REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6002/2024-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Snježani Karlušić, u pravnoj stvari tužiteljice ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Danijeli Božić, odvjetnici iz Zagreba, Radnička cesta 39, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupan po generalnoj punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici iz Zagreba, Ribnjak 40, po generalnoj punomoći Su-965/18, radi utvrđenja ništetosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 17. studenog 2025. u prisutnosti tužiteljice i punomoćnika tužitelja Danijele Božić, odvjetnice i zamjenika punomoćnika tuženika ŠO, odvjetničke vježbenice, 8. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

" Utvrđuje se da je ništetan je Ugovor o kreditu od 22. svibnja 2006. koji je potvrdila javna bilježnica Željka Maroslavac iz Zagreba 22. svibnja 2006., broj OU - 1166/06 kojeg su sklopili tužiteljica ŽO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženik Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732."

II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru o kreditu od 22. svibnja 2006. koji je potvrdila javna bilježnica Željka Maroslavac iz Zagreba 22. svibnja 2006., broj OU- 1166/06, a kojeg su sklopili tužiteljica ŽO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnica kredita i tuženik Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 kao banka, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za valutu švicarskog franka.

III. Nalaže se tuženiku, Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 da tužiteljici, ŽO, [adresa], 10 000 Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime preplaćenog s osnova valutne klauzule iznos od 6.267,08 eura / 47.219,30 kuna (slovima: šest tisuća dvjesto šezdeset sedam eura i osam centi/četrdeset sedam tisuća dvjesto devetnaest kuna i trideset lipa) sa zakonskom zateznom kamatom koja je određena od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje jod godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od dana 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na svaki pojedini iznos kako slijedi:

Na iznos od 12,65 EUR/ 95,33 HRK tekućom od 31.10.2008. pa do isplate Na iznos od 13,66 EUR/102,92 HRK tekućom od 31.12.2008. pa do isplate Na iznos od 16,04 EUR/120,88 HRK tekućom od 31.1.2009. pa do isplate Na iznos od 17,11 EUR/128,89 HRK tekućom od 28.2.2009. pa do isplate Na iznos od 13,82 EUR/104,13 HRK tekućom od 31.3.2009. pa do isplate Na iznos od 14,36 EUR/108,17 HRK tekućom od 30.4.2009. pa do isplate Na iznos od 10,06 EUR/75,81 HRK tekućom od 31.5.2009. pa do isplate Na iznos od 6,39 EUR/48,15 HRK tekućom od 30.6.2009. pa do isplate Na iznos od 7,22 EUR/54,41 HRK tekućom od 31.7.2009. pa do isplate Na iznos od 9,35 EUR/70,46 HRK tekućom od 31.8.2009. pa do isplate Na iznos od 9,12 EUR/68,73 HRK tekućom od 30.9.2009. pa do isplate Na iznos od 7,10 EUR/53,49 HRK tekućom od 31.10.2009. pa do isplate Na iznos od10,91 EUR/82,19 HRK tekućom od 30.11.2009. pa do isplate Na iznos od13,70 EUR/103,20 HRK tekućom od 31.12.2009. pa do isplate Na iznos od 18,18 EUR/136,98 1 HRK tekućom od 31.1.2010. pa do isplate Na iznos od 17,03 EUR/128,33 HRK tekućom od 28.2.2010. pa do isplate Na iznos od 22,83 EUR/ 172,02 HRK tekućom od 31.3.2010. pa do isplate Na iznos od 21,59 EUR/162,65 HRK tekućom od 30.4.2010. pa do isplate Na iznos od 24,25 EUR/182,73 HRK tekućom od 31.5.2010. pa do isplate Na iznos od 41,84 EUR/315,22 HRK tekućom od 30.6.2010. pa do isplate Na iznos od 38,17 EUR/287,57 HRK tekućom od 31.7.2010. pa do isplate Na iznos od 48,36 EUR/364,34 HRK tekućom od 31.8.2010. pa do isplate Na iznos od 45,14 EUR/340,08 HRK tekućom od 30.9.2010. pa do isplate Na iznos od 38,25 EUR/288,23 HRK tekućom od 31.10.2010. pa do isplate Na iznos od 52,11 EUR/392,59 HRK tekućom od 30.11.2010. pa do isplate Na iznos od 68,99 EUR/519,79 HRK tekućom od 31.12.2010. pa do isplate Na iznos od 57,49 EUR/433,16 HRK tekućom od 31.1.2011. pa do isplate Na iznos od 61,76 EUR/ 465,33 HRK tekućom od 28.2.2011. pa do isplate Na iznos od 56,13 EUR/422,92 HRK tekućom od 31.3.2011. pa do isplate Na iznos od 57,03 EUR/429,70 HRK tekućom od 30.4.2011. pa do isplate Na iznos od 80,11 EUR/603,60 HRK tekućom od 31.5.2011. pa do isplate Na iznos od 81,69 EUR/615,56 HRK tekućom od 30.6.2011. pa do isplate Na iznos od 201,41 EUR/764,04 HRK tekućom od 31.7.2011. pa do isplate Na iznos od 92,40 EUR/696,16 HRK tekućom od 31.8.2011. pa do isplate Na iznos od 81,88 EUR/616,92 HRK tekućom od 30.9.2011. pa do isplate Na iznos od 80,60 EUR/607,31 HRK tekućom od 31.10.2011. pa do isplate Na iznos od 79,71 EUR/600,59 HRK tekućom od 30.11.2011. pa do isplate Na iznos od 84,41 EUR/635,97 HRK tekućom od 31.12.2011. pa do isplate Na iznos od 89,35 EUR/673,24 HRK tekućom od 31.1.2012. pa do isplate Na iznos od 89,77 EUR/676,40 HRK tekućom od 23.2.2012. pa do isplate Na iznos od 86,54 EUR/652,04 HRK tekućom od 31.3.2012. pa do isplate Na iznos od 88,22 EUR/664,69 HRK tekućom od 30.4.2012. pa do isplate Na iznos od 89,81 EUR/676,67 HRK tekućom od 31.5.2012. pa do isplate Na iznos od 87,42 EUR/658,66 HRK tekućom od 30.6.2012. pa do isplate Na iznos od 88,29 EUR/665,25 HRK tekućom od 31.7.2012. pa do isplate Na iznos od 86,97 EUR/655,28 HRK tekućom od 31.8.2012. pa do isplate Na iznos od 83,52 EUR/629,27 HRK tekućom od 30.9.2012. pa do isplate Na iznos od 87,27 EUR/657,56 HRK tekućom od 31.10.2012. pa do isplate Na iznos od 89,37 EUR/673,36 HRK tekućom od 30.11.2012. pa do isplate Na iznos od 88,71 EUR/668,40 HRK tekućom od 31.12.2012. pa do isplate Na iznos od 80,83 EUR/608,99 HRK tekućom od 31.1.2013. pa do isplate Na iznos od 87,65 EUR/660,38 HRK tekućom od 28.2.2013. pa do isplate Na iznos od 88,03 EUR/663,25 HRK tekućom od 31.3.2013. pa do isplate Na iznos od 85,23 EUR/642,20 HRK tekućom od 30.4.2013. pa do isplate Na iznos od 77,69 EUR/585,39 HRK tekućom od 31.5.2013. pa do isplate Na iznos od 77,54 EUR/584,24 HRK tekućom od 30.6.2013. pa do isplate Na iznos od 79,24 EUR/597,00 HRK tekućom od 31.7.2013. pa do isplate Na iznos od 82,36 EUR/620,57 HRK tekućom od 31.8.2013. pa do isplate Na iznos od 87,13 EUR/656,46 HRK tekućom od 30.9.2013. pa do isplate Na iznos od 84,76 EUR/638,61 HRK tekućom od 31.10.2013. pa do isplate Na iznos od 86,21 EUR/649,56 HRK tekućom od 30.11.2013. pa do isplate Na iznos od 87,86 EUR/662,01 HRK tekućom od 31.22.2013. pa do isplate Na iznos od 88,98 EUR/670,40 HRK tekućom od 31.1.2014. pa do isplate Na iznos od 91,09 EUR/686,30 HRK tekućom od 28.2.2014. pa do isplate Na iznos od 90,45 EUR/681,48 HRK tekućom od 31.3.2014. pa do isplate Na iznos od 87,97 EUR/662,84 HRK tekućom od 30.4.2014. pa do isplate Na iznos od 86,96 EUR/655,23 HRK tekućom od 31.5.2014. pa do isplate Na iznos od 87,23 EUR/657,26 HRK tekućom od 30.6.2014. pa do isplate Na iznos od 92,43 EUR/681,36 HRK tekućom od 31.7.2014. pa do isplate Na iznos od 92,76 EUR/698,87 HRK tekućom od 31.8.2014. pa do isplate Na iznos od 92,23 EUR/694,91 HRK tekućom od 30.9.2014. pa do isplate Na iznos od 94,45 EUR/711,66 HRK tekućom od 31.10.2014. pa do isplate Na iznos od 96,01 EUR/723,38 HRK tekućom od 30.11.2014. pa do isplate Na iznos od 95,18 EUR/717,14 HRK tekućom od 31.12.2014. pa do isplate Na iznos od 1.600,70 EUR/12,060.44 HRK tekućom od 15.1.2015. pa do isplate, a sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, nadoknaditi parnične troškove tužiteljici ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 3.004,47 eura (slovima: tri tisuće četiri eura i četrdeset sedam centi) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude 8. siječnja 2026. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

V. Odbija se tuženikov prigovor prijeboja u iznosu od 1.626,37 kn/215,85 eura (preplata za isplate kada je tečaj bio niži) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na iznose i to:

- 5,28 kn od 30.6.2006 do namirenja

- 22,71 kn od 31.7.2006 do namirenja

- 7,31 kn od 31.8.2006 do namirenja

- 5,06 kn od 30.9.2006 do namirenja

- 12,94 kn od 31.10.2006 do namirenja

- 13,96 kn od 30.11.2006 do namirenja

- 35,84 kn od 31.12.2006 do namirenja

- 49,45 kn od 31.1.2007 do namirenja

- 50,38 kn od 28.2.2007 do namirenja

- 44,91 kn od 31.3.2007 do namirenja

- 68,22 kn od 30.4.2007 do namirenja

- 88,32 kn od 31.5.2007 do namirenja

- 94,03 kn od 30.6.2007 do namirenja

- 86,61 kn od 31.7.2007 do namirenja

- 75,23 kn od 31.8.2007 do namirenja

- 106,26 kn od 30.9.2007 do namirenja

- 108,49 kn od 31.10.2007 do namirenja

- 84,20 kn od 30.11.2007 do namirenja

- 97,01 kn od 31.12.2007 do namirenja

- 66,69 kn od 31.1.2008 do namirenja

- 41,58 kn od 29.2.2008 do namirenja

- 10,85 kn od 31.3.2008 do namirenja

- 61,60 kn od 30.4.2008 do namirenja

- 72,83 kn od 31.5.2008 do namirenja

- 56,31 kn od 30.6.2008 do namirenja

- 89,44 kn od 31.7.2008 do namirenja

- 87,64 kn od 31.8.2008 do namirenja

- 68,21 kn od 30.9. 2008 do namirenja

-15,01 kn od 30.11. 2008 do namirenja sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi zakonske zatezne kamate koja je do 31.12.2007 godine bila uređena čl.1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008 godine do 31.7.2015 godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1.8.2015 do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate odnosno namirenja, a koja tražbina se stavlja u procesno pravnu kompenzaciju s tražbinom tužitelja prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

VI. Odbijen je zahtjev tuženika Privredne banke Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, za nadoknadom troškova postupka u iznosu 2.750,00 eura (slovima: dvije tisuće sedamsto pedeset eura) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude, 8. siječnja 2026 do isplate.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj dana 12. siječnja 2021. tužiteljica navodi da je kao korisnica kredita sklopila ugovor o kreditu broj: 9011381861 sa bankom kao kreditorom dana 22. svibnja 2006., kojim je tuženik tužiteljici odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 39.400,00 CHF obračunatom prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, sa rokom otplate 120 mjeseci. U članku 7. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena je za tužiteljicu obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja. Navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je određena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) su ništetne, a što ima za posljedicu primjenu predmetnog Ugovora o kreditu oslobođenog učinka povrata iznosa kredita uz navedenu valutnu klauzulu.

2. U postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, presudom Visokog trgovačkog suda broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda poslovnog broja: P-1401/2012 u sporu tužitelja Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača u dijelu kojim je presuđeno da je tuženik ( među ostalim bankama) u razdoblju od 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), a da tuženik prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora kao trgovac i korisnici kredita kao potrošači nisu u cijelosti informirani o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zašiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/07,125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 139/09) i to čl. 96., 97. te suprotno Zakonu o obveznim odnosima. Povodom istaknutih revizija tuženika, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u presudi Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbio revizije tuženih i potvrdio presudu niže stupanjskih Trgovačkih sudova.

3.Tužiteljica ističe kako učinak ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli pretpostavlja tužiteljičino pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženik bio dužan platiti da se od početka otplate do dana konačne otplate kredita za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule. To pretpostavlja pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tužiteljica bila dužna platiti tuženiku do dana konačne otplate kredita prema ugovorenom tečaju spram švicarskog franka na dan isplate kredita.

4. U tužbi i konačno određenom tužbenom zahtjevu u podnesku zaprimljenom dana 29. svibnja 2023. tužiteljica traži da se utvrdi da je cijeli ugovor o kreditu ništetan, te postavlja eventualni tužbeni zahtjev kojim traži da se utvrdi ništetna odredba kojom je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za švicarski franak te isplata iznosa od 6.267,08 eura/47.219,30 kuna zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, kao i trošak postupka sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate (list 529-532 spisa).

5. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da su stranke u ugovoru o kreditu jasno i nesumnjivo izrazile svoju volju. Tužiteljica nema pravo zahtijevati isplatu utuženog iznosa na način da je među strankama za cijelo vrijeme trajanja kreditnog razdoblja ugovorena fiksna tečajna razlika. Tuženik ističe da nije sporno da su parnične stranke ugovorile da će tuženik staviti tužiteljici na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 39.400,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita. Navedeno postupanje je zakonito, na što upućuje odredba čl. 22. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske. Nema, dakle govora da bi odredba ugovora kojom je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti u valuti CHF bila nezakonita. Ističe, da je tuženik putem svojih djelatnika koji su bili u izravnom kontaktu sa korisnicima kredita, pa tako i tužiteljicom prilikom davanja općenitih informacija o kreditnim uvjetima, upoznao tužiteljicu sa rizikom od eventualnog rasta tečaja CHF u odnosu na kunu. Tuženik ističe kako je tužitelj cijelu svoju tužbu pogrešno koncipirao na način kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi, iako je u cijelosti prestao isplatom kredita. Za opstojnost i primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova budući da se radi o zakonom izričito dopuštenoj klauzuli. Nadalje, s obzirom na regulatorne propise Hrvatske narodne banke, gotovo se radi o uvjetovanosti kada je riječ o poslovanju banaka budući da su rezerve u stranoj valuti propisani obavezni način zaštite od rizika u realnim uvjetima gdje hrvatski štediše/potrošači najveći dio štednje drže u stranoj valuti. Međutim, tužitelj je između svega ponuđenog svjesno odabrao upravo predmetni ugovor o kreditu sa svim njegovim uvjetima i odredbama i to prvenstveno iz razloga što je tužitelj ocijenio da je predmetni ugovor sukladan njegovim potrebama i mogućnostima. Stoga, tuženik ne može preuzeti odgovornost za potrošača već mu jedino može ponuditi onu uslugu za koju će on sam procijeniti da li odgovara njegovim potrebama i mogućnostima. Tužiteljica je poslovno sposobna osoba koja je prije samog zaključenja ugovora dobila sva potrebna objašnjenja i informacije te je tu činjenicu i potvrdila potpisom ugovora. Nadalje, taj isti ugovor u pogledu međusobnih prava i obveza ugovornih stranaka mu je ponovo pojašnjen od strane javnog bilježnika prilikom solemnizacije. Valutna klauzula, osim što je izričito dopuštena i predviđena odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) nije ničija "špekulacija", već se radi o politici monetarne vlasti te uvjetovana valutnom strukturom štednih depozita velike većine hrvatskih štediša. Formula je jednostavna-kreditor koji odobrava kredit mora imati pokriće za ta sredstva upravo u toj valuti i to za vrijeme cijelog trajanja kredita. Pokriće su depozit (štednja). Nesporno je da Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) u čl. 22. izričito dopušta valutnu klauzulu. Tuženik ističe da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani u cijelosti iz slijedećih razloga: nastupila je zastara potraživanja, utvrđenja iz parnice po kolektivnoj tužbi ne mogu se primijeniti na konkretan predmet, nema mjesta vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja: Pž-6632/2017 od dana 14. lipnja 2018., a kamoli izravnoj primjeni navedene presude, valutna klauzula je zakonom izričito dopuštena klauzula, u konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka je ugovaranje kredita s valutnom klauzulom, tužiteljica nije dokazala da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže između stranaka. Tužiteljica nije dokazala niti osnovu svog potraživanja. Tuženik ističe prigovor zastare te prigovor radi prijeboja, kao i prigovor da tužiteljica nije potrošač (list 342-352 spisa).

6. Među strankama je nesporno: da je između tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita sklopljen ugovor o kreditu dana 22. svibnja 2006.

7. Među strankama je sporno: ima li tužiteljica svojstvo potrošača, je li nastupila zastara, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva te prigovor prijeboja.

8. U tijeku postupka pročitana je dokumentaciju u spisu i to: Ugovor o kreditu broj: 9011381861 od 22. svibnja 2006. (list 11-21 spisa), izvadak iz knjige položenih ugovora za poduložak: 5164/ z. k. ul. [broj ZK uloška] knjiga: PU Trnje (list 23-24 spisa), plan otplate kredita (list 244-246 spisa), plan otplate (list 302-304 spisa), knjigovodstvena kartica (list 305-316 spisa), pregled uplata po kreditu (list 317-319 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 418-420 spisa) i izvadak iz sudskog registra (list 421 spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 2. travnja 2019. (list 440-447 spisa), Ugovor o podzakupu poslovnog prostora od 14. prosinca 2015. (list 448-454 spisa), potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 466-469 spisa), nalaz i mišljenje financijskog vještaka Darka Prpića iz trgovačkog društva Darfin d.o.o. (list 481-493 spisa) te usmeno očitovanje financijskog vještaka Darka Prpića na raspravi 23. svibnja 2023. (list 526 spisa), saslušana je tužiteljica na raspravi 25. travnja 2022. (list 471-472 spisa) i saslušana je svjedokinja IO ( prije Aplenča) na raspravi 25. travnja 2022. (list 473 spisa).

8. a) Tuženik je na raspravi dana 23. svibnja 2023. odustao od saslušanja svjedokinje RO, sada udano Ž (list 526 spisa).

9. Čitanjem ugovora o kreditu broj: 9011381861 od 22. svibnja 2006. kojeg je tužiteljica kao korisnica kredita sklopila sa tuženikom kao kreditorom je razvidno da se radi o kreditu koji se odobrava za definitivnu otplatu kredita u Banci (članak 2. predmetnog ugovora). Prema čl. 3. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03) je propisano da je potrošač: svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz iskaza tužiteljice je razvidno da u vrijeme podizanja kredita bila zaposlena na radnom mjestu voditelja istraživanja tržišta u Zagreb montaži. Istaknula je da je 1997. podigla kredit kod tuženika u eurima i kupila stan u [adresa] na 6 katu u kojem i danas stanuje. Predmetni stan je kupila za osobne potrebe da stanuje u njemu zajedno sa kćeri rođenom 1991. Budući da joj je otplata rata za predmetni kredit postala otegotna, razgovarala je sa osobnom bankaricom kod tuženika i tražila je da reprogramira kredit, a bankarica joj je rekla da joj rata može biti manja i to ako podigne kredit u CHF jer su kamate niže i da je CHF stabilna valuta. Njezin interes je bio da smanji ratu te je podigla predmetni kredit. U stanu je imala registrirano trgovačko društvo od travnja 2012. do prosinca 2015., ali je i dalje stanovala u stanu te je 18. prosinca 2015. iznajmila poslovni prostor u prizemlju zgrade na adresi [adresa] za trgovačko društvo. Registrirala je trgovačko društvo u stanu jer je tek započela posao radi nižih troškova, a cijelo vrijeme od kupnje stana stanuje u stanu. Tužiteljica je ugovor o kreditu od 22. svibnja 2006. sklopila sa tuženikom kako bi reprogramirala postojeći stambeni kredit. Tužiteljica predmetni stan u [adresa] na šestom katu isključivo koristi za stanovanje ( od kupnje pa i danas). Nesporno je da je tužiteljica od travnja 2012. do prosinca 2015. imala registrirano trgovačko društvo na adresi stana, međutim tužiteljica u vrijeme podizanja kredita je bila potrošač jer je sredstvima kredita reprogramirala postojeći kredit, a što potvrđuje i čl. 2. predmetnog ugovora te je u to vrijeme tužiteljica nastupala izvan okvira trgovačke i poslovne djelatnosti, a činjenica je li tužiteljica potrošač se procjenjuje u vrijeme podizanja kredita, te eventualne naknadne promjene ne utječu na procjenu svojstva potrošača, a naročito nakon 6 godina od podizanja kredita, dakle tužiteljica je predmetni ugovor sklopila izvan profesionalne i poslovne djelatnosti za osobne potrebe, pa je utvrđeno da je tužiteljica potrošač u smislu čl. 3. st. 1. t. 1. Zakonu o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03 ).

10. Članci 6/1i 7/1,2 Direktive 93/13/EEZ zahtijevaju da se na temelju sudske odluke kojom je u povodu kolektivne tužbe utvrđeno da je ugovorna odredba koju koristi trgovac nepoštena pruži zaštita svim potrošačima koji su s tim trgovcem ugovorili takvu nepoštenu ugovornu odredbu.

11. Iz iskaza svjedokinje IO je razvidno da bi ugovor koji bi potvrdili u Centrali, ona ga potpisala kao voditeljica Poslovnice i osobni bankar. Ugovori su bili jednoobrazni. Godine 2006. je CHF bio stabilna valuta, te obično što je stabilnija valuta niže su i kamate. Došlo je do ekonomske krize te je oscilirao i CHF i druge valute. Objašnjava da nije preporučivala kredite već koje valute postoje i uz koje kamate.

11. a) Prihvaćen je iskaz svjedokinje IO kao vjerodostojan jer je ista iskazivala o općenitom postupanju i isti iskaz nije posebice cijenjen.

12. Nije sporno da je valutna klauzula dopuštena Zakonom o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO-a). Naime, zahtjev "informiranosti potrošača" u konkretnom smislu znači da ugovorna odredba o riziku promjene tečaja ne treba biti razumljiva samo na formalnoj i gramatičkoj razini, već da potrošač istu mora također razumjeti u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječni potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je kredit denominiran, već da može i procijeniti potencijalno znatnije gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. Takav stav je iznesen i u presudi C-51/17 od 20. rujna 2018.

13. Sukladno odredbi čl. 118. Zakona o zašiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/2014) odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine, broj: 79/2007, 125/2007, 75/2009, 79/2009, 89/2009, 133/09, 78/2012 i 56/2013) rubricirane presude ( P-1401/2012 Trgovačkog suda u Zagrebu Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, te Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. Vrhovnog suda Republike Hrvatske) obvezujuću su i u predmetnom postupku u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od stane, ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskom franku.

14. U postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača presudom Visokog trgovačkog suda poslovnog broja: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja: P-1402/12 od 4. srpnja 2013. kojem je presuđeno da je tuženik ( među ostalima bankama) u razdoblju od 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zašiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Budući da je banka znala za rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nisu na adekvatni način usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestili potrošače, na način da svaki potrošač koji je vidio reklame dobije i razumljivo upozorenje, kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće, tuženik nije u odnosu na tužiteljicu kao potrošača postupao obzirno, savjesno, moralno ni pošteno, u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak stoga je došlo do značajnije neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, ovdje tužiteljice, a što je u suprotnosti s osnovnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava. Budući da se u predmetnom ugovorom o kreditu glavnica kredita veže za valutu švicarskog franak, a tužiteljica kao potrošač nije bila informirana o riziku koji sa sobom povlači klauzula kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarskog franka ( razvidno iz iskaza tužiteljice) je ništetna na temelju čl. 322. st. 1. ZOO-a. Potom u skladu s člankom 323. ZOO-a je obveza svake strane da vrati ono što je primila po osnovi takvog posla, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovaran je svome suugovaratelju za štetu koji trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao li prema okolnostima nije morao znati za postojanje ništetnosti; stoga tužiteljica ima pravo potraživati neosnovano stečeno po predmetnom ugovoru od 22. svibnja 2006., u odnosu na ugovorenu valutu CHF jer je ista nedopuštena i nepoštena u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača, a koje su obračunate od strane tuženika na temelju 1111. st. 1. ZOO-a, pa je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan. te je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

15.Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor prijeboja sa tzv. potplaćenim iznosima u razdobljima kada je tečaj bio niži od onog u trenutku isplate kredita, a tužiteljica ne potražuje iste iznose tzv. negative razlike, tako da je prigovor odbijen i odlučeno je kao u točki V. izreke presude.

16. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Darku Prpiću iz trgovačkog društva Darfin d.o.o. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka je razvidno da je razlika u izvršenim uplatama koja proizlazi iz razlike tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate ( dan dospijeća anuiteta) i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita iznosi ukupno 47.219,30 kuna/ 6.267,08 eura pri čemu su pojedini mjesečni preplaćeni iznosi prikazani za svaki mjesec u tabeli.

17. Budući da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli proglašene ništetne, stoga predloženi zadatak za vještaka ne predviđa proizvoljno utvrđenje kredita kao kunskog, već se temelje na institutu ništetnosti i njegovim učincima, koji pretpostavlja okolnost da se u otplati tužiteljevog kredita kunski iznos anuiteta ima naplaćivati prema tečaju CHF koji je spram kune vrijedio na dan isplate kredita, što pretpostavlja tužiteljevu pretplatu na ime svih uplata učinjenih po tečaju većem od navedenog te je vještak izradio nalaz i mišljenje prema zadatku određenog od strane suda. Prihvaćen je nalaz i mišljenje financijskog vještaka Darka Prpića iz trgovačkog društva d.o.o. kao stručan, argumentiran i napravljen u skladu s pravilima struke.

18. Podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž- 6632/2017 dana 14. lipnja 2018. u odnosu na predmetni postupak vezan za ništetnost valutne klauzule, zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare. Dakle, kako je predmetna tužba podnijeta 12. veljače 2021., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni rok zastare, uslijed čega se treba primijeniti čl. 225. ZOO-a, koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 14. lipnja 2018., to je razvidno da je predmetna tužba podnesena u roku i da nije nastupila zastara, uslijed čega se prigovor tuženika da je nastupila zastara smatra neosnovanim pa je isti odbijen.

19. Tužitelju je na temelju čl. 1111. st. 1. i st. 3. ZOO-a, dosuđena razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule koje su obračunate od strane tuženika više od ugovorenog, a koju visinu je utvrdio financijski vještak u iznosu 6.267,08 eura/ 47.219,30 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

20. Kamate su određene na temelju čl. 1115. ZOO-a, budući je tuženik na temelju ništetne odredbe stekao novčani iznos, pa je isti nesavjesni stjecatelj od dana stjecanja pa su stoga tužiteljici određene kamate od dana plaćanja anuiteta.

21. Odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora jer je prihvaćen eventualni tužbeni zahtjev pa je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

22.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr. i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje - ZPP-a) i vrijednosti konačno određenog tužbenog zahtjeva (6.267,08 eura) te zatraženim troškovnicima.

23. Trošak tužiteljice se sastoji od troškova zastupanja po punomoćniku - odvjetniku i to za sastav tužbe - 100 bodova po Tbr. 7/1, sastavi podnesaka zaprimljenih 7.10.2021., 9.5.2022., 27.6.2022., 23.9.2022., 31.3.2023., 29.5.2023. - priznaju se 4 podnesaka - 400 bodova ( 4 x 100 bodova) po Tbr. 8/1, zastupanje na raspravama 5.10.2021., 25.4.2022., 22.11.2022., 23.5.2023., 19.9.2023. i 17.11.2025. -600 bodova ( 6 x 100 bodova) po Tbr. 9/1, ukupno 1100 bodova, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23) uz vrijednost boda od 2,00 eura te PDV-a ( 25%) u iznosu 550,00 eura, ukupno 2.750,00 eura.

24. Tužiteljici nije priznat trošak za ročite 17.9.2025. jer tada isto nije niti održano.

25.Tužiteljici su priznati troškovi sudske pristojbe na tužbu u iznosu 55,39 eura te trošak financijskog vještačenja u iznosu 199,08 eura, ukupno 254,47 eura kao nužan i opravdan trošak.

26.Tužiteljica je oslobođena plaćanja pristojbe na presudu jer je ista potrošač na temelju čl. 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/18 i 51/23).

27. Parnični trošak tužiteljice se sastoji od troška za zastupanje po punomoćniku- odvjetniku u iznosu 2.750,00 eura, troškova sudske pristojbe u iznosu 55,39 eura kuna te troškova financijskog vještačenja u iznosu 199,08 eura, ukupno 3.004,47 eura.

28. Tužiteljici su na njezin zahtjev na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a, dosuđene zakonske zatezne kamate na parnični trošak od donošenja presude do isplate. 29 Tuženik je odbijen sa zahtjevom za nadoknadom troškova postupka u iznosu 2.750,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate jer isti nije uspio u sporu na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 8. siječnja 2026.

Sutkinja:

Snježana Karlušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, s tim da strankama koje su uredno obaviještene o ročištu na kojoj se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisanim putem ovog suda u pet istovjetnih primjeraka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

pun. tužiteljice

pun. tuženika