Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Poslovni broj: P-114/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A ,

P R E S U D A  Z B O G O G L U H E

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu toga suda Vlatki Markuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: tužitelja: 1. ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], obojica zastupanih po punomoćniku Dariju Čehiću, odvjetniku u Poreču, protiv tuženika: 1. ČČ rođ. EČ iz [adresa], zastupane po punomoćnicima iz ZOU Dejanu Dukiću i Denisu Mišiću, odvjetnicima u Zagrebu 2. MČ rođena EČ, iz [adresa], zastupane po punomoćnicima ZOU Dejanu Dukiću i Denisu Mišiću, odvjetnicima u Zagrebu 3. ĆČ iz [adresa], zastupane po punomoćnicima ZOU Dejanu Dukiću i Denisu Mišiću, odvjetnicima u Zagrebu 4. SČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 5. EČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. OČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva nakon javne glavne rasprave zaključene dana 24. studenog 2025., u prisutnosti tužitelja, njihovog punomoćnika i punomoćnika prvo, drugo i treće tuženika, a u odsutnosti uredno četvrto, peto i šesto tuženika, 08. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su tužitelji BČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i PČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] dosjelošću stekli vlasništvo nekretnina označenih k. č. br. ZGR. [katastarska čestica], ZGR. 147/1, ZGR. 147/6, 1161/6, 1161/17, 1161/25, 1161/42 i 1161/43, te upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; kao i nekretnine označene k. č. br. [katastarska čestica] i upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svaki u ½ dijela.

II. Slijedom utvrđenja iz toč. I. ove presude, dužni su tuženici DČ rođ. EČ, [adresa], MČ rođ. EČ, [adresa], ĆČ rođ. EČ iz [adresa], SČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], EČ, OIB [osobni identifikacijski broj], Foggia, [adresa], Italija i OČ, [adresa], trpjeti da bude upisano vlasništvo nekretnina navedenih u toč. I. ove presude za korist tužitelja, svakoga u po ½ idealnog dijela.

III. Nalaže se tuženicima da nadoknade tužiteljima parnični trošak u iznosu od 772,55 eura (sedamsto sedamdeset dva eura i pedeset pet centi) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove odluke pa do isplate, roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je povučena tužba u odnosu na nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina].

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su zajedno sa svojim pravnim prednicima majkom SČ i djedom ŽČ od 1969. u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu nekretnina oznaka k. č. br. ZGR. [katastarska čestica], ZGR. 147/1, ZGR. 147/6, 1160/4, 1160/5, 1161/6, 1161/17, 1161/25, 1161/42 i 1162/43, te upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i nekretnine označene k. č. br. [katastarska čestica] i upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u nastavku predmetne nekretnine). Navode da su te nekretnine u vlasništvo članova obitelji ŽČ – ocu IČ, majci ĆČ, braći IČ, CČ, Š (P), KČ i samom ŽČ, kćeri (od ŽČ) SČ, supruzi (od ŽČ) NČ (Č, E) – dodijeljene odlukom Kotarske agrarne komisije Poreč broj 442/I od 26. svibnja 1948. Zatim da su u podjelama imovine između članova obitelji predmetne nekretnine pale u dio pokojnom ŽČ (u 2010.) koji ih je uz svoju suprugu NČ (ZČ) sve samostalno posjedovao od smrti svoje majke ĆČ 1969., a nakon što su njegova braća isplaćena nije za te nekretnine plaćao nikakvu zakupninu niti je tražio ili dobivao nikakve dozvole u vezi posjedovanja tih nekretnina. Zatim da je pokojni ŽČ 1987. i 1988. raspolagao nekretninama oznaka k. č. br. [katastarska čestica] na način da ih je darovao svojoj kćeri OČ rođenoj ŽČ, a preostale da je darovao svojoj kćeri SČ, majci tužitelja. Tvrde da su od tih darovanja njihova majka SČ i njihova teta OČ samostalno posjedovale darovane im nekretnine kao njihovi zakoniti, istiniti i pošteni posjednici. Nadalje da je u srpnju 2024. njihova majka SČ nekretnine koje je primila na dar od svojega oca darovala tužiteljima. Radi svega navedenog predložili su da sud donese presudu kojom bi se tužitelji utvrdili kao vlasnici predmetnih nekretnina svaki u ½ dijela.

2.Prvo do treće tuženici su se očitovali na tužbu navodeći da je osporavaju u cijelosti. Nisu navodili razloge protivljenja već su predložili prekid postupka do pravomoćnog završetka ostavinskog postupka iza pokojne TČ.

Tužitelji su osim navedenih tuženika tužili i ĐČ iz [adresa] s obzirom da je ona uz navedene tuženike upisana kao suvlasnica predmetnih nekretnina.

Sud je u odnosu na tuženu Jolandu Bastjančič odbacio tužbu jer je umrla prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari rješenjem poslovnog broja P-114/2025-6 od 02. travnja 2025. Tužba je podnesena 14. veljače 2025., a ona je umrla **.**.2021.

3.Prvo do treće tuženi su nastavno izjavili da ne postoje uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer tužitelji ne samo da nisu kvalificirani posjednici već nisu ni savjesni posjednici jer da nisu znali da im ne pripada pravo na posjed onih dijelova nekretnina koje su naslijedili prvo do treće tuženici.

4.Šesto tužena u svom odgovoru na tužbu samo je naznačila da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu ne obrazlažući razloge tom protivljenju.

5.Četvrto i peto tužene nisu dale odgovor na tužbu. Sud je njima dostavio tužbu s prilozima i poziv radi davanja pisanog odgovora na tužbu u roku od 30 dana, s upozorenjem na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu sukladno odredbi čl. 284. st. 5. Zakona o parničnom postupku(SL SFRJ 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22, 114/22, 155/23 – u nastavku ZPP) četvrto tuženoj dana 21. veljače 2025., a peto tuženoj dana 04. ožujka 2025.

Budući da četvrto i peto tužene u određenom im roku nisu podnijele pisani odgovor na tužbu, a poziv za davanje odgovora na tužbu uredno im je dostavljen i osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje su u skladu s dokazima koje su tužitelji podnijeli uz tužbu, sud je temeljem odredbe čl. 331.b ZPP- a donio presudu zbog ogluhe u odnosu na četvrto i peto tužene.

6.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: zk izvatke (5-8), odluke Kotarske agrarne komisije Poreč od 26. svibnja 1948. (9-10) i 27. svibnja 1948. (11- 12), rješenje Narodnog odbora Kotara Poreč odjela za privredu od 10. svibnja 1955. (13-16), rješenje Državnog sekretarijata za financije od 10. veljače 1958. (17-18), rješenje o nasljeđivanju iz IČ (19-20), izvadak iz Matice rođenih ŽČ (21-22) i GČ (23-24), akt o darovanju ŽČ od 27. veljače 1987. (25), aneks akta o darovanju od 12. ožujka 1987. (26), ugovor o darovanju od 07. studenog 1986. (27-28), ugovor o darovanju od 24. srpnja 2024. (29- 32), ortofoto snimak (71), saslušao je mjerničnog vještaka Vladimira Muškovića, dipl. ing. geod. (62), svjedoke AČ (63), FČ (65), JČ (63-64), LČ (65-66), UČ (64), te prvo tužitelja (67-68) i drugo tužitelja (68).

7.U vezi s ovako provedenim dokaznim postupkom sud je prema svojem uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio kao u izreci presude.

8.U ovom postupku nije sporno da su u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici predmetnih nekretnina upisani tužitelji i tuženici, s time da su upisane i NČ snaha, te RČ snaha, za koje su tužitelji naznačili da su pokojne, te da su njihovi nasljednici prvo do treće tužene (5-8).

9.Ono što je sporno i što je u ovom postupku bilo potrebno utvrditi pitanje je da li su tužitelji posjedovanjem, dosjedanjem stekli pravo vlasništva predmetnih nekretnina.

10. Dosjelost je orginarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, što znači da onaj kojemu se glede neke stvari ispune (zakonom određene) pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki. Pri tome valja istaći da su za stjecanje stvarnih prava na nekretninama temeljem odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 u nastavku ZV) mjerodavni propisi koji su bili važeći u vrijeme stjecanja takvog prava.

Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (u nastavku ZOVO) stupa na snagu 01. rujna 1980., a ZV stupa na snagu 01. siječnja 1997., a prije toga bila su na snazi pravna pravila OGZ-a.

Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredaba OGZ-a, potrebno je da je osoba sposobna steći stvar, da doista posjeduje rečenu stvar ili pravo te da mu je posjed zakonit, pošten i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno (paragraf 1460). Vrijeme posjedovanja na nekretninama je bilo 30 godina, odnosno 40 godina ako je nekretnina bila u vlasništvu države, crkve, općine i drugih dopuštenih zborova (paragraf 1468 i 1472).

Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredaba ranije važećeg ZOVO-a, kao i u smislu sada važećeg ZV-a, potrebno je da budu ispunjene određene pretpostavke koje se tiču kvalitete posjeda potrebnog za dosjelost, te protek zakonom određenog vremena potrebnog za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Za redovnu dosjelost stjecanje prava vlasništva na nekretninama u smislu odredbe čl. 28. st. 2. ZOVO-a potreban je savjestan i zakonit posjed, te protek vremena od 10 godina neprekidnog posjedovanja, dok je u smislu odredbe čl. 159. st. 2. ZV-a potreban samostalan posjed koji je zakonit, istinit i pošten, te protek vremena od 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Za izvanrednu dosjelost stjecanja prava vlasništva na nekretninama u smislu odredbe čl. 28. st. 4. ZOVO-a potreban je savjestan posjed, te protek vremena od 20 godina neprekidnog posjedovanja, dok je u smislu odredbe čl. 159. st. 3. ZV-a potreban samostalan posjed koji je barem pošten (savjestan), te protek vremena od 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Na stvari u društvenom vlasništvu pravo vlasništva se nije moglo steći dosjelošću sukladno odredbi čl. 29. ZOVO-a, dok je u smislu odredbe čl. 159. st. 4. ZV-a za stjecanje vlasništva dosjelošću na stvarima u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave potrebno dvostruko vrijeme od onog propisanog stavkama 2. i 3. istog članka. Zakonit je onaj posjed koji se temelji na valjanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva (pravni posao), savjestan (pošten) je onaj posjed kada posjednik ne zna i ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, dok je istinit onaj posjed koji nije stečen ni silom ni prijevarom ni zlouporabom povjerenja.

11.Znači, za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću potreban je neprekidni samostalni posjed kroz 20 godina koji posjed je barem pošten (savjestan).

12.Tužitelji navode da su u kvalificiranom posjedu predmetnih nekretnina, koji posjed da je zakonit, istinit i pošten.

Za tako kvalificirani posjed potreban je protek vremena od 10 godina neprekidnog posjedovanja.

13.Iz odluke Kotarske agrarne komisije Poreč broj 442/I od 26. svibnja 1948. proizlazi da se nekretnine oznaka k. č. br. [katastarska čestica], zgr. 147/1, zgr. 141/6 i zgr. 63/3, sve k. o. [katastarska općina] uz druge koje nisu predmetom ovog postupka bezteretno dosuđuju u vlasništvo IČ pokojnog M, ženi mu RČ, sinovima IČ, CČ, ŽČ, P, KČ, snahi Č, snahi RČ i unuci GČ iz [adresa] na jednake dijelove (9-10).

14.Rješenjem Državnog sekretarijata za poslove financija imovinski pravni odjel broj 07-1449/1-1958 od 10. veljače 1958. poništeno je rješenje bivše Kotarske agrarne komisije u Poreču od 26. svibnja 1948. u pogledu dosuđivanja zemlje u vlasništvo CČ i Ć sinovima IČ te se imenovani brišu iz tog rješenja, a na njihovim se dosadašnjim dijelovima imaju uknjižiti na jednake dijelove ostali nasljednici HČ pokojnog M, žena RČ, sinovi ŽČ, IČ i KČ, nevjesta NČ i unuka GČ (17-18).

15.Rješenjem o nasljeđivanju iza pokojnog IČ pokojnog M, rođenog **.**.1978., a umrlog **.**.1958., Kotarskog suda u Poreču poslovni broj O-120/58 od 31. srpnja 1958., utvrđena je njegova ostavinska imovina i to između ostalog predmetne nekretnine u 1/10 dijela, koje su na temelju zakona naslijedili njegova žena RČ i njegovi sinovi ŽČ i KČ, svaki u 1/3 dijela (19-20). U obrazloženju je naznačeno da su njegovi zakonski nasljednici supruga RČ te sinovi ŽČ, IČ, VČ, ŠV i KČ.

16.Tužitelji tvrde da je imovina podijeljena unutar obitelji IČ pokojnog M na način da su nekretnine pripale njegovom sinu ŽČ, djedu tužitelja.

17.Aktom o darovanju sastavljenim kod Općinskog suda u Poreču na zapisnik R-86/87 od **.**.1987. ŽČ pokojnog IČ iz [adresa] svoje nekretnine između ostalih i dvije predmetne oznaka k. č. br. zgr. [katastarska čestica] i zgr. 147/6 obje k. o. [katastarska općina] darovao svojoj kćerci SČ rođenoj ŽČ iz [adresa] (25).

18.Ugovorom o darovanju nekretnina od **.**.1986. ŽČ pokojnog IČ svojoj kćerci OČ rođenoj ŽČ daruje nekretnine oznaka k. č. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina].

19.Tužitelji tvrde da je njihov djed, otac četvrto tužene SČ njihove majke i otac šesto tužene OČ njihove tete podijelio svoju imovinu na način da je OČ darovao nekretnine oznaka k. č. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], dok je sve ostale nekretnine darovao svojoj drugoj kćerci SČ ovdje četvrto tuženoj, majci tužitelja. Zatim, da je SČ predmetne nekretnine zajedno s drugima darovala ovdje tužiteljima Ugovorom o darovanju nekretnina s predajom u neposredni posjed obdarenika od 24. srpnja 2024. (29-32).

20.Navedeni ugovor o darovanju od 24. srpnja 2024. (29-32) potvrđuje tvrdnju tužitelja u pogledu darovanih nekretnina s time da njime nije obuhvaćena nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te time da im je majka darovala samo svoj suvlasnički udio na tim nekretninama od 15/120 dijela.

21.Sud je obavio uviđaj lica mjesta uz sudjelovanje mjerničnog vještaka Vladimira Muškovića dipl. ing. geod. te je utvrdio da se one nalaze u mjestu [adresa]. Jedna predstavlja dio stare kamene kuće na adresi [adresa], slijedeća se nalazi preko puta a dijeli ih asfaltirana cesta koja u naravi predstavlja travnatu površinu na kojoj se nalazi zidani roštilj. Preostale se nalaze malo dalje izvan sela od kojih jedna predstavlja izoranu oranicu, a druge šumu i zapuštene livade sa samoniklim drvećem ograđene žičanom ogradom.

Mjernični vještak identificirao je pokazane nekretnine te je utvrdio da prva nekretnina pokazana od strane tužitelja predstavlja zgradu stambene namjene koja se nalazi na k. č. br. zgr. [katastarska čestica] na koju se s južne strane nadovezuje k. č. br. zgr. [katastarska čestica]. One u naravi tvore cjelinu odnosno navedenu zgradu stambene namjene. Navedena stambena zgrada nalazi se u nizu objekata kao ugrađena zgrada u [adresa]. Nadalje je utvrdio da se u neposrednoj blizini nalazi k. č. br. zgr. [katastarska čestica] koju su također pokazali tužitelji, a koja u naravi predstavlja zelenu površinu odnosno dvorište na kojem se nalazi zidani roštilj. S istočne strane nekretnina graniči s postojećim nosivim zidom ruševnog objekta i ogradnim kamenim suhozidom. U nastavku se nalaze nekretnine i to istočno od utabanog puta kojim se vrši pristup. Prva pokazana nekretnine ima oznaku k. č. br. [katastarska čestica] , te ista u naravi predstavlja oranu površinu. U nastavku s južne strane nalazi se k. č. br. [katastarska čestica] koja je u naravi šuma na čijem sjevernom dijelu se nalazi montažni objekt, a koja nekretnina je sa zapadne strane ograđena žičanom ogradom. U nastavku ponovo s južne strane nalazi se k. č. br. [katastarska čestica] koja u naravi predstavlja pašnjak i šumu. Do preostalih nekretnina dolazi se putem koji se nalazi na istoku i koji je utaban i nosi oznaku k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Sa zapadne strane navedenog puta tužitelji su pokazali nekretninu koja nosi oznaku k. č. br. [katastarska čestica], a koja u naravi u jednom dijelu predstavlja pašnjak, a u drugom dijelu šumu. Zatim su pokazane još dvije nekretnine oznaka k. č. br. [katastarska čestica] koje tvore dolac koji je okružen šumom. Sve k.č. se nalaze u k. o. [katastarska općina].

Sud je u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje mjerničnog vještaka kao stručan i objektivan, a kojem nisu prigovorile ni parnične stranke.

22.Da se tužitelji nalaze u posjedu predmetnih nekretnina putem svojih roditelja i svoga djeda ŽČ proizlazi iz iskaza svjedoka AČ (63), JČ (63-64), UČ (64) i FČ (65), koji su izjavili da koliko je njima poznato nitko im nikada nije osporavao bilo kakvo pravo na predmetnim nekretninama. Iz njihovih se iskaza zaključuje da se taj posjed vrši već duži niz godina s obzirom da je ŽČ rođen **.**.1926., a njegov otac IČ rođen **.**.1878. Međutim, kako su navedenom odlukom Kotarske agrarne komisije Poreč od 26. svibnja 1948. (9-10) predmetne nekretnine dodijeljene u vlasništvo IČ, pokojnog M, ženi mu RČ, sinovima IČ, CČ, ŽČ, P, KČ, snahi Č, snahi RČ i unuci SČ, tek od tog datuma može se računati njihov posjed.

23.Kao što je naprijed navedeno da bi netko temeljem zakona stekao pravo vlasništva nekretnina potrebno je da njegov posjed ima određene kvalitete, da bude zakonit, istinit i pošten.

24.Iz naprijed navedenih isprava ne proizlazi zakonitost posjeda predmetnih nekretnina u odnosu na prednika tužitelja, njegovog djeda ŽČ s obzirom da je on zajedno sa svojim roditeljima, svojom braćom, svojim šogoricama i nećakinjom dobio predmetne nekretnine. Znači njihov posjed je samo djelomično zakonit za koji dio su tužitelji već ranije upisali svoje pravo su/vlasništva u zemljišnoj knjizi.

25.S obzirom na to valjalo je u nastavku raspraviti da li je posjed tužitelja barem pošten ili savjestan.

26.Tužitelji u svojim iskazima tvrde (67-68) da su tek prošle godine (2024.) saznali da u vlasničkom listu na predmetnim nekretninama dolaze upisane i druge osobe. Izjavili su da je njihov djed ŽČ imao četvero braće koja braća su se odrekle svog dijela u korist njihovog djeda ŽČ. Što se tiče potomaka te braće sjeća se da je ĐČ, kćer IČ pokojnog IČ zajedno sa svojim sestrama bila kod njihovog djeda ŽČ s kojim su razgovarale o imovini jer su htjele dio. Pojasnili su da dok je njihov otac IČ bio živ nikakvih problema nije bilo, bio je mir, ali nakon njegove smrti 1985. to se mijenja jer njegove kćerke traže dio.

27.Svjedok PV, sin ĐČ, u svom je iskazu (65-66) izjavio da je njegov djed IČ pokojnog IČ imao imovinu u [adresa] koje se nikada nije odrekao i koji je često dolazio u [adresa] pomagati u obradi tih nekretnina. Njegova majka zajedno sa svojim sestrama MČ, S i RČ, željele su to riješiti s ŽČ da se napravi podjela kako bi svakome pripao određeni dio u samovlasništvo radi čega su s njim o tome razgovarale negdje početkom 90-ih godina prošlog stoljeća. Izjavio je da se njegova majka nakon tog razgovora vratila u Sloveniju i rekla da je zadovoljna što je dobila dio i to dio koji su tužitelji prilikom uviđaja pokazali da predstavlja predmetne nekretnine, s time da u njega ne ulazi kuća i travnata površina preko puta te kuće. Nadalje je izjavio da je nakon tog razgovora ŽČ završio u bolnici s time da je dosta kasnije umro, međutim, odnosi između njegove obitelji i obitelji njegove majke i njezinih sestara su zahladili te one više nisu mogle doći do ŽČ jer su drugi to branili. Još je izjavio da se je u njegovoj obitelji od 90-ih godina prošlog stoljeća razgovaralo da treba riješiti imovinu u [adresa], te je njegova majka željela to riješiti radi čega je angažirala odvjetnika Antu Kalabrića kojemu je predala dokumentaciju ali da je suradnja s tim odvjetnikom prestala jer ništa nije riješeno, a on je nestao kao i dokumentacija koja mu je predana.

28.Vezano uz te razgovore majke navedenog svjedoka, ĐČ, njenih sestara s ŽČ, prvo tužitelj je u svom iskazu izjavio da se sjeća da su one bile kod njegovog djeda ŽČ jer su htjele dio, ali im njegov djed nije htio ništa dati. Da dok je njihov otac IČ bio živ nikakvih problema nije bilo, ali nakon njegove smrti 1985. to se mijenja jer njegove kćeri traže dio. Isto to izjavio je i drugo tužitelj u svome iskazu.

29.Iz iskaza navedenog svjedoka te prvo i drugo tužitelja proizlazi da sa su ĐČ rođena IČ, kćer IČ pokojnog IČ, te njene sestre MČ, DČ i RČ, dolazile u [adresa] nakon smrti svoga oca 1985. i tražile dio. To isto potvrdio je svjedok VČ u svom iskazu (65).

30.S obzirom na navedeno proizlazi da su tužitelji već tada, nakon smrti njihovog strica IČ mogli znati da drugi polažu određena prava u odnosu na predmetne nekretnine. To bi njihov posjed od tada činilo nepoštenim.

31.Međutim, tužitelji tvrde da su se braća njihovog djeda ŽČ i to KČ, IČ, ZČ i O odrekli svoga dijela u korist ŽČ.

32.Iz rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog IČ pokojnog M (19-20) oca ŽČ, KČ, IČ, VČ i ŠV (P) VČ proizlazi da su IČ, VČ i ŠV svoje nasljedničke dijelove ustupili drugim nasljednicima i to ŽČ, KČ i RČ. Znači, prvo, drugo i treće tužene, kćerke pokojnog IČ doista nemaju nikakvih prava u odnosu na predmetne nekretnine s obzirom da se je njihov otac odrekao svoga dijela. Da nije tako u protivnom ne bi dolazile u [adresa] i zahtijevale od ŽČ da im da dio. Nadalje, što se tiče njihovog posjeda odnosno posjeda njihovog pretka IČ sasvim je neuvjerljivo da bi oni taj posjed vršili na način što su dolazili u posjet svojoj obitelji, a posebice kraj činjenice da je IČ svoj dio ustupio svojoj braći i majci.

33.S obzirom na sve navedeno sud zaključuje da se tužitelji nalaze u posjedu predmetnih nekretnina putem svojih pravnih prednika, svoje majke SČ, svoga djeda ŽČ više od 20 godina koji posjed je pošten s obzirom da nisu sumnjali niti imali razloga sumnjati da im ne pripada pravo na posjed. Temeljem toga su stekli pravo vlasništva temeljem instituta dosjelosti radi čega je valjalo prihvatiti njihov tužbeni zahtjev u cijelosti.

34.Tužitelji su povukli tužbu odnosno tužbeni zahtjev u odnosu na nekretnine oznaka k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina].

Prvo do treće tužene se nisu protivile ovakvom djelomičnom povlačenju, ali su tražili trošak razmjerno tom povlačenju. Ostale tuženice se nisu očitovale o tom povlačenju.

Na temelju članka 193. stavak 2. ZPP-a, riješeno je kao u izreci.

35.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP- a, s obzirom na vrijednost predmeta spora od 1.500,00 eura, te s obzirom da tužitelje zastupa punomoćnik koji je odvjetnik, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te Tarifi sudskih pristojbi koja je sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama.

Sud je tužiteljima priznao trošak sastava tužbe, trošak zastupanja na ročištima dana 03. rujna 2025. i 24. studenog 2025. u iznosima od po 200,00 eura, trošak PDV- a od po 25% na te iznose tj. od po 50,00 eura, uvećanje od 10% zbog zastupanja dvoje tužitelja što iznosi 60,00 eura, trošak PDV-a od 25% na taj iznos tj. 15,00 eura, trošak uviđaja u iznosu od 302,47 eura, trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 26,55 eura i na presudu u iznosu od 53,09 eura, ukupno 1.207,11 eura.

Kako su tužitelji uspjeli sa 82% svojih zahtjeva od tog postotka oduzima se postotak tuženika koji su u manjoj mjeri uspjeli, te dobijemo iznos od 64%, što znači da tužiteljima pripada trošak 772,55 eura.

36. Radi svega navedenog sud je odlučio kao u izreci.

U Poreču-Parenzo 08. siječnja 2026.

S u d a c:

Vlatka Markuš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a rok za žalbu je 15 dana i počinje teći danom dostave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, kao i stranci koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a bila je uredno pozvana, smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu teče od dana dostave prema odredbama Zakona o dostavi pismena.