REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-435/2022-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja ČŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku iz Zagreba, Jurišićeva 30, protiv tuženika Tvornica željezničkih vozila Gredelj d.o.o., Zagreb, Vukomerečka cesta 89, OIB: 65952859647, zastupan po punomoćniku Pavi Novokmetu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Lovrić Novokmet i partneri d.o.o. iz Zagreba, Selska cesta 90a, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Zvonimira Bodrožića, odvjetnika te zamjenika punomoćnika tuženika Petra Alilovića, odvjetnika, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 8. siječnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Tuženik TŽV GREDELJ d.o.o., Vukomerečka cesta 89, OIB: 65952859647, dužan je platiti tužitelju ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]

- iznos od 9.228,00 eura s osnova neimovinske i imovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 8.500,00 eura od 25. veljače 2022. pa do isplate te na iznos od 728,00 eura od 8. siječnja 2026. pa do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023. g. pa do 31.12.2023. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećano za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2024. g. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ČŽ u preostalom dijelu koji glasi:

„Tuženik TŽV GREDELJ d.o.o., Vukomerečka cesta 89, OIB: 65952859647, dužan je platiti tužitelju ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]

- iznos od 4.272,00 eura s osnova neimovinske i imovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos počevši od 25. veljače 2022. pa do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023. g. pa do 31.12.2023. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećano za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2024. g. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te u dijelu zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete od 728,00 eura za period od 25. veljače 2022. pa do 8. siječnja 2026.“

III/ Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.542,50 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to od 8. siječnja 2026. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.357,50 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to od 8. siječnja 2026. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj ČŽ (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 25. veljače 2022. navodi da je zaposlen kod tuženika Tvornica željezničkih vozila Gredelj d.o.o. (dalje u tekstu: tuženik), na radnom mjestu proizvodni radnik automehaničar. Tužitelj je na radnom mjestu prilikom obavljanja redovnih radnih zadataka 12. kolovoza 2019. pretrpio teške tjelesne ozljede. Prema odredbi čl. 111. Zakona o radu poslodavac odgovara za svu štetu koju radnik pretrpi na radu ili u vezi s radom. Nadalje, ozljeda koju radnik pretrpi obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada, te poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. U štetnom događaju tužitelj je zadobio teške tjelesne ozljede radi kojih je prevezan u bolničku ustanovu te je nastavio daljnje liječenje. Uslijed štetnog događaja tužitelj trpi neimovinsku štetu u vidu intenzivnih i dugotrajnih bolova, primarnog i sekundarnog straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, naruženja, te će u budućem životu morati ulagati pojačane napore. Tužitelju je bila potrebna i tuđa pomoć i njega. Prema prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj potražuje isplatu iznosa od 9.290,60 eura, koji zahtjev je tužitelj preinačio u podnesku od 10. ožujka 2025. tražeći isplatu iznosa od ukupno 13.500,00 eura za naknadu neimovinske i imovinske štete, sve uvećano za zakonske zatezne kamate kako je to navedeno u izrijeci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. U podnesku kojim dopunjuje navode iz odgovora na tužbu tuženik ističe da je kao poslodavac poduzeo sve potrebne mjere za osiguranje sigurnih uvjeta rada. Tuženik ističe da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način, da je bio osposobljen za upravljanje elektrokolicima, te da ujedno nadređena osoba tužitelju bila osposobljena za rad na siguran način. Tuženik ističe da je ujedno proveo mjere u pogledu sigurnosti radne opreme te da su sporna elektrokolica bila ispitana i ispravna u trenutku nastanka štetnog događaja. Za navedena kolica ponovni pregled trebalo je obaviti 6. veljače 2021., što znači da su imala važeće uvjerenje da ispunjavaju sve zahtjeve sigurnosti. Tuženik ističe da je štetni događaj rezultat radnje tužitelja na koju tuženik nije mogao utjecati, niti je njezine posljedice mogao izbjeći. Tuženik ističe kako je tužitelj odgovoran za predmetni štetni događaj i počinjenu štetu budući da nije na vrijeme pokušao zaustaviti elektrokolica kojima je upravljao, što je rezultirao time da su elektrokolica završila na nagibu, što znači da su korištena protivno uputama za rukovanje spornim elektrokolicima. Naime, iz uputa za rukovanje elektrokolicima proizlazi da je njima dopušteno savladavanje uspona s teretom u omjeru od 7%, a bez tereta 12%. Premda se taj dio uputa odnosi na uspone, isto se može primijeniti i na padove, te je jasno da je elektrokolica zabranjeno koristiti na nagibu koji je veći od propisanog. U konkretnom slučaju radilo se o nagibu od 10%, a kolica su imala teret, pa je jasno da je bilo zabranjeno koristiti vozilo na predmetnom nagibu. Stoga nisu istiniti navodi tužitelja da bi do štete došlo uslijed neispravnosti kolica, budući da su kolica bila ispravna, ali se istima nepravilno rukovalo. Kasnije ispitivanje tih istih kolica ukazalo je na to da su kolica bila ispravna. Tuženik nije imao saznanja niti prijavu da su kolica bila pokvarena, odnosno da su ista popravljana, a koji bi popravak eventualno tražio novo ispitivanje ispravnosti kolica. Iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru proizlazi da je tužitelj kolica koristio na nizbrdici, na kojoj kolica nisu stala, te da je pokušao zaustaviti kolica na nizbrdici, što je protivno uputi. Iz zapisnika dalje proizlazi da je drugi radnik CŽ nakon štetnog događaja probao voziti ista kolica te je utvrđeno da su u cijelosti ispravna. Dakle, navedena elektrokolica uspješno su kočila prije nastanka štetnog događaja i neposredno nakon njega, što znači da su bila ispravna. Stoga proizlazi da je tužitelj pokušao zaustaviti kolica prekasno, na nizbrdici, kada je već ušao u nagib, te da je kolica koristio protivno uputama za korištenje. Tužitelj je trebao znati koji je način pravilnog upravljanja elektrokolicima te se bio dužan suzdržati od rukovanja vozilom na rizičan i neispravan način. Radi se o propustu tužitelja za koji tuženik ne može biti odgovoran. Tuženik također osporava visinu tužbenog zahtjeva te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tuženik se usprotivio preinaci tužbe koji je tužitelj sačinio u podnesku od 10. ožujka 2025., koju preinaku je sud dopustio raspravnim rješenjem od 2. srpnja 2025., budući da je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, sve sukladno odredbi čl. 190 st. 3 ZPP-a.

4. Tijekom postupka su izvedeni sljedeći dokazi: izvršen je uvid u presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl.br. K-673/2020 od 27. svibnja 2020. (str. 5-7 spisa), u zapisnik o inspekcijskom nadzoru (str. 9-15 spisa), u medicinsku dokumentaciju za tužitelja (str. 16-34 spisa), u uvjerenje o osposobljenosti za rad na siguran način (str. 49-53 spisa), u zapisnik o pregledu i ispitivanju radne opreme (str. 54-62 spisa), u Upute za rukovanje, održavanje i popis dijelova elektrokolica EKN-2001 (str. 66-98 spisa), u zapisnik o očevidu (str. 99-102 spisa), u osobni zdravstveni karton tužitelja (str. 126-154 spisa), izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prim.dr.sc. Predragu Paviću o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje (str. 120- 121 spisa), saslušani su svjedoci ZŽ (str. 171-172 spisa), DŽ (str. 173 spisa), CŽ (str. 173-174 spisa), NŽ (str. 178-179 spisa), FŽ (str. 179-180 spisa), te tužitelj ČŽ kao parnična stranka (str. 180-181 spisa).

5. Slijedom svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan iz sljedećih razloga.

6. Među strankama nije sporna činjenica nastanka štetnog događaja, sporna je odgovornost tuženika te visina štete.

7. Uvidom u presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl.br. K-673/2020 od 27. svibnja 2020. proizlazi da je u odnosu na stečajnog upravitelja tuženika JŽ izrečen kazneni nalog prema kojem je isti proglašen krivim radi počinjena kaznenog djela protiv opće sigurnosti s obzirom da nije propisane naprave za zaštitu na radu održavao u ispravnom stanju, čime je izazvao opasnost za život i tijelo ljudi uslijed koje je nastala teška tjelesna ozljeda jedne osobe. Spisu ne prileži podatak o pravomoćnosti te presude, međutim tuženik u odgovoru na tužbu i kasnije tijekom postupka ne osporava činjenicu da je donesena navedena presuda u odnosu na stečajnog upravitelja tuženika. Stoga sud utvrđuje da među strankama nije sporna činjenica postojanja kaznene presude prema kojoj je tuženik proglašen krivim za navedeno kazneno djelo.

8. Uvodim u zapisnik o inspekcijskom nadzoru je utvrđeno da je inspektor zaštite na radu poduzeo inspekcijski nadzor povodom ovog štetnog događaja. Iz zapisnika proizlazi kako je utvrđeno da se radi o kolniku s nagibom od 10%, da je poslodavac inspektoru predočio zapisnik o pregledu i ispitivanju radne opreme prema kojem su elektrokolica bila ispravna. S obzirom da je ozlijeđeni radnik izjavio da je popravljao predmetna kolica, poslodavac je poslije popravka, a prije uporabe istih, morao ponoviti pregled i ispitivanje elektrokolica kako bi se utvrdilo da zadovoljavaju propise. U zapisniku se također navodi u pogledu utvrđenih propusta u primjeni zaštite na radu da sporna elektromotorna kolica kojima je upravljao tužitelj u trenutku ozljeđivanja nisu bila ispravna, zatim da u vrijeme očevida nije bilo znaka ograničenja brzine na silasku u garažu, da pravilnik zaštite na radu nije usklađen sa zakonom te da nije razrađena organizacija rada.

9. Među strankama nije sporno, a ujedno proizlazi iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru i uvjerenja o osposobljenosti za rad na siguran način da je tužitelj, kao i njemu nadređen ZŽ, u trenutku nastanka štetnog događaja bio osposobljen za rad na siguran način.

10. Spisu prileži zapisnik o pregledu i ispitivanju radne opreme prema kojem su elektrokolica inventarnog broja 13765 bila ispitana za korištenje na siguran način, a koje ispitivanje je vrijedilo do 6. veljače 2021., kako to proizlazi iz dostavljenog zapisnika.

11. Tuženik je u spis dostavio Upute za rukovanje, održavanje i popis dijelova elektrokolica EKN-2001, iz kojih uputa proizlazi da se preporučuje koristiti električne kočnice kao usporivač pri strmim i kratkim nizbrdicama (rampama) da bi ograničili maksimalnu brzinu ne koristeći mehaničke kočnice. Iz Uputa dalje proizlazi da navedena kolica mogu savladati uspon (do 25 m dužine) s teretom u visini od 7%, te bez tereta u visini od 12%.

12. Spisu također prileži zapisnik o očevidu koji je obavljen 12. kolovoza 2019. od strane inspektora rada, prema kojem je tuženiku izrečeno usmeno rješenje kojim se zabranjuje vožnja elektrokolicima niz strmi hodnik prema garaži brzinom većom od 5 km na sat te upotreba predmetnih elektrokolica dok se ne stave gume bez oštećenja i koje nisu starije od pet godina.

13. U odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka i tužitelja kao parnične stranke.

14. Iz iskaza svjedoka ZŽ proizlazi da isti svjedok nije vidio nastanak štetnog događaja. U trenutku štetnog događaja bio je nadređeni djelatnik tužitelju. Navodi da ga je tužitelj kontaktirao oko 8,30 sati ujutro i rekao da treba nabaviti rezervni dio radi popravka vozila na kojem radi. Nakon toga tužitelja više nije čuo do nezgode, nazvao ga je oko 10,00 sati DŽ u panici navodeći da je tužitelj pod kolicima. Svjedok je brže-bolje pristupio tužitelju te mu pomogao. Pitao je tužitelja tko ga je uputio tamo, misli da je rekao Č, a radilo se o gospođi koja je radila u uredu stečajnog upravitelja i bila je zadužena za sva vozila. Svjedok nije dao nalog tužitelju da uzme elektrokolica i ode u garažu, na garaži nije bila oznaka stupnja nagiba, svjedok je kasnije to izmjerio te je utvrdio da se radilo o nagibu od 18%, odnosno čak 21% na mjestu događaja. Svjedok smatra da je tužitelj vidio označeni nagib, da ne bi išao kolicima, budući da zna da su kolica projektirana za nagib od 7%. Teret kojeg su nosili tužitelj i DŽ težak je oko 16 kg, znači da su ga mogli odnijeti i ručno, odnosno u tačkama. Svjedok ne zna tko je tužitelju rekao da uzme kolica, nije mogao samoinicijativno ući u garažu jer je prethodno potrebno da portir otvori garažna vrata. Ne sjeća se je li ga tužitelj prije nesreće izvijestio o tome da kolica nisu ispravna. Tuženik je imao više tih kolica. Bilo je slučajeva i ranije da direktori ili netko iz uprave direktno radnicima daju radni zadatak s kojim svjedok nije upoznat. Tužitelj je sve radio što bi mu rekli nadređeni djelatnici. Navodi da ponekad postoje pisani nalozi za popravak strojeva i opreme, a ponekad ne. Elektrokolica su korištena za sve, za prijenos tereta koji se ne može nositi ručno. Ranije su imali slučaj da su nosili akumulatore također u garažu, stali su prije porte da ne smetaju vozilima, a teret su ručno spustili. Ne zna zašto nisu išli kolicima, uvijek su to nosili ručno.

15. Svjedok DŽ navodi da ga je toga dana tužitelj zamolio da pomogne upaliti neko vozilo koje se nalazilo u garaži na -1. Tužitelj i svjedok su uzeli akumulator, kablove i potrebni alat, natovarili su to na elektrokolica i krenuli prema garaži. Bio je to dosta težak teret i nije ga bilo moguće nositi rukama, za prijenos su se uvijek koristila elektrokolica. Došli su do porte i tužitelj je rekao da ide po daljinski za garažna vrata, a svjedok je krenuo stepenicama kako bi se našli dolje. Kada je došao u garažu vidio je da vrata još nisu dignuta te je čuo zapomaganje tužitelja. Krenuo je pomoći tužitelju i pozvati pomoć. Svjedok ne zna jesu li ta elektrokolica bila neispravna prije štetnog događaja, svjedok primarno ne koristi elektrokolica. Ne zna jesu li i prije tog događaja elektrokolica spuštana u garažu, to svjedok nije vidio. Ranije nije nosio akumulator u garažu. Tužitelj je uzeo daljinski od vrata garaže, svjedok je krenuo stepenicama, a tužitelj se trebao spustiti po rampi elektrokolicima.

16. Svjedok CŽ u svom iskazu navodi da radi kao strojar u kotlovnici, zna da je tužitelj radio kao mehaničar, nisu radili na istom radnom mjestu. Svjedok nije vidio štetni događaj, kasnije je saznao što se tužitelju dogodilo. Svjedok je bio vozač jednih elektrokolica kada su ga osobe iz Inspektorata zatražile da upravlja elektrokolicima. Tom prilikom svjedok je pokrenuo kolica naprijed i nazad, kolicima se moglo kočiti, a ne zna jesu li to bila ta kolica. Tuženik je imao više elektrokolica, i svjedok je koristio elektrokolica, zna da su se jednom prilikom pokvarila u vožnji, navodi da je vjerojatno koristio elektrokolica kroz garažnu rampu, zna da je koristio viličar. Kada se elektrokolica pokvare, voze se u radionu, svjedok je vozio kolica u radionu, a nije ih ovlašten popravljati jer ne radi kao mehaničar. Ne postoji papirnata procedura oko prijave kvara, radnici nisu papirnato prijavljivali kvar. Osobno je doživio to da je pukla sajla u vožnji na elektrokolicima, kojom prilikom one automatski zakoče. Svjedok je odveo kolica na popravak.

17. Svjedok NŽ u svom iskazu navodi da je radio kao voditelj Službe zaštite na radu nakon što je tuženik završio u stečaju. Nije vidio nastanak štetnog događaja, pristupio je na lice mjesta netom nakon nastanka štetnog događaja gdje je vidio zastrašujući prizor tužitelja kako leži, bilo je krvi. To je bilo negdje na sredini rampe koja se spušta u garažu. Tuženik je imao više elektrokolica, svjedok nema saznanja da bi ta kolica bila neispravna, međutim strojevi se kvare i popravljaju, kao i kolica. Svjedok navodi da je ranije vidio radnike kako se spuštaju kolicima kroz tu rampu, bilo praznim, bilo punim, bilo da su vozilo nešto dolje ili da su išli po nešto u garažu. Ne zna je li vidio tužitelja, ali zna da na toj rampi nije bilo znaka da se ne smiju koristiti kolica. Nakon nesreće znak je stavljen. Nema jasne upute oko toga smiju li se kolica kretati na takvom nagibu, a to je ovisilo i o tome jesu li kolica puna ili prazna. Svjedok ne zna da bi bili rađeni popravci na tim kolicima. Kvarovi koji su spadali u korektivno održavanje, kada se radilo o manjim kvarovima, isti su se popravljali na temelju usmenog naloga, poziva nadređenoj osobi koji onda upućuje poslovođi radnike da poprave kvar. Kod većih kvarova radio se pisani nalog, tu se uključuju rezervni dijelovi koji se trebaju naručiti.

18. Svjedok FŽ u svom iskazu navodi da je u vrijeme nastanka štetnog događaja radio kao referent zaštite na radu i posljednji je saznao za štetni događaj. Kada je izašao na lice mjesta, tužitelja više nije bilo, uočio je krv na tlu. U tom trenutku kolica su bila naslonjena na rubnik prije ulaska u garažu. Tužiteljev odjel je bio taj koji je bio zadužen za održavanje tih kolica i oni su izvještavali o tome da eventualno neki stroj ili oprema nje ispravan. U ovom slučaju svjedok nije imao saznanja da kolica nisu u ispravnom stanju. Osobno nije vidio radnike da bi se spuštali kolicima u podzemnu garažu. Tada je prvi puta čuo da je netko koristio kolica za spuštanje. Svjedok je imao zadatak svakog dana obilaziti pogon, međutim u zadnje vrijeme je bilo nemoguće da se čitav pogon svakodnevno obiđe. Ističe da je tuženik poduzeo sve mjere zaštite na radu. Radnici su većinom dobivali usmene naloge, događalo se to da netko od šefova ili direktora nazove direktno radnika ili njegovog nadređenog sa zadatkom da se napravi određeni posao, a radnik sam bira način na koji će obaviti posao. Nije bilo pisanih radnih naloga izuzev kada se išlo na teren. Svjedok je imao saznanja o tome da su se kolica takve vrste kvarila.

19. Tužitelj u svom iskazu navodi da je toga jutra dobio poziv od tajnice stečajnog upravitelja da ode do auta koji se nalazi u garaži i pokuša popraviti kvar. U tu svrhu trebao je dovesti akumulator i kablove na lice mjesta, kablovi su se nalazili u radioni, tužitelj je uzeo elektrokolica da to preveze, jer se radi o udaljenosti od 1 km do upravne zgrade. Navodi da se i ranije koristio elektrokolicima, koristili su ih svaki dan. Zvao je kolegu da mu ide pomoći. Tužitelj je upravljao elektrokolicima, a teret se nalazio iza njega. Prvo se zaustavio kod porte kako bi uzeo daljinski od garažnih vrata, a potom je krenuo dolje prema rampi, imao je namjeru kolica zaustaviti prije silazne rampe kako bi ručno istovario teret. U jednom trenutku posegnuo je u džep kako bi dohvatio daljinski te je stisnuo kočnicu na kolicima, međutim kočnica nje prihvatila, kolica nisu stala i počela su se kretati silaznom rampom. U jednom trenutku tužitelj je kolicima udario u rubnik te je uslijed udarca izbačen iz kolica, koja kolica su ga pregazila i ozlijedila. Kolica su ga vukla dolje skoro do garažnih vrata, koja nisu bila otvorena. Tužitelj je potom hospitaliziran. Tužitelj ističe da je u svakodnevnom radu koristio elektrokolica kojima je prevozio teret unutar firme. Prvi puta je koristio kolica za pristup garaži, međutim tužitelj se htio zaustaviti prije silazne rampe i ručno spustiti akumulatore, ali se kolica nisu zaustavila. Tužitelj se ranije nije vozio kolicima niz silaznu rampu, ali zna da se njegovi kolege jesu. Kolica su se znala često kvariti, manje kvarove su popravljali u radioni, veće kvarove su također popravljali, ali su se naručivali rezervni dijelovi. Kada je tužitelju uzeo kolica, nije bilo indikacija da bi ta kolica bila neispravna. Tim kolicima tužitelj se uspješno zaustavio kod porte, tužitelj je tada koristio sustav kočenja. Toga dana se tužitelj vratio s godišnjeg i uzeo je prva slobodna kolica, on osobno nije popravljao ta kolica, i ne zna tko ih je koristio za vrijeme tužiteljevog godišnjeg. Tužitelj je zvao kolegu DŽ da mu pomogne, on je starija osoba pa je tužitelj rekao da će on nositi akumulator i kablove jer je to kolegi DŽ teško. Tužitelj se htio zaustaviti prije spusta na ravnom dijelu.

20. Sukladno odredbi čl. 111 st. 1 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu: ZR) ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Na ovaj predmet primjenjuje se i odredba čl. 25 Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18, dalje u tekstu: ZZR) koja propisuje da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Prema odredbi čl. 25 st. 2 ZZR-a poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

21. S obzirom da je iz izvedenih dokaza utvrđeno da je tužitelj pretrpio ozljedu na radu obavljajući redovite radne zadatke, da je prilikom obavljanja radnih zadataka koristio elektrokolica koja je i inače koristio u svom poslu, da iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru i presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu proizlazi da ta elektrokolica nisu bila u ispravnom stanju, da iz Uputa za rukovanje elektrokolicima ne proizlazi jasno navedeno da se ista ne smiju koristiti na nizbrdici, dapače predviđen je način korištenja i za nizbrdicu, da na spornoj rampi nije bilo oznake da se ne smiju koristiti elektrokolica, niti je bilo vidljivo naznačene oznake nagiba, sud je utvrdio da je za svu štetu koju je tužitelj pretrpio odgovoran tuženik kao poslodavac. Sud je utvrdio i to da u ovom slučaju ne postoje okolnosti iz čl. 25. st. 2 ZZR-a koje bi mogle osloboditi tuženika od odgovornosti za štetu u ovom štetnom događaju. Naime, tuženik kako poslodavac radnicima nije zabranio korištenje elektrokolica na rampi koja se spuštala do garaže, tuženik je propustio naznačiti visinu nagiba koja postoji na toj rampi, a sve vezano uz tehničke mogućnosti elektrokolica da savladavaju nagib određenog stupnja, te je ujedno elektrokolica dao u upotrebu radnicima, bez da je prije toga provjerio odgovaraju li zahtjevima sigurnosti, a sve kako to proizlazi iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru i presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu. Slijedom svega iznesenog sud je utvrdio da je za svu štetu koju je tužitelj pretrpio iz ovog štetnog događaja odgovoran tuženik.

22. U odnosu na visinu štete izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prim.dr.sc. Predragu Paviću, iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom poprečnih nastavaka 1. do 4. slabinskog kralješka, prijelom obje lopatične kosti, prijelom VI. I VII. rebra desnog prsišta, prijelom dijafize lijeve lisne kosti, gnječno-razdornu ranu lijeve potkoljenice, oguljotinu desnog sljepoočnog dijela glave, natučenje i oguljotinu desnog ramena. Kod tužitelja je provedeno bolničko te potom ambulanto liječenje. Po završetku liječenja kod tužitelja su zaostale subjektivne tegobe koje su utvrđene kliničkim pregledom. Tužitelj je u štetnom događaju pretrpio bol jačeg intenziteta u trajanju od 4 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 30 dana, te slabijeg intenziteta u trajanju od 6 tjedana. Tužitelj je pretrpio primarni strah u trenutku ozljeđivanja i neposredne životne opasnosti koji je bio kratak i intenzivan. Sekundarni strah jačeg intenziteta trajao je 2 dana, srednje jakog intenziteta 20 dana, te slabijeg intenziteta 30 dana. Tužitelju je smanjena životna aktivnost u omjeru od 20%, u kojem će trpjeti duševne boli i morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega 4 sata dnevno, prva 3 tjedna po izlasku iz bolnice, potom 3 sata naredna 2 tjedna, te konačno 2 sata dnevno tijekom sljedeća 4 tjedna. Kod tužitelja je zaostalo naruženje blažeg stupnja na lijevoj potkoljenici.

23. U odnosu na visinu štete tužitelj je u svom iskazu naveo kako su mu tuđu pomoć i njegu pružali ukućani i obitelj, a ujedno je sud izvršio uvid na ožiljak koji je zaostao na lijevoj potkoljenici tužitelja, koji je izrazito uočljiv, a nije vidljiv kada osoba nosi duge hlače.

24. Nalazu i mišljenju vještaka nije prigovorila niti jedna parnična stranka, vještačenje je jasno i objektivno, mišljenje vještaka temelji se na medicinskoj dokumentaciji navedenoj u nalazu, radi čega je sud vještačenje ocijenio stručnim i objektivnim te je na temelju istog utvrdio visinu pravične novčane naknade koja ima pripasti tužitelju po ovom štetnom događaju.

25. S obzirom na opseg i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova, s obzirom na pretrpljeni strah koji je u primarnom dijelu proizašao iz životno ugrožavajući dramatične situacije, a s obzirom na dinamiku štetnog događaja, s obzirom na činjenicu da je kod tužitelja zaostalo smanjenje životnih aktivnosti u značajnom omjeru, a koje smanjenje se odnosi na bolove u gornjem i donjem dijelu leđa, na slabost ruku i bolove u ramenima, te povremene bolove u lijevoj potkoljenici gdje mu na prednjoj strani iskače „mišić“, nadalje s obzirom na činjenicu da je tužitelj ozlijeđen u životnoj dobi od 30 godina, da je po zanimanju automehaničar koji poslovi obuhvaćaju fizički rad te će se stoga trajne posljedice izrazito odraziti na profesionalni život tužitelja, te s obzirom da je kod tužitelja zaostalo naruženje koje je izrazito uočljivo prilikom nošenja kratkih hlača, sud je utvrdio da tužitelju pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 8.500,00 eura, i to prema kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 2.500,00 eura, prema kriteriju pretrpljenog straha iznos od 2.000,00 eura, prema kriteriju naruženosti iznos od 1.000,00 eura, te za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti iznos od 3.000,00 eura.

26. Prilikom ocjene visine pravične novčane naknade sud je primijenio odredbu čl. 1100 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) koja propisuje da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

27. U odnosu na zahtjev tužitelja s naslova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 182 sata, za što se tužitelju dosuđuje imovinska šteta u iznosu od 728,00 eura, što predstavlja iznos od 4,00 eura po satu pružene pomoći i njege, koji iznos je primjeren i u skladu sa sudskom praksom koja se odnosi na cijenu sata tuđe pomoći i njege u situaciji kada istu pružaju ukućani.

28. Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u ukupnom iznosu od 9.228,00 eura, a u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan, sve kako je to navedeno pod točkama I/ i II/ izrijeke.

29. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate, zahtjev je djelomično osnovan, budući da tužitelju prema odredbi čl. 1103 ZOO-a pripada pravo na isplatu zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno tužbe, a što se odnosi na naknadu neimovinske štete. Budući da se visina naknade imovinske štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, sve sukladno odredbi čl. 1089 st. 2 ZOO-a, tužitelju pripada pravo na isplatu zatezne kamate na iznos imovinske štete za period od dana donošenja presude pa do isplate. Slijedom navedenog valjalo je djelomično odbiti zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos imovinske štete, na način kako je to navedeno pod točkom II/ izrijeke. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi članka 29 st. 1 Zakona o obveznim odnosima, a stopa zakonske zatezne kamate utvrđena je sukladno odredbi čl. 29 st. 2 ZOO-a, koja je propisana za ostale odnose.

30. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154 st. 2 ZPP-a odnosno razmjerno uspjehu stranaka u postupku. U odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj je uspio u sporu u omjeru od 68%, pri čemu se tužitelju pribraja omjer uspjeha u pogledu osnove u visini od 100%, što predstavlja ukupan uspjeh tužitelja u omjeru od 68%. Visina parničnih troškova tužitelja određena je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

31. Trošak tužitelja odnosi se na trošak za sastav tužbe u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7/1), za sastav tri obrazložena podneska od 30. prosinca 2022., 30. siječnja 2024. i 10. ožujka 2025. iznos od 500,00 eura za svaki (Tbr. 8/1), za zastupanje na šest ročišta iznos od 500,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1), za sastav podneska od 1. ožujka 2023. iznos od 50,00 eura (Tbr. 8/4) što ukupno iznosi 5.050,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 1.262,50 eura na ime 25% PDV-a (Tbr. 46), te iznos od 250,00 eura za izvedeno medicinsko vještačenje. Ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 4.542,50 eura, pri čemu je trošak za medicinsko vještačenje uzet u omjeru od 100%, a preostali trošak u omjeru od 68%.

32. Nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška koji se odnosi na trošak za sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 500,00 eura uvećano za PDV, budući da isti ne prileži spisu. Također nije osnovan zahtjev koji se odnosi na podnesak od 14. veljače 2023. s obzirom da istim podneskom tužitelj obavještava sud o uplati predujma za medicinsko vještačenje, koju činjenicu sud provjerava uvidom u eSpis aplikaciju, te stoga navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice. Ujedno nije osnovan zahtjev koji se odnosi na trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura uvećano za PDV, budući da taj trošak nije niti nastao. Tužitelju je za podnesak od 1. ožujka 2023. priznat trošak prema Tbr. 8/4 Tarife, budući da nije riječ o obrazloženom podnesku, a ujedno tužitelju nije priznat trošak koji se odnosi za trošak za sastav podneska od 7. svibnja 2025. kojim tužitelj dostavlja troškovnik, budući da je tužitelj svoj zahtjev za naknadu troška mogao navesti u podnesku kojim specificira tužbeni zahtjev, odnosno predati ga na ročištu. Tužitelj je također neosnovano zatražio trošak predujma za izvedeno vještačenje u ukupnom iznosu od 600,00 eura, budući da je uvidom u spis utvrđeno da je trošak vještačenja iznosio 250,00 eura.

33. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151 st. 3 ZPP- a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 8. siječnja 2026.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.