REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2017/2020-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Kelemenu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Sava osiguranje d.d. – Podružnica Hrvatska, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB: 26187994862, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Rački i kolege j.t.d. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 20. studenoga 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Borisa Kelemena, odvjetnika, te punomoćnice tuženika Marije Koprivica, odvjetnice, dana 8. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Sava osiguranje d.d. – Podružnica Hrvatska da tužitelju FG plati iznos od 23.846,91 eur zajedno sa zateznom kamatom i to na iznos od:

- 7.421,23 eur od 26. veljače 2020.,

- 344,36 eur od 1. siječnja 2019. te na iznos od

- 16.081,32 eur od 1. siječnja 2020., sve do isplate te da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 8.395,25 eur zajedno sa zateznom kamatom od 8. siječnja 2026. do isplate, sve kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu daljnjih 1.675,58 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.

r i j e š i o  j e

I. Dopuštaju se preinake tužbe iz podnesaka tužitelja od 10. veljače 2021., od 4. ožujka 2022. te od 25. srpnja 2024.

II. Tužba je povučena za isplatu iznosa od 18.073,33 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 17.8.2017 nastradao kao vozač motocikla registarske oznake [registarska oznaka] u prometnoj nesreći koja se dogodila u [adresa], a do koje je došlo krivnjom vozačice vozila registarske oznake [registarska oznaka], osiguranog kod Ergo osiguranje d.d. (sada Sava osiguranje d.d.) pa kako je tom prilikom zadobio teške tjelesne ozljede, to od tuženika potražuje isplatu pravične novčane naknade s osnova povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje, a kao činjenice u tužbi navodi da je zbog ovog štetnog događaja trpio fizičke bolove i strah te da mu je zaostalo smanjenje životne aktivnosti i naruženje pri čemu navodi da mu je bila potrebna i tuđa pomoć i njega te da mu je nastala i imovinska šteta zbog izmakle dobiti za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 17.8.2017. do 28.10.2019. jer nije bio u mogućnosti obavljati samostalnu djelatnost autoprijevoza i usluga građevinskom mehanizacijom u istom opsegu kao prije nastupa spornog događaja, a također mu je nastala i imovinska šteta s osnova putnog troška zbog odlaska na fizikalnu terapiju na relaciji [adresa] u razdoblju od 2017. do 2019. (149 fizikalnih terapija – put od ukupno 7450 km) pa u tužbi potražuje naknadu neimovinske štete za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 11.820,00 kn (1.568,78 eur), za pretrpljeni strah u iznosu od 10.605,00 kn (1.407,53 eur), za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti u iznosu od 11.250,00 kn (1.493,13 eur), za duševne boli zbog naruženja u iznosu od 3.750,00 kn (497,71 eur) te naknadu imovinske štete i to za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 4.600,00 kn (610,52 eur), za izmaklu dobit u iznosu od 75.000,00 kn (9.954,21 eur) te za putne troškove u iznosu od 8.940,00 kn (1.186,54 eur). Nadalje, navodi da je 26.2.2020. tuženiku uputio odštetni zahtjev na koji nije dobio utemeljeni odgovor, već mu je samo isplaćen iznos od 39.740,00 kn (5.274,40 eur) o čemu je obaviješten dopisom od 20.5.2020. pri čemu tuženik nije naznačio na koji dio štete se taj iznos odnosi. Stoga tužitelj sukladno čl. 171. Zakona o obveznim odnosima smatra da je isti primio na ime imovinske štete jer je ista u cijelosti dospjela prije neimovinske štete. Slijedom navedenoga, tužitelj u tužbi potražuje s osnova imovinske štete daljnji iznos od 48.800,00 kn (6.476,87 eur), dok osnova neimovinske štete potražuje ukupan iznos od 37.425,00 kn (4.967,15 eur) na koje iznose potražuje zatezne kamate od 26.2.2020. do isplate, a potražuje i naknadu parničnog troška na koji konačno potražuje zatezne kamate od dana donošenja odluke o trošku do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak predmetnog štetnog događaja i odgovornost za nastanak istoga, a ne osporava niti visinu zahtjeva za neimovinsku štetu navodeći da je po tom osnovu te s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu isplatio daljnjih 40.000,00 kn (5.308,91 eur). S druge strane, u cijelosti osporava visinu tužbenog zahtjeva za izgubljenu zaradu smatrajući da tužitelj nije dokazao visinu istoga jer da dostavljena dokumentacija nije vjerodostojna s obzirom na to da je mutna te da su podaci prepravljeni rukom radi čega je predložio pribaviti podatke od porezne uprave o primicima i izdacima tužitelja za 2015., 2016., 2017., 2018. i 2019. godinu kao i podatke od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje o isplatama tužitelju s osnova naknade za bolovanje. Konačno predlaže tužbeni zahtjev odbiti te potražuje naknadu parničnog troška uvećano za pripadajuće zatezne kamate.

3. Tužitelj u podnesku od 10.2.2021. (stranica 78-81) ponavlja da tuženik niti u jednom svom službenom dokumentu nije naveo da bi se isplaćeni iznos od 40.000,00 kn (točnije 39.740,00 kn) odnosio na neimovinsku štetu te na štetu za tuđu pomoć i njegu pa osporava da bi mu taj iznos bio plaćen po tim osnovima. Nadalje, u tom podnesku povisuje tužbeni zahtjev za imovinsku štetu zbog izgubljene zarade tako da za razdoblje od 2017. do 2019. potražuje isplatu ukupnog iznosa od 292.257,74 kn (38.789,27 eur) zajedno sa zateznom kamatom i to na iznos od:

- 32.324,91 kn (4.290,25 eur) od 1.1.2018. do isplate,

- 91.365,71 kn (12.126,31 eur) od 1.1.2019. do isplate te na iznos od

- 168.567,12 kn (22.372,70 eur) od 1.1.2020. do isplate, ali kako mu je tuženik isplatom iznosa od 39.740,00 kn (5.274,40 eur) isplatio naknadu štete za izgubljenu zaradu za 2017., to u tom podnesku s osnova izgubljene zarade potražuje samo iznos od 91.365,71 kn (12.126,31 eur) sa zateznom kamatom od 1.1.2019. do isplate te isplatu iznosa od 168.567,12 kn (22.372,70 eur) sa zateznom kamatom od 1.1.2020. do isplate smatrajući da mu je tuženik isplatom iznosa od 39.740,00 kn (5.274,40 eur) isplatio naknadu za izgubljenu zaradu za 2017. u iznosu od 32.324,91 kn (4.290,25 eur) te zatezne kamate na taj iznos. Nadalje, tužitelj je u tom podnesku istakao i drugi tužbeni zahtjev ako sud utvrdi da se tuženikova uplata u iznosu od 39.740,00 kn (5.274,40 eur) ima uračunati u naknadu neimovinske štete predlažući da se u tom slučaju tuženiku naloži da mu na ime imovinske štete za izgubljenu zaradu isplati iznos od 292.257,74 kn (38.789,27 eur) zajedno sa zateznom kamatom i to na iznos od:

- 32.324,91 kn (4.290,25 eur) od 1.1.2018. do isplate,

- 91.365,71 kn (12.126,31 eur) od 1.1.2019. do isplate te na iznos od

- 168.567,12 kn (22.372,70 eur) od 1.1.2020. do isplate,

te da mu za naknadu imovinske štete s osnova putnog troška isplati iznos od 8.940,00 kn (1.186,54 eur) zajedno sa zateznom kamatom od 26.2.2020. do isplate, a za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 4.600,00 kn (610,52 eur).

Ovakvu preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva s osnova imovinske štete zbog izgubljene dobiti sud je dopustio temeljem odredbe čl. 190. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19) smatrajući ju svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama, a imajući u vidu da je ista učinjena do zaključenja prethodnog postupka. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom

I.

4. U podnesku od 4.3.2022. (stranica 171-173) tužitelj je nakon provedenog liječničkog vještačenja povisio i tužbeni zahtjev s osnova neimovinske štete tako što potražuje za pretrpljene fizičke bolove isplatu iznosa od 18.500,00 kn (2.455,37 eur), za pretrpljeni strah isplatu iznosa od 14.000,00 kn (1.858,12 eur), za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti isplatu iznosa od 15.000,00 kn (1.990,84 eur) te za duševne boli zbog naruženja isplatu iznosa od 7.500,00 kn (995,42 eur) što ukupno iznosi 55.000,00 kn (7.299,75 eur) pri čemu u drugopostavljenom tužbenom zahtjevu, pored do tada zatraženih iznosa, potražuje i isplatu preostalog dijela neimovinske štete u iznosu od 15.260,00 kn (2.025,35 eur) zajedno sa zateznom kamatom od 26.2.2020. do isplate (55.000,00 kn umanjeno za isplaćeni iznos od 39.740,00 kn). I ovakvu preinaku tužbe sud je dopustio i to temeljem odredbe čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19) smatrajući ju svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama, a imajući u vidu da je tužitelj tužbu preinačio samo usklađujući tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem liječnička vještaka pa da bez svoje krivnje nije mogao ovako precizirati tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja kao pod točkom I.

5. Nadalje, u podnesku od 25.7.2024. (stranica 206-208) tužitelj je nakon provedenog financijskog vještačenja snizio tužbeni zahtjev s osnova imovinske štete zbog izgubljene dobiti tako da za 2018. potražuje samo isplatu iznosa od 4.951,87 eur, a za 2019. samo isplatu iznosa od 16.111,24 eur jer je uzeo u obzir isplatu iznosa od 39.740,00 kn (5.274,40 eur) pa tako ne potražuje isplatu imovinske štete zbog izgubljene dobiti za 2017., dok je isplatu imovinske štete zbog izgubljene dobiti za 2018. umanjio zbog te isplate pri čemu u drugopostavljenom tužbenom zahtjevu potražuje isplatu imovinske štete zbog izgubljene dobiti u cjelokupnom iznosu od 26.337,51 eur sukladno provedenom financijskom vještačenju. Osim toga, tužitelj je u tom podnesku snizio tužbeni zahtjev i s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu potražujući samo iznos od 539,43 eur, dok je tužbeni zahtjev s osnova imovinske štete za putne troškove povisio na iznos od 1.189,20 eur, također sukladno financijskom vještačenju. Ovakvu preinaku tužbe sud je dopustio temeljem odredbe čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/26, u daljnjem tekstu: ZPP) smatrajući ju svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama, a imajući u vidu da je tužitelj tužbu preinačio samo usklađujući tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka pa da bez svoje krivnje nije mogao ovako precizirati tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom I.

6. Konačno, u podnesku od 17.9.2025. (stranica 251-253) tužitelj je snizio tužbeni zahtjev s osnova imovinske štete zbog izgubljene dobiti tako da za 2018. potražuje samo isplatu iznosa od 344,36 eur, a za 2019. samo isplatu iznosa od 16.081,32 eur pri čemu u drugopostavljenom tužbenom zahtjevu potražuje isplatu imovinske štete zbog izgubljene dobiti u cjelokupnom iznosu od 21.700,08 eur sukladno dopunskom odnosno ispravljenom financijskom vještačenju (stranica 246 i 247).

7. Napominje se da se je tuženik pravovremeno na ročištu 14.4.2025. (stranica 224) usprotivio sniženju tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 25.7.2024. (stranica 206-208) imajući u vidu da je punomoćniku tuženika taj podnesak uručen tek na tome ročištu, a da iz odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a proizlazi da se je na takvo djelomično povlačenje tužbe mogao usprotiviti u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe. Stoga je sud odlučivao i o tom (povučenom) dijelu tužbenog zahtjeva za imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu neovisno o tome što je tužitelj po tom osnovu povukao tužbu za iznos od 71,09 eur. Međutim, kako je tužitelj u podnesku od 17.9.2025. (stranica 251-253) ponovno snizio tužbeni zahtjev za imovinsku štetu zbog izgubljene dobiti tako što po tom osnovu ukupno potražuje samo iznos od 16.425,68 eur, dok je ranije tj. u podnesku od 10.2.2021. (stranica 78- 81), dakle prije sniženja tužbenog zahtjeva iz podneska od 25.7.2024. (stranica 206- 208), koje sud nije uzeo u obzir zbog protivljenja tuženika, po tom osnovu potraživao ukupan iznos od 34.499,01 eur (12.126,31 eur + 22.372,70 eur), ovaj sud smatra da je time u podnesku od 17.9.2025. (stranica 251-253) tužba djelomično povučena po tom osnovu za isplatu ukupnog iznosa od 18.073,33 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja, a sve iz razloga što se je tuženik takvom djelomičnom povlačenju tužbe s osnova imovinske štete zbog izgubljene zarade usprotivio tek u podnesku od 20.10.2025. (stranica 255- 257), dakle, po proteku roka od 15 dana u smislu odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a imajući u vidu da je tuženik podnesak tužitelja od 17.9.2025. tj. obavijest o djelomičnom povlačenju tužbe, zaprimio još 19.9.2025.

8. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 5- 60), u dokumentaciju priloženu uz podnesak tužitelja od 10.2.2021. (stranica 85-94), u dokument koji je tuženik predao na ročištu 10.3.2021. (stranica 99) te u dokumentaciju priloženu uz podnesak tužitelja od 16.3.2021. (stranica 102-151), provedeno je liječničko vještačenje (stranica 162-165, 180 te 224 i 225) kao i financijsko vještačenje (stranica 195-202, 225 i 226 te 246 i 247), a proveden je i dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (stranica 188, 189 te 237).

9. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

10. U ovoj pravnoj stvari nije sporna pasivna legitimacija tuženika, nastanak predmetnog štetnog događaja kao niti odgovornost tuženika za nastanak istoga, a nije sporno niti to da je tuženik tužitelju prije podnošenja tužbe već isplatio iznos od 5.274,40 eur s time da tuženik tvrdi da je taj iznos isplatio s osnova neimovinske štete te da ne osporava visinu toga zahtjeva, kao i s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, dok tužitelj drži da mu je taj iznos isplaćen s osnova imovinske štete zbog izgubljene dobiti sukladno čl. 171. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) iz razloga što je ta obveza tuženika dospjela prije obveze naknade neimovinske štete te zato što tuženik pri toj isplati nije određeno naveo na koji dio odštetnog zahtjeva se ta isplata odnosi.

11. Sud je ovakav stav tužitelja prihvatio kao osnovan iz razloga što tuženik nije dokazao da bi pri isplati iznosa od 39.740,00 kn (5.274,40 eur) određeno naveo na što se ta isplata odnosi u smislu odredbe čl. 171. ZOO-a kojom je propisano da kada između istih osoba postoji više istorodnih obveza pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja, a kada nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje. Naime, uvidom u odštetni zahtjev od 21.2.2020. (stranica 55-57), koji je tužitelj uputio tuženiku poštom preporučenom pošiljkom dana 26.2.2020. (stranica 58), vidljivo je da je istim tužitelj od tuženika zatražio naknadu imovinske štete u ukupnom iznosu od 88.540,00 kn i neimovinske štete u ukupnom iznosu od 35.000,00 kn i to po istim osnovama odnosno kriterijima kao u tužbi, dok je iz dostavljene e-mail prepiske (stranica 59 i 60) samo vidljivo da je tuženik dana 4.3.2020. potvrdio primitak "prijave", a na upit o informaciji vezano uz podneseni odštetni zahtjev dana 20.5.2020. je samo odgovorio da je isplaćen nesporni dio u iznosu od 39.740,00 kn pri čemu nije naveo na koji dio odštetnog zahtjeva se ta isplata odnosi s time da to nije naveo niti u odgovoru na tužbu (stranica 75), već se je tuženik na tu isplatu pozvao navevši samo da je isplatio 40.000,00 kn na ime nematerijalne štete kao i materijalne štete za tuđu pomoć i njegu, i to "daljnjih", a što ne odgovara stvarnom stanju jer se ne radi ni o kakvoj daljnjoj isplati niti o potpuno točnom iznosu, dok je pak na ročištu 10.3.2021. (stranica 96) naveo da se ta isplata odnosi samo na neimovinsku štetu te je tek tada predao u spis dokument (stranica 99) iz kojeg bi proizlazilo da je tužitelju po njegovom punomoćniku isplaćen iznos od 39.740,00 kn na ime djelomične likvidacije

– neimovinske štete. Međutim, sud navedeni dokument (stranica 99) ne smatra valjanom vjerodostojnom ispravom jer isti uopće nije potpisan niti je na istom naznačen datum isplate, a osim toga tužitelj tvrdi da mu navedena dokumentacija nije ranije dostavljena, što uostalom tuženik niti ne tvrdi. Stoga se u konkretnom slučaju primjenom pravila o uračunavanju ispunjenja smatra da je isplatom iznosa od 39.740,00 kn (5.274,40 eur) tuženik podmirio svoju obvezu naknade imovinske štete i to upravo zbog izgubljene dobiti iz razloga što je odredbom čl. 171. st. 2. ZOO-a propisano da se u slučaju kada nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje, a ova obveza je u smislu odredbe čl. 1086. dospjela ranije u odnosu na obvezu naknade neimovinske štete čije je dospijeće propisano odredbom čl. 1103. ZOO-a.

12. Tužitelj u svom iskazu (stranica 188 i 189) navodi da je u ovoj prometnoj nesreći zdrobio desni lakat te da je natukao rame i koljeno i razderao bradu, da je dan kasnije operiran, da je oporavak tekao sporo, da je iste godine na jednoj kontroli utvrđeno da se je razvio upalni proces u laktu i podlaktici radi čega su mu propisani antibiotici, a nakon što ga je obiteljska liječnica uputila da potraži drugo liječničko mišljenje te nakon što je to i učinio, odmah je operiran radi saniranja gnojnog sekreta te mu je utvrđena bakterija u krvi s time da je pet dana nakon toga ponovno operiran radi vađenja ostataka metala koji su postavljeni tijekom prve operacije. Stoga je ukupno tri puta operiran tijekom čega je trpio i najjače bolove i strah s time da bolove trpi i dalje zbog čega koristi analgetike. Tvrdi da su mu tuđu pomoć i njegu nakon ove nesreće pružali supruga i kćer i to pri oblačenju, hranjenju, osobnoj higijeni, pripremi hrane i slično kao i kod prijevoza na ukupno 150 fizikalnih terapija na relaciji od njegovog prebivališta do Naftalana u [adresa] što je 25 km u jednom smjeru na koje je uglavnom odlazio automobilom, a tek ponekad autobusom. Navodi da je za vrijeme bolovanja primao naknadu oko 2.000,00 kn što nije bilo dovoljno za život pa je morao za vrijeme trajanja bolovanja prodavati alat i strojeve iz svog obrta koji se je inače bavio pripremom gradilišta za početak građevinskih radova (čišćenje gradilišta, ravnanje terena i slični poslovi niskogradnje). Tvrdi da je u tom obrtu imao dva zaposlenika, ali je samo on imao uvjerenje o osposobljenosti za korištenje svih strojeva s time da su naručitelji takvih radova uglavnom inzistirali da radove sa strojevima obavlja isključivo on da bi gradnja bila kvalitetna, a osim toga su i njegovi zaposlenici tada bili na bolovanju još od ranije. Navodi da je zadnjih par godina prije ove nesreće imao konstantan rast prometa i dobiti obrta s time da su vremena bila takva da je prestao običaj neplaćanja odnosno da se je samo tražilo ima li netko kvalitetan obaviti radove bez pitanja za cijenu. Stoga procjenjuje da je promet njegovog obrta kao i dobit svake godine rasla u prosjeku za 30% pa je tako u prvoj polovici 2017. tj. do ove prometne nesreće imao veći promet nego što je bio cjelogodišnji promet u 2016. Osim toga tvrdi da je imao cijeli niz ugovorenih poslova ističući da je bio dugogodišnji poslovni suradnik Konzuma, Jamnice, Grada Čazme i njihove komunalne firme za vodovod i drugih, a koji su otpali upravo zbog njegovog bolovanja. Konačno tvrdi da se nakon ovog štetnog događaja poslovanje ovoga obrta nije nastavilo jer nije uspio pronaći radnike unatoč traženju. Pri dopunskom saslušanju na ročištu 4.7.2025. (stranica 237) tužitelj je pokazao ožiljke s vanjske strane desnog lakta te iznad i ispod toga lakta kao i kvržicu na desnom laktu te ožiljak s donje desne strane brade te je tada iskazao da mu sve navedeno smeta u smislu izgleda, a posebno ožiljak na desnom laktu i to ljeti kada je bez odjeće ili u odjeći na kratke rukave jer se tada ljudi u to zagledavaju.

13. Provedenim liječničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Miljenku Franiću, ortopedu i traumatologu, (stranica 162-165) utvrđeno je da je tužitelj u ovom štetnom događaju zadobio višeiverni lom desnog olekranona, udarac u bradu sa lacerontuznom ranom, udarac u desni hemitoraks te udarac u desno koljeno sa ekskorijacijama, zbog čega je trpio fizičke bolove jakog intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta kumulativno 30 dana te manjeg intenziteta kumulativno 50 dana, a pretrpio je i tzv. primarni strah koji je bio vrlo intenzivan i kratkotrajan te tzv. sekundarni strah i to jači koji je bio prisutan 4 dana, srednji u trajanju 20 dana te slabiji u trajanju od 40 dana. Nadalje, tužitelju su zaostale trajne posljedice u visini od 12% u vidu povremenih bolova u desnom laktu i podlaktici, ručnom zglobu te lijevoj šaci s time da mu je zaostala i oslabljena GMS desne šake slabijeg stupnja te ograničene kretnje desnog lakta i desne podlaktice u slabijem stupnju. Ovaj vještak navodi da je tužitelju bila potrebna i tuđa pomoć i njega 2 sata dnevno kroz prvih 40 dana liječenja, a u narednom razdoblju od 80 dana u prosjeku 1 sat dnevno (pomoć kod održavanja osobne higijene, oblačenja, odlaska liječniku te na fizikalnu terapiju, odlaska u trgovinu, pri obavljanju kućanskih poslova…). Osim toga, tužitelju je zaostalo i naruženje lakog stupnja s obzirom na ožiljak od cca 16 cm na desnoj podlaktici koji je nepravilan kao i s obzirom na manju kvržicu i manji ožiljak na bradi. Vještak smatra da postoji uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i zadobivenih ozljeda te navodi da je liječenje tužitelja završeno 31.12.2019. nalazom traumatologa. Konačno, smatra da su putni troškovi odlaska na fizikalnu terapiju opravdani te je u dopuni nalaza i mišljenja (stranica 180) naveo da je bolovanje tužitelja u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem.

14. Ovakvom nalazu i mišljenju vještaka tužitelj nije prigovorio te je u podnesku od 4.3.2022. (stranica 171-173) specificirao svoje potraživanje naknade neimovinske štete sukladno istome, dok je tuženik tek u podnesku od 21.10.2024. (stranica 217- 219) predložio da se ovaj vještak očituje o uzročno-posljedičnoj vezi između bolovanja tužitelja i ovog štetnog događaja kao i da se očituje o tome je li "truljenje podlaktice", kako je to iskazao tužitelj u svom iskazu, u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem te je li ono utjecalo na duljinu trajanja bolovanja. Pored toga, tuženik je predložio da se ovaj vještak očituje i je li 140 terapija koje je tužitelj proveo u Specijalnoj bolnici Naftalan u [adresa], u uzročnoj vezi s ovim štetnim događajem.

15. U svom usmenom očitovanju na ročištu 14.4.2025. (stranica 224 i 225) vještak dr. Miljenko Franić pojašnjava da je kod tužitelja u postoperacijskom periodu došlo do crvenila i infekcije radi zbog čega je ponovno operiran s time da je izraz "truljenje podlaktice" doživljaj i opis samog tužitelja odnosno da se ne radi o medicinskom opisu. Nadalje, ovaj vještak je mišljenja da je fizikalna terapija koju je tužitelj proveo u periodu liječenja uzročno-posljedično povezana s ovim štetnim događajem, a na pitanje punomoćnika tuženika je li uzeo u obzir da je nakon operacije kod tužitelja zaostalo neko strano tijelo ili metal, navodi da mu je zaostalo strano tijelo u obliku žica te na pitanje bi li njegovo liječenje bilo lakše da nije ugrađen ovaj strani materijal, navodi da je tužitelju bilo neophodno ugraditi određeni strani materijal s obzirom na zadobiveni lom, ali se ponekad dogodi, kao u konkretnom slučaju, da dođe do komplikacije u smislu upale same rane radi čega je bilo potrebno češće previjanje i još jedan operacijski zahvat. Međutim, smatra da je operacijsko liječenje provedeno sukladno pravilima struke te da nije došlo do liječničke pogreške s time da nije u mogućnosti sa sigurnošću komentirati jesu li bilo kakve radnje tužitelja utjecale na njegov oporavak. Nadalje, na pitanje punomoćnika tuženika bi li ozljede tužitelja bile manje da je isti nosio kacigu, navodi da ne bi imajući u vidu karakter i lokalizaciju zadobivenih ozljeda.

16. Nakon ovakvog usmenog očitovanja vještaka dr. Miljenka Franića sud je njegov nalaz i nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti kao stručan i objektivan pa tako i u dijelu u kojem je isti utvrdio, suprotno prigovoru tuženika, da je bolovanje tužitelja u uzročno- posljedičnoj vezi s ozljeđivanjem iz predmetnog štetnog događaja, a smatrajući da je isti u svom usmenom očitovanju argumentirano odgovorio na sve tuženikove upite uz napomenu da sud nije uzeo u obzir dokazni prijedlog tuženika za provođenjem liječničkog vještačenja na okolnost utvrđenja eventualne liječničke pogreške te njenog utjecaja na intenzitet fizičkih bolova, straha i umanjenja životne aktivnosti tužitelja kao i na duljinu liječenja, a time i trajanja bolovanja, sve imajući u vidu da je tužitelj ovu činjenicu nedostatka uzročno-posljedične veze između ozljeda opisanih u priloženoj liječničkoj dokumentaciji i predmetnog štetnog događaja iznio te predložio ovaj dokaz tek nakon zaključenja prethodnog postupka, dok temeljem odredbe čl. 299. st. 2. ZPP-a stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, a tuženik ni sa čime ne dokazuje da navedenu činjenicu i ovaj dokaz nije mogao iznijeti prije zaključenja prethodnog postupka.

17. Ovaj sud smatra da utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a pri čemu je sud utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi tj. fizičke bolove, strah, trajne posljedice i naruženje, a koje su u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a mjerilo odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

18. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir jačinu i trajanje fizičkih bolova, straha i trajnih posljedica kao i stupanj naruženja kako su opisani u mišljenju liječnika vještaka pa je temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a utvrdio visinu naknade za pretrpljene fizičke bolove u iznosu 1.500,00 eur, za pretrpljeni strah u iznosu od 1.800,00 eur, za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti u iznosu od 1.990,00 eur, a za duševne boli zbog naruženja u iznosu od 700,00 eur imajući u vidu iskaz tužitelja (stranica 237) iz kojeg proizlazi da mu ožiljci na desnoj ruci iznad i ispod lakta te ožiljak s donje desne strane brade smetaju u smislu izgleda, a posebno ožiljak na desnom laktu i to kada je ljetno vrijeme jer je tada bez odjeće ili u odjeći na kratke rukave, a sve jer se ljudi tada u to zagledavaju.

19. Liječničkim vještačenjem je utvrđeno da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 160 sati pa kako iz iskaza tužitelja (stranica 188 i 189) proizlazi da za istu nije plaćao odnosno da su mu istu pružali ukućani, to je cijena sata tuđe pomoći i njege utvrđena financijskim vještačenjem na bazi prosječne mjesečne neto plaće NKV radnika u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji gdje se nalazi mjesto prebivališta tužitelja odnosno mjesto pružanja ovakve pomoći pa kako je tim vještačenjem utvrđeno da ukupna naknada po tom osnovu iznosi 539,43 eur za razdoblje od 23.8.2017. do 27.1.2018., a sukladno obimu i vremenu pružanja te pomoći utvrđenom u nalazu i mišljenju liječnika vještaka, to je tužitelju po tom osnovu navedeni iznos utvrđen i dosuđen radi čega je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva zatražen po tom osnovu u iznosu od 71,09 eur i to zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.

20. Nadalje, ovim financijskim vještačenjem provedenim po stalnoj sudskoj vještakinji Mirjani Kos, (stranica 195-202) utvrđena je i visina putnih troškova s osnova odlazaka tužitelja na fizikalnu terapiju u utuženom razdoblju od kolovoza 2017. do zaključno prosinca 2019. i to u iznosu od 1.189,20 eur na način da je utvrđena cijena autobusne karte prema cjeniku tvrtke Čazmatrans Nova d.o.o., Usluga prijevoza putnika u cestovnom linijskom prijevozu za kilometražu od 21 – 22 km koja je iznosila 32,00 kn u jednom smjeru pa kako udaljenost od [adresa] tj. mjesta prebivališta tužitelja, do Specijalne bolnice Naftalan u [adresa], iznosi 20,53 km, to ukupna cijena koju je tužitelj trebao platiti iznosi 64,00 kn po danu, a kako je uvidom u iskaznicu za fizikalnu terapiju – evidenciju dolazaka na fizikalnu terapiju utvrđeno da je tužitelj na ove terapije dolazio ukupno 140 puta, to je dobiven iznos od 1.189,20 eur (140 dolazaka x 64,00 kn = 8.960,00 kn/1.189,20 eur).

21. Ovim vještačenjem je utvrđena i visina izgubljene zarade tužitelja kao vlasnika obrta [obrt] u utuženom razdoblju od kolovoza 2017. do zaključno prosinca 2019. i to u ukupnom iznosu od 26.337,51 eur kao razlika primitaka i izdataka toga obrta uzimanjem u obzir poreznog razdoblja od 2015. do 2019. pa je tako iz ostvarenih dohodaka razvidno da je tužitelj u razdoblju do ovog štetnog događaja odnosno do kolovoza 2017., kada je bio potpuno radno sposoban, u odnosu na 2015. i 2016. ostvario povećanje dohotka, a u odnosu na razdoblje poslije štetnog događaja u 2018. i 2019., kada nije bio radno sposoban, smanjenje dohotka s time da je metodološki prihvatljivo utvrđenje izgubljenog dohotka obrta obračun na temelju prosjeka razdoblja prije štetnog događaja, dok razdoblje neposredno nakon štetnog događaja ne može biti relevantno jer tužitelj kao nositelj obrta, nije bio sposoban za rad zbog narušenog zdravlja, a i iz razloga što se primici određenog razdoblja obračunavaju i isplaćuju kroz više mjeseci. Nadalje, većina dohotka nakon štetnog događaja ostvarena je prodajom imovine obrta. Ova vještakinja utvrđuje da je tužitelj u 2016. u odnosu na 2015. ostvario veći dohodak za 28,55%, a u 2017. u odnosu na 2016. – 55,35%, što u prosjeku iznosi 41,95%. Stoga smatra da bi pretpostavljeni dohodak tužitelja od samostalne djelatnosti, da nije bilo ovog štetnog događaja, iznosio:

- 91.779,29 kn u 2017.

- 130.267,93 kn u 2018. te

- 184.915,33 kn u 2019.

Slijedom navedenoga, prikazan je ostvareni i obračunati pretpostavljeni dohodak odnosno dobit nakon umanjenja obveznog poreza i prireza uz osobnu poreznu olakšicu tužitelja te prirez porezu na dohodak (10% - stopa važeća za mjesto prebivališta tužitelja – [adresa]) te je nadalje utvrđen izračun izgubljene dobiti kao razlike između obračunate pretpostavljene neto dobiti i ostvarene neto dobiti i to u ukupnom iznosu od 30.368,05 eur, a kako je tužitelj u razdoblju od 17.8.2017. do 28.10.2019. bio na bolovanju, to je visina isplaćene mu naknade utvrđena uvidom u potvrdu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i to u iznosu od 8.667,93 eur pa kada se:

- od izgubljene dobiti u 2017. godini tj. od iznosa 2.717,58 eur oduzme naknada za bolovanje koju je tužitelj primio u toj godini tj. iznos od 1.155,06 eur, tada se dobiva iznos izgubljene zarade za 2017. godinu od 1.562,52 eur;

- od izgubljene dobiti u 2018. godini tj. od iznosa 9.073,67 eur oduzme naknada za bolovanje koju je tužitelj primio u toj godini tj. iznos od 5.017,43 eur, tada se dobiva iznos izgubljene zarade za 2018. godinu od 4.056,24 eur;

- od izgubljene dobiti u 2019. godini tj. od iznosa 18.576,80 eur oduzme naknada za bolovanje koju je tužitelj primio u toj godini tj. iznos od 2.495,48 eur, tada se dobiva iznos izgubljene zarade za 2019. godinu od 16.081,32 eur;

iz čega proizlazi da izgubljena zarada tužitelja u razdoblju od 17.8.2017. do 28.10.2019. iznosi ukupno 21.700,08 eur, kako je to ispravljeno u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja (stranica 246 i 247).

22. Napominje se da tužitelj ovakvom nalazu i mišljenju financijskog vještaka nije prigovorio, već je sukladno istome najprije u podnesku od 25.7.2024. (stranica 206- 208), a potom u podnesku od 17.9.2025. (stranica 251-253), nakon što su u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja (stranica 246 i 247) ispravljene matematičke greške, tužbeni zahtjev konačno postavio sukladno tome nalazu i mišljenju, dok je tuženik u podnesku od 21.10.2024. (stranica 217-219) istome prigovorio u cijelosti navodeći da iz Cjenika usluge prijevoza putnika u cestovnom linijskom prijevozu tvrtke Čazmatrans, koji je tužitelj dostavio u spis, a vještak koristio pri izradi nalaza i mišljenja, proizlazi da putnici imaju pravo na redovni popust od 25% kod kupnje povratne karte koja vrijedi 24 sata i to na kilometraži od 0-30 km. Stoga smatra da je vještak trebao ukalkulirati i ovaj popust što znači da cijena povratne autobusne karte po danu iznosi 6,37 eur. U pogledu izgubljene zarade, tuženik navodi da je ista obračunata u nerealno visokom iznosu i to isključivo temeljem iskaza tužitelja, a ne temeljem realnih dokaza smatrajući da je potpuno nerealno očekivati da bi dohodak tužitelja svake godine rastao za 41,95% jer to nije životno i logično, posebice u doba ekonomske krize kakva je uslijedila. Pri tome tuženik ukazuje da iz dostavljenih računa koje je firma tužitelja izdavala od rujna 2017. do listopada 2019. jasno proizlazi da je tužitelj odmah nakon nezgode započeo prodavati mehanizaciju koju je koristio u radu prije nezgode pa stoga u 2018. i 2019. nije nikako mogao ostvariti dobit koju je vještak izračunao, a kako iz izvješća o bolovanju i potvrdi HZZO-a o primljenoj naknadi za vrijeme bolovanja proizlazi da je bolovanje tužitelja završeno 28.10.2019., to tužitelj ne može ostvarivati pravo na izgubljenu dobit za cijelu 2019. Nadalje, kako je tužitelj u svom iskazu naveo da je u svom obrtu imao dva zaposlenika koji su bili na bolovanju u isto vrijeme kao i on, to je tuženik predložio obvezati tužitelja na dostavu ugovora o radu za iste kao i njihova izvješća o bolovanju, a isto tako je predložio obvezati tužitelja na dostavu ugovora o radu za zaposlenike koje je pokušao zaposliti s burze, ali to nije dobro završilo kao i na dostavu ugovora s Konzumom, Jamnicom i Gradom Čazmom kako bi se potom financijski vještak mogao očitovati na iznesene primjedbe.

23. U svom usmenom očitovanju na ročištu 14.4.2025. (stranica 225 i 226) vještakinja Mirjana Kos je navela da je cijenu putne karte utvrdila prema Cjeniku Čazmatransa pri čemu nije mogla provjeriti je li predmetni popust piše na karti, a vezno uz primjedbu koja se odnosi na izgubljenu zaradu, navodi da je ista izračunata kao prosjek prethodnih godina prije štetnog događaja što je uobičajena praksa jer se radi o izračunu za kratki period od dvije godine, a na pitanje je li pri tome uzela u obzir troškove bolovanja i drugih zaposlenika, navodi da je sve uzeto u obzir prema poreznim rješenjima. Na daljnje pitanje tuženika postoje li druge metode izračuna izgubljene zarade u slučaju naglih porasta prihoda, navodi da postoji više metoda, ali da se tada radi o vještačenju za koje je potrebno puno više vremena budući da je poslovanje kojim se je tužitelj bavio vrlo specifično odnosno isto ovisi o puno faktora što znači da je inače moguće izvršiti usporedbu sa drugim sličnim djelatnostima prema statističkim podacima Državnog zavoda za statistiku, ali da se ovdje radi o specifičnoj djelatnosti pa da takvih podataka vjerojatno nema. Na daljnje pitanje tuženika je li joj pri izradi nalaza i mišljenja bila dostupna dokumentacija o tužiteljevim ugovornim poslovnim klijentima, a sve kako bi se moglo komparirati bi li tužitelj sve svoje ranije poslovne aktivnosti nastavljao obavljati, posebno u istom ili većem obimu, i ostvariti godišnji rast od skoro 42%, navodi da je svoj nalaz i mišljenje sačinila temeljem podataka iz poreznih rješenja pri čemu napominje da je iz razdoblja prije štetnog događaja razvidno da je tužitelj u obje godine ostvario povećanje dobiti od 30% i 50% pa da bi vjerojatno i dalje ostvarivao povećanu dobit jer je tek 2015. započeo rad te se širio i povećavao svoje prihode s time da su u ovom izračunu dobiti uzeti u obzir i svi troškovi na način da bi se i oni povećavali, a na daljnje pitanje ima li saznanja da bi tužitelj u razdoblju od 2015. do 2017. primao kakve državne potpore, navodi da navedeno nije vidljivo iz dokumentacije koja prileži spisu. Konačno, na pitanje tuženika bi li tužitelj ostvario povećani dohodak od 42% da je u djelatnosti kojom se je bavio zaposlio radnike nakon ovog štetnog događaja, ova vještakinja navodi da vjerojatno bi, ali da ne možemo znati kakva je efikasnost nekog radnika.

24. Nakon ovakvog usmenog očitovanja financijske vještakinje Mirjane Kos, sud je njen nalaz i mišljenje prihvatio kao stručan i objektivan, osim u dijelu u kojem je utvrđena visina putnih troškova s osnova odlazaka tužitelja na fizikalnu terapiju u utuženom razdoblju od kolovoza 2017. do zaključno prosinca 2019. u iznosu od 1.189,20 eur imajući u vidu da je ovaj iznos utvrđen na bazi cijene putne karte u oba smjera u iznosu od 8,49 eur (64,00 kn) po danu, dok je iz Cjenika usluga prijevoza putnika u cestovnom linijskom prijevozu Čazmatransa (stranica 49), kojeg je sam tužitelj dostavio uz tužbu, a sukladno prigovoru tuženika, vidljivo da putnici imaju pravo na redovni popust od 25% kod kupnje povratne karte koja vrijedi 24 sata i to na kilometraži od 0-30 km. Stoga i ovaj sud smatra da tužitelj ima pravo na naknadu imovinske štete s osnova putnog troška zbog odlaska na fizikalnu terapiju na relaciji [adresa] u iznosu od 6,37 eur (8,49 eur umanjeno za 25% popusta) po danu odnosno po jednom odlasku na ovu fizikalnu terapiju, a kako je tužitelj na ove fizikalne terapije putovao ukupno 140 puta, to je dobiven iznos od 891,80 eur (140 dolazaka x 6,37 eur) koliko je tuženiku i naloženo da mu nadoknadi po tom osnovu temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a jer je utvrđeno da se radi o potrebnim troškovima u vezi tjelesnih ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju. Stoga je preostali iznos zatražen po tom osnovu od 294,74 eur odbijen zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.

25. Dakle, sud je navedeni nalaz i mišljenje ove financijske vještakinje prihvatio u dijelu:

- u kojem je ista utvrdila cijenu sata tuđe pomoći i njege, u kojem dijelu mu niti stranke nisu prigovorile, osim što je tuženik u podnesku od 21.10.2024. (stranica 217-219) naveo da ovom nalazu i mišljenju prigovara u cijelosti, ali bez ijednog konkretnog prigovora u tom dijelu, te

- u kojem je ista utvrdila visinu izgubljene zarade tužitelja navodeći da ista iznosi 1.562,52 eur za 2017., 4.056,24 eur za 2018. te 16.081,32 eur za 2019. što ukupno iznosi 21.700,08 eur.

Naime, ovaj sud smatra da je navedena vještakinja u svom usmenom očitovanju na ročištu 14.4.2025. (stranica 225 i 226) argumentirano otklonila sve tuženikove prigovore u tom dijelu navodeći da je ovu izgubljenu zaradu izračunala kao prosjek prethodnih godina prije štetnog događaja sukladno uobičajenoj praksi imajući u vidu da se radi o izračunu za kratki period od dvije godine pri čemu je uzela u obzir sve podatke iz poreznih rješenja uz napomenu da u konkretnom slučaju nije bilo druge mogućnosti izračuna izgubljene zarade iz razloga što je poslovanje tužitelja vrlo specifično te ovisi o puno faktora što znači da ne postoji mogućnost usporedbe sa drugim sličnim djelatnostima prema statističkim podacima Državnog zavoda za statistiku pri čemu posebno napominje kako je tužitelj započeo svoju djelatnost tek 2015. te se je širio i povećavao svoje prihode, a što je vidljivo iz toga što je u obje godine prije ovog štetnog događaja ostvario povećanje dobiti od 30% i 50% što pak znači da je izvjesno da bi i dalje ostvarivao povećanu dobit.

26. S druge strane, sud nije prihvatio prijedlog tuženika da se tužitelja obveže na dostavu ugovora o radu za svoje zaposlenike kao i njihova izvješća o bolovanju, na dostavu ugovora o radu za zaposlenike koje je isti pokušao zaposliti, ali da to nije dobro završilo te na dostavu ugovora s Konzumom, Jamnicom i Gradom Čazmom, pa da se tek nakon toga dopuni ovo financijsko vještačenje ili da se odredi vještačenje po drugom vještaku, sve imajući u vidu iskaz tužitelja (stranica 188 i 189), kojeg je sud prihvatio kao istinit jer je iznesen uvjerljivo i životno logično, a iz kojeg proizlazi da se poslovanje njegovog obrta nakon ovog štetnog događaja nije nastavilo upravo zbog njegove nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja za koje vrijeme je primao naknadu u iznosima nedovoljnima za život radi čega je morao prodavati alat i strojeve iz svoga obrta s time da je, neovisno o tome što je imao dva zaposlenika, samo on imao uvjerenje o osposobljenosti za korištenje svih strojeva te da su naručitelji građevinskih radova koje je inače izvodio uglavnom inzistirali da radove sa strojevima obavlja isključivo on da bi gradnja bila kvalitetna pa su stoga i otpali ranije ugovoreni poslovi.

27. Slijedom navedenoga, utvrđeno je da je tužitelj u razdoblju korištenja bolovanja od 17.8.2017. do 28.10.2019. izgubio zaradu i to 1.562,52 eur za 2017., 4.056,24 eur za 2018. te 16.081,32 eur za 2019. što ukupno iznosi 21.700,08 eur koju mu je tuženik dužan temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a nadoknaditi, ali kako mu je temeljem odštetnog zahtjeva po tom osnovu tuženik već isplatio iznos od 5.274,40 eur, to mu s osnova imovinske štete zbog izgubljene zarade u 2017. nije ništa dosuđeno, dok mu je pod točkom I. izreke presude po tom osnovu zbog izgubljene zarade u 2018. dosuđen samo iznos od 344,36 eur i to zajedno sa zateznom kamatom od 1.1.2019. do isplate. Nadalje, zbog izgubljene zarade u 2019. dosuđen mu je iznos od 16.081,32 eur zajedno sa zateznom kamatom od 1.1.2020. do isplate. S osnova imovinske štete za putni trošak dosuđen mu je iznos od 891,80 eur zajedno sa zateznom kamatom tek od 26.2.2020. do isplate iz razloga što tužitelj za taj vid štete potražuje zatezne kamate tek od tada, iako bi na ove iznose imovinske štete imao pravo na zatezne kamate već od trenutka nastanka štete u smislu odredbe čl. 1086. ZOO-a. S osnova neimovinske štete dosuđen mu je iznos od ukupno 5.990,00 eur, a s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 539,43 eur na koje iznose mu je temeljem odredbe čl. 1.103. ZOO-a priznato pravo na zatezne kamate od 26.2.2020. tj. od podnošenja odštetnog zahtjeva (stranica 55- 58) do isplate pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude, dok je pod točkom II. izreke presude odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu daljnjih 1.675,58 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.

28. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a tako što je najprije utvrđeno da je tužitelj uspio u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 93,43%, a u dokazivanju pravne osnove sa 100%, a što ukupno iznosi 193,43%, dok je tuženik uspio samo u pogledu visine tužbenog zahtjeva i to sa 6,57% pa je valjalo od postotka tužitelja tj. od 193,43% oduzeti tuženikov postotak tj. 6,57% jer je tužitelj stranka koja je u većoj mjeri uspjela. Na taj način utvrđen je uspjeh tužitelja od 186,86%, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobiva se tužiteljev konačni uspjeh u sporu od 93,43%.

29. Trošak tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23) prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje i to temeljem Tbr. 7. toč. 1. za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 8. toč. 1. za sastav podnesaka od 10.2.2021., 16.3.2021., 4.3.2022. i 29.12.2023. u zatraženim iznosima od po 500,00 eur (250 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 8. toč. 3. za sastav podnesaka od 25.7.2024. i 11.11.2024. u iznosima od po 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 8. toč. 4. za sastav podneska od 24.8.2022. u iznosu od 50,00 eur (25 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištima 10.3.2021., 12.7.2021., 24.1.2023., 16.1.2024., 14.4.2025., 4.7.2025. i 20.11.2025. u iznosima od po zatraženih 500,00 eur (250 bodova x 2,00 eur) što ukupno iznosi 6.150,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 1.537,50 eur, dok trošak sudske pristojbe na tužbu iznosi plaćenih 160,86 eur, a trošak sudske pristojbe na presudu iznosi 284,92 eur što ukupno iznosi 8.133,28 eur. S obzirom na postignut uspjeh u parnici tužitelju je priznato samo 93,43% toga iznosa tj. iznos od 7.598,92 eur čemu je pribrojen trošak liječničkog vještačenja u iznosu od 199,08 eur kao i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 597,25 eur, a koji troškovi su mu priznati u cijelosti jer su isti bili neophodni za utvrđivanje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva. Stoga je tužitelju ukupno s osnova parničnog troška utvrđen i dosuđen iznos od 8.395,25 eur. Pri tome se napominje da tužitelju kao nepotreban nije priznat trošak sastava podneska od 11.11.2025. iz razloga što se tužitelj u tome podnesku samo očituje na navode tuženika iz podneska od 20.10.2025., iako je to mogao učiniti i na ročištu 20.11.2025. Nadalje, tužitelju nije dosuđen niti trošak sastava podneska od 19.7.2025. jer takvog podneska nema u spisu.

30. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je priznato pravo na zatezne kamate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a od 8.1.2026. tj. od dana donošenja odluke o trošku do isplate.

31. Tužitelju su sve zatezne kamate dosuđene po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 8. siječnja 2026.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude i rješenja.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćnicima tuženika