Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-192/2023-6

Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Dubravke Škalabrin kao članova vijeće, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika ČB, zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 2. i 4. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika ČB podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 3. veljače 2023. posl. br. K-286/2019-100, u sjednici vijeća održanoj dana 8. siječnja 2026., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku, KB,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika ČB kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu od 3. veljače 2023. posl. br. K-286/2019-100 proglašen je krivim opt. ČB da je u stjecaju počinio kazneno djelo prijetnjom iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11 i kazneno djelo nametljivim ponašanjem iz čl. 140. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, pa je optuženiku na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a na temelju čl. 140. st. 2. KZ/11 također je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, te je opt. ČB na temelju čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda tako da se jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđen u trajanju od deset mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., - dalje u tekstu: ZKP/08) opt. ČB je obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka u vidu paušala u iznosu od 150,00 EUR.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio opt. ČB, po braniteljici Đurđi Lipošćak, odvjetnici iz ZOU Đurđa Lipšćak i Tina Budimir Bijelić iz Ogulina, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženika oslobodi od optužbe, podredno pobijana presuda ukine i predmet vrati u sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju čl. 475. st. 1. ZKP/08 izviještene su stranke, na traženje optuženika i njegove braniteljice u žalbi. Sjednici vijeća u javnom dijelu nazočio je zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku, Branko Čvrljak, dok optuženik i njegova braniteljica uredno izviješteni nisu pristupili na sjednicu, pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti sukladno odredbi čl. 475. st. 3. ZKP/08.

6. Žalba optuženika ČB nije osnovana.

7. Opt. ČB nalazi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u tvrdnji da je izreka nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude te da u obrazloženju pobijane presude postoji znatna proturječnost o odlučnim činjenicama, odnosno da u odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza danih u postupku i samih iskaza. Pritom se navodi da prvostupanjski sud "u potpunosti odbacuje" obranu optuženika, a neosnovano prihvaća iskaz oštećene ČBK (ranije NB), koja da je "…uskratila detaljni iskaz o svim okolnostima o odnosu između nje i njenog bivšeg supruga…", kao i iskaz svjedokinje ĐB koja se u više navrata "…oglušila na pozive suda…" i pristupila na sud "…tek kada je pozvana pod prijetnjom dovođenja…".

7.1. Suprotno istaknutim žalbenim tvrdnjama opt. ČB, nema nikakve nejasnoće u izreci presude, niti proturječnosti između izreke presude u pogledu kaznenih djela za koja je optuženik proglašen krivim jer su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno jasni i bez proturječnosti, sud prvog stupnja je savjesno ocijenio svaki dokaz za sebe i u vezi s ostalim dokazima, uključujući obranu optuženika i na temelju takve savjesne ocjene svih dokaza utvrdio činjenično stanje za djela za koja je opt. ČB proglašen krivim. Druga je stvar što žalitelj takvu ocjenu dokaza od strane suda prvog stupnja i na njoj utemeljene zaključke ne prihvaća, ali se time ne ostvaruje žalbena osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, već to predstavlja žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 opt. ČB nalazi u tvrdnji da postoji proturječje u danima održavanja ročišta rasprava u predmetnom kaznenom postupku jer proizlazi da su ročišta rasprave održana 16. travnja 2021. i dva puta 7. prosinca 2022., što da nesporno proizlazi iz raspravnih zapisnika, a da iz uvoda pobijane presude proizlazi da je rasprava u predmetnom postupku dovršena 7. prosinca 2022., a presuda javno objavljena 3. veljače 2023., što da je suprotno odredbama ZKP/08 ( čl. 456. st. 1. ZKP/08 )koje propisuju da je javnu objavu presude moguće odgoditi za najviše tri radna dana, pa da je potpuno nejasno kada je uopće održano ročište javne rasprave, odnosno kojeg dana je bilo dovršeno i kada je javno objavljena presuda.

8.1. Međutim, ovaj drugostupanjski sud u navedenom ne nalazi nikakvih nejasnoća, a niti proizlazi tvrdnja žalitelja da je prvostupanjski sud postupio suprotno odredbi čl. 456.st. 1. ZKP/08. Naime, ročište rasprave nesporno je ( jednom) održano 7. prosinca 2022. i sastavljen je zapisnik (list 267-271 spisa). Na tom ročištu rasprave ispitana je svjedokinja oštećena ČBK, ukinute su mjere opreza prema optuženiku te je novo ročište rasprave zakazano za dan 31. siječnja 2023. u 09:10 sati, na koje ročište je odlučeno pisanim putem pozvati svjedokinju ĐB. Sljedeći, novi zapisnik s ročišta rasprave nalazi se na listu spisa 281-285, na kojem zapisniku je također nadnevak 7. prosinca 2022., ali se radi o očitoj omašci, budući je to ročište rasprave održano 31. siječnja 2023., što je između ostalog razvidno i iz toga što je na tom ročištu ispitana svjedokinja ĐB, koja je poziv za to ročište rasprave primila 15. prosinca 2022. Dakle, nikako se nije moglo raditi o tome da je ova svjedokinja ispitana 7. prosinca 2022., kako se navodi na zapisniku s ročišta rasprave na listu 281-285 spisa, budući je, što je razvidno iz zapisnika s ročišta rasprave koje je doista održano 7. prosinca 2022. (list spisa 267-271) sud tada donio rješenje da će se ista ispitati kao svjedok na sljedećem ročištu rasprave koje je zakazano za 31. siječnja 2023., a kao što je naprijed već navedeno, svjedokinji ĐB je poziv za ročište rasprave koje je bilo zakazano za 31. siječnja 2023., uručen 15. prosinca 2024., što je uostalom sve razvidno iz povratnice/dostavnice na listu 271 spisa. Dakle, ročište rasprave je doista održano 31. siječnja 2023., o tome je sastavljen zapisnik koji se nalazi na listu 281-285 spisa, a to što je na istom nadnevak od 7. prosinca 2022., radi se o očitoj omašci. Iz tog zapisnika, dakle od 31. siječnja 2023. (utorak), razvidno je da se rasprava odgađa za 3. veljače 2023. (petak)u 13:30 sati radi objave presude, te se na listu spisa 286-288 nalazi zapisnik od 3. veljače 2023. s ročišta objave presude, kojem nije nazočila niti jedna od stranaka, svi uredno obaviješteni.

8.2. Stoga, protivno žalbenim navodima optuženika u okviru istaknute žalbene osnove, proizlazi da prvostupanjski sud nije počinio niti jedan vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. i st. 3. ZKP/08, a niti je ovaj sud, ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, na koje kao drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa žalba optuženika iz navedene žalbene osnove nije osnovana.

9. Opt. ČB u žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ponavlja svoju obranu i konstatira da istu sud prvog stupnja u "potpunosti odbacuje" kao neosnovanu, a presudu kojom je proglašen krivim sud prvog stupnja temelji na iskazu oštećene ČBK koja se nije odazivala pozivima na ročišta rasprave, a kada je došla na ročište rasprave nije željela ponovno iskazivati zbog stresa, a da zbog toga nije upozorena od uređujuće sutkinje na posljedice takvog njenog ponašanja, te na iskazu svjedokinje ĐB, koja se također nije odazivala na pozive suda i na isti je pristupila tek kada je pozvana pod prijetnjom dovođenja, a u svom svjedočkom iskazu na raspravi samo općenito potvrdila da je bilo problema između optuženika i oštećenice u njihovom braku i da joj je iz priče oštećenice poznato da ju je jednom prilikom optuženik pratio kući od posla, jednom u [adresa] da su joj izbušene gume na automobilu, ali nije mogla odrediti u kojem razdoblju bi se optuženik protupravno ponašao prema oštećenici.

9.1. Protivno ovakvim navodima optuženika, prvostupanjski sud je ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje kada je, nakon svestrane analize obrane optuženika i provedenih dokaza, zaključio da je optuženik točno neutvrđenog dana u kolovozu 2018., u cilju da zastraši oštećenicu, svoju tadašnju suprugu ČBKE (sada ČBK), istoj prijetećim glasom rekao da će je ubiti i uništiti, a u razdoblju od 5. kolovoza do 17. rujna 2018. slao poruke sadržaja da će njoj i ljudima oko nje uništiti život i osvetiti joj se (u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11), te u razdoblju od kolovoza do 25. listopada 2018. naprijed imenovanu oštećenicu učestalo pratio po gradu i s njom pokušavao uspostaviti kontakt pozivajući ju na njen mobitel i šaljući joj veliki broj SMS poruka te poruka putem raznih aplikacija, u kojim porukama je vrijeđao i omalovažavao oštećenicu, iako mu je ista jasno dala do znanja da ne želi s njim komunicirati ( u odnosu na kazneno djelo nametljivo ponašanje iz čl 140. st. 2. u svezi st. 1 KZ/11). Pri tome, prvostupanjski sud ispravno cijeni obranu optuženika neuvjerljivom i usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti, koji prebacuje odgovornost na oštećenicu jer da je ista zapravo njega uznemiravala i uhodila, što je prvostupanjski sud ocijenio neživotnim, budući je u postupku utvrđeno da je oštećena napustila bračnu zajednicu i pokrenula postupak rastave braka te optuženiku jasno dala do znanja da s njim ne želi daljnji kontakt. Nasuprot tome, prvostupanjski sud je s pravom povjerovao iskazu oštećene ČBK, nalazeći da je njen iskaz precizan, da se temelji na osobnom doživljaju i da je vrlo uvjerljiv, a njen iskaz potvrđuje i materijalna dokumentacija koja se sastoji od poruka razmijenjenih između oštećenice i optuženika i izlista poruka, a uz to u bitnom ga je potvrdila i svjedokinja ĐB, njena bliska prijateljica iz utuženog razdoblja.

9.2. Glede načina na koji je ispitana svjedokinja – oštećena ČBK na ročištu rasprave održanom 7. prosinca 2022. (list 267-271 spisa), razvidno je da je, nakon što je propisno upozorena sukladno odredbi čl. 288. st. 3. i čl. 286. st. 1. ZKP/08, iskazala da u cijelosti ostaje kod svega onog što je izjavila prilikom ispitivanja na dokaznom ročištu, da više ne želi ponovno iskazivati o tome, navodeći da joj je već dovoljan stres činjenica što je došla na sud, objašnjavajući da je majka dojilja i da joj je potreban mir. Nakon što je svjedokinja tako iskazala, u zapisniku je konstatirano da za istu nema pitanja niti primjedbi na njen iskaz. Inače, oštećenica ČBK (ranije NB) ispitana je na ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u Karlovcu dana 26. studenog 2018. (list 100-101 spisa), na tom ročištu na kojem je ispitana oštećenica u svojstvu svjedoka bio je nazočan optuženik, tada osumnjičenik, ČB, te su nakon davanja iskaza oštećenice nazočne stranke, državna odvjetnica i optuženik, imali mogućnost postavljanja pitanja istoj i iznositi prigovore na njen iskaz. U odnosu na iskaz svjedokinje ĐB, koja je ispitana na ročištu rasprave 31. siječnja 2023., nakon što je ista iskazivala i nakon što je odgovarala na pitanja stranaka, stranke su izjavile da nemaju primjedbi na njen iskaz. Nije točna tvrdnja žalitelja da ista ima samo općenita saznanja o odnosu između optuženika i oštećene dok su bili u braku, budući iz iskaza ove svjedokinje proizlazi da je prijateljice oštećenice i da se s njom intenzivno družila baš u vremenskom razdoblju kada je brak između oštećenice i optuženika bio u krizi i da je dosta vremena provodila s oštećenicom ČBK. Pa je tako kazala da je oštećena bila u stalnom strahu jer je dobivala od optuženika prijeteće poruke na mobitel, oštećenica je pričala koji je razlog krize njihova braka, da je oštećena bila u stalnom strahu jer je dobivala od optuženika prijeteće poruke na mobitel, oštećena da je u tom vremenskom razdoblju živjela sam i da se bojala da optuženik ne dođe kod nje, a jednom da ju je oštećena nazvala i kazala joj da je optuženik prati, kada se s posla vraćala kući.

9.3. Budući da optuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju potpuna i pravilna utvrđenja odlučnih činjenica kaznenog djela za koja je proglašen krivim, to žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije mogla biti prihvaćena, kao niti žalba zbog povrede kaznenog zakona, budući je prvostupanjski sud na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio i kazneni zakon, kada je optuženika proglasio krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11 i kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11.

9.4. U odnosu na navod optuženika da je u predmetnom slučaju trebalo donijeti oslobađajuću presudu u nedostatku dokaza ili bar primjenom pravila "in dubio pro reo", kao što je naprijed već kazano, prvostupanjski sud je iz izvedenih dokaza na nedvojben način utvrdio da su se u ponašanju optuženika ostvarila sva bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenih djela za koja je proglašen krivim, zbog čega i nije dolazila u pitanje primjena naprijed navedenog pravila.

10. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po službenoj dužnosti sukladno čl. 476. st. 1. toč.2. ZKP/08 te nije utvrdio da bi bila ostvarena povreda kaznenog zakona na štetu optuženika.

11. Iako optuženik u uvodnom dijelu žalbe navodi da prvostupanjsku presudu pobija i zbog odluke o kazni, tu žalbenu osnovu ne obrazlaže, međutim kako žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni i uvjetnoj osudi, to je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu.

11.1. Prvostupanjski sud je prilikom odabira vrste i visine kaznene sankcije optuženiku pravilno kao olakotne okolnosti cijenio to što nije osuđivan te njegove obiteljske i imovinske prilike, a kao otegotnu okolnost što je u stjecaju počinio dva kaznena djela, pa je optuženiku za svako od kaznenih djela za koja je proglašen krivim utvrdio kazne zatvora u trajanju od po šest mjeseci (za kaznena djela za koja je optuženik proglašen krivim iz čl. 139. st. 2. KZ/11 i čl. 140. st. 2. KZ/11 propisane su kazne zatvora do tri godine), te je optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, a potom na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu tako da se jedinstvena kazna zatvora na koju je optuženik osuđen u trajanju od deset mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, te je stav i ovog drugostupanjskog suda da je to u svemu svrsishodna kaznena sankcija u predmetnom slučaju kojom će se utjecati na optuženika, ali i sve druge da ne čine kaznena djela.

12. Optuženik se žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, navodeći da prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o istima nije uzeo u obzir materijalne prilike optuženika i njegove druge obveze uzdržavanja, a kako ne bi došlo u pitanje njegovo osobno uzdržavanje.

12.1. Optuženiku je prvostupanjskom presudom na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 EUR u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude.

12.2. U čl. 148. st. 6. ZKP/08 je propisano da u odluci kojom rješava o troškovima sud može okrivljenika (optuženika) osloboditi obveze da nadoknadi u cijelosti ili djelomično troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. – 6. tog Zakona te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja, zbog lošeg imovinskog stanja i ako bi njihovih plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje je on dužan uzdržavati. Iz podataka u spisu proizlazi da je optuženik zaposlen, za svoje imovno stanje je naveo da je "srednje" i da je bez djece, zbog čega i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda plaćanje troškova kaznenog postupka u vidu paušala u iznosu od 150,00 EUR doista ne dovodi u pitanje niti mogućnost uzdržavanja samog optuženika, niti osoba koje je on eventualno dužan uzdržavati. Osim toga, u naprijed spomenutoj zakonskoj odredbi iz čl. 148. st. 6. ZKP/08 propisano je da ako se te okolnosti utvrde nakon donošenja odluke o troškovima, dakle da zbog lošeg imovnog stanja opuženika i plaćanjem naloženih troškova, u ovom slučaju 150,00 EUR, bude dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika ili osoba koje je on dužan uzdržavati, predsjednik vijeća može posebnim rješenjem optuženika osloboditi dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.

13. Iz iznesenih razloga žalbu optuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu te na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku 8. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Nives Nikolac