REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU
Zadar, Plemića Borelli 9
Poslovni broj: 18 Kž-411/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Dijane Grancarić kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Ivana Markovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ĐB zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. i 5. u svezi čl. 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnijetoj putem branitelja Nenada Mamula, odvjetnika iz Karlovca protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, broj K-39/2021 od 19. veljače 2024. temeljem čl. 474. a. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenika ĐB kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom od 19. veljače 2024. Općinski sud u Karlovcu je okrivljenika ĐB proglasio krivim da je počinio kazneno djelo protiv imovine – krađom u pokušaju, opisano u članku 228. stavku 1. u svezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje u tekstu: KZ/11) te ga je za navedeno kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci pri čemu je temeljem članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda pa kazna zatvora na koju je okrivljeni ĐB osuđen neće biti izvršena ako u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 okrivljeni ĐB, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], dužan je na ime imovinsko pravnog zahtjeva isplatiti oštećeniku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], iznos od 93,23 eura (devedesettri eura i dvadesettri centa) u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 okrivljeni ĐB je dužan nadoknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 70,00 eura.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja Nenada Mamula, odvjetnika iz Karlovca, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene Kaznenog zakona te predlaže da nadležni Županijski sud pobijanu presudu ukine i premet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu s prijedlogom da Županijski sud žalbu optuženika odbije kao neosnovanu i potvrdi presudu Općinskog suda u Karlovcu.
4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.
5. Žalba okrivljenika nije osnovana.
6. Iako okrivljenik u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ne konkretizira o kojoj bitnoj povredi bi se radilo, niti obrazlaže u čemu bi se konkretno sastojala citirana povreda, već iz sadržaja žalbe proizlazi da dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.
6.1. Stoga, nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog povreda odredaba kaznenog postupka. Pobijana presuda je u tom dijelu ispitana i u smislu čl. 476. st. 1.toč. 1. i 2. ZKP/08 i nije utvrđeno da bi u istoj bila potvrđena ijedna od povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a također na štetu okrivljenika nije povrijeđen kazneni zakon.
7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, okrivljenik problematizira pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da iz provedenih dokaza nije utvrđeno da bi okrivljenik kritične prigode postupio na inkriminirani način, odnosno da bi neovlašteno koristio električnu energiju na štetu oštećenika ...
7.1. Međutim, suprotno navodima žalbi, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. U okviru istaknute žalbene osnove okrivljenik ustvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemizira s razlozima osuđujuće presude i na svoj subjektivan način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza i to posebno problematizira zaključak prvostupanjskog suda, odnosno razloge iz kojih sud ne prihvaća obranu okrivljenika kao osnovanu i uvjerljivu.
7.2. Međutim, pravilno prvostupanjski sud kao vjerodostojan prihvaća iskaz svjedoka CB, koji je iskazivao detaljno i okolnosno o zatečenom stanju prilikom vršenja kontrole potrošnje brojila mjernih mjesta, a također decidirano opisuje na koji način je utvrđeno neovlašteno korištenje električne energije u kući koju je koristio okrivljenik, zbog čega je obavijestio policiju. Iskaz ovog svjedoka u cijelosti je potvrđen sadržajem izvješća o kriminalističko-tehničkom pregledu mjesta događaja uz fotodokumentaciju, obračunom i zapisnikom o utvrđenoj neovlaštenoj potrošnji električne energije, radnim nalogom i očitovanjem, pa je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju u [adresa], na adresi [adresa], u električnom razvodnom ormariću potrgao plombu sa glavnog osigurača i vratio dva osigurača koji su bili izvađeni, te je na taj način neovlašteno koristio električnu energiju, dok ga je u namjeri da za sebe zadrži veću količinu struje spriječio upravo dolazak djelatnika ... dana 17. prosinca 20202., a nedvojbeno je utvrđeno da je okrivljenik oštetio navedeno trgovačko društvo za iznos od 93,23 eura.
7.3. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda nije doveden u sumnju žalbenim navodima okrivljenika, ovo tim više što je prvostupni sud pod toč. 17. obrazloženja pobijane presude dao valjane razloge iz kojih drži obranu okrivljenika neosnovanom i usmjerenomu pravcu otklona od kaznene odgovornosti, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovo vijeće i na njih upućuje žalitelja. Činjenica na koju žalitelj upire u žalbi, da okrivljenik nije vlasnik predmetne kuće, već njegova supruga od koje ima punomoć, a prethodno da je vlasnik bio njezin sada pokojni otac, ne dovodi u pitanje zaključak prvostupanjskog suda o inkriminiranom ponašanju okrivljenika s obzirom da je nesporno da je okrivljenik koristio predmetnu kuću u inkriminiranom razdoblju, kako to proizlazi iz njegove obrane, te niti u jednom dijelu obrane ne navodi da bi njegova supruga, koja je upisana kao vlasnica premetne kuće, imala bilo kakvih saznanja vezanih za neovlašteno korištenje električne energije.
7.4. Prema tome, prvostupanjski sud je dao dostatne i uvjerljive razloge za donošenje osuđujuće presude, te je pravilno utvrdio da je okrivljenik postupio na inkriminirani način, odnosno da je ostvario sva obilježja predmetnog kaznenog djela krađe u pokušaju za koje je proglašen krivim.
7.5. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona (čl. 469. toč. 1. ZKP/08), jer žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede kaznenog djela za koje je okrivljenik proglašen krivim.
8. Iz sadržaja žalbe ne proizlazi da se okrivljenik žali zbog odluke o kazni, međutim drugostupanjski sud je dužan sukladno odredbi čl. 478. ZKP/08 ispitati presudu i u dijelu odluke o kazni.
8.1. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski sud ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je tako okrivljeniku kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu dosadašnje neosuđivanosti, dok otegotne okolnosti na strani okrivljenika nisu pronađene.
8.2. Slijedom toga, a cijeneći sve olakotne okolnosti, uz izostanak otegotnih okolnosti, uz činjenicu da je kazneno djelo ostalo u pokušaju, pravilno je prvostupanjski sud, a nakon što je okrivljenika proglasio krivim, istog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci s rokom kušnje od 2 (dvije) godine, kako je to navedeno u izreci pobijane presude, pa i ovaj drugostupanjski sud smatra da će se upravo izrečenom uvjetnom osudom ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, o čemu je prvostupanjski sud posebice iznio detaljne razloge na str. 6. i 7. prvostupanjske presude.
9. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene preostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni preostale povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zadru, 8. siječnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Dijana Grancarić
