Poslovni broj: Us I-1274/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OSU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Ratku Vlašiću, odvjetniku u Splitu, Gundulićeva 26A, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, nakon javne i usmene rasprave zaključene 9. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 8. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-05/24-26/132, URBROJ: 531-03-25-2 od 16. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 6. lipnja 2025. protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-05/24-26/132, URBROJ: 531-03-25-2 od 16. travnja 2025., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreke osporenog rješenja tuženika i rješenja prvostupanjskog tijela, nakon čega navodi kako tuženik u pobijanom rješenju kao razloge odbijanja žalbe u bitnome navodi da je člankom 6. stavkom 1. podstavkom 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama propisano da se ne može ozakoniti objekt koji se nalazi u području koje je prostorno planskom dokumentacijom utvrđeno kao površina javne i društvene namjene unutar građevinskih područja, te da je prvostupanjsko tijelo ispravno utvrdilo da se predmetni objekt nalazi u unutar građevinskog područja naselja javne i društvene namjene, slijedom čega je pravilno primijenilo eliminacijski kriterij iz članka 6. stavka 1. podstavka 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Pobijano rješenje nije na zakonu osnovano. Tužiteljevi roditelji, pok. otac O i pok. majka B, te pok. stričevi O i OS te pok. strine BS, ž. Z i BS, ž. OS, kupili su od prodavatelja ZS, r. ŠS, žene Š i ŠS, p. R, temeljem Kupoprodajnog ugovora od 13. ožujka 1970., nekretninu sudske oznake čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (današnje kat. čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]). U trenutku citirane kupoprodaje navedena nekretnina se u naravi sastojala od 3 građevine i to jedne na današnjoj adresi [adresa], te druge dvije (spojene – dvojni objekt) na adresi [adresa], pri čemu upravo potonja ([adresa]) predstavlja stambenu zgradu u kojoj su živjeli tužitelj i njegovi roditelji. Taj dvojni objekt na današnjim adresama [adresa] postojao je u današnjim tlocrtnim gabaritima još otprije 15. veljače 1968. (objekti su sagrađeni prije Drugog svjetskog rata). Dapače, isti taj objekt, odnosno njegovo prizemlje postoji i danas, dok je naknadno izvršena nadogradnja na način da su izgrađeni prvi i drugi kat, te krov. Da je tome tako proizlazi iz Potvrde o postojanju objekta prije 15. veljače 1968., izdanoj od Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, Odsjeka za prostorno uređenje i zaštitu okoliša, Klasa: 350-02/05-01/5, Urbroj: 2181-05-01-05- 02/PV/BD, od 13. siječnja 2005. Nadalje, Zakon o gradnji (Narodne novine br. 175/03, 100/04), koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja citirane potvrde, propisivao je da se građevina koja je izgrađena bez građevinske dozvole do 15. veljače 1968., smatra izgrađenom na temelju pravomoćne građevinske dozvole, pa je u tom smislu sama potvrda o postojanju objekta prije 15. veljače 1968. dokaz o legalnosti objekta, a analogna odredba postojala je i u Zakonu o građenju (Narodne novine br. 77/92, 82/92, 33/95) te Zakonu o gradnji (Narodne novine br. 52/99, 57/99, 75/99, 117/01, 47/03). Tako i u obrazloženju pobijanog rješenja stoji da je prilikom očevida na licu mjesta, održanom 7. studenog 2023., sam podnositelj naveo kako stanje koje su zatekli prije 53 godine isto i danas, izuzev nadogradnje (u visinu) samog objekta. Prema tome, ne bi trebalo biti sporno da je sam objekt i to njegovo prizemlje, legalan u smislu objekata izgrađenih do 15. veljače 1968. Međutim, ostaje sporna mogućnost ozakonjenja nadogradnje, s obzirom na odredbu članka 6. stavka (1.), točke 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama koja glasi: (1) Nezakonito izgrađena zgrada ne može se ozakoniti ako se nalazi na području koje je prostornim planom uređenja općine, grada i velikog grada, Prostornim planom Grada Zagreba ili generalnim urbanističkim planom, koji važi na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, odnosno na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju ili na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju ako je to povoljnije za podnositelja zahtjeva, određeno kao: - površine javne i društvene namjene unutar građevinskih područja naselja za sadržaje upravnih, socijalnih, zdravstvenih, predškolskih, obrazovnih (osnovno, srednjoškolsko, visoko obrazovanje), komunalnih, sportskih, kulturnih i vjerskih funkcija, osim nezakonito izgrađene zgrade na tim površinama koje su u skladu s tom namjenom. Valja ukazati Sudu na to da je člankom 108. točkom 5. Generalnog urbanističkog plana propisano: Dopuštena je rekonstrukcija građevine (legalno izgrađene) u smislu poboljšanja uvjeta života i rada, čija je namjena protivna namjeni utvrđenoj ovim planom, a odgovarajućim dokumentima u nadležnosti Grada Splita ne predviđa se uređenje odnosno priprema tog zemljišta za izgradnju i uređenje. Postojeće legalne stambene građevine u obuhvatu zone javne i društvene namjene istočno od Kliničke bolnice Firule (urbano pravilo 2.7) mogu se rekonstruirati (nadograditi) do maksimalno E=Po+P+2 uz maksimalnu izgrađenost kig=0,30 (ako je izgrađenost veća od 0,30 bez mogućnosti povećanja iste), uz poštivanje uvjeta iz posebnih propisa. Iako sam Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama nominalno onemogućuje legalizaciju objekata u području javne i društvene namjene, osim onih koji su u skladu s tom namjenom, zakon propisuje da se mora raditi o području koje je prostornim planom, odnosno generalnim urbanističkim planom predviđeno kao takvo. Takvo normiranje podrazumijeva da se prostornim planom, odnosno generalnim urbanističkim planom propisuje namjena prostora, ali isto tako i mogući izuzeci, kao što je razvidno iz članka 108. točke 5. Generalnog urbanističkog plana Grada Splita. Prema tome, sam GUP Grada Splita, kao temeljni akt propisuje da se predmetna zgrada nalazi u području javne namjene, na kojem je moguće rekonstruirati (nadograditi) postojeće stambene građevine, čime de facto svrstava ovo područje javne i društvene namjene u područje građevinske (stambene) namjene, ako na njemu već postoji legalna stambena građevina, odnosno mijenja njegovu namjenu. Međutim, tuženik, prilikom donošenja osporavanog drugostupanjskog rješenja, pogrešno utvrđuje ovu činjenicu i pogrešno primjenjuje materijalno pravo, a koju pogrešku je počinilo i prvostupanjsko tijelo kada je odbilo predmetni zahtjev tužitelja za ozakonjenjem stambene građevine. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložiio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenja tuženika, a pored toga tužitelj je predložio i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu su održane rasprave 8. listopada 2025. i 9. prosinca 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koje je pristupio zamjenik opunomoćenika tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa su rasprave održane u njegovoj odsutnosti, te je na raspravi održanoj 9. prosinca 2025. dotično ostao kod tužbenih navoda i pri tužbenom zahtjevu, s tim da je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke, pa kako nije imao daljnjih dokaznih prijedloga predložio je zaključiti raspravu i donijeti presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

6.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

8.Naime, prvostupanjskim rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju, Odsjeka za izdavanje akata prostornog uređenja i gradnje, Klasa: UP/I-361-03/12-04/1405, Urbroj: 2181-1-10- 3/26-24-7 od 1. ožujka 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu stambenu zgradu na kat. čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], to u bitnom iz razloga što je prvostupanjsko tijelo zaključilo kako u konkretnom slučaju za izdavanje traženog rješenja postoji zapreka kakvu u vidu ima odredba čl. 6. st. 1. podst. 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19).

9.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-05/24-26/132, URBROJ: 531-03-25-2 od 16. travnja 2025. postupajući po žalbi tužitelja, njegova žalba je odbijena, te je time potvrđeno naprijed citirano prvostupanjsko rješenje, koje je tuženik ocijenio pravilnim i zakonitim, također smatrajući da u konkretnom slučaju za izdavanje traženog rješenja postoji eliminacijski kriterij kakav u vidu ima odredba čl. 6. st. 1. podst. 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama.

10.Među strankama ovog spora prijepornim se ukazuje postoji li u konkretnom slučaju eliminacijski kriterij kakav u vidu ima odredba čl. 6. st. 1. podst. 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama koji bi priječio izdavanje traženog rješenja, kao i je li u tom pogledu činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno i na isto potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, slijedom čega je prijeporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

11.Odredbom čl. 6. st. 1. podst. 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19) između ostalog, propisano je da se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako se nalazi na području koje je prostornim planom uređenja općine, grada i velikog grada, Prostornim planom Grada Zagreba ili generalnim urbanističkim planom, koji važi na dan stupanja na snagu Zakona, odnosno na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju ili na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju ako je to povoljnije za podnositelja zahtjeva, određeno kao površine javne i društvene namjene unutar građevinskih područja naselja za sadržaje upravnih, socijalnih, zdravstvenih, predškolskih, obrazovnih (osnovno, srednjoškolsko, visoko obrazovanje), komunalnih, sportskih, kulturnih i vjerskih funkcija, osim nezakonito izgrađene zgrade na tim površinama koje su u skladu s tom namjenom.

12.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužitelja izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja istu odbio, te potvrdio prvostupanjsko rješenje, a ovo stoga što i ovaj sud nalazi da u predmetnoj upravnoj stvari nisu bile ispunjene pretpostavke za izdavanje rješenja o izvedenom stanju u odnosu na predmetnu zgradu s obzirom da i po mišljenju ovog suda u konkretnoj upravnoj stvari postoji eliminacijski kriterij kakav u vidu ima odredba 6. st. 1. podst. 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama koji priječi izdavanje rješenja o izvedenom stanju, slijedom čega je najprije pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo kada je takav zahtjev odbilo, kao i što je tuženik pravilno postupio kada je svojim aktom odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja tijela prvog stupnja, pa ovaj sud cijeni osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

13.Sud nalazi potrebnim prije svega navesti kako iz podataka spisa upravnog tijela dostavljenom od strane tuženika uz odgovor na tužbu proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem pozivom na odredbu članka 6. stavka 1. podstavka 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju nezakonito izgrađene stambene zgrade na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok iz obrazloženja tog rješenja proizlazi u bitnom, da je uvidom u važeću prostorno plansku dokumentaciju utvrđeno da se predmetna zgrada stambene namjene nalazi u granicama obuhvata Generalnog urbanističkog plana Splita („Službeni glasnik Grada Splita", broj: 1/06, 15/07, 3/08, 3/12, 32/13, 52/13, 41/14 i 55/14-pročišćeni tekst), u zoni javne i društvene namjene D, D3 - zdravstvena i D5 školska, za koju vrijede odredbe članka 12. Generalnog urbanističkog plana Splita. Također, iz upravnog spisa razvidno je i kako je od strane prvostupanjskog tijela proveden očevid na licu mjesta 30. siječnja 2024. kada je utvrđeno da je predmetna zgrada stambena, završena te da veličinom odgovara snimci izvedenog stanja. Prvostupanjsko tijelo je smatrajući da u konkretnom slučaju postoji eliminacijski kriterij kakvu vidu ima odredba čl. 6. stavka 1. podstavka 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama svojim rješenjem od 1. ožujka 2024. odbilo zahtjev tužitelja za izdavanjem rješenja o izvedenom stanju, protiv kojeg rješenja je tužitelj podnio žalbu, koja je odbijena osporenim rješenjem tuženika, u odnosu na koje je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

14.Glede temeljnih, a zapravo i jedinih tužbenih prigovora tužitelja u kojima ističe kako kod stanja stvari kada ne bi trebalo biti sporno da je sam objekt i to njegovo prizemlje, legalan u smislu objekata izgrađenih do 15. veljače 1968., da ostaje sporna mogućnost ozakonjenja nadogradnje objekta s obzirom na odredbu članka 6. stavka 1. točke 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, koju odredbu tužitelj dovodi u vezu s odredbom članka 108. točkom 5. Generalnog urbanističkog plana koja propisuje da je dopuštena rekonstrukcija građevine (legalno izgrađene) u smislu poboljšanja uvjeta života i rada, čija je namjena protivna namjeni utvrđenoj ovim planom, a odgovarajućim dokumentima u nadležnosti Grada Splita ne predviđa se uređenje odnosno priprema tog zemljišta za izgradnju i uređenje, a postojeće legalne stambene građevine u obuhvatu zone javne i društvene namjene istočno od Kliničke bolnice Firule (urbano pravilo 2.7) mogu se rekonstruirati (nadograditi) do maksimalno E=Po+P+2 uz maksimalnu izgrađenost kig=0,30 (ako je izgrađenost veća od 0,30 bez mogućnosti povećanja iste), uz poštivanje uvjeta iz posebnih propisa, koja pak odredba po tužiteljevom mišljenju predstavlja mogući izuzetak od primjene citirane odredbe Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, za istaknuti je kako ovaj sud predmetne navode tužitelja smatra u cijelosti neosnovanima.

15.Naime, s prethodnim u vezi najprije je za naglasiti kako među strankama ovog spora uopće nije prijeporno da se predmetna nezakonito izgrađena stambena zgrada nalazi unutar građevinskog područja naselja javne i društvene namjene D, D3- zdravstvena i D5 školska, pa kod takvog nespornog stanja stvari i po shvaćanju ovog suda upravo navedena ključna okolnost predstavlja eliminacijski kriterij za izdavanje rješenja o izvedenom stanju kakav u vidu ima odredba čl. 6. st. 1. podst. 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, zbog čega je najprije zakonito postupilo prvostupanjsko tijelo kada je svojim rješenjem odbilo zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, a potom i tuženik kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, na koji način nije došlo do povrede zakona na štetu tužitelja.

16.Nadalje, za ukazati je tužitelju kako u nespornim okolnostima i to da se prema mjerodavnoj prostorno planskoj dokumentaciji predmetna zgrada stambene namjene nalazi u granicama obuhvata Generalnog urbanističkog plana Splita („Službeni glasnik Grada Splita", broj: 1/06, 15/07, 3/08, 3/12, 32/13, 52/13, 41/14 i 55/14-pročišćeni tekst), u zoni javne i društvene namjene D, D3 - zdravstvena i D5 školska, to je pak nedvojbeno da za predmetnu zgradu vrijedi odredba članka 12. Generalnog urbanističkog plana Splita, dok uslijed prethodno obrazloženog nema mjesta primjeni odredbe članka 108. točke 5. Generalnog urbanističkog plana, na koju se tužitelj pogrešno poziva, s obzirom da se ta odredba odnosi na mogućnost rekonstrukcije postojećih građevina, dakle na eventualnu mogućnost izdavanja građevinskih dozvola za rekonstrukciju postojećih građevina, no ova odredba nedvojbeno se ne odnosi na mogućnost ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada koje se smatraju nezakonito izgrađenima u smislu odredbe čl. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama.

17.S prethodnim u vezi, dodatno je za kazati kako okolnost što bi prizemlje predmetne zgrade bilo izgrađeno do 15. veljače 1968. nije od nikakvog značaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari, to pak iz razloga što je neprijeporno da je zgrada nakon 15. veljače 1968. dograđena, odnosno rekonstruirana (naknadno izgrađeni prvi i drugi kat, te krov) i to bez akta za građenje, zbog čega se smatra nezakonito izgrađenom zgradom u smislu odredbe čl. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama i zbog kojeg razloga je tužitelj i podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, jer da je zgrada do 15. veljače 1968. bila izgrađena u onim gabaritima u kojima je izgrađena na dan podnošenja zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, tada tužitelj takav zahtjev ne bi ni podnosio. Kod izloženog stanja stvari, budući da je ovdje riječ o nezakonito izgrađenoj zgradi u smislu odredbe čl. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, to pak znači da je istu moguće ozakoniti isključivo ukoliko su ispunjene sve pretpostavke kakvu u vidu ima upravo navedeni zakon, no kako se ista prema mjerodavnom Generalnom urbanističkom planu Splita nalazi u zoni javne i društvene namjene D, D3

- zdravstvena i D5 školska, na predmetnu zgradu primjenjuje se odredba članka 12. GUP-a Splita, pa kako navedena okolnost priječi ozakonjenje u smislu naprijed citirane odredbe čl. 6. st. 1. podst. 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, to je sasvim jasno da predmetnu zgradu nije moguće ozakoniti u smislu mjerodavnog zakonskog propisa, slijedom čega je pozivanje tužitelja na odredbe ranije važećih Zakona o građenju i Zakona o gradnji u cijelosti bespredmetno s obzirom da zakonski propisi na koje se tužitelj poziva nisu mjerodavni za konkretnu upravnu stvar, već je za ovu upravnu stvar mjerodavan isključivo Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama.

18.Slijedom iznijetog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjima tuženika, kao ni rješenjem prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

19.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je zakonito kako osporeno rješenje tuženika, tako i prvostupanjsko rješenje, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

20.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

21.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 8. siječnja 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Ratku Vlašiću, odvjetniku u Splitu, Gundulićeva 26A, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz zapisnik od 9. prosinca 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.