REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
PR-396/2024-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužiteljice ŽCR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri d.o.o. iz Zagreba, Draškovićeva 40/II, protiv tuženika Centar za plin Hrvatske d.o.o., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 9/II, OIB: 93249648961, zastupan po punomoćniku Krešimiru Mihalicu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Smolčić i Partneri d.o.o. iz Zagreba, Jurišićeva 23, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. listopada 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Ivana Filkovića, odvjetnika te punomoćnika tuženika Krešimira Mihalica, odvjetnika, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 8. siječnja 2026. objavio je i
p r e s u d i o je
I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ŽCR koji glasi: "I. Nalaže se tuženiku Centar za plin Hrvatske d.o.o., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 9/II, OIB: 93249648961, da tužiteljici ŽCR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati iznos od 42.406,00 EUR s kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Centar za plin Hrvatske d.o.o., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 9/II, OIB: 93249648961, da tužiteljici ŽCR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 7.750,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 8. siječnja 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 480,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 8. siječnja 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Tužiteljica ŽCR (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi od 28. ožujka 2024. navodi da je bila zaposlena kod tuženika Centar za plin Hrvatske d.o.o. (dalje u tekstu: tuženik) na radnom mjestu člana uprave, direktora tuženika, a sve na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15. lipnja 2016. te I. Aneksa ugovora o radu od 29. travnja 2022. Hrvatska stručna udruga za plin je dana 28. prosinca 2023. donijela Odluku o opozivu imenovanja tužiteljice s dužnosti člana uprave – direktora tuženika, koja odluka je stupila na snagu 28. prosinca 2023. Tužiteljici je tuženik 15. siječnja 2024. dostavio prijedlog II. Aneksa ugovora o radu s primjenom od 29. prosinca 2023., kojeg tužiteljica nije prihvatila te je o istom izvijestila tuženika. Nakon toga tuženik nije tužiteljici ponudio bilo kakav drugi ugovor, niti je proveo zakonsku proceduru usklađivanja njenog radnopravnog statusa sa stvarnim stanjem, s obzirom da tužiteljica više nije obnašala funkciju člana uprave – direktora. Umjesto toga tuženik je nerazumnim zahtjevima uznemiravao tužiteljicu, što je utjecalo na njeno zdravstveno stanje te joj je utvrđena privremena nesposobnost za rad. I nakon toga nastavljeni su neprimjereni postupci sadašnjeg direktora tuženika te je njegovo postupanje imalo karakter diskriminacije po osnovi spola i zdravstvenog stanja. Tuženik je izbjegavao uskladiti ugovor o radu tužiteljice s promjenom koja se dogodila nakon opoziva, čime je tužiteljicu onemogućio u obavljanju bilo kakvih poslova, jer je na snazi bio jedino ugovor o radu od 15. lipnja 2016., a koji se odnosio na funkciju člana uprave – direktora. Navedenim postupanjem tuženik je onemogućio tužiteljicu u ostvarenju njenih prava iz radnog odnosa te je tužiteljica bila primorana izvanredno otkazati ugovor o radu, što je učinila 29. veljače 2024. Prema odredbi čl. 116 st. 3 Zakona o radu stranka ugovora o radu u slučaju izvanrednog otkaza ima pravo od strane koja je kriva za izvanredni otkaz tražiti naknadu štete zbog neizvršenja ugovorom preuzetih obveza. U ovom slučaju tužiteljica više nije mogla obavljati poslove člana uprave – direktora, a tuženik je izbjegavao izmijeniti ugovor o radu. Prema odredbi čl. 14 ugovora o radu tužiteljica ima pravo na isplatu odštete/otpremnine u iznosu od jedne bruto plaće za svaku godinu rada kod tuženika. Budući da je tužiteljica provela na radu kod tuženika punih 14 godina, tužiteljici pripada pravo na isplatu iznosa od 42.406,00 eura. Slijedom navedenog tužiteljica potražuje isplatu iznosa kako je to navedeno u izrijeci.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik ističe da je prema odredbi čl. 15 ugovora o radu tužiteljice propisano da će se sve promjene koje bi nastale tijekom realizacije ugovora izvršiti aneksom ugovora. Odlukom o opozivu člana uprave – direktora od 28. prosinca 2023. tužiteljica je opozvana s dužnosti direktora, te je za člana uprave – direktora imenovan sadašnji direktor ŽC. Tuženik je sukladno odredbi čl. 15 ugovora o radu tužiteljici ponudio II. Aneks ugovora o radu na način da će tužiteljica nastaviti raditi na radnom mjestu voditeljice marketinga, dok prava iz radnog odnosa ostaju ista. Suprotno navodima tužiteljice tuženik nije nikakvim nerazumnim zahtjevima uznemiravao tužiteljicu. Tuženik ističe da je tužiteljica e-mail porukom od 29. prosinca 2023. obavijestila tuženika da će u razdoblju od 2. siječnja 2024. do 12. siječnja 2024. koristiti godišnji odmor. Tuženik je istog dana e-mail porukom obavijestio tužiteljicu o promjeni u osobi direktora te ju zamolio da nastavi poslove koje je radila kao voditeljica marketinga kao i da slobodno koristi godišnji odmor te da ništa ne potpisuje kao direktor tuženika. Tuženik ističe da je sadašnji direktor tuženika ŽC zadnjih šest godina bio nadređen tužiteljici kao predsjednik Hrvatske stručne udruge za plin i jedini član skupštine tuženika, a tužiteljica nikada nije prijavila uznemiravanje, niti itko drugi od radnika. Tuženik je tužiteljicu e-mail porukom od 17. siječnja 2024. pozvao da pripremi izvješće o stanju aktivnosti vezano uz pripremu skupa u Opatiji kao i prijedlog ugovora o sponzorstvu, na koju poruku je tužiteljica 18. siječnja 2024. dostavila prijedlog ugovora o sponzorstvu. Potom je tuženik tužiteljicu zamolio da pripremi izvještaj sa službenog puta u Pariz te da navede kontakte koje je ostvarila vezano uz pripremu konferencije kao i da pripremi sažetak izvješća o trenutnom stanju pripreme konferencije. Ujedno je tuženik pozvao tužiteljicu da ga izvijesti o korespondenciji sa potencijalnim korisnicima izložbenog prostora i sudionicima te da sačini izvještaj po danima što je taj tjedan radila oko provedbe projekta konferencije u Opatiji. Tužiteljica je tuženika porukom od 18. siječnja 2024. izvijestila da navedeni zadatci prelaze mogućnosti normalnog izvršavanja posla, te da predstavljaju uznemiravanje tužiteljice. Tuženik ističe da radnik pored prava u radnom odnosu ima i obveze, a osnovna je obaviti posao po nalogu poslodavca. Molba radniku da izvrši određeni posao ne može predstavljati uznemiravanje. Nadalje, tuženik je e-mail porukom od 18. siječnja 2024. obavijestio tužiteljicu da će primopredaja dužnosti biti 19. siječnja 2024., na što je tužiteljica obavijestila tuženika da se radi o prekratkom roku i da nije u mogućnosti dostaviti traženu dokumentaciju ujedno tražeći odgodu primopredaje za 23. siječnja 2024. Tuženik je u odnosu na to odgovorio tužiteljici da za 19. siječnja pripremi dokumentaciju koju ima na raspolaganju, a da ostatak pripremi za 23. siječnja 2024. Dana 19. siječnja 2024. tužiteljica je obavijestila tuženika da je privremeno nesposobna za rad te je otvorila bolovanje. Tuženik je tužiteljicu 30. siječnja 2024. obavijestio da ima potrebu za njenim radom te ju pozvao na primopredaju dužnosti, a sve kako bi se mogla održati konferencija u Opatiji koja je predviđena za travanj te godine. Tužiteljica je primopredaju stvari obavila 29. veljače 2024. uz predaju izvanrednog otkaza ugovora o radu. Prema saznanjima tuženika tužiteljica je odmah nakon toga u ožujku 2024. zasnovala radni odnos kod drugog poslodavca kojeg je očito planirala i ranije. Uzimajući u obzir sve navedeno vidljivo je da su neosnovani i neutemeljeni navodi tužiteljice, radi čega tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. Tijekom postupka izvedeni su slijedeći dokazi: izvršen je uvid u ugovor o radu člana uprave – direktora (str. 5-7 spisa), u I. Aneks ugovora o radu (str. 8 spisa), u Odluku o opozivu i imenovanju člana uprave – direktora (str. 9-11 spisa), u II. Aneks ugovora o radu (str. 12-15 spisa), u očitovanje tužiteljice (str. 16 spisa), u izvanredni otkaz ugovora o radu (str. 18-19 spisa), u podatke o plaći – IP obrazac (str. 20 spisa), u ispis e-mail poruka (str. 32-40 spisa), u potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad (str. 41-42 spisa), u dopis tuženika od 30. siječnja 2024. (str. 44 spisa), u primopredaju službenih stvari (str. 47 spisa), te je izveden dokaz saslušanjem zz tuženika ŽC (str. 71-73 spisa) i tužiteljice kao parničnih stranaka (str. 73-74 spisa).
4. Slijedom svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan iz sljedećih razloga.
5. Tužiteljica je u svojem podnesku od 4. srpnja 2024. predložila da su u ovom predmetu donese presudu zbog ogluhe, s obzirom da iz stanja spisa proizlazi da je tuženik tužbu zaprimio 14. travnja 2024., a na istu u ostavljenom roku nije podnio odgovor. U odnosu na navedeno valja navesti da je tužba tuženiku dostavljena na odgovor putem eKomunikacije, međutim iz dostavnice koja prileži rješenju od 29. ožujka 2024. proizlazi da pismeno nije preuzeto u sigurnom elektroničkom pretincu tuženika te da se dostava smatra izvršenom 14. travnja 2024. Iako se navedeno smatra uredno dostavom tužbe na odgovor, u ovom slučaju sud je utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe iz čl. 331b st. 1 ZPP-a, s obzirom da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi. Naime, tužiteljica u tužbi paušalno navodi da je uznemiravana i diskriminirana po osnovi spola i zdravstvenog stanja, međutim svoje navode ničim ne konkretizira niti činjenično pobliže objašnjava. Ujedno za svoje navode tužiteljica ne prilaže nikakve dokaze uz tužbu, a koji su vezani uz navodno uznemiravanje i diskriminaciju. Tužiteljica svoj zahtjev temelji na činjenici da je navodno tuženik odgovoran (kriv) za izvanredni otkaz kojeg je tužiteljica dala 29. veljače 2024., te da stoga tužiteljica ima pravo tražiti od tuženika naknadu štete i to upravo u visini otpremnine koja je ugovorena prema čl. 14 ugovora o radu. S obzirom da osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice nije proizašla iz činjenica koje su navedene u tužbi, niti su te činjenice potkrijepljene ikakvim dokazima, sud je prema svom ovlaštenju iz čl. 331b ZPP-a odbio donijeti predloženu presudu zbog ogluhe te je nastavio s postupanjem u ovoj pravnoj stvari i to dostavom tužbe na odgovor tuženiku i zakazivanjem pripremnog ročišta.
6. Uvidom u ugovor o radu člana uprave – direktora od 15. lipnja 2016. je razvidno da je na temelju tog ugovora tužiteljica zaključila ugovor o radu na neodređeno vrijeme počevši od 15. lipnja 2016. za obavljanje posla člana uprave/direktora. Prema odredbi čl. 12 istog ugovora tužiteljica i tuženik mogu otkazati ugovor uz otkazne rokove od 2 mjeseca, a raskid se podnosi u pismenom obliku. Prema odredbi čl. 13 Ugovora kada raskid ugovora traži društvo, tužiteljica se ima pravo vratiti na svoje ranije poslove pod nazivom: Voditeljica marketinga zadržavajući istu bruto plaću budući je ista samo neznatno povećana prilikom imenovanja na novu dužnost. Nadalje, prema odredbi čl. 14 Ugovora o radu u slučaju raskida radnog odnosa na zahtjev tuženika zbog reorganizacije, promjene vlasništva tuženika i drugo, tužiteljici pripada pravo na odštetu/otpremninu u iznosu od jedne bruto plaće za svaku godinu rada kod tuženika računajući i rad prije imenovanja na dužnost direktorice. Isto tako je odredbom čl. 15 Ugovora navedeno da će se sve promjene koje bi nastale tijekom realizacije ugovora izvršiti aneksom ugovora.
7. Uvidom u I. Aneks ugovora o radu od 29. travnja 2022. utvrđeno je da je istim aneksom dopunjen čl. 7 Ugovora o radu koji se odnosi na visinu plaće, pri čemu ostale odredbe ugovora o radu nisu izmijenjene.
8. Spisu prileži Odluka o opozivu i imenovanju člana uprave – direktora od 28. prosinca 2023. prema kojoj je tužiteljica opozvana sa dužnosti direktora društva te je istom odlukom na tu dužnost imenovan ŽC počevši od 28. prosinca 2023.
9. Spisu prileži II. Aneks ugovora o radu, na kojem nije naveden datum zaključenja, niti je isti potpisan od strane tužiteljice i tuženika. Iz tog II. Aneksa ugovora o radu proizlazi da bi tužiteljica trebala obavljati poslove radnog mjesta voditeljice marketinga.
10. Spisu prileži dopis tužiteljice od 16. siječnja 2024. kojim tužiteljica navodi da za nju nije prihvatljiv prijedlog II. Aneksa ugovora o radu te da isti neće potpisati. U tom dopisu tužiteljica navodi da samim opozivom s funkcije člana uprave – direktora nije prestao ugovor o radu od 15. lipnja 2016. te stoga tužiteljica predlaže da tuženik razriješi radnopravni status tužiteljice.
11. Spisu također prileži izvanredni otkaz ugovora o radu tužiteljice od 29. veljače 2024. Iz obrazloženja izvanrednog otkaza ugovora o radu proizlazi da je tužiteljica 18. siječnja 2024. tuženiku uputila zahtjev za zaštitu prava i zahtjev za zaštitu od uznemiravanja na koji tuženik nije odgovorio iako je bio dužan. Tužiteljica dalje navodi da je uznemiravanje utjecalo na njeno zdravstveno stanje te da je liječnik utvrdio privremenu nesposobnost za rad tužiteljice. Razlog privremene nesposobnosti za rad su neprimjereni postupci direktora tuženika koji je diskriminirao tužiteljicu po osnovi spola i zdravstvenog stanja. Navedeno je izazvalo povredu dostojanstva tužiteljice. Dalje se navodi da je direktor tuženika izbjegavao uskladiti ugovor o radu s promjenom koja se dogodila njenim opozivom s dužnosti direktora, čime je tuženik onemogućio tužiteljicu u ostvarivanju prava koja joj pripadaju temeljem ugovora o radu. Postupanje tuženika predstavlja omalovažavanje i degradaciju tužiteljice. Tužiteljica ističe da s obzirom na sve okolnosti nastavak radnog odnosa nije moguć te da je stoga prisiljena izvanredno otkazati ugovor o radu.
12. Tužiteljica je u spis dostavila IP obrazac iz kojeg proizlazi visina plaće koja je tužiteljici isplaćivana dok je bila u radnom odnosu kod tuženika.
13. Tuženik je u spis dostavio ispis e-mail poruka koje potvrđuju navode tuženika iz odgovora na tužbu. Tako iz poruke tužiteljice od 29. prosinca 2023. proizlazi da tužiteljica najavljuje korištenje svog godišnjeg odmora u periodu od 2. siječnja 2024. do 12. siječnja 2024. Nadalje, iz poruke direktora tuženika od 29. prosinca 2023. proizlazi da tuženik tom porukom poziva tužiteljicu da ništa ne potpisuje kao direktor društva te da nastavi obavljati poslove voditeljice marketinga oko pripreme konferencije. Iz e-mail poruke direktora tuženika od 17. siječnja 2024. proizlazi da direktor u toj poruci poziva tužiteljicu da pripremi izvješće o stanju aktivnosti vezano za skup u Opatiji kao i prijedlog ugovora o sponzorstvu. Iz odgovora tužiteljice proizlazi da je tužiteljica uz svoju poruku od 18. siječnja 2024. dostavila ugovor o sponzorstvu. Nadalje, u e-mail poruci direktora tuženika od 18. siječnja 2024. dalje proizlazi da se tužiteljica poziva podnijeti izvještaj sa službenog puta u Pariz te sažetak izvještaja o trenutnom stanju pripreme konferencije i to najkasnije do sljedećeg dana kao i izvještaj po danima vezano uz njezin rad oko provedbe projekta – stručnog skupa u Opatiji. Tužiteljica odgovara da nije u mogućnosti u tako kratkim rokovima dostaviti sve tražene materijale te da zadatci prelaze mogućnost normalnog izvršavanja posla te da se radi o neosnovanom pritisku i uznemiravanju. Nadalje, spisu prileži i poruka tuženika od 18. siječnja 2024. u kojoj se navodi da je 19. siječnja 2024. zakazana primopredaja u uredu direktora tuženika na kojoj se tužiteljica poziva dostaviti izvješće o poslovima vođenja društva i zastupanja, a sve temeljem čl. 3 i 5 ugovora o radu. Tužiteljica kao odgovor na tu poruku navodi da je rok za primopredaju prekratak, da nije u mogućnosti dostaviti traženo izvješće te moli odgodu za 23. siječnja 2024. U slijedećoj poruci direktor navodi da do sljedećeg dana tužiteljica pripremi ono što ima, da će se u zapisniku navodi što još nije pripremljeno te će se to dostaviti do utorka.
14. Tuženik je u spis dostavio i potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad kao i e- mail poruku iz koje proizlazi da je tužiteljica počevši od 19. siječnja 2024. bila na bolovanju.
15. Nadalje, spisu prileži i dopis tuženika od 30. siječnja 2024. u kojem tuženik navodi da ima potrebu za radom tužiteljice i poziva tužiteljicu na primopredaju dužnosti i dostavu službenog prijenosnog računala zajedno sa svim lozinkama i informacijama o tome što je otišlo klijentima, a sve u roku od 3 dana, kako bi se mogao nastaviti rad na pripremi konferencije u Opatiji.
16. Spisu također prileži Primopredaja službenih stvari u vlasništvu tuženika od 29. veljače 2024., iz kojeg dokumenta proizlazi da je tužiteljica vratila tuženiku sve službene stvari koje je koristila tijekom obavljanja posla, a koje su pobrojane u tom dokumentu. Dokument je potpisan od strane tužiteljice te KC za tuženika.
17. Zz tuženika ŽC u svom iskazu u bitnome navodi suglasno navodima iz odgovora na tužbu. Direktor tuženika ističe da je imao korektan odnos sa tužiteljicom te da je šest godina bio nadređen tužiteljici koja nije imala nikakvih pritužbi na njihov odnos. Ističe da prema njegovom saznanju tužiteljica nije pokrenula postupak za zaštitu dostojanstva te smatra da joj nije bilo narušeno dostojanstvo. Navodi da su trebali rad tužiteljice te su joj ponudili ugovor o radu za nastavak radnog odnosa. Direktor tuženika ističe da oni nisu raskinuli ranije važeći ugovor o radu te da isti uopće nije otkazan sa strane tuženika. Nisu htjeli raskinuti ugovor dok se ne potpiše novi. Prije dolaska na funkciju direktorice tužiteljica je bila zaposlena kao voditeljica marketinga i to je trebala nastaviti raditi i dalje. Nisu otkazali ugovor o radu jer im je bio potreban rad tužiteljice. Navodi da nije došlo do reorganizacije, odnosno promjene vlasništva niti do raskida ugovora sa strane tuženika. Direktor ističe da je tužiteljica mogla obavljati poslove voditeljice marketinga i bez potpisa ugovora, a na temelju naloga direktora tuženika. Navodi da nisu tužiteljici davali nerazumno kratke rokove. Direktor tuženika ne zna je li tužiteljica podnijela pritužbu radi uznemiravanja, zna da tuženik nije donio odluku, s obzirom da je tužiteljica otišla na bolovanje i nije se vraćala na posao.
18. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je bila svjesna da prema ugovoru o radu može biti opozvana u svako doba, nije očekivala opoziv koji se dogodio 28. prosinca 2023., samu Odluku nije problematizirala. Navodi da je odluku o opozivu kao i II. Aneks ugovora o radu zaprimila 15. siječnja 2024. nakon povratka s godišnjeg odmora, dan joj je rok od 3 dana da se očituje na prijedlog aneksa, konzultirala se s odvjetnikom i odlučila da to neće potpisati. Tužiteljica ističe da je već ranije, par mjeseci prije opoziva došlo do neprimjerenog ponašanja od strane direktora, gdje direktor izvještava tužiteljicu da će u društvo doći neka druga osoba za marketing, pri čemu ne navodi je li u pitanju agencija ili netko drugi. Tužiteljica ističe da njoj nije bilo u interesu nastaviti raditi kao voditelj marketinga i nekoga uputiti u posao, pa da je se poslije riješe. Navodi da su nakon toga počeli pritisci od strane direktora, da je 17. i 18. siječnja dobila hrpu radnih zadataka koje je bilo potrebno izvršiti odmah, u nerealno kratkim rokovima. To je tužiteljici stvorilo pritisak, nelagodu i strah uslijed čega se razboljela. Navodi da je 18. siječnja 2024. uložila zahtjev za zaštitu prava, prema kojem tuženik nije postupio, nakon čega je došlo do narušenja zdravstvenog stanja tužiteljice. Nakon toga se tražilo tužiteljicu da do sljedećeg dana pripremi sva izvješća za primopredaju, što je bio nerealno kratki rok i to nije bilo moguće odraditi za jedan dan. To je stvorilo pritisak i predstavljalo uznemiravanje. Navodi da je podnijela pritužbu za uznemiravanje, po kojoj nije postupljeno, niti je pozvana na bilo kakvo očitovanje ili davanje izjave. Tužiteljica ističe da je potom izvanredno otkazala ugovor o radu. Navodi da su se pritisci nastavili i za vrijeme bolovanja jer su tražili da se obavi primopredaja. Tužiteljica navodi da nije zaprimila odluku poslodavca o pritužbi, nije pokrenula postupak jer je čekala odluku o pritužbi. Tužiteljica je bila na bolovanju od 19. siječnja 2024. do kraja veljače 2024. U odnosu na primopredaju tuženik je odgovorio da se dio može dostaviti i u utorak. Navodi da je i ranije bilo neprimjerenog ponašanja od strane direktora, više u zadnje vrijeme prije smjene. Tužiteljica ističe da se požalila osnivaču udruge VC, a nema saznanja da bi netko svjedočio neprimjerenom ponašanju direktora.
19. Tužiteljica u spis nije dostavila zahtjev za zaštitu prava kojeg spominje u svom iskazu i tužbi, niti je dostavila pritužbu za zaštitu dostojanstva, za koju navodi da je sadržana u zahtjevu za zaštitu prava od 18. siječnja 2024. Osim navoda vezanih uz dostavu izvještaja o radu na temelju zahtjeva direktora tuženika od 18. siječnja 2024. u iskazu tužiteljice i navodima tužiteljice tijekom postupka nije vidljivo da bi se bilo kakvim drugim ponašanjem direktor tuženika neprimjereno odnosio prema tužiteljici te da bi istu diskriminirao na temelju spola, odnosno zdravstvenog stanja. Tužiteljica niti u tužbi niti u svom iskazu ne konkretizira koja su to postupanja direktora tuženika predstavljala diskriminaciju, odnosno uznemiravanje tužiteljice. Iz dokaza koji prileže spisu, kao i navoda tužiteljice iz iskaza to nije vidljivo.
20. Nadalje, tužiteljica je u ovom slučaju izvanredno otkazala ugovor o radu odlukom od 29. veljače 2024. Da bi se moglo utvrditi da je tuženik kriv za izvanredni otkaz, treba se utvrditi povreda obveza iz radnog odnosa koju je tuženik počinio, a koja je rezultirala izvanrednim otkazom od strane tužiteljice kao jedinom mogućom mjerom. Iz historijata tužbe proizlazi da je tuženik uznemiravao i diskriminirao tužiteljicu, što svakako predstavlja povredu prava tužiteljice iz radnog odnosa, međutim koji navodi nisu niti konkretizirani niti dokazani. Stoga se zaključuje da ta okolnost ne može predstavljati povredu obveza iz radnog odnosa od strane tuženika, a koja bi bila razlogom za izvanredni otkaz ugovora o radu od strane tužiteljice.
21. Iz dokaza koji prileže spisu proizlazi da je tuženik nakon opoziva tužiteljice i povratka tužiteljice s godišnjeg odmora tužiteljici ponudio aneks ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta voditeljice marketinga, a što je obveza tuženika prema odredbi čl. 13 ugovora o radu. Znači, svojom ponudom tuženik je u cijelosti ispoštovao odredbu čl. 13 ugovora o radu. Postupanjem tuženika nije povrijeđena navedena odredba ugovora o radu. Dakle, niti takvo postupanje tuženika ne može predstavljati povredu obveze iz radnog odnosa koja bi bila razlogom za izvanredni otkaz tužiteljice.
22. Sud je mišljenja kako traženja direktora tuženika iz e-mail poruka od 18. siječnja 2024. vezano za dostavu izvještaja i podataka o pripremi konferencije ne predstavljaju uznemiravanje odnosno diskriminaciju tužiteljice niti povredu obveza iz radnog odnosa koju bi počinio tuženik.
23. S obzirom da iz svih izvedenih dokaza nije utvrđeno da bi tuženik svojim postupanjem povrijedio bilo koju obvezu iz radnog odnosa, a koja bi utjecala na donošenje odluke o izvanrednom otkazu od strane tužiteljice, sud je utvrdio da tuženik nije kriv za izvanredni otkaz kojeg je tužiteljica dala 29. veljače 2024., te da stoga tužiteljica nema pravo na isplatu bilo koje naknade štete iz razloga koji je predviđen odredbom čl. 116 st. 3 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23).
24. Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice koji se odnosi na isplatu naknade štete i donijeti presudu kao pod točkom I/ izrijeke.
25. Visina tužbenog zahtjeva tužiteljice i njeno utvrđivanje nije relevantno, s obzirom da je sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužiteljice smatrajući da ista nema pravo na isplatu bilo koje štete od strane tuženika.
26. Valja još navesti da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 14 Ugovora o radu za isplatu odštete/otpremnine tužiteljici, budući da nije došlo do raskida radnog odnosa na zahtjev tuženika.
27. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a, koja propisuje da ako stranka u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranici naknaditi parnične troškove. Visina troška tuženika određena je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tuženik zastupan po odvjetniku.
28. Trošak tuženika odnosi se na trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 8/1), za sastav podneska od 24. srpnja 2024. iznos od 200,00 eura (Tbr. 8/3), za sastav podneska od 9. rujna 2024. iznos od 1.000,00 eura (Tbr. 8/1), za zastupanje na četiri ročišta iznos od 1.000,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1), što ukupno iznosi 6.200,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 1.550,00 eura na ime 25% PDV-a (Tbr. 46), što sveukupno iznosi 7.750,00 eura koji trošak je tužiteljice dužna naknaditi tuženiku.
29. Nije osnovan zahtjev tuženika koji se odnosi na pristojbu za odgovor na tužbu u iznosu od 480,00 eura, s obzirom da je tužiteljica prema odredbi čl. 11 st. 1 t. 3 Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18, 51/23) oslobođena plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu, te stoga obveza plaćanja sudskih pristojbi za tuženika nije nastala.
30. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151 st. 3 ZPP- a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.
U Zagrebu 8. siječnja 2026.
Sutkinja:
Ida Vrančić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Tužiteljici po pun.
2. Tuženiku po pun.
