REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-187/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Novaku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. studenoga 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Hrvoja Novaka, odvjetnika, te zamjenika punomoćnika tuženika TĆ, odvjetničkog vježbenika, dana 8. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 23.C) Ugovora o namjenskom kreditu broj 7104264428 od 14. srpnja 2008. kojom je ugovoreno da tužiteljica, kao korisnica kredita, može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Oduci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužiteljici IĆ isplati iznos od 1.368,11 eur zajedno sa zateznom kamatom od 10. svibnja 2013. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužiteljici IĆ nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.139,05 eur zajedno sa zateznom kamatom od 8. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom dana 14.7.2008. sklopila Ugovor o namjenskom kreditu broj 7104264428 pa kako je odredbom čl. 23.C) ugovoreno da kao korisnica ovoga kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Oduci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate te kako joj je tuženik prilikom zatvaranja ovoga kredita dana 9.5.2013. naplatio naknadu u iznosu od 1.368,11 eur, a ona smatra da je navedena ugovorna odredba ništetna jer banka u smislu odredbe čl. 1024. st. 3. i 4. Zakona o obveznim odnosima u slučaju raskida i vraćanja kredita prije roka ne smije zaračunati dodatnu naknadu za zatvaranje kredita, već tada smije naplatiti samo dospjelu glavnicu i dospjele kamate pri čemu se u skladu sa sudskom praksom neostvarena dobit od kamata ne smatra pretrpljenom štetom, to tužiteljica predlaže navedenu ugovornu odredbu utvrditi ništetnom te obvezati tuženika da joj vrati neosnovano naplaćeni iznos od 1.368,11 eur zajedno sa zateznom kamatom od 10.5.2013. do isplate. Tužiteljica potražuje i naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prigovara naznačenoj vrijednosti predmeta spora imajući u vidu da je ista naznačena u iznosu od 1.500,00 eur, iako tužiteljica potražuje isplatu samo iznosa od 1.368,11 eur smatrajući da deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva na činidbu pa da se isti ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. Tuženik u cijelosti osporava navode tužiteljice da bi se navedena ugovorna odredba imala smatrati nepoštenom odnosno ništetnom pri čemu ističe da tužiteljica nije dokazala da je potrošač niti da se je sredstvima kredita koristila isključivo za potrošačke svrhe. Smatra da je navedena ugovorna odredba jasna, razumljiva i lako uočljiva pa nije dopušteno ocjenjivati je li ista nepoštena s time da je tuženik tužiteljicu u cijelosti informirao tijekom pregovora o njenoj potencijalnoj obvezi na plaćanje ove naknade pa je tužiteljica mogla shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja takve odredbe, a upoznao ju je i stavio joj na raspolaganje i Odluku o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja Kreditor unutar koje je jasno i razumljivo bilo propisano da naknada za prijevremenu otplatu iznosi 1% od iznosa uplate odnosno najmanje 50,00 kn. Osim toga, napominje da navedena ugovorna odredba ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama te ističe prigovor zastare jer je ova naknada tužiteljici naplaćena 2013., a u svakom slučaju osporava zatraženi tijek zateznih kamata smatrajući da bi tužiteljica eventualno imala pravo na iste tek od podnošenja tužbe jer on nije nesavjesni stjecatelj. Slijedom svega navedenoga, tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti te potražuje naknadu parničnog troška s time da je na ročištu 16.5.2025. (stranica 104) izjavio da ne osporava da je predmetna naknada tužiteljici naplaćena dana 9.5.2013. upravo u zatraženom iznosu od 1.368,11 eur.

3. Vezano uz prigovor tuženika da je tužiteljica vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.500,00 eur naznačila očito suviše visoko imajući u vidu da kondemnatornim zahtjevom potražuje samo iznos od 1.368,11 eur, sud je temeljem odredbe čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) na pripremnom ročištu održanom dana 16.5.2025. rješenjem (stranica 104) kao vrijednost predmeta spora odredio upravo iznos od 1.500,00 eur imajući u vidu da je tužiteljica pored kondemnatornog tužbenog zahtjeva postavila i deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe za kojeg vrijednost predmeta spora u iznosu od 131,89 eur nije naznačena suviše visoko, posebno imajući u vidu da tužiteljica na glavnicu od 1.368,11 eur potražuje i zatezne kamate i to od 10.5.2013., dakle, za razdoblje više od 12 godina.

4. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 5- 19) te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke (stranica 116).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.

6. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su stranke sklopile Ugovor o namjenskom kreditu broj 7104264428 od 14.7.2008. (stranica 12-17, u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu) te da je u čl. 23.C) ugovoreno da tužiteljica, kao korisnica kredita, može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Oduci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate, a nije sporno niti to da je tužiteljici naplaćena naknada temeljem navedene odredbe dana 9.5.2013. upravo u zatraženom iznosu od 1.368,11 eur.

7. Sporno je, je li ovakva ugovorna odredba protivna pozitivnim propisima Republike Hrvatske odnosno je li ista ništetna te je li slijedom toga tuženik u obvezi tužiteljici vratiti iznos od 1.368,11 eur koji joj je naplaćen temeljem te odredbe. Također je sporno je li nastupila zastara utuženog potraživanja s obzirom na to da je tuženik istakao prigovor zastare pri čemu tuženik ističe da tužiteljica nije dokazala da je potrošač niti da se sredstvima kredita koristila isključivo za potrošačke svrhe.

8. Tužiteljica u svom iskazu, danom pred zamoljenim sucem Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, (stranica 116) navodi da je predmetni Ugovor o kreditu sklopila radi kupnje kuće na moru budući joj sin ima problema s alergijama tako da im je ova kuća služila samo za osobne potrebe jer ju nisu iznajmljivali niti je na toj adresi bio otvoren obrt s time da je istu prodala 2012. nakon čega je ovaj kredit prijevremeno otplatila. Tvrdi da nije imala mogućnost pregovaranja o pojedinim ugovornim odredbama, ali da su joj iste bile jasne pri čemu predmetni Ugovor o kreditu nije mogla sklopiti bez ugovaranja naknade zbog prijevremene otplate kredita niti joj je bilo ponuđeno sklapanje ugovora uz plaćanje ove naknade u nižem iznosu.

9. Ovakav iskaz tužiteljice iz kojeg jasno proizlazi da se o spornoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, već da je ista sastavni dio predmetnog tipskog ugovora te da je bila uvjet sklapanja istog s time da tužiteljici nije pojašnjeno zašto mora platiti ovu naknadu i na što se ista zapravo odnosi, sud je prihvatio kao istinit jer je isti iznesen uvjerljivo i logično.

10. Nadalje, uvidom u predmetni Ugovor o kreditu (stranica 12-17) također je utvrđeno da niti u istom nije navedeno od čega se sastoji navedena naknada i koliko ista iznosi, već je samo općenito navedeno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Oduci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate pa kako je odredbama čl. 96. st. 1. i 2. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, u daljnjem tekstu: ZZP) propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, uz napomenu da je odredbom čl. 99. ZZP-a propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni samo ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, iz čega proizlazi da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive, dok je uvidom u sporne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu utvrđeno da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koje odredbe su nerazumljive i nedorečene, to je sud slijedom svega navedenoga spornu odredbu iz čl. 23.C) predmetnog Ugovora o kreditu utvrdio ništetnom pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke, dok je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 1.368,11 eur, koliko joj je naplaćeno temeljem navedene ugovorne odredbe tj. da joj vrati ono što je od nje primio na temelju takve ništetne ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) na koji iznos tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate od dana kada ga je tuženik stekao pa joj stoga priznato pravo na zatezne kamate od 10.5.2013. do isplate temeljem odredbe čl. 1115. ZOO-a kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, imajući pri tome u vidu da je tuženik u konkretnom slučaju bio nepošteni stjecatelj.

11. Naime, tuženik je na ročištu 16.5.2025. (stranica 104) izjavio da ne osporava da je predmetna naknada tužiteljici naplaćena dana 9.5.2013. upravo u zatraženom iznosu od 1.368,11 eur.

12. Sud je odbio tuženikov prigovor zastare imajući u vidu da prema zauzetom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su- IV-47/2020-2 od 30.1.2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora pa kako je ništetnost navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u konkretnom slučaju utvrđena tek ovom presudom, to opći zastarni rok od pet godina, koji se u ovom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 225. ZOO/05, nije još niti počeo teći.

13. Isto tako, sud nije prihvatio niti navod tuženika da bi tužiteljica trebala posebno dokazivati svojstvo potrošača smatrajući da je na tužiteljici teret dokaza o tome u smislu odredbe čl. 4. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 19/22). Naime, tužiteljica u svom iskazu navodi da je predmetni Ugovor o kreditu sklopila radi kupnje kuće koja joj je bila potrebna za osobne potrebe te da istu nije nikada iznajmljivala niti je na toj adresi bio otvoren obrt, dok iz predmetnog Ugovora o kreditu (stranica 12-17) jasno proizlazi da ga je ona u svojstvu korisnika kredita sklopila kao fizička osoba te da se radi o kreditu za kupnju kuće pa iz navedenoga nikako ne proizlazi da bi tužiteljica ovaj odobreni stambeni kredit koristila za neke druge tj. nepotrošačke svrhe, a ako tuženik ima saznanja da tužiteljica isti nije koristila isključivo za potrošačke svrhe, tada je teret dokaza na njemu, a ne na tužiteljici jer ista ne može dokazivati negativne činjenice.

14. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a isti se odnosi na zastupanje tužiteljice po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23) i to temeljem Tbr. 7. toč. 1. za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 8. toč. 1. za sastav podneska od 18.3.2025. u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 8. toč. 4. za sastav podneska od 29.5.2025. u iznosu od 50,00 eur (25 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištima 16.5.2025. i 14.11.2025. u iznosima od po 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) što daje iznos od 850,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 212,50 eur, dok trošak sudske pristojbe na tužbu iznosi uplaćenih 26,55 eur, a trošak sudske pristojbe na presudu iznosi zatraženih 50,00 eur pa to sveukupno daje iznos od 1.139,05 eur koliko je tuženiku pod točkom III. izreke i naloženo da joj nadoknadi.

15. Na dosuđeni parnični trošak tužiteljici je priznato pravo na zatezne kamate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a od 8.1.2026. tj. od dana donošenja odluke o trošku do isplate.

16. Tužiteljici su sve zatezne kamate dosuđene po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 8. siječnja 2026.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice

- punomoćnicima tuženika