Poslovni broj: Us I-2945/2024-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja IP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po opunomoćenici Doris Košta, odvjetnici u Splitu, Gundulićeva 26 a, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi ovrhe, nakon javne rasprave zaključene 11. prosinca 2025. u nazočnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja Antonia Marelića, odvjetnika u odvjetničkom uredu Doris Košte i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 8. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-415-01/24- 01/15, Urbroj: 513-04-24-2 od 5. studenog 2024. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.
II Dužan je tuženik u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.
r i j e š i o j e
Nalaže se tuženiku u roku od 30 dana od dana dostave rješenja tužitelju, po pravomoćnosti, nadoknaditi troškove ovog spora u iznosu od 2.000,00 eura.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-415-01/24-01/15, Urbroj: 513-04- 24-2 od 5. studenoga 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Split, Klasa: UP/I-415- 02/2023-001/08503, Urbroj: 513-007-17/2023-01 od 24. listopada 2023., kojim je utvrđeno kako tužitelj duguje temeljem ovršnih isprava, na dan 24. listopada 2023., iznos od 8.554,51 euro (glavnica 8.476,57 eura, kamata 866,72 eura), te je određeno da će se naplata provesti pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika koje ima na računu kod banke.
2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešne primjene zakona, povrede pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u bitnom navodi kako je tuženik u obvezi povrata poreza tužitelju po rješenju, Klasa: UP/I-410-23/15-002/2801, Urbroj: 513-07-29-08/16-02 od 21. listopada 2016., te je predloženo izvođenje dokaza uvidom u isti spis. Tvrdi da temeljem slijeda izvršenih isplata, a pribava dokaza na koje isplate je predložena u žalbi, razvidno je da na dan naveden u rješenju o ovrsi nije postojalo porezno dugovanje tužitelja kao ovršenika, te je iznos bio znatno manji od iznosa navedenog u istom. Prigovara kako se tuženik u osporenom rješenju niti ne očituje na niti jedan žalbeni navod, te je već iz toga razloga rješenje nezakonito, jer obrazloženje ima nedostataka zbog kojih se uopće ne može ispitati, čime je povrijeđeno pravo tužitelja na obrazloženu odluku, kao bitna sastavnica i element prava na pravični postupak kao temeljnog ljudskog prava zaštićenog člankom 29. stavkom 1. Ustava RH i članka 6. Konvencije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama. Tužbenim zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis. te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
5. U sporu je održana rasprava 11. prosinca 2025., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.
6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Predmet spora je prisilna naplata poreznog duga u visini od 8.554,51 eura, u skladu sa odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj:115/16.- 114/22., dalje u tekstu OPZ-a).
8. U smislu odredbe članka 136. OPZ-a ovršni postupak dio je porezno-pravnog odnosa u kojem porezno tijelo provodi postupak prisilne naplate poreznog duga na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava.
9. Odredbama članka 140 stavka 1. OPZ-a propisano je da se ovrha provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, dok je stavkom 2. određeno da su ovršne isprave: rješenje o utvrđivanju poreza, obračunska prijava koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima radi obračuna i iskazivanja obveze uplate poreza, a prema odredbama zakona kojima se uređuje pojedina vrsta poreza, jedinstvena ovršna isprava koja se koristi pri naplati stranih tražbina, druga isprava koja je posebnim zakonom određena kao ovršna isprava, rješenje o ovrsi, upravni ugovor i porezna nagodba.
10. Odredbom članka 141. stavka 1. OPZ-a propisano je da se o provođenju ovrhe donosi rješenje o ovrsi. Stavkom 2. istog članka propisano je da rješenje o ovrsi, osim podataka iz članka 58. stavka 4. Zakona, mora sadržavati i naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave na temelju koje se ovrha određuje, visinu i vrstu porezne obveze i pripadajućih kamata koje se ovrhom naplaćuju, predmet ovrhe, način provođenja ovrhe, trošak ovrhe i uputu o pravnom lijeku.
11. Odredbom članka 146. stavka 1. OPZ-a propisano je da ovrhu provodi porezno tijelo ako je porezni dug poreznog obveznika dospio.
12. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je rješenjem o ovrsi, Klasa: UP/I- 415-02/2023-001/08503, Ur.broj: 513-007-17/2023-01 od 24. listopada 2023., temeljem ovršnih isprava navedenih u obrazloženju rješenja točka Ad1) - Ad12), određeno provođenje ovrhe radi naplate poreznog duga u iznosu od 8.554,51 eur (glavnica 8.476,57 eura, kamata 77,94 eura), pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika koje ima na računu kod banke.
13. Tuženo tijelo je utvrdilo kako se žalbom na rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave ne može pobijati zakonitost ovršne isprave, što znači da se u žalbi ne mogu iznositi okolnosti koje se odnose na zakonitost ovršne isprave kojoj je utvrđen porezni dug, te obzirom da je iz spisa predmeta nesporno utvrđeno da je dospjeli dug poreza i doprinosa na temelju ovršnih isprava prijave poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. kolovoza do 31. kolovoza 2023., obrasca DOH od 23. veljače 2023., te JOPPD obrazaca, zaključilo je kako je pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo kad je utvrdilo da su ispunjeni uvjeti za naplatu putem ovrhe, te je rješenje doneseno sukladno članku 141. Općeg poreznog zakona jer su navedene ovršne isprave i one sadrže sve zakonom propisane elemente, te se u smislu članka 140. stavka 2. OPZ-a žalbom ne može pobijati zakonitost ovršne isprave, slijedom čega je tuženo tijelo utvrdilo kako je rješenje o ovrsi pravilno i na zakonu utemeljeno.
14. Prema ocjeni ovog Suda, obzirom na prigovore tužitelja u ovom sporu i sadržaj dokumentacije u spisu predmeta te činjenicu kako spisu tuženog tijela ne prileže sve ovršne isprave temeljem kojih je određena ovrha, odnosno ne prileži dio JOPPD obrazaca, Sud ne može ispitati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom upravnom postupku, slijedom čega se osporeno rješenje tuženika ne može ispitati i time ocijeniti zakonitim.
15. Naime, tužitelj je u tužbi istakao prigovor visine duga, dok je tijekom upravnog spora, nakon zatraženog preslika spisa (str. spis 12), istaknuo prigovor kako spisu ne prileže ovršne isprave navedene u rješenju o ovrsi i to JOPPD obrasci 22227, 18258, 18288, 18319, 18349. Sud je pregledom spisa upravnog tijela utvrdio kako osnovano tužitelj prigovara da spomenuti JOPPD obrasci ne prileže spisu upravnog tijela te je Sud utvrdio kako su sve ostale ovršne isprave navedene u prvostupanjskom rješenju priložene upravnom spisu. Obzirom kako je tužitelj prigovorio visini duga, Sud isti prigovor nije mogao otkloniti bez priloženih svih ovršnih isprava temeljem kojih je utvrđena visina predmetnog duga. Ovdje treba napomenuti kako tuženik nije osigurao nazočnost svoga opunomoćenika na raspravi održanoj 11. prosinca 2025. kako bi mogao aktivno sudjelovati u postupku i očitovati se na prigovore tužitelja, te na raspravi sudu predočiti dokumentaciju za koju je utvrđeno da nije dostavljena. Također, treba napomenuti kako je Sud rješenjem od 8. siječnja 2025. pozvao tuženika da dostavi cjelokupan spis predmeta i ne postoji obveza Suda ponovno pozivati tuženika da dostavi cjelokupnu dokumentaciju, već postupak provesti u skladu sa načelom ekonomičnosti iz članka 8. ZUS-a.
16. Nadalje, tužitelj je u žalbi isticao da je u pretplati poreza i da je njegovo dugovanje manje od rješenjem o ovrsi utvrđenog iznosa, jer je vršio uplate po pojedinim stavkama, međutim, tuženik postupajući po žalbi nije ocijenio spomenuti prigovor, a što je bio dužan u smislu odredbe članka 120. stavka 3. ZUP-a kojom je propisano da će se u obrazloženju drugostupanjskog rješenja ocijenit i svi navodi žalbe; ako je već prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svojeg rješenja pravilno ocijenilo navode koji se u žalbi iznose, drugostupanjsko tijelo može se pozvati na razloge prvostupanjskog rješenja. Kako u obrazloženju prvostupanjskog rješenja nisu navedeni razlozi koji bi dali odgovore na žalbene navode tužitelja, to se drugostupanjsko tijelo u tome dijelu nije moglo pozvati na sadržaj obrazloženja prvostupanjskog rješenja, već je bilo dužno u osporenom rješenju ocijenit navode žalbe, što je tuženik propustio učiniti.
17. U skladu sa navedenim, tužitelj je svojim prigovorima iz tužbe i tijekom upravnog spora doveo u sumnju pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja, na temelju kojeg je tuženik odlučio o žalbi, zbog čega se rješenje tuženika ne može ocijeniti zakonitim, slijedom čega je trebalo na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, postupajući u granicama tužbenog zahtjeva, osporenu odluku poništiti i predmet vratiti na ponovni postupak, te odlučiti kao u izreci presude. Ocijenjeno je kako nije svrhovito ni ekonomično sudskom odlukom poništiti i prvostupanjsko rješenje te predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu, jer je tuženik ovlašten u okviru ocjenjivanja žalbe tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja upotpuniti postupak (sam ili putem prvostupanjskog tijela prema članku 115. stavku 3. ZUP-a) te je u slučaju da utvrdi osnovanost žalbe (pri čemu nije vezan žalbenim razlozima - članka 115. stavak 1. ZUP-a), ovlašten sam riješiti stvar (članak 117. stavak 1. ZUP-a).
18. U ponovljenom postupku tuženo tijelo je dužno, otklanjajući ukazane nedostatke, donijeti novo rješenje o žalbi tužitelja, koje će obrazložiti u skladu sa odredbom članka 98. stavka 5. ZUP-a, a sve pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu sa odredbom članka 119. stavka 4. ZUS-a.
19. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 144. ZUS-a, kojom je u stavku 1. i 2. navedenog članka propisano da troškove spora čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu, i na odredbi članka 147. ZUS-a kojom je propisano da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora (stavka 1.); troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.); troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. O zateznim kamatama na iznos troškova spora sud odlučuje na zahtjev stranke (stavak 4.).
20. Kako je tužitelj uspio u ovom sporu sa svojim tužbenim zahtjevom, te imajući u vidu kako se vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 144. stavak 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, tužitelju je u skladu sa citiranim odredbama ZUS-a te Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj:138/23) priznat zatraženi trošak sastava tužbe i zastupanje na ročištu od 11. prosinca 2025. za svaku radnju po 1.000,00 eura, dakle, ukupno 2.000,00 eura, radi čega je odlučeno kao u izreci rješenja.
U Splitu, 8. siječnja 2026.
S U T K I N J A
Nela Mešin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a).
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 128. i članak 148. stavak 5. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba odgađa izvršenje pobijanog rješenja (članak 148. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Opunomoćenici tužitelja Doris Košta, odvjetnici u Splitu, Gundulićeva 26 a,
2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1,
3. Vratiti spis tuženom tijelu
4. U spis,
5. Kalendar 30 dana
