo, obzirom da bend prema njemu ima nepodmirena dugovanja te ističe da sporna oprema koja da je kupljena zajedničkim sredstvima benda, predstavlja suvlasništvo benda.

13. Konačno, nije bilo sporno niti da glazbeni sastav „Sila nečista“ nema pravnu osobnost, odnosno da isti nije organiziran kao pravna osoba (npr. udruga, trgovačko društvo, umjetnička organizacija). U takvom slučaju, za zaključiti je da navedeni bend predstavlja skupinu fizičkih osoba koje su mogle imati međusobne dogovore oko zajedničkog djelovanja, ali ne i status pravne osobe.

14. Kao sporno je valjalo utvrditi aktivnu legitimaciju , odnosno je li tužitelj vlasnik stvari – pokretnina koje su predmet tužbenog traženja te ima li tuženik ovlaštenje za zadržavanje istih.

15. Tuženik, naime, tijekom postupka osporava da bi glazbena oprema bila isključivo vlasništvo tužitelja, već ističe kako ista predstavlja suvlasništvo tužitelja, tuženika i drugih članova glazbenog sastava „Sila nečista“ , koja da je kupljena zajedničkim sredstvima svih tadašnjih članova navedenog glazbenog sastava, i to od financijskih sredstava koje je sastav uprihodio. Nadalje, ističe da je uzimanjem u posjed glazbene opreme želio zaštiti svoje suvlasništvo u bendu, obzirom da bend prema njemu ima nepodmirena dugovanja.

16. Radi odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud je , ocjenjujući kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog povedenog dokaznog postupka, utvrdio u nastavku navedene pravnorelevantne činjenice.

17. Čitanjem naloga o transakciji Privredne banke Zagreb d.d. od 26. siječnja 2017. (list 4), proizlazi da je tužitelj ŠŠ platio ĐŠ iznos od 1.200,00 kn, sa opisom plaćanja "kupnja miksete stare 26 godina od prvog vlasnika".

18. Čitanjem potvrde o uplati Raiffeisenbank Austria d.d. od 22. studenoga 2017. (list 6 spisa), proizlazi da je tužitelj ŠŠ platio MŠ iznos od 900,00 kn.

19. Čitanjem službene zabilješke MUP, PU Splitsko-dalmatinska, II Policijska postaja Split od 26.rujna 2018. (list 9-10) proizlazi da je u prostorije navedene policijske postaje pristupio ČŠ i prijavio krađu audio opreme od strane poznate osobe. Nadalje, da je naveo da je on član benda "Sila nečista" koji se sastoji još od četiri osobe, i to od EŠ, NŠ, RŠ i DŠ. Audio oprema benda da nije zajednička nego da svaki član zasebno ima svoju opremu, koja da se nalazi u atomskom skloništu na adresi u [adresa], a koji prostor da je u najmu udruge "No comment", gdje je bend "Sila nečista" neformalni član udruge. Nadalje, da je on u suglasnosti sa ostalim članovima benda dana 18. rujna 2018. odlučio priopćiti DŠ da više neće zajednički surađivati jer da se razilaze u umjetničkim stremljenjima, a da je ovaj mirno napustio prostorije i rekao da će se čuti vezano za financije benda. Nakon toga, da se 26. rujna 2018. našao sa njim u caffe baru "Split Circus" u Splitu, kojom prigodom da mu je DŠ rekao da je uz svoju audio opremu ponio i opremu koja je u njegovome vlasništvu, jer smatra da ima financijska potraživanja prema bendu i da bi ga oni ozbiljno shvatili, a da se radi o opremi: mikseta marke "Studiomaster", model "16-16- 2", crne boje; studijski monitor marke "Visaton" model "NF 400", crne boje, kao i studijski monitor marke "TDL Electronics", model "NF1", crne boje.

16. Čitanjem rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-1916/2018 od 14.prosinca 2018., proizlazi da je odbačena kaznena prijava HŠ protiv DŠ, za kazneno djelo krađe iz članka 228. st. 1. Kaznenog zakona. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da ne proizlazi da bi osumnjičenik istu uzeo s ciljem da audioopremu protupravno prisvoji, što je bitno obilježje kaznenog djela krađe, već da je tako postupio da bi osigurao svoje potraživanje koje ima prema bendu "Sila nečista", čije postojanje da oštećenik nije osporio, te da će opremu vratiti po naplati duga.

20. Tužitelj u stranačkom iskazu navodi da je član glazbenog sastava "Sila nečista" u kojemu svira kao basist, ali da inače radi kao i ton majstor. Bend je osnovan 2008.g, da je kupio instrumente na portalu Njuškalo vlastitim sredstvima, a da spisu prileži i korespodencija sa prodavateljima. Bend su uz njega sačinjavali pet članova: tuženik, EŠ, KŠ i NŠ. Tuženik da je bio član benda od 2015.g. i bio je bubnjar, a bend je napustio 2018.g. te da je pri odlasku iz benda odnio opremu koja je predmet ovog postupka. Bend je održavao koncerte i za navedeno da su bili plaćeni od 100,00 do 500,00 EUR. Među članovima benda da je postojao dogovor na koji će se način trošiti sredstva od koncerata, a nikada se ti iznosi nisu koristili za kupovinu opreme. Svi članovi benda da su donosili opremu na kojoj su svirali i svi da su vlasnici svoje oprema. Tuženik da je bio vlasnik bubnja, a do prekida suradnje sa tuženikom da je došlo 2018.g. iz razloga što tuženik nije bio sposoban napraviti profesionalnu snimku bubnja koja bi imala kvalitetu za izdavanje. Nadalje, da je bilo dogovoreno snimanje spota s LŠ međutim, da taj dogovor nije realiziran zbog krivnje tuženika. Zarada u tom razdoblju da je bila minorna jer su isključivo pokrivali troškove prijevoza, hrane i dr. Tuženik da je nakon toga zatražio od njih isplatu oko 13.000,00 kn, ne računajući sve troškove koje su imali. Odbio ga je sa isplatom, a on je tada kazao da je uzeo moju opremu kako bih ga ozbiljno shvatio. Nakon toga bend i dalje postoji. U međuvremenu je kupio novu audio-opremu. Tuženik da tvrdi da se oprema nalazi u njegovom posjedu, ali on ne zna gdje se nalazi. Miksetu marke Studio master model 16-2, crne boje, da je kupio od ĐŠ, kojeg je pronašao preko portala Njuškalo, vlastitim novcem, a misli da se je radilo o iznosu od 1.200,00 do 1.400,00 kn. Također da je na isti način stekao vlasništvo monitora marke Visator model MF, crne boje, sjeća se da se radilo o ženskoj osobi iz Istre, a radilo se o iznosu od 700,00 do 800,00 kn, također da je kupio vlastitim sredstvima. Studijski monitor TDL elektronics crne boje da je stekao darovanjem od ujaka FŠ. Dok je tuženik bio član benda, da su imali otprilike 20-tak nastupa, od kojih da su otprilike zaradili 20.000,00 kn, a da je troškova bilo duplo više od zarađenoga.

21. Tuženik u stranačkom iskazu u bitnome navodi da je prilikom dolaska u bend razgovarao sa EŠ da će doći u bend ako budu investirali, ako će se truditi da bend nešto napravi i uložiti novce odnosno takav dogovor da je postojao među svih pet članova benda. Tom prigodom da je donio bubnjeve i sufinancirao miksanje i mastreriranje albuma, izdavanje albuma koji je izdan 2016.godine, investirao je dvije ture proizvodnje printanih majica za bend i na sebe preuzeo odgovornost za plaćanje izrade dizajna za studijski album, logotip benda i dizajn plakata benda, naljepnice benda, sufinancirao je plaćanje prostora za vježbe, sufinancirao je kupovinu opreme, a sve navedeno da je postignuto u dogovoru sa ostalim članovima benda. Prilikom dolaska u bend da je bilo dogovoreno da tužitelj vodi financije, plaća troškove i plaća članovima benda honorar za rad. U cijelom razdoblju dok je bio u bendu, da je dobio isplatu 800,00 kn jednom prigodom 2017.g. Prema tablicama koje je vodio tužitelj, ukupni prihodi benda su u razdoblju od tri godine iznosili oko 5.000 EUR. Prema tablicama koje je prikazao tužitelj, da troškovi nisu realni odnosno da su duplicirani. Do samog kraja nije dobio navedenu tablicu, a sa istom je upoznat tek nakon što je bio izbačen iz benda. Zadnjih par mjeseci prije odlaska da je počeo postavljati pitanja tužitelju i da su nastale trzavice među njima, te su članovi benda donijeli odluku da on više ne bude član benda. Tražio je od tužitelja da mu se uloženo u bend vrati, a on mu je odgovorio da mu ništa nije dužan i da ga tuži. Tuženik nadalje navodi da je oprema za bend, a između ostalog i oprema koja je predmet postupka, kupljena zajedničkim sredstvima. S obzirom da je ostao bez novca za koji je smatrao da mu pripada, bojao se da će ostati i bez opreme. Opremu je uzeo kada je došao po svoju osobnu opremu, njegova oprema i oprema koja je predmet spora je od tada u njegovom posjedu, ne koristi je i spremljena je na skladištu od 2018.g. Na prethodno opisani način da je zaštitio njegovo suvlasništvo u bendu, da je vlastitim novcem investirao u bend odnosno u izdavanje albuma i sve ranije, da je uložio i osobni novac, otprilike 15.000,00 kn. u tom periodu i imao je prosječnu plaću. Tuženik smatra da mu bend duguje ukupno oko 13.000,00 kn za investirano, a da je dogovor među članovima benda bio da u bend ulažu kako svoje vrijeme, tako i po mogućnosti svoj novac i opremu. Članovi benda da su imali svoju opremu, a zajedničke stavke su ostala oprema, među koje spada i oprema koja je predmet spora. Sva ulaganja koja je imao da su vršena dogovorno sa ostalim članovima benda. U tom razdoblju da je bend imao uspjeha, snimali su album, četiri spota, izdavačku kuću, imali su majice, plakate. Dok je bio član benda, bilo je između 20 - 30 koncerata, a da je dobio novčanu naknadu od oko 300-400 EUR za nastup. Opremu koja je predmet postupka, da je uzeo iz zajedničkih prostorija benda, a radilo se o iznajmljenom prostoru za koji je plaćana najamnina od oko 1.000,00 kn mjesečno. Svi članovi benda da su bili upoznati da je dogovorno s njima tužitelj kupio opreme koja je predmet spora, da su kupljeni konektori,oprema za snimanje, hard disk za kompjuter preko kojeg se radi snimanje i isto tako misketa preko kojih se radi snimanje, i servisiran je kompjuter od strane benda da bi se moglo snimati i sl.

22. Svjedok NŠ u iskazu navodi da je predmetna audio oprema u vlasništvu tužitelja, koji ju je stekao kupnjom. Tuženik da je bio član glazbenog sastava od 2016. do 2018.g., a problem je nastao kad je došlo do faze snimanja i došli su do zaključka da kvaliteta izvedbe nije zadovoljavala očekivane kriterije, a za snimanje da je bio zadužen tužitelj. Tuženik je uredno dolazio na probe, ali nije ispunjavao očekivanja u smislu da bi uvježbao zadani materijal. Nakon toga da je održan sastanak na kojem je tuženiku predloženo da materijal snimi netko drugi, a da se on se sa tim nije složio i tada da je cijeli problem eskalirao te je donijeta odluka da mu se otkazuje suradnja. Nakon toga da su saznali da je predmetna otprema iznesena iz prostora u kojem su imali probe. Među članovima benda nije postojao dogovor o isplati honorara. Oni da su tzv. hobi bend, a po njegovom sjećanju, da je zaradio oko 500,00 do 600,00 kuna. Tijekom rada da su imali dosta problema, ostali su bez pjevača, bubnjara, mijenjali su se članovi benda. Nakon što je tuženik otuđio predmetnu audio opremu, da su nastavili s radom te i dalje egzistiraju kao bend. Sva sredstva koja su zaradili, da su odlazila na putovanje i na snimanje audio i video materijala, a da je svatko od članova benda donosio svoju opremu u bend, a sve iz razloga, ako bi došlo do raspada, da svatko zna čije je i da bi svatko sa svojim raspolagao. U razdoblju kada je tuženik bio član benda, da je bilo 3-4 svirke godišnje, i da bi cijena za koncert iznosila oko 100,00 EUR, a neke su bile besplatne, da nije bilo snimljenog materijala jer je DŠ došao u bend nakon prvog albuma, da za vrijeme dok je tuženik bio član benda nije bilo snimljenih albuma već je tuženik došao kada je prvi album bio već snimljen, a drugi album da se tek sada snima. Obrada zvuka da je bila u toku, da su snimani i spotovi, a da je u tom razdoblju napravljen promotivni materijal za bend koji je izradila djevojka od tuženika, sve navedeno da je plaćeno od zarade benda.

23. Svjedok EŠ u iskazu navodi da je tužitelj vlasnik audio otpreme koja je predmet spora, a istu da je otuđio tuženik u jesen 2018.g. jer je smatrao da je ta oprema zajednička i da mu pripadaju novčana potraživanja naspram benda pa da se od iste naplati. Tuženik je bio član benda od 2015.g., a do napuštanja benda je došlo 2018.g. iz razloga što članovi benda nisu bili zadovoljni njegovom tehničkom izvedbom. Tuženik da je samoinicijativno snimio izoliranu traku s kojom nisu bili zadovoljni, a oni su ga prije toga upozoravali da bi morao podignuti razinu svoje izvedbe. Bend da je ostvarivao minorna sredstva i da je postojao dogovor među članovima benda da se podmiruju tekući troškovi ili se nešto podijeli. Ugovorena cijena koncerata da je iznosila u prosjeku 1.000,00 kn. Tužitelj da je u međuvremenu nabavio novu opremu. Prvi album da je snimljen prije dolaska tuženika, a drugi da još nije snimljen, već se snima. Tuženik da je tada predložio članovima benda da će njegova djevojka izraditi promotivni materijal odnosno likovno oblikovanje albuma, a to je napravljeno i pitali su ga koliko će to koštati a on je rekao da će to biti "pro bono". Izabrali su nju, ali su imali još ponuda, a isto su koštale. Tuženik da nije ulagao u bend svoja vlastita sredstva, osim izrade promotivnog materijala i majica sa logotipom benda, svatko od članova benda da je koristio vlastitu opremu za rad u bendu, te da nije postojala oprema koja bi se smatrala zajedničkom.

24. Svjedok KŠ u iskazu navodi da je bio član benda od 2017.g. do prije godine dana. Dolaskom u bend da nije znao tko je vlasnik otpreme koju su koristili, a da je tužitelj vlasnik audio opreme koja je predmet spora te mu je poznato da ju je tuženik otuđio jer je smatrao da bend ima nepodmireno potraživanje naspram njega. U razdoblju dok je bio član benda, bend je održao četiri koncerta koji su bili minorno plaćeni. Svi honorari koje su ostvarivali uplaćivani su za najam prostora gdje smo vježbali u skloništu na Splitu 3. Poznato mu je da je tužitelj nabavio novu audio opremu, dok mu nije mu poznato je li tuženik ulagao vlastita novčana sredstva u bend. Članovi benda da su donijeli svoj instrumente te da nije bilo nikakve zajedničke opreme, a da je tužitelj vlasnik audio opreme, saznao je od članova benda, svaki član benda da je donio ono što je trebao ako je imao u svome vlasništvu. Tako da je on, koji je bio pjevač benda, donio gitaru iako je nije koristio, već ju je donio za potrebe benda. Nije donio mikrofon, prema njegovom saznanju, da je tužitelj bio vlasnik mikrofona, stalaka i druge opreme u kojem je bio uključen i predmet spora.

25. Svjedok FŠ u iskazu u bitnome navodi da je prije deset godina tužitelju predao zvučnike TDL elektronik, a da mu drugo nije predao, i to kada je uređivao stan, a predmetna oprema da mu je bila višak. Glede preostale audio opreme koja je predmet spora, svjedoku nije poznato tko je vlasnik iste.

26. Svjedok AŠ u iskazu u bitnome navodi da je bio član benda "Sila nečista", a da je audio opremu koja je predmet spora koristio bend te da mu nije poznato u čijem je vlasništvu ista bila. Bio je angažiran kao vokal benda iz razloga što je prethodni vokal otkazao, imao je dva nastupa u Splitu i Marini. Tužitelj da mu je isplatio za dva nastupa po 400,00-500,00 kn. Kada je postao član benda, da nije postigao nikakav dogovor o isplatama za nastup. Poznato mu je da su stranke bile u dobrim odnosima, ali da više nisu , misli da se radi o prijeporu među njima zbog opreme koja je predmet spora.

27. Svjedokinja CŠ u iskazu u bitnome navodi da je bila angažirana od strane benda "Sila nečista" za izradu logotipa, dizajn covera albuma, dizajn naljepnica, dizajn plakata, dizajn majica. Tom prigodom da je dogovoreno da će isplatiti za rad, a tržišna cijena u to doba da je bila oko 2.000 EUR. Sve navedeno da ja napravila, a nikada joj nije isplaćeno. Očekivala je da će tuženik iskomunicirati s bendom, međutim, da je došlo do ovog spora. Svjedokinja nema saznanja tko je vlasnik predmeta spora.

28. Svjedok ĆŠ izjavljuje da je u prijateljskim odnosima sa tuženikom jer se bave glazbom, te da mu o predmetu spora nije mu ništa poznato.

29. Kako je već navedeno, tijekom postupka je kao sporno prvenstveno trebalo utvrditi je li tužitelj vlasnik audioopreme koja je predmet tužbenog traženja te ima li tuženik ovlaštenje za zadržavanje istih.

30. Cijeneći iskaze saslušanih svjedoka – NŠ, EŠ i RŠ, koji su kao članovi benda imali neposredna saznanja o načinu organizacije benda vezano za korištenje i vlasništvo glazbenu opremu te koji su suglasno potvrdili navode tužitelja da bi upravo on bio vlasnik glazbene opreme koja je predmet postupka, kao i iskaz svjedoka FŠ koji je potvrdio navode tužitelja da mu je prije deset godina predao zvučnike marke TDL Elektronik, te spisu priložene račune iz kojih proizlazi da je sa računa tužitelja vršeno plaćanje iznos od 1.200,00 kn ĐŠ sa opisom plaćanja "kupnja miksete stare 26 godina od prvog vlasnika" te iznosa od 900,00 kn MŠ, za zaključiti je da je tužitelj dokazao da je vlasnik predmetne glazbene opreme koja je predmet ovog postupka, a koja se od 2018. nalazi u posjedu tuženika.

31. Naime, prema članku 116. ZV, pravo vlasništva pokretnine stječe se na temelju valjanog pravnog posla predajom (tradicijom) pokretne stvari stjecatelju u njegov samostalni posjed (članak 116. ZV). Iz rezultata provedenog dokaznog postupka nedvojbenim proizlazi da su tužitelju navedene pokretnine (glazbena oprema) predane u posjed, da je za iste platio kupoprodajnu cijenu (što dokazuju spisu priložene uplatnice i iskazi svjedoka NŠ, EŠ i RŠ), te da je tužitelj sa opremom samostalno raspolagao, koristio ju je kao vlasnik, za potrebe benda i vlastite potrebe.

32. Tuženik, pak, s druge strane, nije tijekom postupka u smislu članka 7. i članka 219. ZPP, dokazao svoje navode da bi glazbena oprema bila kupljena zajedničkim novcem koji je bend uprihodio od svirki, obzirom da po tuženiku predloženi svjedoci AŠ i CŠ nisu imali nikakva saznanja o kupoprodaji instrumenata.

33. Slijedom navedenog, tužitelj je, u smislu članka 161. i članka 162. ZV, dokazao da je vlasnik glazbene opreme, koja se nalazi u posjedu tuženika (što među strankama nije ni bilo sporno), slijedom čega je istu dužan i vratiti, dok tuženik nije dokazao da ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje tih stvari (članak 163. ZV).

34. Stoga je tužbeni zahtjev prihvaćen te je odlučeno kao pod točkom I izreke.

35. Nakon što je odlučeno o glavnoj stvari, valjalo je donijeti odluku i o troškovima parničnog postupka.

36. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, ovaj sud smatra da tužitelju pripada cjelokupan trošak postupka.

37. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 3.100,00 kn / 411,44 eura te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23., dalje: Tarifa), prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 54 Tarife).

38. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe od 13. siječnja 2020. (Tbr 7/1 Tarife), iznos od 100,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 7. studenoga 2022. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 100,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 22. svibnja 2024. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 100,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 26. kolovoza 2024., (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 100,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 11. listopada 2024. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 100,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 21. siječnja 2025. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 100,00 eura,

-sastav žalbe protiv prvostupanjske presude od 14. ožujka 2025. (Tbr 10/1 Tarife), iznos od 125,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 27. studenoga 2025. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 100,00 eura, dakle ukupni iznos od 825,00 eura.

38.2. Nadalje, tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura; na prvostupanjsku presudu od 4. ožujka 2025. u iznosu od 26,54 eura te na žalbu protiv prvostupanjske presude u iznosu od 26,54 eura, čime se došlo do ukupnog iznosa od 904,62 eura.

38.3. Tužitelju nije priznat traženi trošak sudske pristojbe na presudu u ponovljenom postupku, jer se, prema Tar. br. 2., Napomena 3. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 37/23.), za novu odluku ne plaća pristojba, ako viši sud ukine odluku nižeg suda i predmet vrati na ponovno raspravljanje nižem sudu.

39. Na dosuđeni iznos od 904,62 eura na ime troškova parničnog postupka, tužitelju je dosuđena i tražena zatezna kamata tekuća od 8. siječnja 2026. do isplate (članak 151. st. 3. ZPP u vezi sa člankom 29. ZOO).

40. Stoga je odlučeno kao pod točkom II izreke.

U Splitu 8. siječnja 2026.

Sutkinja:

Ivana Jukić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis