Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-205/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja FT, državljanina Maroka, rođenog **.**.2001. u [adresa], Maroko, kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB 36162371878, radi Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, 8. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-216-03/23-06/33961, ur. broj 511-01-212-24-8 od 31. prosinca 2024. II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za odobravanje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj (dalje RH).

2. Tužitelj je u tužbi osporio zakonitost rješenja tuženika u bitnom uz argumentaciju da je odluka neosnovana, jer je tužitelj je u svom zahtjevu, kao i prilikom prvog davanja izjave kod MUP-a izjavio da je bio proganjan od strane susjeda sa kojima nije mogao ostvariti svoje stvarnopravne odnose vezane uz zemlju, kao i pravo na viđanje i bračnu vezu sa ženskom osobom sa kojom je bio u intimnoj vezi. Naveo je da je bio progonjen od strane rodbine i države u kojoj nije ostvario pravo na pošteno suđenje, te bi povratkom u matičnu zemlju bio ugrožen njegov život, bio bi izložen mučenju i šikaniranju kako od strane privatnih osoba od kojih istoga ne štiti država Maroko, tako i od strane same države. U nastavku tužbe navodi sadržaj izvještaja Centra za zaštitu i pomoć tražitelja azila, Swiss agenci for coperation SDC o stanju u zemlji podrijetla, iz kojeg smatra da su vidljiva brojna kršenja ljudskih prava i ugrožavanja života građana. Tužitelj zahtijeva poništavanje rješenja.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

4. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje ZUS).

5. U pogledu prijedloga opunomoćenika tužitelja da se ročište odgodi radi bolesti opunomoćenika tužitelja, sud isti nije prihvatio zbog načela učinkovitosti i ekonomičnosti. Naime, opunomoćenik tužitelja je u tužbi samo iznio kratak sadržaj navoda tužitelja iznesenih u upravnom postupku te sadržaj općeg izvješća o zemlji podrijetla, dok nije iznio nikakve nove činjenice i dokaze koje već nisu bile iznesene u upravnom postupku. Nadalje, iz stanja spisa razvidno je da je tužitelj u međuvremenu napustio prihvatilište (još 6. svibnja 2025.) te nije prijavio novo boravište u [adresa], a niti je opunomoćenik tužitelja u tužbi i tijekom spora predlagao dokaz saslušanjem tužitelja. Konačno, opunomoćenik tužitelja uredno je primio poziv za ročište još 23. rujna 2025. (gotovo 3 mjeseca prije održanog ročišta). Vezano za medicinsku dokumentaciju ističe se da ista datira od 14. prosinca 2025. te sud smatra da je opunomoćenik tužitelja imao dovoljno vremena da osigura zamjenu na predstojećem ročištu koje je održano 17. prosinca 2025.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao sudski spis i spis tuženika.

7. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

8. Između stranaka je sporno da li tužitelj ispunjava uvjete za odobravanje međunarodne zaštite u RH.

9. Odredbom članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine br. 70/2015, 127/2017, 33/2023, 17/2025, dalje ZMPZ) propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Odredbom članka 21. ZMPZ propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

10. Iz osporavanog rješenja te iz spisa tuženika proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu nakon što je 11.9.2024. godine vraćen iz Kraljevine Nizozemske u Republiku Hrvatsku po dublinskom postupku. U zahtjevu je u bitnom naveo da međunarodnu zaštitu traži iz razloga što je bio u vezi s jednom djevojkom u zemlji podrijetla, ali je njena obitelj saznala za tu vezu pa je došlo do fizičkog obračuna između tražitelja i obitelji te djevojke. Tražitelj tvrdi da mu je obitelj prijetila smrću i da su podigli sudsku tužbu protiv njega temeljem koje je osuđen na 3 mjeseca zatvora. Kao dodatan razlog napuštanja zemlje podrijetla navodi bolest majke i tešku zapošljivost. Naveo je da je po narodnosti F, muslimanske je vjere i kao takav nije imao problema u zemlji podrijetla. Nije član niti jedne političke stranke te samim time nije niti politički aktivan i ne pripada niti jednoj društvenoj skupini ili organizaciji. Navodi da nikada nije bio pritvaran ili sudski gonjen niti je ikada bio izložen mučenju, maltretiranju ili fizičkom nasilju. Vojni rok nije bio dužan odslužiti obzirom da isti nije obavezan. Ne posjeduje identifikacijske isprave. Navodi da za svoje probleme u zemlji podrijetla nije pokušavao zatražiti pomoć jer je od strane tijela državne vlasti osuđen na kaznu zatvora. Na okolnosti povratka ii zemlju podrijetla izjavljuje da nigdje ne može dobiti zaštitu i da bi ga pronašli u svakom dijelu Kraljevine Maroko. Tražitelj je zemlju porijekla napustio u prosincu 2022. godine legalno, zrakoplovom, koristeći putovnicu zemlje podrijetla. Zrakoplovom je preko Republike Turske, a onda ilegalno prešao granice Helenske Republike, Republike Albanije. Republike Kosovo te Crne Gore i Republike Hrvatske. Ciljana zemlja mu je bila Nizozemska iz koje je vraćen u Hrvatsku. Na saslušanju je tužitelj naveo da osobne identifikacijske dokumente nema jer mu ih je poderala bugarska granična policija prilikom nelegalnog prijelaza granice. Navodi da se prvi puta prilikom registracije u [adresa] lažno identificirao jer je ionako bio samo u prolazu prema ciljanoj zemlji EU bez namjere podnošenja zahtjeva za međunarodnom zaštitom u Hrvatskoj. Nadodaje da mu je ciljana zemlja bila i Francuska Republika gdje ima prijatelja, ali i Nizozemska gdje mu se nalazi rodbina kod koje bi mogao živjeti i raditi. Na upit je li u EU došao zbog traženja međunarodne zaštite ili traženja posla navodi daje došao tražiti posao jer je Maroko napustio zbog siromaštva i sukoba sa susjedima oko jedne zemljišne parcele. U postupku ispitivanja zahtjeva za međunarodnu zaštitu nije utvrđeno postojanje indikatora ranjivosti. Tražitelj nije priložio nikakve identifikacijske isprave kojima bi potvrdio svoj identitet.

Tražitelj je u zahtjevu naveo daje zemlju podrijetla napustio jer mu obitelj djevojke s kojom se zabavljao u zemlji podrijetla, prijeti smrću zbog obeščašćivanja djevojke te su podnijeli sudsku tužbu protiv njega te je osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od 3 mjeseca. Tijekom saslušanja tražitelj je promijenio razloge napuštanja zemlje podrijetla te je naveo da je Maroko napustio zbog siromaštva i sukoba sa susjedima oko neriješenih imovinsko-pravnih odnosa vezanih za jednu zemljišnu parcelu. Zatvorsku kaznu koju je naveo na zahtjevu za međunarodnu zaštitu je, kako navodi na saslušanju, već odslužio iako se ta kazna zatvora nije odnosila na problem obeščašćivanja djevojke već fizičkog sukoba gdje je, kako sam navodi, metalnom šipkom nanio fizičke ozljede jednoj osobi koja je govorila ružne stvari o njegovoj sestri. Na upit vezan za prijetnje smrću od strane obitelji djevojke s kojom se zabavljao, navodi daje stvarno s njom bio u vezi i da su mu njena braća prijetili da će ga ubiti ako se nastavi viđati s njome. Kada se prestao viđati s njome i kada je sasvim zaboravio na nju, tako su se i problemi s njenom obitelji stišali i kako navodi, više s njima nema problema. Sve navode koje je tražitelj navodio na zahtjevu, sam je opovrgao tijekom saslušanja. Potvrdio je da prijetnje smrću od strane djevojčine obitelji više ne predstavljaju problem jer ju je prestao kontaktirati i viđati se s njom dok moguća kazna zatvora ne postoji, jer je prema vlastitim tvrdnjama istu već odslužio, ali zbog sasvim drugih razloga od onih navedenih na zahtjevu. Također je potvrdio da mu je tijekom navodnog sudskog postupka, bila dostupna pravna zaštita koja mu je pomogla smanjiti prvotno izrečenu kaznu zatvora. Iz svega navedenog iskaz nije prihvaćen kao vjerodostojan. Kao dodatan razlog napuštanja zemlje podrijetla tražitelj nadodaje da je zemlju podrijetla napustio zbog bolesti majke i problema u pronalasku posla u Maroku, zbog čega njegova majka ne može dobiti adekvatnu zdravstvenu skrb. Tijekom saslušanja tražitelj je na direktno pitanje je li njemu uopće bilo u interesu tražiti međunarodnu zaštitu u Europi ili posao, odgovorio da mu je jedini cilj bio pronaći posao. Na pitanje o razlozima napuštanja zemlje podrijetla, tražitelj decidirano izjavljuje daje Maroko napustio zbog siromaštava. Navodi da mu je otac umro, braća i sestre se još školuju, a bolesna majka radi nekoliko poslova ne bi li prehranila obitelj. Zato je odlučio napustiti zemlju podrijetla i pronaći posao kako bi pomogao svojoj obitelji. Također pojašnjava daje problem vezan za zemljišnu parcelu rješiv ukoliko bi on ili njegova obitelj imali dovoljno financijskih sredstava za pokretanje sudskog spora sa susjedima. Na kraju saslušanja tražitelj još jednom naglašava da je zemlju podrijetla napustio iz ekonomskih razloga. Tuženik je utvrdio da je tužitelj ekonomski migrant.

Od svih gore navedenih materijalnih činjenica, kao vjerodostojna je prihvaćena jedino ona vezana za identitet i državljanstvo koja nije dovoljna za zaključak, da će tražitelj zbog situacije u zemlji podrijetla .biti izložen postupcima koji mogu prerasti u proganjanje ili ozbiljnu nepravdu. Tijekom postupka za međunarodnu zaštitu tražitelj je naveo da bi prilikom povratka u zemlju podrijetla sigurno završio u zatvoru. Kako je tijekom postupka ispitivanja osnovanosti zahtjeva za međunarodnu zaštitu utvrđeno, a i tražitelj je sam to naveo, tražitelju ne prijeti kazna zatvora jer je istu već odslužio. Također je u postupku naveo da ne postoji za njega niti njegovu obitelj bojazan da će mu osobe koje su mu navodno prijetile smrću isto nastaviti, jer je potvrdio da su njihove razmirice riješene prije nego je napustio zemlju podrijetla.

Kraljevina Maroko se nalazi na Listi sigurnih zemalja podrijetla u sklopu Odluke o listi sigurnih zemalja podrijetla u postupku odobrenja međunarodne zaštite ("Narodne novine" broj 45/16). Sigurna zemlja podrijetla, sukladno članku 44. stavku 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti je ona zemlja za koju se na temelju pravnog stanja, primjene propisa, kao i općih političkih okolnosti utvrdi da u njoj općenito i dosljedno ne postoje djela proganjanja niti rizik od trpljenja ozbiljne nepravde. Stoga, položaj tražitelja i njegove osobne okolnosti nisu dovoljne za zaključak da za tražitelja, u odnosu na situaciju u zemlji podrijetla, postoji razuman stupanj vjerojatnosti da će povratkom u Kraljevinu Maroko biti izložen postupcima koji mogu prerasti u proganjanje ili ozbiljnu nepravdu.

Na temelju procjene budućeg rizika, analize informacija o zemlji podrijetla i izjava tražitelja koje su ocijenjene vjerodostojnima, nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti kao niti straha da bi se povratkom u zemlju podrijetla tražitelj suočio s nekim oblikom proganjanja. U postupku je ocjenjeno da subjektivni strah tražitelja nije objektivno osnovan te tražitelj nije u razumnoj mjeri ukazao da bi njegov daljnji boravak ili povratak u zemlju podrijetla zbog razloga navedenih u članku 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti bio nepodnošljiv.

Prilikom utvrđivanja postoji li stvarni rizik da će tražitelj povratkom u zemlju podrijetla biti izložen ozbiljnoj nepravdi, treba razmotriti opće stanje u toj zemlji kao i konkretne okolnosti u kojima se stranka nalazi. Utvrđujući osobne okolnosti tražitelja, sam identitet i državljanstvo nisu dovoljni za zaključak da za tražitelja u odnosu na situaciju u zemlji podrijetla postoji rizik od ozbiljne nepravde; odnosno za tražitelja u zemlji podrijetla ne postoji rizik da bi se povratkom suočio s prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem, mučenjem, nečovječnim ili ponižavajućim postupanjem ili kažnjavanjem kao niti individualnom prijetnjom životu zbog proizvoljnog općeg nasilja u situaciji međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba. Razmatrajući opće stanje u zemlji podrijetla. Maroko se nalazi na Listi sigurnih zemalja podrijetla u sklopu Odluke o listi sigurnih zemalja podrijetla u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 45/16). Sigurna zemlja podrijetla, sukladno članku 44. stavku l. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti je ona zemlja za koju se na temelju pravnog stanja, primjene propisa, kao i općih političkih okolnosti utvrdi da u njoj općenito i dosljedno ne postoji rizik od trpljenja ozbiljne nepravde.

Slijedom navedenog, utvrđeno je da tražitelj međunarodne zaštite ne ispunjava uvjete za priznavanje azila navedene u članku 20. ni uvjete za priznavanje supsidijarne zaštite navedene u članku 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

11. Sud u cijelosti prihvaća obrazloženje tuženika, koje je detaljno, opsežno i dostatno argumentirano. Tuženik je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te postupak povodom naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama ZMPZ-a i Zakona o strancima (Narodne novine 133/2020, 114/2022, 151/2022, 40/2025) uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenih Zakona.

12. Na temelju svega navedenog sud je utvrdio da je osporavano rješenje doneseno na temelju pravilno utvrđenih činjenica, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, te u pravilno provedenom postupku, čime je osporavano rješenje zakonito te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a. Sud utvrđuje da navodi tužitelja izneseni u tužbi nemaju utjecaj na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

13. Odluka o besplatnoj pravnoj pomoći se temelji na zahtjevu postavljenom u tužbi, uz kojeg je priložen i obrazac zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, a opunomoćenik tužitelja je na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite. Ova je odluka utemeljena na čl. 60. ZMPZ-a, na čl. 8. i 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (NN 140/15 i 155/22).

14. Sud nije donio posebnu odluku o naknadi troškova zastupanja, budući da opunomoćenik tužitelja u tužbi a niti kasnije tijekom spora nije precizirao i zatražio nastali iznos troška.

Zagreb, 8. siječnja 2026.

Sutkinja:

Janja Topol

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. U spis