Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru - Stalna služba u Daruvaru

Stjepana Radića 27

43500 Daruvar

P-763/2025-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru - Stalna služba u Daruvaru po sucu Damiru Palatinuš, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske OIB: 52634238587, zastupane po ODO u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, protiv tuženika Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj, Eparhija slavonska, Crkvena općina Katinac, OIB: 61850935424, Katinac 27, zastupanog po punomoćniku Borki Mihović, odvjetniku iz Daruvara, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon dana 27. studenog 2025. godine održane i zaključene usmene glavne rasprave u nazočnosti zastupnika tužitelja zamjenice ODO Bjelovar MP i punomoćnika tuženika odv. Borke Mihović, temeljem odredbe članka 335. Zakona o parničnom postupku, dana 8. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Tužitelj se odbija s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim koji glasi: "Utvrđuje se da je tužiteljica Republika Hrvatska OIB: 52634238587, vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] šuma Baktjarica sa 1194 m[2] što je tužena Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj, Eparhija slavonska, Crkvena općina Katinac, OIB: 61850935424, [adresa], 43532 Đulovac dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime i u vlasništvo Republike Hrvatske, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku 15 dana."

II Nalaže se tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da tuženiku Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj, Eparhiji slavonskoj, Crkvenoj općini Katinac, OIB: 61850935424, Katinac 27 plate trošak parničnog postupka u iznosu od 1.865,59 eura (slovima: tisuću osam stotina šezdeset pet eura pedeset devet centi), sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda tužitelj Republika Hrvatska podnesao je tužbu protiv tuženika HP i Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj, Eparhije slavonske, Crkvene općine Katinac, radi utvrđenja prava vlasništva.

2. U tužbi se navodi da je pred Općinskim sudom u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru tužitelj protiv tuženika vodio pojedinačni zk. ispravni postupak radi upisa prava vlasništva na kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje se vode kao vlasništvo i suvlasništvo 1. i 2. tuženika. Rješenjem broj Z-21775/2021-31 od 2. prosinca 2022. godine predlagatelj, ovdje tužitelj, odbijen je s prijedlogom za ispravak radi upisa Republike Hrvatske, kao vlasnika na navedenim nekretninama, pa iz tog razloga podnosi ovu tužbu. U zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana je nekretnina i to kčbr. [katastarska čestica] sjenokoša u Baklarici sa 150 čhv ili 539 m[2] kao suvlasništvo 2/144 dijela HP iz [adresa]. U katastarskom operatu predmetna čestica upisana je kao posjed Republike Hrvatske. U zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana je kčbr. [katastarska čestica] oranica Bakljarica u Bakljarici sa 332 čhv ili 1194 m[2] kao vlasništvo 2. tuženika Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj. U katastarskom operatu predmetna čestica je upisana kao posjed Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj. U naravi navedene nekretnine su šuma koje su uključene u gospodarenje gospodarskom jedinicom "Bastajske šume – Krivaja - Klisa" kao dio odsjeka 16D i 17F kojim gospodari šumarija Đulovac, UŠP Bjelovar od 1. siječnja 1980. godine i od 1. siječnja 1990. godine. Radi se o šumi starosti oko 40-tak godina koja se nalazi, odnosno sastavni je dio velikog šumskog kompleksa čije su granice jasno obilježene i vidljive, a što je utvrđeno očevidom na licu mjesta koji je održan 30. rujna 2022. godine, u spomenutom pojedinačnom zk. ispravnom postupku. Da su 1. tuženik kao suvlasnik i 2. tuženik kao samovlasnik upisani u zemljišnim knjigama samo formalno, a da je faktični posjednik tužitelj, odnosno Hrvatske šume koje na temelju Zakona o šumama raspolažu i gospodare šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske, dokazuje i povijest promjena katastra Daruvar za navedene čestice. Naime, kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisana je kao općenarodna imovina pod upravom NOO Miokovićevo, čiji je sljednik Općina Daruvar, a zatim Općina Đulovac još od 1961. godine. Na temelju revizije katastarskih podataka, znači stanja na terenu i izvršenog javnog uvida izrađen novi katastarski operat i upisan tadašnji posjednik Općina. Navedeno posjedovno stanje upisano je sve do 1998. godine kada je temeljem Zakona o poljoprivrednom zemljištu, kčbr. [katastarska čestica] upisana kao posjed Hrvatskih šuma u PL 163 i takvo stanje je bilo sve dok 2. tuženik nije podnio zahtjev Središnjem državnom uredu za upravu, za upis promjene organizacijskog oblika s današnjim upisom, na temelju rješenja od 8. rujna 2004. godin. Slijedom navedenog, nekretnine u zemljišnim knjigama koje su bile upisane kao Pravoslavna crkvena općina Katinačka, upisuju se pod sadašnjim nazivom na temelju rješenja Z-4680/2021 od 17. ožujka 2021. godine a katastar po službenoj dužnosti vrši promjenu o kojoj donosi rješenje od 14. rujna 2021. godine. Što se tiče kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], predmetna čestica je do 1974. godine bila upisana na posjednika MPV iz [adresa], sve do 1974. godine, kada na temelju zahtjeva Imovinsko pravne službe, zbog dugovanog poreza, prelazi na Općinu Daruvar, a kasnije na Općinu Đulovac, te 1998. godine po službenoj dužnosti, na temelju Zakona o poljoprivrednom zemljištu, predmetna čestica upisana je kao posjed Republike Hrvatske, međutim, već je kao općenarodna imovina 1980. godine ušla u Osnovu gospodarenja Hrvatskih šuma. Kako je vidljivo iz sadržaja povijesti promjena za sporne čestice, iste su na dan stupanja na snagu Zakona o šumama, 16. listopada 1990. godine bile općenarodna imovina, pa su temeljem članka 16. Zakona o šumama (Narodne novine broj 52/90) ex-lege postale vlasništvo Republike Hrvatske, iako se u zemljišnim knjigama vode u vlasništvu tuženika koji ih ne posjeduju više od 20 godina. Uz naprijed navedeno, tužitelj ističe, da je pravo vlasništva na spornim nekretninama stekao dosjelošću sukladno odredbi članka 159. stavak 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, budući da je u posjedu navedenih nekretnina bez ikakvog osporavanja od 1961. godine odnosno 1974. godine što znači da je protekao više nego dvostruko dovoljan rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na navedenim nekretninama. U svezi podnesene tužbe izvršena je ispravka tužbenog zahtjeva na pripremnom ročištu dana 14. prosinca 2023. godine (list 78), a sve kako je to navedeno u izreci ove presude.

3. 1. tuženik RP tijekom postupka nije dostavio odgovor na tužbu, niti je pristupio na glavnu rasprava koja je kod ovog suda održana dana 21. svibnja 2024. godine, te je ista održana u njegovoj odsutnosti.

4. 2. tuženik Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj, Eparhija slavonska, Crkvena općina Katinac dostavila je odgovor na tužbu (list 54-55) u kojem navodi da je točno da je u odnosu na česticu koja je vlasništvo i posjed 2. tuženika kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], vođen pojedinačni zk. ispravni postupka, koji je i obustavljen jer je 2. tuženik uložio prigovor i istom se protivio. Netočno je da kčbr. [katastarska čestica] ima površinu kao to navodi tužitelj od 4 kj. 890 čhv ili 26220 m[2] . Iz zk. izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i Posjedovnog lista Pl. 540 k. o. [katastarska općina], u kojima je upisana kčbr. [katastarska čestica] vidljivo je da je njena površina 1194 m[2] . Ona čini prirodnu cjelinu s nekretninom 2. tuženika kčbr. [katastarska čestica] sjenkoša Bakljarica sa 4 j i 890 čhv (26220 m[2] ) upisana u istom zk. ulošku i istom posjedovnom listu kao vlasništvo 2. tuženika. Stoga u k. o. [katastarska općina] niti ne postoji nekretnina oznake kčbr. [katastarska čestica] oranica Bakljarica u Bakljarici sa 4 j i 890 čhv ili 26220 m[2] niti je za isti vođen pojedinačni zk. ispravni postupak. 2 . tuženik nema saznanja da je predmetna nekretnina uključena u osnovu gospodarenja Hrvatskih šuma d.o.o., kojima gospodari Šumarije Đulovac. Ukoliko je i unesena u Osnovu gospodarenja, to je učinjeno bez ikakve pravne osnove i predstavlja čin nesavjesnog postupanja. Unos predmetne nekretnine u Osnovu gospodarenja ne presumira da tužitelj ima zakonit, istinit i pošten posjed. Uvidom u zemljišne knjige, koje su javne isprave i svima dostupne, svatko se mogao uvjeriti da je 2. tuženik vlasnik predmetne nekretnine, budući je kao vlasnik u zemljišnim knjigama upisana još 1886. godine prema tadašnjem nazivu Pravoslavna crkvena općina Katinačka. 2. tuženik nije nikada prenio niti posjed niti vlasništvo na Šumariju Đulovac, niti na Hrvatske šume d.o.o., niti na općinu Đulovac, niti na općinu Daruvar. Kako tužitelj, a niti njegovi prednici, nisu imali nikakve pravne osnove za stupanje u posjed, sve i kada bi bili u posjedu, takav posjed je nezakonit, neistinit i nepošten, slijedom čega na predmetnoj nekretnini tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva dosjelošću. Imajući u vidu da se radi o crkvenoj imovini, koja je kao takva upisana i u zemljišne knjige, da su svi mještani znali da je to crkvena imovina, to je morala znati i Republika Hrvatska, kao i Hrvatske šume d.o.o. i njihovi pravni prednici, odnosno, nije im moglo ostati nepoznato jer su zemljišne knjige javne i svima dostupne. Stoga je neosnovano pozivanje na stjecanje prava vlasništva dosjelošću budući je takav posjed, sve i da jesu u posjedu, nepošten. Jer, na imovini u vlasništvu crkve pravo vlasništva se stječe dosjelošću u smislu odredbi članka 159. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i to kroz period od četrdeset godina, no samo ukoliko je posjed pošten. Nepošten i nesavjestan posjednik, kao što je i tužitelj, ne može steći pravo vlasništva dosjelošću, ni redovnom ni izvanrednom, što je i stav sudske prakse izražen u presudi Županijskog suda u Zagrebu Gž-5751/17 od 20.ožujka 2018. godine. Nekretnine kčbr. [katastarska čestica] sa 1194 m[2] i kčbr. [katastarska čestica] sa 26220 m[2] , čine cjelinu i predstavljaju gospodarsku osnovu 2. tuženika. Do početka ratnih zbivanja 1991. godine 2. tuženik je iste koristio kao livadu sa koje je skidao urod sijena. Na istima sada ne postoji nikakva šuma, već se radi o livadi koja se ne obrađuje pa je izniklo različito raslinje. 2. tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom. Također, tužitelj nije postupio u smislu članka 186a. Zakona o parničnom postupku jer prije podnošenja tužbe nije podnio ni zahtjev za mirno rješenje spora, slijedom čega tužbu treba odbaciti. Stoga podnoseći u otvorenom roku ovaj odgovor na tužbu predlaže se sudu da tužitelja odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom, odnosno da tužbu odbaci i tužitelja obaveže da 2. tuženiku naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude pa do isplate.

5. Presudom ovog suda broj P-175/2023-25 od 20. lipnja 2024. godine usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja, a povodom izjavljene žalbe 2. tuženika Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj, Eparhije slavonske, Crkvene općine Katinac, prvostupanjska presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-973/2024-2 od 28. kolovoza 2025. godine u odnosu na 2. tuženika Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj, Eparhija slavonska, Crkvena općina Katinac. Sukladno prethodno navedenom daljnji postupak je nastavljen u svezi tuženika Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj, Eparhije slavonske, Crkvene općine Katinac, a na glavnoj raspravi kod ovog suda 27. studenog 2025. godine zastupnik tužitelja je zbog prevođenje nekretnine u Bazu zemljišnih podataka izvršio preciziranje tužbenog zahtjeva sve na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

6. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u izvod iz posjedovnog lista (list 5- 6, 31-32, 40-41), povijest promjena na katastarskim česticama (list 7-12), rješenje (list 13-22, 42-48), obavijest o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u 2022. (list 23-24), obrazloženje promjena naziva i pravnog slijeda za imovinu – nekretnine Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj, Eparhije slavonske, Crkvene općine Katinac (list 25-27), identifikaciju (list 29-30), uvjerenje o povijesti promjena na katastarskim česticama (list 33-34), dopis Hrvatskih šuma s prilozima (list 35-36, 85-87), izvadak iz zemljišne knjige (list 37-39), sudsku praksu (list 58-62, 126-135, 155-162, 191-196), ispis sa geoportala (list 63), detalje osoba (list 66), izvod iz katastarskog plana (list 163-164), ispis sa geoportala (list 165), identifikaciju (list 167), dopis Hrvatskih šuma (list 169), rješenje (list 170-174), izvod iz posjedovnog lista (list 175-176), zaključak (list 177-178), povijesni zk. izvadak (list 179-187, 197-198), povijest promjena na katastarskim česticama (list 189-190), uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi saslušanih svjedoka OP, PP i ŽP (list 94-96), te je izvršen uvid u priloženi spis ovoga suda broj Z-21775/2021, te u priloženi zk. izvadak broj 1450 k. o. [katastarska općina].

7. Temeljem provedenih dokaza utvrđeno je slijedeće činjenično stanje:

8. Na temelju uvida u izvatke iz zemljišnih knjiga (list 37-39 i 204-205) utvrđeno je da je kčbr. [katastarska čestica] šuma Baktjarica s 1194 m[2] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao samovlasništvo tuženika Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj, Eparhije slavonske, Crkvene općine Katinac. U svezi prethodno navedene nekretnine uvidom u ovosudski spis broj Z-21775/2021 utvrđeno je da je u navedenom predmetu Republika Hrvatska pokrenula pojedinačni zemljišnoknjižni postupak, te je u svezi sporne nekretnine odbijena s prijedlogom za ispravak zemljišnoknjižnog stanja zbog izjavljenog prigovora tuženika, te je nakon toga podnesena tužba u ovom predmetu. U svezi iste nekretnine uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige (list 179-186) utvrđeno je da je ista nekretnina bila upisana kao vlasništvo Pravoslavne crkvene općine Katinačke 1886. godine, a 2021. godine izvršena je promjena i upis vlasništva na tuženika Srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj, Eparhiju slavonsku, Crkvenu općinu Katinac.

9. U pogledu katastarskog stanja u svezi sporne nekretnine iz povijesti promjena na katastarskim česticama od 1. listopada 2021. godine (list 7-12) i od 3. studenog 2025. godine (list 189-190) utvrđeno je da je kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u postupku revizije 1961. godine upisana na Općenarodnu imovinu pod upravom N.O.O. Miokovićevo, kasnije slijednik Općina Daruvar, potom Općina Đulovac, a 1998. godine navedena čestica upisana je na posjednika Hrvatske šume d.o.o. Uprava šuma Podružnica Bjelovar. U svezi navedene nekretnine uvidom u rješenje Odjela za katastar nekretnina Daruvar od 14. rujna 2021. godine (list 13-17) utvrđeno je da je izvršeno usklađenje katastarskog operata sa zemljišnim knjigama, te je nekretnina upisana na tuženika u ovom postupku kao zemljišnoknjižnog vlasnika.

10. Uzimajući u obzir prethodno utvrđeno zemljišnoknjižno i posjedovno stanje tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka OP, PP, ŽP i EP, također je izvršen uvid u priloženu dokumentaciju, a sve kako bi se utvrdilo tko uživa spornu nekretninu, od kada, kao i da bi se utvrdilo poštenje, istinitost i zakonitost posjednika, dužina posjeda, te činjenicu da li je sporna nekretnina bila u statusu društvenog vlasništva na dan 16. listopada 1990. godine.

11. Iz iskaza svjedoka ZP (list 94-95) proizlazi da je isti zaposlen u Hrvatskim šumama od 1987. godine, te su mu stoga poznate činjenice o nekretnini koja je predmet postupka. U pogledu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] poznato mu je da se ista nalazi u šumsko gospodarskoj osnovi Hrvatskih šuma s tim da je prvo obilježavanje iste nekretnine izvršeno 1989. godine. Prema saznanjima svjedoka tuženik kroz čitav period od 90-tih godina prošlog stoljeća pa nadalje nije se obraćao Hrvatskim šumama radi reguliranja vlasničkih prava u pogledu iste nekretnine.

12. Iz iskaza svjedoka PP (list 95) proizlazi da isti određena saznanja ima u pogledu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te mu je poznato gdje se ista nekretnina nalazi. Prema njegovim saznanjima ista nekretnina je sada zarasla, a navedenu nekretninu on i još 3 osobe su kosili negdje u periodu od 1969. i 1970. godine na temelju odobrenja Srpske pravoslavne crkve, a travu su koristili za ishranu stoke. Na navedeni način nekretnina se koristila nekih 4 - 5 godina, a potom je na isti način tu nekretninu koristio izvjesni M, potom GP zajedno sa svjedokom PP i to sve do 90-tih godina prošlog stoljeća odnosno do početka ratnih zbivanja na ovom području. O posjedovanju iste nekretnine nakon 90-tih godina prošlog stoljeća nema posebnih saznanja.

13. Iz iskaza svjedoka ŽP (list 95-96) proizlazi da je isti paroh parohije Virovitičko - gačiške koja obuhvaća i sakralne objekte i nekretnine koje se nalaze na području k. o. [katastarska općina]. Parohiju je preuzeo 19. kolovoza 2020. godine, te je potom na području parohije obilazio nekretnine koje nekada ili sada pripadaju njihovoj crkvi, pa je na taj način obišao i nekretninu koja je označena kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Za istu nekretninu poznato mu je da je njihova crkva istu davala pojedinim seljanima kako bi ju kosili, te je ista saznanja stekao upravo od PP koji je na takav način koristio nekretninu do 90-tih godina prošlog stoljeća. Spornu nekretninu obišao je 4 ili 5 puta, radi se o šiblju i zapuštenom zemljištu, a prema njegovim saznanjima i susjedna kčbr. [katastarska čestica] također pripada njihovoj crkvi i predstavlja cjelinu sa spornom nekretninom.

14. Iz iskaza svjedoka EP (list 98) proizlazi da je isti zaposlen u Šumariji Đulovac od 1989. godine kao revirnik, te mu je poznato gdje se nalazi nekretnina koje su označena kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U pogledu kbčr. 1432 poznato mu je da se ista nalazi u sastavu Bastajskih šuma 17F te su na istoj nekretnini vršene sječe u periodu od 1990 - 1999. godine, u periodu od 2000. – 2009. godine vršeno je popunjavanje i njega podmlatka, a potom su njege podmlatka vršene 2016. i 2023. godine, a također mu je poznato da se ista nekretnina nalazi u šumsko gospodarskoj osnovi Hrvatskih šuma. Prema njegovim saznanjima ovlaštene osobe Srpske pravoslavne crkve nisu su se obraćale Hrvatskim šumama u smislu da bi polagale pravo na iste nekretnine ili da bi vršili bilo kakve radnje.

15. Uzimajući u obzir iskaze prethodno saslušanih svjedoka, posebno iskaze svjedoka PP i ŽP, proizlazi da se kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u periodu od 70-tih godina prošlog stoljeća do početka 90-tih godina prošlog stoljeća nalazile u posjedu Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj, Eparhija slavonska, Crkvena općina Katinac, dakle tuženika u ovom postupku, a sve na način da je ovlaštena osoba tuženika omogućavala pojedinim fizičkim osobama da vrše košnju na toj nekretnini, te da travu koriste za ishranu stoke. Sud cijeni da se u cijelosti mogu prihvatiti iskazi prethodno navedenih svjedoka iz razloga što i iz dopisa Hrvatskih šuma od 3. listopada 2025. godine proizlazi da je navedena čestica uključena u šumsku gospodarsku osnovu Hrvatskih šuma od 1. siječnja 1990. godine, dok niti jedan od izvedenih dokaza ne upućuje na zaključak da bi Hrvatske šume ili njihovi pravni prednici ranije uživali istu nekretninu. U pogledu daljnjeg posjedovanja navedene nekretnine svjedoci ĆP i ŽP nemaju saznanja, dok iz iskaza svjedoka OP i EP proizlazi da se od 1990. godine navedena nekretnina nalazi u šumskogospodarskoj osnovi Hrvatskih šuma, te su Hrvatske šume vršile posjedovne radnje na istoj nekretnini na način da su vršene sječe u periodu od 1990. - 1999. godine, u periodu od 2000. - 2009. godine vršene je popunjavanje i njega podmlatka, a potom su njege podmlatka vršene 2016. i 2023. godine. Zaključno, u pogledu posjedovanja sporne nekretnine, proizlazi da je ista do početka 90-tih godina prošlog stoljeća bila u posjedu tuženika, a od 1. siječnja 1990. godine nalazi se u posjedu Hrvatskih šuma koji su na istoj nekretnini vršili pošumljavanje i druge posjedovne radnje.

16. Članak 159. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određuje da posjednik nekretnina čiji je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnina protekom 20 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, a člankom 159. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određeno je da samostalni posjednik stvari koja je u vlasništvu crkve stječe dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme odnosno 40 godina. Člankom 8. stavak 2. Zakona o zemljišnim knjigama određeno je da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično stanje zemljišta zbog čega se predmjeva da je ono što je u tim knjigama upisano i istinito, a za eventualno utvrđenje stjecanja prava vlasništva dosjelošću potrebno je iznijeti odgovarajuće razloge o ostvarenju zakonom propisanih pretpostavki iz odredbi članka 159. i članka 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Temeljem članka 18. stavak 3. i članka 159. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim prvima uz odgovarajuću primjenu članka 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, samo pošteni posjednik može steći pravo vlasništva dosjelošću, a poštenim posjednikom smatra se onaj koji nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Prema odredbi članka 18. stavak 1. Zakona o šumama šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, jesu u državnom vlasništvu Republike Hrvatske. Temeljem članka 6. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o šumama (Narodne novine broj 41/90) sve šume i šumsko zemljište na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskog zemljišta u privatnom vlasništvu, postale su vlasništvo Republike Hrvatske, neovisno o tome tko je do tada imao pravo korištenja na tim nekretninama, a pretpostavke stjecanja vlasništva Republike Hrvatske jesu da se radi o šumi i/ili šumskom zemljištu koje je bilo u društvenom vlasništvu 16. listopada 1991. godine.

17. Sukladno prethodno citiranim zakonskim odredbama i utvrđenom činjeničnom stanju, sud cijeni da na osnovu provedenih dokaza tužitelj nije dokazao da je po bilo kojoj osnovi stekao vlasništvo na spornoj nekretnini, te je stoga njegov tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

18. Tužitelj nije mogao u smislu ranije citiranih odredbi Zakona o šumama po sili zakona steći pravo vlasništva na spornoj nekretnini iz razloga što se ista nekretnina nije nalazila u društvenom vlasništvu 16. listopada 1991. godine. Naime, iz priloženog povijesnog izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da se sporna nekretnina nalazila upisana kao vlasništvo Pravoslavne crkve općine Katinačke još od 1886. godine, a od 2021. godine upisana je kao vlasništvo tuženika.

19. Što se tiče eventualnog stjecanja prava vlasništva dosjelošću u korist tužitelja sud također cijeni da nisu ispunjeni uvjeti za usvajanje tužbenog zahtjeva u smislu ranije citirane odredbe članka 159. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Naime, iz izvedenih dokaza proizlazi da se sporna nekretnina do početka 90-tih godina prošlog stoljeća nalazila u posjedu tuženika, uz to u vrijeme dosjedanja niti se ne može uračunavati vrijeme dok je sporna nekretnina u katastru bila upisana kao Općenarodna imovina pod upravom NOO Miokovićevo, čiji je slijednik Općina Daruvar, a potom Općina Đulovac, niti je tijekom postupka dokazano da bi prethodno navedeni putem svojih ovlaštenih tijela bili u posjedu sporne nekretnine kroz čitav period od 1961. godine do kraja 90-tih godina prošlog stoljeća. Uz prethodno navedeno, a kako je to prethodno utvrđeno na temelju izvedenih dokaza, proizlazi da se Hrvatske šume odnosno njihov pravni prednik u posjedu sporne nekretnine nalaze tek od 1. siječnja 1990. godine, pa samim time do podnošenja tužbe u ovom predmetu 14. veljače 2023. godine odnosno do zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu 27. studenog 2025. godine nije prošlo 40 godina samostalnog posjeda nekretnine od strane Hrvatskih šuma, pa samim time nisu ispunjeni uvjeti za usvajanje tužbenog zahtjeva sukladno članku 159. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

20. Sukladno prethodno utvrđenom činjeničnom stanju utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan, te je isti kao takav odbije, a sve na način kako je to navedeno u točki I izreke ove presude.

21. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i Zakona o sudskim pristojbama punomoćniku tuženika pripada pravo na nagradu za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na raspravi 14. prosinca 2023. godine 200,00 eura, za zastupanje na raspravi 6. ožujka 2024. godine 200,00 eura, za zastupanje na raspravi 21. svibnja 2024. godine 200,00 eura, za pristup ročištu za objavu 20. lipnja 2024. godine 100,00 eura, za sastav žalbe od 28. lipnja 2024. godine 250,00 eura, za zastupanje na raspravi 27. studenog 2025. godine 200,00 eura, za pristup ročištu za objavu 8. siječnja 2026. godine 100,00 eura, na ime PDV 362,50 eura, za sudsku pristojbu na žalbu 53,09 eura, sveukupno 1.865,59 eura, te je tužitelj obvezan da tuženiku naknadi iste troškove a sve na način naveden u točki II izreke ove presude.

22. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Daruvaru 8. siječnja 2025. godine

S U D A C:

Damir Palatinuš

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude, a u svezi stranke koja nije uredno pozvana na objavu od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda drugostupanjskom sudu, pismeno u 3 primjerka.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1.ODO u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, na broj P-DO-2020/2025

2.odv. Borka Mihović, Daruvar