REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: Pn-33/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Ljubičić&Vrdoljak odvjetničko društvo d.o.o. Split, protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, OIB: 38922958547, Martićeva ulica 71, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Marijo Depolo, odvjetnik u Splitu, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 25.studenog 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 8.siječnja 2026. na ročištu za objavu odluke,

p r e s u d i o  j e:

I - Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana na ime naknade štete isplatiti tužitelju iznos od 7.050,37 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 30.siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

II - Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.166,63 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 8.siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 30.1.2023. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika radi naknade imovinske štete u iznosu od 13.272,28 EUR. Tužba se činjenično temelji na tome: da je tužiteljevo vozilo marke BMW oštećeno dana 6.10.2022. u prometnoj nezgodi koju je skrivila VZ upravljajući vozilom BIH registarskih oznaka; da je tužitelju nastala šteta u utuženom iznosu.

1.1.Podneskom od 15.4.2025. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 7.050,37 EUR.

2.Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojemu se protivio tužbenom zahtjevu i naveo u bitnom: da je bila riječ o sudaru 3 vozila; da ne spori da je 50% odgovorna za štetu njegova osiguranica VZ; da je 50% za sudar odgovorna vozačica trećeg vozila FZ koja je platila čak i prekršajnu kaznu; da se protivi visini tužbenog zahtjeva; da je tužitelju ponudio iznos od 4.512,58 EUR, ali tužitelj mu nije dostavio broj računa na koji će izvršiti uplatu ovog iznosa kao nespornog dijela, pa tuženik nije u zakašnjenju zbog nebrige tužitelja.

3.Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, spisa Postaje prometne policije Split i saslušanjem svjedoka FZ.

Od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka VZ i KZ sud je odustao budući da su se stranke na ročištu 2.10.2024. suglasile da se koriste njihovi iskazi sadržani u spisu nadležne policijske postaje.

3.1.Tužbeni zahtjev je osnovan.

4.Među strankama je prvenstveno sporan postotak odgovornosti tuženika, a samim time i visina štete.

Tijekom postupka je postalo nesporno da je tuženik tužitelju dana 28.11.2023. platio nesporni iznos od 4.512,58 EUR.

4.1.U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) i Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, dalje: ZSPC).

5.U postupku je utvrđeno sljedeće:

FZ je u iskazu navela: da se predmetna prometna nezgoda dogodila u Kaštel Lukšiću, malo prije nego li se dođe do Inine benzinske pumpe; da je vozila u lijevoj prometnoj traci, a na tom dijelu ceste u jednom smjeru vode dvije prometne trake, vozilo joj se kretalo po njezinoj procjeni 60-70 km/h te joj je u jednom trenutku pozlilo, tj. pred očima joj se jednostavno nekako zamračilo, pa je zbog toga naglo zakočila i sjeća se da je kasnije samo čula dva udara vozila; da je najprije u njezino vozilo odostraga udarilo vozilo kojim je upravljao KZ, a zatim je na njegovo vozilo naletjelo ono kojim je upravljala VZ; da tijekom vožnje, a prije tog svog naglog kočenja nije gledala u retrovizor vozila koja su iza nje i na kojoj udaljenosti se kreću od njezinog vozila; da je tamo na licu mjesta platila novčanu kaznu za prekršaj koji je počinila zbog toga što je naglo zakočila; da prije predmetnog sudara KZ joj je jedino poznat iz novinskih napisa zbog nekih kaznenih djela, a VZ joj nije bila poznata; da ona nije u retrovizoru vidjela da je vozilo kojim je upravljao KZ najprije udarilo u njezino vozilo, a potom u to vozilo ono od VZ, ali je čula da su se ta dva udara dogodila; da se ne može izjasniti o vremenskoj distanci između dvaju udara vozila koje je čula, ali navodi da je osjetila u svom vozilu dva udara, s tim da je nakon prvog udara njezino sjedište bilo "izbijeno", a drugi udar nije toliko jako osjetila.

5.1.Ostali sudionici prometne nezgode su policijskom službeniku dali izjave o čemu su sastavljene službene bilješke (list 42 i 44) te je pregledom istih utvrđeno:

-da je KZ izjavio kako je dolaskom na mjesto događaja vozilo Audi naglo zakočilo, da je prikočio i on te je osjetio udarac u stražnji dio svog automobila te se od udara odbio u smjeru zapada na osobni automobil Audi koji je bio ispred njega;

-da je VZ izjavila kako je dolaskom do mjesta događaja vidjela vozilo BMW kako koči, zakočila je i ona, ali je bila preblizu te se nije uspjela zaustaviti i udarila je u stražnji dio vozila BMW koje je od udara odbačeno naprijed pa je udarilo u auto Audi.

Također, FZ je policijskom službeniku izjavila da ni sama ne zna zašto je zakočila te je odmah netom osjetila i udar u stražnji dio svog automobila. Službene bilješke inače pa i ove predmetne, koje sadrže izjave sudionika prometne nezgode, se prema sudskoj praksi (VSRH: Rev-632/09, Rev-867/17) smatraju javnim ispravama pa ih stoga sud ocjenjuje kao vjerodostojan dokaz, a iskaz FZ dan pred ovim sudom u dijelu u kojem je u suprotnosti sa sadržajem službene bilješke ne ocjenjuje se vjerodostojnim jer je dan nakon proteka 2 godine od prometne nezgode što upućuje kako na zaboravljanje detalja protekom vremena, tako i na možebitno prilagođavanje iskaza zbog straha od potencijalnih imovinskih posljedica.

5.2.Analizirajući dokumentaciju u spisu, naročito onu pribavljenu od nadležne policijske postaje vezanu za očevid na licu mjesta, vještak prometne struke BZ je u pisanom nalazu i mišljenju o dinamici nastanka predmetne prometne nezgode naveo:

-da iz tehnički neutvrđenih razloga vozačica osobnog vozila „Audi 80“ (tj. FZ) poduzima, pri brzini od oko 67,33 km/h, intenzivno kočenje kad je od mjesta sekundarnog sraza udaljena oko 1,93 sekunde ili oko 32,4 metra;

-da do primarnog sraza između prednjeg dijela osobnog vozila „Audi Q3“ (kojeg je vozila VZ) i stražnjeg dijela osobnog vozila „BMW“ (kojeg je vozio KZ), a na temelju zabilježenih prvih čestica "štop svjetla" osobnog vozila „BMW“ pozicioniranih uz bočni lijevi dio zaustavljenog osobnog vozila „Audi Q3“, dolazi na udaljenosti od oko 38,19 metara od mjesta zabilježenih čestica u pravcu istoka odnosno oko 4 metra od početne točke mjerenja u smjeru zapada i na južnoj prometnoj traci;

-da uslijed primarnog sraza i impulsa sile od osobnog vozila „Audi Q3“, osobno vozilo „BMW“ ubrzava prema naprijed, te dolazi do sekundarnog sraza između prednjeg dijela osobnog vozila „BMW“ i stražnjeg dijela osobnog vozila „Audi 80“ na udaljenosti od 10,54 metra od prvih čestica stakla štop svjetla osobnog vozila „Audi 80“ u pravcu istoka, odnosno na udaljenosti od oko 40 metara od početne točke mjerenja u smjeru zapada i na južnoj prometnoj traci kolnika ceste NZF.;

-da se primarni sraz između osobnog vozila „BMW“ i osobnog vozila „Audi Q3“ dogodio na udaljenosti od oko 38,19 metara od mjesta sekundarnog sraza u smjeru istoka, odnosno kada je osobno vozilo „BMW“ od mjesta sekundarnog sraza bilo udaljeno oko 2,46 sekunde ili vremenski gledano oko 0,6 sekunda nakon što je vozačica osobnog vozila „Audi 80“ poduzela intenzivno kočenje;

-da na temelju zabilježenih tragova čestica stakla i plastike na kolničkoj površini, te analizom kinematike kretanja sva tri sudionika u ovoj prometnoj nesreći, sekundarni sraz ne bi se dogodio da nije došlo do primarnog sraza, odnosno do ne držanja dovoljnog sigurnosnog razmaka između osobnog vozila „Audi Q3“ i stražnjeg dijela osobnog vozila „BMW“, a koji je nakon primarnog sraza odbačen prema naprijed u sekundarni sraz, koji se dogodio dok je osobno vozilo „Audi 80“ bilo u fazi usporavanja na tragovima intenzivnog kočenja.

Vezano za visinu štete na vozilu tužitelja, vještak je naveo da troškovi popravka oštećenja iznose 9.250,36 EUR, odnosno nakon uvećanja za PDV 11.562,95 EUR. Na nalaz i mišljenje vještaka u tehničkom dijelu nijedna od stranaka nije imala primjedbi pa mu i ovaj sud poklanja vjeru, a posebno stoga što djeluje stručno i logično, te ga ovaj sud smatra vjerodostojnim dokazom. Tuženikovu opasku o tome da nije zadaća vještaka da sudu daje svoja pravna mišljenja ovaj sud prihvaća kao pravilnu te se dodaje kako sud obrazlaže svoje pravno stajalište ne uzimajući u obzir nekakve vještakove izjave koje bi se mogle okarakterizirati kao tumačenje propisa.

6.S obzirom na sadržaj izvedenih dokaza, odlučeno je kao u izreci zbog sljedećih razloga.

Prije svega, vezano za omjer odgovornosti pojedinih sudionika predmetne prometne nezgode, za reći je kako iz odgovora na tužbu proizlazi da tuženik ne tvrdi da bi tužitelj (odnosno, vozač njegovog vozila) bio kriv za nastanak tog lančanog sudara vozila već smatra da je za 50% odgovorna njegova osiguranica VZ (vozačica trećeg vozila u nizu), a za 50% FZ (vozačica prvog vozila u nizu) i to zbog toga što je naglo zakočila i zaustavila svoje vozilo.

Pravno shvaćanje tuženika da je on dužan naknaditi tužitelju samo 50% nastale štete je, po ocjeni ovog suda, nepravilno. Naime, sudska praksa (ŽS Pula: Gž-348/2025) odredbe ZOO-a o odgovornosti za štetu u slučaju lančanog sudara tumači tako da postoje uvjeti za primjenu odredbe čl.1107.ZOO o odgovornosti više osoba za istu štetu. Dakle, tužitelju bi za štetu nastalu u predmetnom sudaru solidarno odgovarali i tuženik i osiguratelj i vlasnik vozila kojim je upravljala FZ pa tužitelj cjelokupnu štetu nastalu u predmetnom štetnom događaju može naplatiti od tuženika. Postotke odgovornosti tuženikove osiguranice i FZ za nastanak predmetnog sudara tuženik treba razriješiti (bilo izvansudski, bilo u drugom sudskom postupku) sa drugim solidarnim dužnikom.

6.1.Tužitelju je, kako je utvrđeno vještačenjem, nastala šteta u iznosu od 11.562,95 EUR, a tuženik je nedvojbeno (vidi toč.4.) dana 28.11.2023. platio tužitelju iznos od 4.512,58 EUR. Dakle, temeljem čl.1085.st.1.ZOO tuženik je obvezan platiti tužitelju i daljnji iznos od 7.050,37 EUR. Temeljem čl.29.ZOO tužitelju su na taj iznos dosuđene i zatezne kamate od podnošenja tužbe 30.1.2023. (sukladno traženju) do isplate iako je imao pravo na zatezne kamate i za ranije razdoblje tj. nakon proteka 14 dana od podnošenja odštetnog zahtjeva.

7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.2. i čl.158.ZPP i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT).

Načelno gledano, plaćanje odštete tijekom parnice se smatra uspjehom oštećenika, tj. tužitelja. Ne može se prihvatiti stajalište tuženika da je do plaćanja odštete tijekom parnice došlo zbog krivnje tužitelja budući da u dopisu tuženikovog obrađivača štete od 30.11.2022. (list 16) nije navedeno da tužitelj treba dostaviti broj svog računa već da mora dostaviti potpisanu svoju izjavu o namirenju što bi uključivalo da pristaje na to da mu se isplati samo 50% odštete.

Stoga, kad se uzme u obzir u tužbi naveden utuženi iznos (13.272,28 EUR), kao i to da je tužitelju isplaćeno i dosuđeno ukupno 11.562,95 EUR, uspjeh tužitelja je 100% u pogledu osnove (koja je također bila sporna jer su se radi iste također izvodili dokazi), a u pogledu visine je uspio 87%, a tuženik 13%. Stoga je ukupan uspjeh tužitelja u sporu 93,5%, a tuženika 6,5% te bi stoga tuženik tužitelju trebao naknaditi 87% troška koji mu je nastao.

7.1.Tužitelju je priznat sljedeći trošak: po 100 bodova za sastav tužbe i podnesaka od 14.3.2023. i 15.4.2025. te za ročišta od 2.7.2024., 2.10.2024., 25.11.2025., što zbrojeno, pretvoreno u EUR i uvećano za 25% PDV-a iznosi 1.500,00 EUR. Kad se doda 179,17 EUR pristojbe tužbe, 116,96 EUR pristojbe presude, dobije se iznos od 1.796,13 EUR, a 87% od tog iznosa je 1.562,63 EUR. Tom iznosu treba dodati 600,00 EUR plaćenih za vještačenje te 4,00 EUR za troškove plaćene svjedokinji pa se dobije iznos od 2.166,63 EUR.

7.2.Zatezne kamate na trošak su dosuđene temeljem čl.151.st.3.ZPP.

U Splitu, 8.siječnja 2026.

S U D A C

Joso Puljić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.tužitelja

-pun.tuženika