Poslovni broj: P-5944/2025-4
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA ZBOG OGLUHE
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Biserki Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐT, OIB; 16568328134, iz [adresa]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Alemka Šodan, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, dana 08. siječnja 2026. godine,
presudio je
I Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 3. Ugovora o kreditu br.: 418-50- 4697390 od 8. veljače 2008. godine, sklopljenog između tužitelja ĐT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, a koja odredba glasi:
„ 3. /treće/ NAKNADA
3.30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita, kao i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela.„
II Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, isplatiti tužitelju ĐT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 406,42 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos počevši od 13. veljače 2008. godine i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje dospijeća od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine do isplate, u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, isplatiti tužitelju ĐT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak postupka u iznosu od 174,77 eura sa zateznim kamatama koje teku od 08.siječnja 2026. godine pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine do isplate, u roku od 15 dana.“
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je 8. veljače 2008. godine tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu br.: 418-50-4697390 (dalje: Ugovor), kojim joj je tuženik odobrio kredit radi kupnje motornog vozila u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 20.366,78 CHF, uz rok otplate od 84 mjeseci (84 mjesečnih anuiteta) te redovnu kamatu po kamatnoj stopi od 6,75 % godišnje, sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato prema srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita. Na temelju predmetnog Ugovora tuženik je tužitelju nezakonito i nepošteno naplatio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva i odobravanje kredita. Tužitelj ističe kako je odredbom članka 3. Ugovora ugovorena sljedeća odredba:„ 3. /treće/ NAKNADA 3.30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita, kao i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela.„ Prilikom korištenja kredita br.: 418-50-4697390 dana 12. veljače 2008. godine naplaćena je naknada za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 3.062,17 HRK, što predstavlja kunsku protuvrijednost iznosa od 406,42 EUR. Navedene činjenice plaćanja te visinu plaćenog iznosa tužitelj dokazuje dostavom potvrde o naplaćenoj naknadi izdanu od strane tuženika. Predmetni ugovor dan je tužitelju na potpis na unaprijed pripremljenom obrascu ugovora od strane tuženika te tužitelj nije dobio bilo kakve informacije o troškovima obrade kredita i troškovima osiguranja kredita, tj. ugovorena odredba nije u cijelosti jasna jer nije jasno i određeno navedeno na što se ti troškovi (naknade) odnose niti koja je njihova svrha, a nelogično je i da njihova visina ovisi o visini iznosa kredita, slijedom čega se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a kojom je tužitelju nametnuta obveza plaćanja naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita. U vrijeme zaključenja ugovora je na snazi bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07,125/07, 79/2009; dalje u tekstu: ZZP) koji u čl. 96. st. 1 kaže da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a st. 2., smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Ugovorenom odredbom tuženik je sebi ostavio slobodu određivanja visine naknade/troška za obradu kredita i osiguranje kredita, a da se o tome nije pojedinačno pregovaralo te tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj ugovorne odredbe. Iz navedenog proizlazi da je predmetna ugovorna odredba prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te je zbog toga predmetna odredba ništava, u smislu odredbe u smislu odredbi čl. 91. st. 1. i čl. 96. st. 1. ZZP.
2. Tuženik, iako mu je tužba uredno dostavljena dana 8. listopada 2025. godine, nije podnio odgovor na tužbu. Slijedom navedenog, a budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u suprotnostima s dokazima koje je podnio sam tužitelj, niti s opće poznatim činjenicama, a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja usvojiti temeljem odredbe članka 331.b Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP).
3. Sud je tužitelju dosudio trošak parničnog postupka temeljem odredbe čl. 154 ZPP-a. Trošak je odmjeren u skladu sa važećom odvjetničkom tarifom, a koji se sastoji od troška sastava tužbe prema Tbr 7/1 50 bodova, odnosno 100,00 eura uvećano za PDV iznosi 125,00 eura. Tužitelju je također dosuđen trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 eura, te trošak pristojbe na presudu u iznosu od 16,59 eura tako da ukupan trošak dosuđen tužitelju iznosi 174,77 eura. Kamate na trošak dosuđene su sukladno čl. 151 st. 3 ZPP-a.
4. Slijedom izloženog valjalo je odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu, 08. siječnja 2026. godine
Sudac
Biserka Pavković Fućak
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st 2. ZPP-a).
DNA:
1) tužitelju po pun.
2) tuženiku
Rješenje tužitelju na platež pristojbe na presudu 31,18 eura
