REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-5731/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Snježani Karlušić, u pravnoj stvari tužitelja ŠU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Frani Bazina, odvjetniku iz Zagreba, Kralja Držislava 14, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupan po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević&Partneri d.o.o. iz Zagreba, Lopašićeva 6, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 19. studenog 2025. u prisutnosti tužitelja i zamjenika punomoćnika tužitelja VU, odvjetničke vježbenice i zamjenika punomoćnika tuženika HU, odvjetničke vježbenice, 8. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odredbe članka 2./Kamate i naknade, Ugovora o kreditu broj: 3210052884 od 29. lipnja 2007. sklopljenog između tužitelja ŠU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženice Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kao kreditora koja glasi: "Korisnik kredita se obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora", utvrđuje se ništetnom i ne proizvodi pravne učinke.
II. Nalaže se tuženici Zagrebačkoj banci d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, isplatiti tužitelju ŠU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime plaćane naknade za obradu zahtijeva i administraciju kredita iznos od 62,63 eura (slovima: šezdeset dva eura i šezdeset tri centa) sa zakonskim zateznim kamatama od 1. srpnja 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženici Zagrebačkoj banci d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, nadoknaditi parnične troškove tužitelju ŠU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu 1.231,18 eura (slovima: tisuću dvjesto trideset jedan euro i osamnaest centi) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude, 8. siječnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tuženice Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, za nadoknadom troškova postupka u iznosu 1.000,00 eura (slovima: tisuću eura).
Obrazloženje
1. U tužbi zaprimljenoj 30. rujna 2024. tužitelj navodi da je u svojstvu korisnika kredita sa tuženicom kao kreditorom 29. lipnja 2007. sklopio ugovor o kreditu broj: 3210052884 kojim je tuženica tužitelju odobrila i stavila na raspolaganje kredit u iznosu 85.650,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećim na dan isplate kredita. Kredit je dan na rok otplate od 300 mjeseci.
2. Točkom 2. ugovora određeno je: "Korisnik kredita se obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora."
3. Tuženica je tužitelju dana 30. lipnja 2007. naplatila naknadu za obradu zahtjeva u iznosu 62,63 eura.
4. Predmetni ugovor o kreditu parnične stranke su sklopile u okolnostima u kojima je tuženica koristila nepoštenu poslovnu praksu kao jača ugovorna strana, a u kojem se položaju nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija te profesionalno dioničko društvo nezakonito i nepošteno primjenjivala ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita na koji način je dovela tužitelja u neravnopravni položaju u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj ugovora, pa je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine, broj: 96/03; u daljnjem tekstu: ZZP/03) i to člancima 81., 82. i 87. ZZP/03 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05; u daljnjem tekstu: ZOO/05).
5. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP/03 propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
6. U tužbi tužitelj traži da se utvrdi ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 3210052884 između tuženice kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, kojima je ugovorna obveza tužitelja da tuženici plati naknadu za obradu zahtijeva i administraciju kredita, dakle točka 2.. Ugovora u dijelu u kojemu je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje kreditoru platiti naknadu za obradu zahtijeva i administraciju kredita sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama kreditora, kao i isplatu na ime plaćane naknade za obradu zahtijeva i administraciju kredita iznos od 62,63 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 1. srpnja 2007. do isplate te trošak postupka sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate (list 1-3 spisa).
7. U odgovoru na tužbu tuženica prigovara vrijednosti spora kako ju je označio tužitelj u tužbi u iznosu 1.389,86 eura dok tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 62,63 eura slijedom čega je vrijednost predmeta spora suviše označena. Istaknuo je prigovor zastare jer je naknada naplaćena 2007. Osporava svojstvo potrošača tužitelju. Tuženica u cijelosti osporava navode tužitelja da bi ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita imala smatrati nepoštenom odnosno ništetnom iz slijedećih razloga: ugovorna odredba je jasna, razumljiva i lako uočljiva. Sukladno čl. 57. Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Tuženica ističe da je tužitelj u cijelosti informiran o njegovoj potencijalnoj obvezi na plaćanje naknade za obradu kredita te da je tužitelj mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja takve odredbe. Dodatno se napominje da naknada za obradu kredita predstavlja naknadu koja se naplaćivala u trenutku ugovaranja kredita ( dakle, tužitelj je odmah bio upoznat s ekonomskim posljedicama ugovaranja kredita), a ista je pokrivala troškove poput: operativnih troškova, materijalnih troškova, troškova trećih strana koje sudjeluju u realizaciji usluge i povezanih regulatornih troškova. Osporava osnovanost tužbenog zahtjeva (list 45-77 spisa).
8. Među strankama je nesporno: da je tužitelj sa tuženicom sklopio ugovor o kreditu dana 29. lipnja 2007. i visina tzv. ulazne naknade.
9. Među strankama je sporno: je li tužitelj potrošač, je li nastupila zastara i osnovanost tužbenog zahtjeva.
10. Vrijednost predmeta spora u iznosu 1.389,86 eura je određena sukladno čl. 37. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr. i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP-a ) jer je tužitelj postavio deklaratorni zahtjev čija je vrijednost predmeta spora 1.327,23 eura i kondemnatorni zahtjev u iznosu 62,63 eura, te su ta dva zahtjeva zbrojena jer se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi.
11. U tijeku postupka pročitana je dokumentaciju u spisu i to: pregled promjena kamatnih stopa (list 8 spisa), otplatni plan (list 9-18 spisa), promet po kreditu (list 19-26 spisa), preslika ugovora o kreditu broj: 3210052884 od 29. lipnja 2007. (list 27-36 spisa), potvrda tuženika (list 37 spisa), upute zaposlenicima- obvezne radnje pri odobravanju kredita (list 79- 80 spisa) i saslušan je tužitelj (list 96 spisa).
12. Čitanjem ugovora o kreditu broj: 3210052884 od 29. lipnja 2007. kojeg je tužitelj kao korisnik kredita sklopio sa tuženicom kao kreditorom je razvidno da se radi o namjenskom kreditu za adaptaciju kuće (članak 6. predmetnog ugovora). Prema čl. 3. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03) je propisano da je potrošač: svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. U konkretnom slučaju tužitelj je kao korisnik kredita sklopio sa tuženicom - namjenski kredit, za adaptaciju kuće. Iz iskaza tužitelja je razvidno da je podigao kredit radi adaptacije roditeljske kuće kako bi u istoj mogao stanovati nakon razvoda i da i danas stanuje u predmetnoj kući, te kuću koristi za stanovanje, dakle predmetni ugovor je sklopljen izvan trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti korisnika kredita, dakle tužitelj je sklopio kredit za osobne potrebe, pa je razvidno da je tužitelj potrošač u smislu čl. 3. st. 1. t. 1. Zakonu o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03 ).
13. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnom odredbe 2. ugovora o kreditu kojeg je sklopio tužitelj sa tuženicom, a kojim odredbom je ugovoreno da je tuženica ovlaštena zaračunati naknadu za obradu zahtijeva i administraciju kredita sukladno Odluci o naknadama banke.
14. Čitanjem ugovora o kreditu broj: 3210052884 od 29. lipnja 2007. kojeg je sklopio tužitelj kao korisnik kredita sa tuženicom kao kreditorom je razvidno da je tuženica stavila na raspolaganje tužitelju iznos od 85.650,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećim na dan isplate ( točka 1. ugovora) sa rokom otplate od 300 mjeseci. Točkom 2. ugovora propisana je naknada za obradu kreditnog zahtjeva koja glasi: "Korisnik kredita se obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora".
15. Čitanjem ugovora o kreditu broj: 3210052884 od 29. lipnja 2007. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženice kao kreditora je razvidno da se radi o standardiziranom ( tipskom) ugovoru. Odredbom čl. 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05; u daljnjem tekstu: ZOO-a) propisano je da su opći uvjeti ugovora; ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana ( sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, a obvezuje ugovorne strane kao i posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru. Odredbom čl. 269. ZOO-a propisano je da je objekt ugovorne obveze čindiba koja se može sastojati u davanju, činjenu, propuštanju ili trpljenju, a st. 2. istog članka istog Zakona propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva, dok je u čl. 270. ZOO-a propisano da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređen ili neodrediva ugovor je ništetan.
16. Odredbom članka 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine, broj: 96/03; u daljnjem tekstu: ZZP/03) propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. istog članka ZZP/03 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je čl. 87. st. 1. ZZP propisano da je nepoštena ugovora odredba ništetna.
17. Čitanjem ugovora o kreditu broj: 3210052884 od 29. lipnja 2007. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženice kao kreditora i iskaza tužitelja je utvrđeno da je ugovor unaprijed bio pripremljen od strane kreditora, banke te da se radi o tipičnom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed pripremljenog od strane banke koji korisnik kredita može potpisati ili ne. Isti ugovor sadrži odredbu prema kojoj se korisnik kredita obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva prema Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, međutim u ugovoru nije navedeno od čega se sastoji navedena naknada.
18. Iz iskaza tužitelja je razvidno da je ugovor bio unaprijed pripremljen i sastavljen od strane tuženice te da u trenutku sklapanja ugovora sa tuženicom nije pojedinačno pregovarao o nikakvoj naknadi za obradu kredita niti mu je objašnjeno koliko bi ona iznosila. Iskaz tužitelja je prihvaćen kao istinit jer je isti životno uvjerljiv i logičan.
19. Ugovor je kreditu je djelomično prilagođen potrebama klijenata, ovdje tužitelja i to samo u dijelovima koje se tiču iznosa kredita, roka otplate i namjene, međutim to ne otklanja činjenicu da je i dalje riječ o standardiziranom obliku ugovora o kreditu, kojom se mijenjaju samo navedeni elementi ovisno o situaciji, ali glavni oblik je dalje isti, kao i oni bitni elementi na kojima tuženica kao kreditor ustraje i bez kojih isti ne bi bio sklopljen.
20. Tužitelj je u smislu čl. 3. ZZP potrošač odnosno fizička osoba koja navedeni ugovor o kreditu nije sklopila u svrhu koja bi bila namijenjena njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dakle isti nema pravnih znanja koja su potrebna da bi mu takva odredba bila jasna i lako razumljiva i to sve za razliku od tuženice koja je sklapanju predmetnog ugovora pristupila u okviru svoje djelatnosti.
21. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP/03 propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. istog članka ZZP/03 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom ugovoru pojedinačno pregovaralo mora to dokazati (čl. 81. st. 4. ZZP/03). Nesporno je da su odredbe koje su se odnosile na naplatu naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita (čl. 2.) bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženice o kojim odredbama se sa tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme u vrijeme sklapanja ugovora. Tuženica prije sklapanja ugovora i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora sa tužiteljem nije pojedinačno pregovarala ( razvidno iz iskaza tužitelja) te tuženica nije prezentirala tužitelju koje on točno ima troškove u vezi odobravanja kredita pa da bi iste tužitelj morao nadoknaditi niti mu je objasnio strukturu tih troškova i zašto je iznos te naknade u izravnoj korelaciji sa iznosom kredita koji se traži te tuženica prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora sa tužiteljem nije pojedinačno pregovarala niti je ugovorom utvrdila egzaktne parametre temeljem kojih bi tužitelj mogao znati kolika će biti njegova obveza.
22. Budući da su odredbe čl. 2. koja se odnosi na naplatu naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženice o kojoj odredbi se sa tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo (razvidno iz iskaza tužitelja i čitanja predmetnog ugovora), niti je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora; takva ugovorna odredba uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku-trgovca kao drugu ugovornu stranu pa je time tuženica postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/03); stoga je došlo do značajnije neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, ovdje tužitelja, a što je u suprotnosti s osnovnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava te je odredba čl. 2. ništetna na temelju čl. 322. st. 1. ZOO-a i odlučeno je kao u točki I. izreke presude.
23. Budući da je odredba čl. 2. ugovora o kreditu od 29. lipnja 2007. ništetna na temelju čl. 322. ZOO-a. Potom u skladu s člankom 323. ZOO-a je obveza svake strane da vrati ono što je primila po osnovi takvog posla, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovaran je svome suugovaratelju za štetu koji trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao li prema okolnostima nije morao znati za postojanje ništetnosti; stoga tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno po predmetnom ugovoru od 29. lipnja 2007. zbog ništetne odredbe koje su se odnosile na naplatu naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita (čl. 2.) u iznosu 62,63 eura na temelju 1111. st. 1. ZOO-a, pa je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan te je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
24. Kamate su određene na temelju čl. 1115. ZOO-a.
25. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl.323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Budući da se ovdje radi o restitucijskom zahtjevu tužitelja da mu tuženik vrati ono što je neosnovano stekao temeljem ništetnih odredbi ugovora, a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništenosti spornih odredbi ugovora je razvidno da zastara još nije počela niti teći te je odbijen prigovor zastare kao neosnovan.
26. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te vrijednosti tužbenog zahtjeva ( vps 1.389,86 eura ) i zatraženim troškovnicima.
27. Trošak tužitelja se sastoji od troškova zastupanja po punomoćniku - odvjetniku i to za sastav tužbe - 100 bodova po Tbr. 7/1, sastav podnesaka 12.2.2025. - 100 bodova po Tbr. 8/1, zastupanje na raspravama 9.9.2025. i 19.11.2025. -200 bodova ( 2 x 100 bodova) po Tbr. 9/1, pristup ročištu za objavu presude - 50 bodova po Tbr. 9/3, ukupno 450 bodova, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023) uz vrijednost boda od 2,00 eura, te PDV-a 25% u iznosu 225,00 eura, ukupno 1.125,00 eura.
28. Tužitelju su u cijelosti priznati troškovi sudske pristojbe na tužbu u iznosu 53,09 eura i na presudu u iznosu 53,09 eura, ukupno 106,18 eura kao nužni i opravdani troškovi.
29. Parnični trošak tužitelja se sastoji od troška za zastupanje po punomoćniku- odvjetniku u iznosu 1.125,00 eura, troškova sudske pristojbe u iznosu 106,18 eura ukupno 1.231,18 eura.
30. Tužitelju su na njegov zahtjev na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a, dosuđene zakonske zatezne kamate na parnični trošak od donošenja presude do isplate.
31. Odbijen je zahtjev tuženika za nadoknadom troškova postupka u iznosu 1.000,00 eura jer isti nije uspio u sporu na temelju čl. 154. st. 1.ZPP-a.
Zagreb, 8. siječnja 2026.
Sutkinja:
Snježana Karlušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, s tim da strankama koje su uredno obaviještene o ročištu na kojoj se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisanim putem ovog suda u pet istovjetnih primjeraka, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA:
pun. tužitelja
pun. tuženika