Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

10020 Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-3477/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja ŽK, rođena **.**.2000., državljanke Ruske Federacije, koju zastupa Martina Grgec, odvjetnica u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo, upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB 36162371878, radi međunarodne zaštite, 8. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216- 03/24-06/15024, URBROJ: 511-01-212-24-4 od 20. rujna 2024.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude i povrata spisa tuženiku donese novo rješenje o zahtjevu tužiteljice, pri čemu je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju presude.

III. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužiteljici u predmetnom upravnom sporu.

IV. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, da isplati odvjetnici Martini Grgec, pružateljici pravne pomoći, iznos od 1.875,00 EUR, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika odbačen je naknadni zahtjev tužiteljice za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da tuženik nije cijenio sve relevantne izjave, činjenice i dokaze koje je tužiteljica iznijela/ponudila u naknadnom zahtjevu kada je navela dokaze kao i da ih može naknadno priložiti. Tuženik je trebao tužiteljici odrediti naknadni rok za dostavljanje ponuđenih dokaza, te ih ocijeniti u kontekstu ranije iznesenih dokaza, što nije učinio, na štetu tužiteljice. Osim toga, iz obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi da je izvršen uvid u spis tužiteljičinog brata UK, time da nije navedeno tko, kada i u što. Tuženik je u vezi s uvidom u spis VK propustio navesti i utvrditi i druge relevantne činjenice, pa tako i postojanje presude UsI-1621/24, koja nije niti spomenuta niti ocijenjena, a relevantna je jer je u njoj sud zauzeo drugačija pravna shvaćanja od onih koje navodi tuženik. Tuženik je u postupku po naknadnom zahtjevu bio dužan ispitati, na temelju naknadnog zahtjeva, u vezi sa svim činjenicama i dokazima povodom ranijeg zahtjeva, i postojanje razloga za odobrenje međunarodne zaštite sukladno čl. 24. ZMPZ (načelo „sur place“) i članka 8. Zakona o općem upravnom postupku (načelo materijalne istine), a uopće nije ispitao niti okolnosti na koje se pozvao tužitelj u naknadnom zahtjevu i nije ispitao aktualno stanje u zemlji podrijetla u vrijeme donošenja osporavane odluke. Postojanje proganjanja u odnosu na tužiteljičinog brata predstavlja prethodno pitanje za odlučivanje u pogledu razloga proganjanja u odnosu na tužiteljicu. Tužiteljičin brat HK, po stajalištu suda, osnovano strahuje od proganjanja zbog izbjegavanja vojne službe, dakle ispunjava uvjete za odobrenje međunarodne zaštite (azila). Naime, proganjanje/ozbiljna nepravda može se temeljiti i na rodnom identitetu odnosno spolu (čl. 22 st. 1 toč. 5 ZMPZ), a u odnosu na navedeno nikakve činjenice niti stanje u zemlji podrijetla nije utvrđeno u postupku povodom ranijeg zahtjeva. Navedena tvrdnja je u vezi sa ranijem iznesenim tvrdnjama tužiteljice, ali predstavlja novi činjenični i pravni kontekst, u pogledu kojega u osporenom rješenju nisu utvrđivane nikakve činjenice (niti individualne – u odnosu na tužiteljicu osobno, niti stanje u zemlji podrijetla u odnosu na navedenu okolnosti). Tijekom provedbe postupka, tužiteljici nije dano do znanja da se okolnosti vezane uz rodni identitet odnosno spol također odnose „na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite”, nisu joj u odnosu na navedeno postavljana nikakva pitanja niti zatražena kakva razjašnjenja ili dokazi. Navedene činjenice i razlozi nisu nevažne, nisu iznesene ranije jer tužiteljica nije niti znala da su relevantne odnosno da se odnose na „ispunjavanje uvjeta za međunarodnu zaštitu”. Stoga je i u ovom dijelu tužiteljičin naknadni zahtjev dopušten, što je zahtijevalo provedbu daljnjeg ispitnog postupka i saslušanje tužiteljice, što nije provedeno, na štetu tužiteljice.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu.

6. Tužiteljica je kao razloge za napuštanje zemlje podrijetla navela strah od mobilizacije koja je prijetila njenoj braći i njoj. Nakon što je brat dobio poziv za vojsku, sestra i ona su bile u strahu, jer znaju dosta slučajeva gdje su ženske članove obitelji prisilno odvodili u rat kao medicinsko osoblje, iako nisu bile medicinske struke. Također, ukoliko bi muški član otišao iz zemlje da izbjegne mobilizaciju, ženske članove obitelji su odvodili, zatvarali i mučili toliko dugo dok se taj muški član obitelji ne bi vratio nazad. Tužiteljica je nadodala da se u Čečenskoj Republici žene prisiljavaju davati laže izjave ispred kamera u kojima tvrde da i žene mogu držali oružje te da su spremne otići u rat. Najčešće su prisiljavane žene koje su protiv rata ili čiji su muževi ili sinovi prisilno odvedeni. Izjavila je da su predstavnici tijela vlasti dolazili u njihovu obiteljsku kuću tražeći brata te kada je brat napustio zemlju ocu su rekli da ukoliko mu se sin ne vrati, da će odvesti tužiteljicu i njenu sestru.

7. Tuženik je prihvatio samo tužiteljičine izjave o identitetu i državljanstvu, dok ostali navodi nisu ocijenjeni vjerodostojnima. Nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine broj 70/15, 127/17 i 33/23) niti okolnosti koje bi opravdavale priznanje supsidijarne zaštite prema članku 21. istog Zakona. Stoga je zahtjev odbijen, a tužiteljici je naloženo da u roku od 8 dana od izvršnosti rješenja napusti EGP, jer će u protivnom biti prisilno udaljena.

8. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1621/2024-10 od 11. srpnja 2024., poništeno je rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216- 03/22-06/8325, URBROJ: 511-01-212-24-13 od 22. siječnja 2024. i predmet je vraćen tuženiku na ponovni postupak, a rješenjem od 22. siječnja 2024. odbijen je zahtjev UK, brata tužiteljice, za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te mu je naloženo da u roku od 8 dana od dana izvršnosti rješenja napusti EGP.

9. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4359/2024-6 od 13. lipnja 2025., poništeno je rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216- 03/22-06/8325, URBROJ: 511-01-212-24-23 od 17. rujna 2024. i predmet je vraćen tuženiku na ponovni postupak, a rješenjem od 17. rujna 2024. odbijen je zahtjev UK, brata tužiteljice, za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te mu je naloženo da u roku od 8 dana od dana izvršnosti rješenja napusti EGP.

10. Zahtjev za međunarodnu zaštitu ne može prihvatiti, kao takav, zato što član obitelji podnositelja zahtjeva osnovano strahuje od proganjanja ili je izložen stvarnoj opasnosti od ozbiljne nepravde. Međutim, prilikom pojedinačne procjene zahtjeva za međunarodnu zaštitu potrebno je uzeti u obzir takve prijetnje prema članu obitelju podnositelja zahtjeva kako bi se utvrdilo je li podnositelj zahtjeva, zbog svoje obiteljske veze s tom ugroženom osobom, i sam izložen prijetnjama od proganjanja ili ozbiljnoj nepravdi. S tim u vezi, i kao što je to naglašeno u uvodnoj izjavi 36. Direktive 2011/95/EU Europskog parlamenta i vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite, članovi obitelji ugrožene osobe u pravilu su izloženi opasnosti da se i oni sami nađu u osjetljivoj situaciji (tako Sud Europske unije u predmetu Ž i dr., presuda C-652/16 od 4. listopada 2018., točke 44.-51.).

11. Članak 4. Direktive 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite treba tumačiti na način da prilikom pojedinačne procjene zahtjeva za međunarodnu zaštitu treba uzeti u obzir prijetnje od proganjanja i ozbiljne nepravde prema članu obitelji podnositelja zahtjeva kako bi se utvrdilo je li potonji, zbog svoje obiteljske veze s tom ugroženom osobom, i sam izložen takvim prijetnjama (tako Sud Europske unije u predmetu Ž i dr., presuda C-652/16 od 4. listopada 2018.).

12. Međunarodna zaštita ne priznaje se automatski samo zato što je član obitelji podnositelja izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi, već se svaki zahtjev procjenjuje pojedinačno. Međutim, u individualnoj procjeni ne može se zanemariti ugroženost člana obitelji. Ako je član obitelji u zemlji podrijetla izložen riziku, onda i sam podnositelj zahtjeva može biti posredno ili direktno ugrožen zbog obiteljske povezanosti. To proizlazi iz uvodne izjave 36. Direktive 2011/95/EU i potvrđeno je praksom Suda EU (Ž, C-652/16, t. 44.–51.) – članovi obitelji ugrožene osobe u pravilu se nalaze u osjetljivoj situaciji.

13. Iako brat tužiteljice ne ulazi u krug osoba koje se u smislu članka 4. stavka 1. točke 18. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti smatraju članovima obitelji, činjenice iz bratovog predmeta mogu biti odlučne za procjenu sestrinog zahtjeva, kroz materijalnu procjenu postojanja rizika zbog obiteljske povezanosti i postupanja vlasti prema članovima obitelji u zemlji podrijetla u takvim ili sličnim slučajevima.

14. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da osporavano rješenje nije zakonito te je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS) poništio osporeno rješenje i predmet vratio tuženiku na ponovni postupak.

15. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužiteljica nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, točkom III. izreke odobrena je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15).

16. Budući da je pravnu pomoć pružila odvjetnica Martina Grgec, točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da joj isplati iznos od 1.875,00 eur, u skladu s čl. 6. i 9. Pravilnika te tbr. 27. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Odvjetnici je priznat trošak sastava tužbe i zastupanja na dvije rasprave. Opunomoćeniku tužiteljice nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 11. listopada 2024. i 28. listopada 2024., jer je u istima dostavljena medicinska dokumentacija tužitelja, koju je opunomoćenik mogao dostaviti i na održanim ročištima, radi čega ovi izdaci nisu bili nužni za vođenje spora, a time niti opravdani u smislu odredbe članka 144. ZUS-a.

U Zagrebu 8. siječnja 2026.

Sutkinja

Janja Topol

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točaka I. i II. izreke ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a). Protiv točaka III. i IV. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnica Martina Grgec, [adresa] Zagreb, Bukovačka cesta 51

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, [adresa] Zagreb, Ilica 335, sa spisom

3. U spis